Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4228/20 (K.A.)

Odluka donesena 20. 10. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4228/20

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. listopada 2021. godine, u predmetu broj AP 4228/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela K. A., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela K. A.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja parničnoga postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru u predmetu broj 53 0 P 066271 18 Gž.

Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnoga suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnoga suda u Mostaru da, sukladno ovoj odluci, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 53 0 P 066271 18 Gž, sukladno članku II/3.

(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Na temelju članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskoga kantona da K. A. isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja predmetnoga parničnoga postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovoga roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnoga suda u Mostaru i Vladi Hercegovačko-neretvanskoga kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. K. A. (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Čapljine, koju zastupa Zajednički odvjetnički ured Raguž Stolac, podnijela je 26. studenoga 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnoga postupka, koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 53 0 P 066271 18 Gž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnoga suda, od Općinskoga suda u Čapljini (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) i Kantonalnoga suda zatraženo je 4. veljače 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Kantonalnoga suda zatražena je 1. rujna 2021. godine informacija o statusu predmetnoga postupka.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 24. veljače 2021. godine, a Kantonalni sud odgovor na apelaciju je dostavio 15. veljače 2021. godine, te traženu informaciju o statusu predmetnoga postupka 13. rujna 2021. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelantica je 23. listopada 2017. godine podnijela tužbu Općinskome sudu protiv tuženika (Biro zelene karte u BiH) radi naknade štete (vsp. 10.826,80 KM).

6. Presudom Općinskoga suda broj 53 0 P 066271 17 P od 2. veljače 2018. godine (pogrešno navedeno 2017. godine) obvezan je tuženik da apelantici na ime razlike naknade štete isplati određeni iznos, i to na ime razlike nematerijalne štete određeni iznos (od čega na ime razlike naknade na ime umanjenja opće životne aktivnosti određeni iznos, na ime razlike naknade zbog fizičkih bolova određeni iznos, na ime naruženosti određeni iznos), sve sa zakonskom zateznom kamatom, kao i određeni iznos na ime troškova pribavljanja policijskoga zapisnika, sa zakonskom zateznom kamatom, te joj je dosuđena zakonska zatezna kamata na određeni već isplaćeni iznos, počevši od 23. listopada 2017. godine pa do 21. studenoga 2017. godine kao dana isplate. Nadalje, obvezan je tuženik apelantici naknaditi troškove parničnoga postupka u određenome iznosu. Konačno, preko dosuđenoga iznosa na ime naknade štete odbijen je tužbeni zahtjev apelantice.

7. Apelantica je 12. veljače 2018. godine izjavila priziv protiv prvostupanjske odluke.

8. Cjelokupan predmetni spis je 22. ožujka 2018. godine dostavljen Kantonalnome sudu na postupanje.

9. Apelantica je podneskom od 8. travnja 2020. godine urgirala postupanje Kantonalnog suda.

10. Prema stanju spisa, postupak je u tijeku pred Kantonalnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelantica smatra da joj je, zbog duljine trajanja postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelantica u predmetnoj apelaciji navodi da je postupak još uvijek u toku i to tri godine nakon podnošenja tužbe. Apelantica navodi kako Kantonalni sud nije donio odluku po prizivu niti nakon dostavljanja urgencije, te da je u cijelosti neizvjesno kada će se postupak okončati. Apelantica zbog povrede prava na suđenje u razumnome roku traži naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da pred tim sudom nisu povrijeđena ustavna prava na koja se apelantica poziva, te da je odluka donesena u razdoblju manjem od godinu dana, pri čemu je proveden dokazni postupak u smislu provođenja uviđaja, vještačenja i sl., pa se postupak ne može smatrati jednostavnim.

13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da predmetni postupak po prizivu nije okončan iz opravdanih razloga, kod činjenice da suci postupaju po predmetima prema starosti inicijalnoga akta i isključivo rade predmete koji se nalaze u Planu rješavanja starih predmeta, shodno Naputku Visokoga sudbenoga i tužiteljskoga vijeća BiH. Kantonalni sud u traženoj informaciji istakao je da predmet još uvijek nije riješen, niti je postupajućemu sucu poznato kada će mu biti dodijeljen u rad, jer on trenutačno ima više od 120 predmeta koji su po starosti inicijalnoga akta stariji od predmeta apelantice.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnome sudu BiH, koji u relevantnome dijelu glasi:

Članak 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

15. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima, sačinjen u Ustavnome sudu BiH, koje glase:

Članak 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

16. Prema članku VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.

17. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U odnosu na navode apelantice kojima osporava duljinu trajanja predmetnoga postupka, Ustavni sud zapaža da predmetni postupak još uvijek nije okončan. Naime, prema stanju iz spisa, proistječe da je predmetni parnični postupak u tijeku pred Kantonalnim sudom, na rješavanju po prizivu, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda.

18. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

19. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelantica smatra da joj je, zbog duljine trajanja postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

21. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

22. Članak 6. Europske konvencije u relevantnome dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

23. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnoga suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).

24. Ustavni sud, podržavajući praksu Europskoga suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete toga članka, uključujući i obvezu da postupaju u razumnome roku (vidi, Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23).

Razdoblje koje treba uzeti u obzir

25. Ustavni će sud u odnosu na duljinu trajanja predmetnoga postupka razmatrati razdoblje od 23. listopada 2017. godine, kao dana podnošenja tužbe Općinskome sudu, pa do donošenja odluke Ustavnoga suda. Dakle, razdoblje od oko četiri godine.

Analiza duljine trajanja predmetnoga postupka

26. U konkretnome slučaju Ustavni sud ne nalazi, obzirom na činjenično stanje predmeta, da je složenost predmeta kao jedan od kriterija utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka.

27. Ocjenjujući ponašanje Općinskoga suda, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak započeo podnošenjem tužbe (dakle, 23. listopada 2017. godine), te da je nakon donošenja prvostupanjske odluke i izjavljenoga priziva apelantice, cjelokupan spis ustupljen na postupanje Kantonalnome sudu 23. ožujka 2018. godine. Dakle, postupak je pred prvostupanjskim sudom trajao točno pet mjeseci. U okolnostima konkretnoga slučaja, navedeno razdoblje se može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostupanjskoga postupka, obzirom da se pred prvostupanjskim sudom provodi dokazni postupak, na temelju kojega se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao temelj za donošenje sudbene odluke. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnoga suda, Ustavni sud zapaža da nakon dostavljanje predmetnoga spisa na postupanje tome sudu, predmetni postupak još uvijek nije okončan. Dakle, postupak pred Kantonalnim sudom već traje tri godine i oko sedam mjeseci, za što u odgovoru na apelaciju Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da duljina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Europskoga suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostupanjski postupak, obzirom na samu narav postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-5443/18 od 4. lipnja 2020. godine, točka 34., dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Ustavni sud, također, podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnome sudu zbog nedonošenja odluke u razumnome roku zapazio da, kada redoviti sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnoga akta, odnosno sukladno Naputku za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnoga akta koje je donijelo VSTV“, kao i u konkretnome slučaju. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redoviti sudovi u obvezi postupati u predmetima u razumnome roku, bez nepotrebnoga odugovlačenja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-442/20 od 10. studenoga 2020. godine, točka 31., odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba).

28. Konačno, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP-4101/15 od 10. svibnja 2017. godine (dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnome roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnomu slijedu događaja u ovome predmetu, nego je posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnomu slučaju, jer se ovakva pasivnost Kantonalnoga suda, koji je u odlučujućoj mjeri doprinio duljini trajanja predmetnoga postupka, može pripisati konkretnomu slijedu događaja u predmetnome postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Duljina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovitih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se navedena pasivnost pred Kantonalnim sudom, u tako dugome razdoblju, može karakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje. U svezi s tim, Ustavni sud primjećuje iz odgovora na apelaciju i iz dostavljene informacije o statusu predmetnoga postupka da je i sasvim neizvjesno kada će predmetni postupak uopće biti okončan.

29. Ocjenjujući ponašanje apelantice, Ustavni sud ne nalazi da je apelantica svojim postupcima doprinijela duljini trajanja predmetnoga postupka, te zapaža da je apelantica podnosila urgenciju sudu s ciljem okončanja predmetnoga postupka.

30. Na temelju izloženoga, iako duljinu postupka ocjenjuje u odnosu na cjelokupni postupak, imajući u vidu duljinu žalbenog postupka od tri godine i sedam mjeseci koji još uvijek traje, što se nikako ne može opravdati i uslijed koje je apelantica u potpunoj neizvjesnosti kada će biti odlučeno o njenom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud smatra da duljina predmetnoga parničnoga postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnoga roka" iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje prava apelantice na "suđenje u razumnome roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Ostali navodi

31. Budući da je Ustavni sud u prethodnim točkama ove odluke već utvrdio da je zbog duljine trajanja predmetnoga postupka povrijeđeno pravo apelantice na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode apelantice o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao niti navode glede toga da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

32. U smislu članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zajamčenih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

33. Obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Europskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, gospodarske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnoga slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnoga suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnomu slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja postupka apelantici treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

34. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskoga kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovoga roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

35. Ova odluka Ustavnoga suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja ovršnu ispravu.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava apelantice na „suđenje u razumnome roku“ kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer predmetni postupak traje oko četiri godine, a toj duljini je isključivo doprinijela pasivnost Kantonalnoga suda, koji o prizivu nije odlučio niti nakon tri godine i sedam mjeseci, pri čemu iz odgovora na apelaciju nije niti izvjesno kada će predmet biti uopće okončan pred tim sudom, niti je taj sud ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja za tako dugo trajanje postupka pred tim sudom.

37. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4228/20 (K.A.) | Sudska praksa | Aktio