Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3286/21 (A.K.)
Odluka donesena 03. 11. 2021.
- Nema povrede
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 1. Protokola 12 uz EK (Opća zabrana diskriminacije)
- Izborni zakon
- Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Izborni zakon Bosne i Hercegovine · čl. 1
- Odluka o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine uvrštavanjem, iza člana 18.9 u glavi 18., sljedeća dva člana koja glase: · čl. 1
- Odluka o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 1
- Zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 1
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 1
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 1
- Zakon o dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 1
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 1
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o potvrđivanju i objavljivanju rezultata lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini 2020. godine
Predmeti (1)
AP-3286/21
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3286/21, rješavajući apelaciju A. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 3. novembra 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija A. K. podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 040865 21 Iž od 16.
jula 2021. godine u odnosu na član 25. stav (1) tačka b) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, član II/4.
Ustava Bosne i Hercegovine i član 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi sa članom 25. stav (1) tačka
b) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i član 1.
Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovanih sloboda.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. K. podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 040865 21 Iž od 16.
jula 2021. godine u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Apelant A. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 17. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 040865 21 Iž od 16. jula 2021. godine. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „do donošenja odluke Ustavnog suda odložio primjenu Odluke CIKBiH“ broj 06-1-07-1-283/21 od 1. jula 2021. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK) zatraženo je 23. septembra 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Sud BiH je 28. septembra 2021. godine dostavio odgovor na apelaciju, a CIK 1. oktobra 2021. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Odlukom CIK-a broj 06-1-07-1-283/21 od 1. jula 2021. godine (tačka 1. izreke odluke) apelantu, vijećniku u Općinskom vijeću Stari Grad Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinsko vijeće), izabranom na Lokalnim izborima 2020. godine sa liste političkog subjekta SBB, utvrđen je prestanak mandata sa danom donošenja odluke. Predmetnom odlukom je određeno (tačka 2. izreke odluke) da će se po pravosnažnosti te odluke upražnjeni mandat iz stava (1) izreke odluke dodijeliti sljedećem kvalificiranom kandidatu sa liste političkog subjekta SBB za Općinsko vijeće.
6. U obrazloženju odluke je navedeno da je CIK 9. aprila 2021. godine zaprimio prijavu o tome da apelant, obavljajući istovremeno dužnost vijećnika u Općinskom vijeću i „dužnost savjetnika imenovane dužnosti u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine“ (u daljnjem tekstu: Vlada FBiH), postupa suprotno odredbama člana 1.8 stav (4) i stav (6) i člana 1.10 stav (1) tačka 6. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Izborni zakon). Dalje, navedeno je da je, provjerom u službenim evidencijama CIK-a, te uvidom u Odluku CIK-a o potvrđivanju i objavljivanju rezultata Lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini 2020. godine broj 05-1 -07-1-21001/20 od 15. decembra 2020. godine („Službeni glasnik BiH“ broj 81/20), utvrđeno da je apelant na Lokalnim izborima 2020. godine izabran za vijećnika u Općinskom vijeću kao kandidat sa liste političkog subjekta SBB, te da još uvijek ima mandat vijećnika u Općinskom vijeću. Shodno tome, CIK je uputio zahtjeve Vladi FBiH kojim je zatražio informaciju s ciljem utvrđivanja i provjere navoda iz prijave, da bi 7. maja 2021. godine primio informacije Vlade FBiH, kao i Rješenje o imenovanju apelanta za savjetnika zamjenika premijera FBiH. Slijedom navedenog, CIK je 12. maja 2021. godine donio Zaključak broj 06-1-07-1-283/21 o pokretanju postupka utvrđivanja apelantove odgovornosti zbog postojanja osnovane sumnje da je obavljajući istovremeno naprijed navedene dužnosti postupao suprotno odredbama člana 1.10 stav (1) tačka 6. Izbornog zakona. Uz navedeni zaključak apelantu je dostavljen i poziv za usmenu raspravu, odnosno mogućnost pismenog izjašnjenja o navedenim pitanjima. Dalje, CIK je 4. juna 2021. godine putem pošte zaprimio apelantovu pismenu izjavu, te 24. juna 2021. godine dopunu pismene izjave, u kojim je, između ostalog, navedeno da je apelant stava da je stajalište CIK-a o navedenom pitanju nezakonito i neosnovano jer smatra da savjetnik premijera nije izvršna funkcija.
7. Imajući u vidu sve navedeno, CIK je zaključio da je nesporno utvrđena činjenica da apelant istovremeno obavlja i dužnost vijećnika u Općinskom vijeću, što je neposredno izabrana javna dužnost i dužnost savjetnika zamjenika premijera FBiH, što je izvršna dužnost u smislu člana 1.8. stav (6) Izbornog zakona, a koje su nespojive u smislu člana 1.8 stav (4) Izbornog zakona. CIK je ukazao i da su odredbom člana 1.10. Izbornog zakona utvrđeni razlozi za prestanak mandata izabranom članu organa vlasti na svim nivoima prije isteka vremena na koje je izabran, što je u konkretnom slučaju nespojivost istovremenog vršenja funkcije izabranog člana određenog organa i funkcije na koju je imenovan, u smislu tačke 6. ovog člana. Pored toga, CIK je konstatirao da će se, na osnovu člana 13.6 stav (1) Izbornog zakona i po pravosnažnosti ove odluke, mandat vijećnika u Općinskom vijeću dodijeliti sljedećem kvalificiranom kandidatu sa liste političkog subjekta SBB za Općinsko vijeće.
8. Apelant je podnio žalbu protiv rješenja CIK-a, koja je odbijena Rješenjem Suda BiH broj S1 3 Iž 040865 21 Iž od 16. jula 2021. godine.
9. U obrazloženju rješenja je navedeno da iz stanja u spisu predmeta proizlazi da je CIK, provodeći postupak po službenoj dužnosti, na pravilan i zakonit način utvrdio postojanje nespojivosti funkcija u konkretnom slučaju. Naime, Sud BiH je istakao da je, na osnovu potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, koje apelant i ne osporava u žalbi, CIK pravilno primijenio i materijalno pravo na konkretni slučaj jer je utvrdio da je članom 1.8. stav (4) Izbornog zakona propisano da jedno lice može obavljati najviše jednu neposredno izabranu javnu dužnost ili najviše jednu neposredno i jednu posredno izabranu dužnost, osim ako tim zakonom nije drugačije regulirano. Nespojivo je istovremeno vršenje ovih funkcija s vršenjem funkcija u izvršnim organima vlasti. Također je nespojivo istovremeno vršenje više od jedne funkcije u izvršnim organima vlasti, osim u periodu dok se ne konstituiraju izvršni organi vlasti izabrani na redovnim izborima u istim izbornom ciklusu. Odredbom člana 1.8 stav (6) Izbornog zakona propisano je koje funkcije se smatraju izvršnim funkcijama. I po pravnom shvatanju Suda BiH i dosadašnjoj praksi u primjeni zakona, funkcija savjetnika zamjenika premijera je izvršna funkcija pošto se stiče imenovanjem „na vrijeme trajanja funkcije ministra“, podliježe smjeni i radni odnos se zasniva dok traje funkcija, na određeno vrijeme na koji se ne primjenjuju propisi o državnim službenicima. Sud BiH je konstatirao da propisani izuzetak u odredbi člana 1.8. stav 4. Izbornog zakona omogućava obavljanje nespojivih funkcija u periodu dok se ne konstituiraju organi izabrani na redovnim izborima u istom izbornom ciklusu, apelant pogrešno tumači smatrajući da se nespojivost funkcija tretira samo kada je riječ o funkcijama istog izbornog ciklusa. Sud BiH je istakao da stoga za rješenje ove pravne stvari nema značaja ukazivanje u žalbi da je apelant na funkciju savjetnika zamjenika premijera Federacije BiH imenovan u izbornom ciklusu Vlade FBiH od 2014. do 2018. godine, a da je na funkciju vijećnika izabran u izbornom ciklusu od 2020. do 2024. godine. Sud BiH je ocijenio da je u konkretnom slučaju CIK, koristeći ovlaštenja propisana odredbom člana 2.9 stav (1) tačka 14. i člana 1.10 stav (1) tačka 6, a u vezi sa odredbama člana 1.8 stav (4) i (6) Izbornog zakona, i donio osporenu odluku.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), nediskriminacija iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i član 25. stav 1. tačka b) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (u daljnjem tekstu: Međunarodni pakt). U vezi s navedenim, apelant smatra da u osporenoj odluci nije dato adekvatno obrazloženje za njegove žalbene navode i da je nedovoljno obrazloženo zašto je zaključeno da je savjetnik zamjenika premijera FBiH u Vladi FBiH nosilac izvršne funkcije u smislu člana 1.8. Izbornog zakona. Naime, apelant ukazuje da u članu 1.8. stav 6. Izbornog zakona nije određeno da je savjetnik zamjenika premijera FBiH izvršna funkcija, niti je to određeno u drugom propisu. Dalje, apelant tvrdi da Sud BiH i CIK nisu uzeli u obzir da se u svakom slučaju, u skladu sa odredbom člana 1.8. stav 4. Izbornog zakona, nespojivost funkcija izabrane funkcije sa drugom izabranom ili izvršnom funkcijom tretira samo kada je riječ o funkcijama istog izbornog ciklusa, što u konkretnom predmetu nije slučaju. Budući da je na funkciju vijećnika u Općinskom vijeću izabran u izbornom procesu koji je započeo 2020. godine i trajat će do 2024. godine, apelant navodi da je nesumnjivo da nije riječ o istim izbornim ciklusima. Smatra da je na navedeni način arbitrarno primijenjen Izborni zakon i povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje.
11. Dalje, apelant tvrdi da se u konkretnom slučaju, sve i da je osporena odluka zakonita, zakon ne provodi dosljedno i poštujući princip jednakosti. Naime, apelant ukazuje da postoje drugi nosioci izabranih funkcija u vlasti koji uporedo obnašaju izabrane i izvršne funkcije bilo istog, bilo drugog nivoa vlasti. Navodi da CIK „ne nalazi spornim sve druge dužnosnike kod kojih je kolizija funkcija nesporna, poput npr. predsjednika FBiH i potpredsjednice FBiH koji su unatoč navedenom izabrani u Parlament FBiH“. Također, ističe da se povreda načela dosljednosti i jednakosti u primjeni prava ogleda i kroz različito pravno stanovište izraženo u „Mišljenju broj 06-1-07-8-2063-2/20 od 10. 12. 2020. godine“ i osporenoj odluci, gdje, kako navodi, CIK u dva činjeničnopravno istovjetna slučaja zauzima u potpunosti različite stavove. Smatra da je to u suprotnosti i sa članom 25. Međunarodnog pakta. Također, ističe da su CIK i Sud BiH izvršili diskriminaciju u odnosu na slučajeve više lica pobrojanih u apelaciji (Aljoša Čampara, Edin Ramić, Šemsudin Dedić, Goran Opsenica, Josip Martić, Zora Dujmović, Marinko Čavara, Melika Mahmutbegović i Jelika Miličević) za koje apelant tvrdi da imaju „duple funkcije“, odnosno da obnašaju izvršne funkcije i da su izabrani zvaničnici.
II.Odgovori na apelaciju
12. Sud BiH navodi da su prilikom donošenja odluke protiv kojih je izjavljena apelacija raspravljeni svi navodi žalbe, što potvrđuje obrazloženje predmetne odluke koje, nasuprot apelantovom mišljenju, sadrži argumentirane razloge za donošenje odluke. U pogledu navoda apelacije o arbitrarnom odlučivanju, Sud BiH ističe da je u osporenoj odluci dato tumačenje karaktera izvršne funkcije u odnosu na sadržaj relevantne zakonske odredbe, tako i na ranije zauzetu sudsku praksu kod istog činjeničnog i pravnog osnova (predmet broj SI 3 Iž 040497 21 Iž od 27. maja 2021. godine). Sud BiH smatra da u konkretnom slučaju apelantu nije povrijeđeno pravo iz člana 25. Međunarodnog pakta i člana 14. Evropske konvencije budući da je ravnopravno učestvovao na Lokalnim izborima 2020. godine. Također, ukazuje da apelant u žalbi na odluku CIK-a nije navodio listu izabranih zvaničnika i njihove izvršne funkcije na koje ukazuje u apelaciji, zbog čega se CIK u izjašnjenju na žalbu nije očitovao na ove navode, niti je taj sud kod odlučivanja o žalbi raspravio da li je kod imenovanih došlo do nespojivosti funkcija, da li se radi o zakonskom izuzetku ili nejednakom postupanju CIK-a. Shodno navedenom, Sud BiH predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
13. CIK predlaže da se apelacija odbaci kao nedopuštena, odnosno odbije kao neosnovana. Vezano za apelantove navode da obavljajući funkciju savjetnika zamjenika premijera i općinskog vijećnika ne krši odredbu člana 1.8. Izbornog zakona CIK, između ostalog, navodi da je po pravnom shvatanju CIK-a i dosadašnjoj praksi u primjeni zakona, funkcija savjetnika zamjenika premijera izvršna funkcija pošto se stječe imenovanjem od zamjenika premijera „na vrijeme trajanja funkcije zamjenika premijera“, podliježe smjeni i radni odnos je na određeno vrijeme (dok traje funkcija), a ne primjenjuju se propisi o državnim službenicima. Pri tome, CIK ukazuje da je zamjenik premijera sa svojim pomoćnicima i savjetnicima za određene oblasti zapravo „Vlada Federacije BiH iz člana 1.8 stav (6) Izbornog zakona“. CIK dalje ukazuje da iz akta broj 06-1-07-8- 20632/20 od 10. decembra 2020. godine, na koji se apelant i pozvao u apelaciji, upravo i proizlazi neosnovanost apelantovih navoda imajući u vidu sadržaj zakonskih odredbi koje su citirane u tom aktu. Zatim CIK ističe da apelant pogrešnim tumačenjem odredbe člana 1.8 stav (4) Izbornog zakona dolazi do zaključka da je CIK propustio utvrditi da se u konkretnom slučaju radi o različitim izbornim ciklusima imajući u vidu da navedena odredba ne sadrži odrednicu o kojem izbornom ciklusu se radi, nego je normiran izuzetak u primjeni, odnosno ostavljena mogućnost istovremenog obavljanja nespojive funkcije „dok se ne konstituiraju izvršni organi vlasti izabrani na redovnim izborima u istom izbornom ciklusu.“ CIK pored toga ukazuje da neosnovanost apelantovih navoda da je CIK načinio diskriminaciju u konkretnom slučaju jer apelant nije priložio dokaze ili odluke CIK-a koje dokazuju različito postupanje ove institucije u slučajevima odlučivanja o nespojivosti funkcija. Pri tome, CIK navodi da sama činjenica da je u konkretnom slučaju protiv apelanata pokrenut i okončan postupak u skladu sa zakonskim nadležnostima CIK-a, a činjenica da postupak nije pokrenut i protiv drugog lica, za koje apelant smatra da je također odgovorno, ne daje osnova za zaključak o diskriminaciji. Pri tome, napominje da je donio Odluku broj 06-1-07-1-251-7/15 od 28. maja 2015. godine kojom je Fahrudinu Tinjaku utvrđen prestanak mandata sa danom donošenja odluke, a koja je potvrđena Rješenjem Suda BiH broj SI 3 Iž 019121 15 Iž od 10. juna 2015. godine, i Odluku broj 06-1-07-5-265/21 od 20. maja 2021. godine kojom je Ismiru Juski utvrđen prestanak mandata sa danom donošenja odluke, a koja je potvrđena Rješenjem Suda BiH broj SI 3 Iž 040497 21 Iž od 27. maja 2021. godine. CIK smatra da iz tih odluka također proizlazi neosnovanost apelantovog navoda da je načinio diskriminaciju u konkretnom slučaju s obzirom na to da je u naprijed navedenim slučajevima nesporno utvrđeno da su imenovani bili vijećnici izabrani na lokalnim izborima, što predstavlja neposredno izabranu javnu funkciju, kao i da su obavljali funkciju savjetnika, što je funkcija u izvršnom organu vlasti u smislu odredbe člana 1.8 stav (6) Izbornog zakona, a koje su nespojive u smislu člana 1.8 stav (4) Izbornog zakona. V.Relevantni propisi
14. Izborni zakon BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 48/11 – odluka USBiH, 63/11 – odluka US BiH, 15/12 – rješenje USBiH, 11/13 – rješenje USBiH, 18/13, 7/14, 31/16 i 41/20). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 1.8 st. (4) i (6) (4) Jedno lice može vršiti najviše jednu neposredno izabranu javnu funkciju ili najviše jednu neposredno i jednu posredno izabranu funkciju, osim ako ovim zakonom nije drugačije regulisano. Nespojivo je istovremeno vršenje ovih funkcija sa vršenjem funkcija u izvršnim organima vlasti, osim u periodu dok se ne konstituiraju izvršni organi vlasti izabrani na redovnim izborima u istom izbornom ciklusu. Također je nespojivo istovremeno vršenje više od jedne funkcije u izvršnim organima vlasti.
(6) Pod izvršnom funkcijom, u smislu ovog člana, podrazumijeva se Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, predsjednik i potpredsjednici Federacije Bosne i Hercegovine, predsjednik i potpredsjednici Republike Srpske, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, uključujući premijera, Vlada Republike Srpske, uključujući predsjednika Vlade, Vlade Brčko Distrikta, kantonalna vlada, gradonačelnik, zamjenik gradonačelnika, gradska vlada, načelnik općine, zamjenik načelnika općine, rukovodeći radnici koje je imenovao načelnik općine,te ostale izvršne funkcije utvrđene zakonom.
Član 1.10 stav (1) tačka 6) (1) Izabranom članu organa vlasti na svim nivoima prestaje mandat prije isteka vremena na koje je izabran:
6. danom kada je izabran ili imenovan na funkciju čije je vršenje nespojivo sa funkcijom izabranog člana određenog organa, kao što je predviđeno zakonom;
15. Zakon o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05, 8/06, 77/06 – odluka US, 45/10 – ZO, 4/12, 99/15 i 9/17
– odluka US). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 5.
Izuzeci u primjeni
1. Predsjednik i potpredsjednici Federacije, članovi Parlamenta Federacije, sekretari domova Parlamenta Federacije, članovi Vlade Federacije, sekretar Vlade Federacije, sudije Ustavnog suda Federacije, sudije Vrhovnog suda Federacije i federalni tužioci nisu državni službenici i njihov radno-pravni status uređuje se drugim propisima.
[...]
7. Lica zaposlena kao savjetnici nosioca funkcija iz ovog člana nisu državni službenici.
[...] Član 11a.
[...]
11. Savjetnike, šefove kabineta i šefove ureda izabranih dužnosnika i nosilaca izvršnih funkcija imenuju i razrješavaju izabrani dužnosnici i nosioci izvršnih funkcija čiji su savjetnici, šefovi kabineta i šefovi ureda.
Član 20.
1. Licima iz člana 11a. ovog zakona ne garantuje se sigurnost uživanja položaja i mogu biti razriješeni dužnosti u bilo koje vrijeme od rukovodioca organa državne službe, odnosno organa koji ih je imenovao, a njihov mandat ne može biti duži od mandata rukovodioca organa državne službe, odnosno mandata organa koji ih je imenovao.
2. Imenovanje na pozicije iz člana 11a. se ne može preinačiti u položaj državnog službenika sa sigurnošću uživanja položaja.
3. Lica iz člana 11a. razrješavaju se dužnosti od trenutka kada su imenovana na položaj u bilo kojem zakonodavnom ili izvršnom organu na bilo kojem nivou vlasti u Federaciji i u Bosni i Hercegovini.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
a)U odnosu na navode o povredi prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije
17. Prilikom ispitivanja dopustivosti dijela apelacije koji se odnosi na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom; […]
18. U vezi s apelantovim navodima o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na ustaljenu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja podržava stanovište da se politička prava ne smatraju građanskim pravima. Evropski sud je takvo stanovište usvojio u predmetu Pierre-Bloch protiv Francuske (vidi Pierre-Bloch protiv Francuske, aplikacija broj 24194/94, presuda iz 1997. godine), koji se u bitnom nije mijenjao ni u novijoj praksi, ostajući dosljedan stanovištu da sporovi u vezi s pravima i obavezama koji izviru iz pasivnog biračkog prava, u pravilu, ne spadaju u okvire građanskog ni krivičnog aspekta člana 6. Evropske konvencije (vidi, između ostalih, Mutalibov protiv Azerbejdžana, aplikacija broj 31799/03, presuda iz 2004. godine, Paksas protiv Litvanije, aplikacija broj 34932/04, presuda iz 2011. godine i Karimov protiv Azerbejdžana, aplikacija broj 12535/06, presuda iz 2014. godine).
19. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o sporu koji je izvan okvira člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite, te su apelantovi navodi u vezi s povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materie s Ustavom Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da član 6. stav 1. Evropske konvencije i član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine nije primjenjiv u konkretnom slučaju s obzirom na to da u postupku koji je okončan osporenim rješenjem Suda BiH nisu utvrđivana apelantova „građanska prava i obaveze“ u smislu navedenih odredbi. Iz navedenog slijedi da su apelantovi navodi u vezi s povredom prava na pravično suđenje ratione materie inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
20. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na navode o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materie inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
b)U odnosu na navode o povredi ostalih prava
21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Suda BiH broj S1 3 Iž 040865 21 Iž od 16. jula 2021. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 22. jula 2021. godine, a apelacija je podnesena 17. septembra 2021. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelant smatra da su mu osporenom odlukom povrijeđena prava iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i člana 25. stav (1) tačka b) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
25. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima u relevantnom dijelu glasi: Član 25.
Svaki građanin treba da ima pravo i mogućnost da bez ikakvih razlika navedenih u članu 2. i bez nerazumnih ograničenja:
b) bira i bude biran pravedno provedenim, povremenim izborima sa općim i jednakim pravom glasa i tajnim glasanjem, koji osiguravaju slobodno izražavanje volje birača;
26. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Suda BiH, kojom je u suštini potvrđena odluka CIK-a, a kojom mu je utvrđen prestanak mandata vijećnika u Općinskom vijeću i mandat dodijeljen sljedećem kandidatu na listi, povrijeđeno pravo iz člana 25. stav 1. tačka b) Međunarodnog pakta. U vezi s tim, Ustavni sud uočava da odredbe člana 25. stav 1. tačka b) Međunarodnog pakta propisuju da svako lice ima pravo da bira i da bude birano, odnosno da ima pristup javnim službama, te da se osigura pravo na žalbu u ostvarivanju priznatih prava. Međutim, Ustavni sud ukazuje da ta prava nisu apsolutna jer i u primjeni navedenog člana ograničenja mogu postojati, ali ona moraju biti osnovana. Shodno tome, Ustavni sud podsjeća da je njegov zadatak da provjeri da li su ta ograničenja u konkretnom slučaju imala zakonsko utemeljenje, odnosno da li su bila razumna.
27. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je osporenom odlukom i odlukom CIK-a utvrđeno da apelant istovremeno obavlja i funkciju vijećnika u Općinskom vijeću, za koju je zaključeno da je neposredno izabrana javna funkcija na koju je apelant izabran na Lokalnim izborima 2020. godine, te dužnost savjetnika zamjenika premijera FBiH, za koju je zaključeno da je izvršna funkcija u smislu člana 1.8. stav (6) Izbornog zakona, a koje dužnosti su (neposredno izabrana javna dužnost i izvršna dužnost) nespojive u smislu člana 1.8 stav (4) Izbornog zakona, zbog čega je apelantu u skladu sa odredbom člana 1.10. Izbornog zakona utvrđen prestanak mandata prije isteka vremena na koje je izabran. Međutim, Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda proizlazi da apelant smatra da iz odredbe člana 1.8. stav (6) Izbornog zakona ne proizlazi da je dužnost savjetnika zamjenika premijera FBiH izvršna dužnost u smislu navedene zakonske odredbe, odnosno da u konkretnom slučaju nema nespojivosti funkcija i da osporena odluka nema utemeljenje u relevantnim odredbama Izbornog zakona. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, napominje da je odredbom člana 1.8 stav (4) Izbornog zakona propisano: „Jedno lice može vršiti najviše jednu neposredno izabranu javnu funkciju ili najviše jednu neposredno i jednu posredno izabranu funkciju, osim ako ovim zakonom nije drugačije regulirano. Nespojivo je istovremeno vršenje ovih funkcija sa vršenjem funkcija u izvršnim organima vlasti, osim u periodu dok se ne konstituiraju izvršni organi vlasti izabrani na redovnim izborima u istom izbornom ciklusu. Također je nespojivo istovremeno vršenje više od jedne funkcije u izvršnim organima vlasti.“ Također, odredbom člana 1.8. stav (6) Izbornog zakona je propisano: „Pod izvršnom funkcijom, u smislu ovog člana, podrazumijeva se Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, predsjednik i potpredsjednici Federacije Bosne i Hercegovine, predsjednik i potpredsjednici Republike Srpske, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, uključujući i premijera, Vlada Republike Srpske, uključujući i predsjednika Vlade, Vlade Brčko distrikta, kantonalna vlada, gradonačelnik, zamjenik gradonačelnika, gradska vlada, načelnik općine, zamjenik načelnika općine, rukovodeći radnici koje je imenovao načelnik općine, te ostale izvršne funkcije utvrđene zakonom.“
28. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH u osporenoj odluci ispitao apelantove navode o nepostojanju nespojivosti funkcija u konkretnom slučaju, kakve apelant ponavlja u apelaciji, te da je obrazložio da je, po pravnom shvatanju tog suda i dosadašnjoj praksi u primjeni zakona, funkcija savjetnika zamjenika premijera FBiH izvršna funkcija pošto se stječe „imenovanjem na vrijeme trajanja funkcije ministra“, podliježe smjeni i radni odnos se zasniva dok traje funkcija, na određeno vrijeme na koji se ne primjenjuju propisi o državnim službenicima. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da je Sud BiH zaključak da funkcija savjetnika zamjenika premijera FBiH podliježe smjeni i da se radni odnos zasniva dok traje funkcija organa koji ga je imenovao zasnovao na odredbama Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o državnoj službi), citiranim u dijelu ove odluke pod nazivom „Relevantni propisi“, iako se na te odredbe nije eksplicitno pozvao. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud konstatira da je u osporenoj odluci zaključeno da funkcija savjetnika zamjenika premijera FBiH, koju apelant nesumnjivo obavlja, upravo zbog toga što je vezana za funkciju zamjenika premijera FBiH, odnosno zbog toga što njeno trajanje zavisi od trajanja funkcije zamjenika premijera FBiH i njegove volje (u skladu sa odredbama Zakona o državnoj službi) predstavlja izvršnu funkciju u smislu člana 1.8. stav (6) Izbornog zakona. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH razmotrio i apelantove navode, kakve apelant također ponavlja u apelaciji, da se, u skladu sa odredbom člana 1.8. stav (4) Izbornog zakona, nespojivost funkcija izabrane funkcije s drugom izabranom ili izvršnom funkcijom tretira samo kada je riječ o funkcijama istog izbornog ciklusa, te da je obrazložio da propisani izuzetak u odredbi člana 1.8. stav 4. Izbornog zakona koji omogućava obavljanje nespojivih funkcija u periodu dok se ne konstituiraju organi izabrani na redovnim izborima u istom izbornom ciklusu apelant pogrešno tumači, pa da za rješenje ove pravne stvari nema značaja ukazivanje u žalbi da je apelant na funkciju savjetnika zamjenika premijera imenovan u izbornom ciklusu Vlade FBiH od 2014. do 2018. godine, a da je na funkciju vijećnika izabran u izbornom ciklusu od 2020. do 2024. godine.
29. Imajući u vidu sve navedeno, te dovodeći u vezu citirane zakonske odredbe s obrazloženjima osporene odluke i odluke CIK-a, Ustavni sud zapaža da su te odluke, nasuprot apelantovom mišljenju, imale utemeljenje u relevantnim propisima i da su CIK i Sud BiH u okolnostima konkretnog slučaja postupili shodno odredbama Izbornog zakona, a sve da bi zaštitili izborni sistem u Bosni i Hercegovini od svih oblika zloupotreba i da su preduzete mjere bile proporcionalne cilju kojem se težilo. Prema tome, Ustavni sud nalazi da osporenim odlukama nije dovedeno u pitanje apelantovo pravo da bude biran u smislu člana 25. stav 1. tačka b) u vezi sa članom 2. Međunarodnog pakta.
30. Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana 25. stav 1. tačka b) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima neosnovani.
Nediskriminacija
31. Član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
32. Član 14. Evropske konvencije glasi:
Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj konvenciji osigurava se bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
33. Ustavni sud zapaža da apelant ukazuje da je osporenom odlukom prekršeno njegovo pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U vezi s tim, apelant navodi da CIK „ne nalazi spornim sve druge dužnosnike kod kojih je kolizija funkcija nesporna, poput npr. predsjednika FBiH i potpredsjednice FBiH koji su unatoč navedenom izabrani u Parlament FBiH“, odnosno da je diskriminiran u odnosu na više lica i pobrojanih u apelaciji za koje tvrdi da imaju „duple funkcije“, odnosno da obnašaju izvršne funkcije i da su izabrani zvaničnici. Također, navodi da je osporena odluka suprotna „Mišljenju broj 06-1-07-8- 2063-2/20 od 10. 12. 2020. godine“.
34. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda diskriminacija nastupa ako se lice ili grupa lica koja se nalaze u analognoj situaciji različito tretiraju na osnovu spola, rase, boje, jezika, vjere i sl. u pogledu uživanja prava iz Evropske konvencije, a ne postoji objektivno i razumno opravdanje za takav tretman ili upotrebu sredstava naspram željenog cilja koji nisu u proporcionalnom odnosu (vidi Evropski sud, Belgijski jezički slučaj, aplikacije br. 1474/62 i dr., presuda iz 1968. godine). Pri tome je nevažno da li je diskriminacija posljedica različitog zakonskog tretmana ili primjene samog zakona (vidi Evropski sud, Irska protiv Velike Britanije, aplikacija broj 5310/71, presuda iz 1978. godine).
35. U vezi s navedenim apelantovim prigovorom, Ustavni sud naglašava da je član 14. Evropske konvencije primjenjiv u slučajevima kada postoji različito postupanje po zabranjenom osnovu prema licu ili grupi lica koja se nalaze u sličnoj situaciji u vezi s nekim pravom iz Evropske konvencije i njenih protokola, a za to različito postupanje nema objektivnog ili razumnog opravdanja. Prema tome, da bi se primijenio član 14. Evropske konvencije, pravilo, akt ili propust moraju potpadati pod djelokrug nekog materijalnog prava iz Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da se apelant nije izjasnio u vezi s kojim pravom Evropske konvencije smatra da je diskriminiran, ali da iz navoda apelacije proizlazi da smatra da je diskriminiran u odnosu na pravo iz člana 25. stav 1. tačka b) Međunarodnog pakta.
36. U vezi s ovim apelantovim navodima, Ustavni sud, prije svega, zapaža da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da apelant prigovore u vezi s postupanjem u slučajevima drugih lica za koja tvrdi da imaju „duple funkcije“ nije iznio u postupku pred Sudom BiH kako bi se taj sud o tome mogao očitovati prilikom donošenja osporene odluke. Ustavni sud primjećuje da iz činjenica konkretnog predmeta, odnosno iz dopisa CIK-a broj 06-1-07-8-2063-2/20 od 10. decembra 2020. godine, na koji se pozvao apelant (a u kojem su zapravo samo citirane odredbe člana 1.10. stav 1. tačka (6) Izbornog zakona i čl. 11. i 20. stav 3. Zakona o državnoj službi, bez zauzimanja ikakvog stava o nespojivosti funkcija) ne proizlazi da je apelant osporenom odlukom po zabranjenom osnovu drugačije tretiran u odnosu na druga lica koja se nalaze u istoj ili sličnoj situaciji, odnosno da iz osporenih odluka ne proizlazi da je apelant u predmetnom postupku na bilo koji način diskriminiran u smislu člana 14. Evropske konvencije i člana 25. stav 1. tačka b) Međunarodnog pakta. Naprotiv, Ustavni sud zapaža da iz rješenja Suda BiH broj S1 3 Iž 019121 15 Iž od 10. juna 2015. godine i SI 3 Iž 040497 21 Iž od 27. maja 2021. godine, a koja je CIK dostavio u prilogu odgovora na apelaciju, proizlazi da je i drugim licima koja su se nalazila u sličnoj situaciji kao apelant, odnosno istovremeno obnašali funkcije vijećnika u općinskim vijećima, kao i funkcije savjetnika gradonačelnika Grada Sarajeva, odnosno savjetnika ministra za industriju u Federalnom ministarstvu energije, rudarstva i industrije, odlukama CIK-a, potvrđenim naprijed navedenim odlukama Suda BiH, prestao mandat u općinskim vijećima iz istih razloga kao u konkretnom slučaju, odnosno zbog nespojivosti funkcija u smislu odredaba Izbornog zakona. Dakle, iz tih odluka proizlazi da je apelant osporenim odlukama isto tretiran u odnosu na druga lica koja se nalaze u sličnoj situaciji.
37. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ovo apelantovo pozivanje na kršenje nediskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije koje je doveo u kontekst kršenja prava iz člana 25. stav 1. tačka b) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, također, smatra neosnovanim.
Opća zabrana diskriminacije
38. Član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju glasi:
1. Uživanje svakog prava koje zakon predviđa mora se osigurati bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
2. Javne vlasti ne smiju ni prema kome vršiti diskriminaciju po bilo kom osnovu kao što su oni spomenuti u stavu 1.
39. U vezi s apelantovim pozivanjem na opću zabranu diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud podsjeća da iz prakse Evropskog suda proizlazi da je pojam diskriminacije „dosljedno tumačen u jurisprudenciji Suda u odnosu na član 14. Konvencije. Jurisprudencija naročito jasno precizira da „diskriminacija“ označava različito postupanje bez objektivnog i razumnog opravdanja prema licima koja su se našla u sličnom položaju“, te proizlazi da su autori koristili isti termin, diskriminacija, u članu 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je Evropski sud u presudi Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine (vidi presudu od 22. decembra 2009. godine, tačka 55) istakao: „Bez obzira na razlike u širini obima između ovih odredbi, značenje ovog pojma u članu 1. Protokola br. 12 trebalo je biti identično tumačenju iz člana 14 (vidjeti Obrazloženje (Explanatory Report) uz Protokol br. 12, tačka 18). Sud, prema tome, ne vidi razlog da odstupa od utvrđenog tumačenja diskriminacije, navedenog u tekstu, u primjeni istog pojma prema članu 1. Protokola br. 12. […]“.
40. S obzirom na to da iz navedenog stava Evropskog suda nedvojbeno proizlazi da principe koji se odnose na diskriminaciju zabranjenu članom 14. i članom 1. Protokola broj 12 treba tumačiti na isti način, Ustavni sud smatra da u činjenicama predmeta nema ništa što bi ukazivalo da je apelant u konkretnom postupku diskriminiran u uživanju prava određenih Izbornim zakonom.
41. Shodno tome, a iz razloga koji su detaljno opisani u kontekstu apelantovih navoda u vezi sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14. Evropske konvencije (tačke od 31. do 37. ove odluke), Ustavni sud smatra da su neosnovani i apelantovi navodi o povredi opće zabrane diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da osporenim rješenjem Suda BiH nisu povrijeđeni principi koje promovira član 25. stav (1) tačka b) Međunarodnog pakta kada su odluke kojim je apelantu utvrđen prestanak mandata vijećnika u Općinskom vijeću i mandat dodijeljen sljedećem kandidatu na listi jer je utvrđeno da apelant istovremeno obavlja nespojive funkcije vijećnika u Općinskom vijeću i savjetnika zamjenika premijera FBiH zasnovane na relevantnim propisima i kada je propisano ograničenje opravdano i u cilju zaštite izbornih pravila propisanih Izbornim zakonom.
43. Također, Ustavni sud smatra da osporenim odlukama nije prekršeno apelantovo pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom iz člana 25. stav 1. tačka b) Međunarodnog pakta kada iz činjenica konkretnog predmeta ne proizlazi da je apelant u predmetnom postupku po zabranjenom osnovu drugačije tretiran u odnosu na druga lica koja se nalaze u istoj ili sličnoj situaciji.
44. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema povrede opće zabrane diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju u situaciji kada u činjenicama predmeta nema ništa što bi ukazivalo da je apelant u konkretnom postupku diskriminiran u uživanju prava određenih Izbornim zakonom.
45. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka h) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
46. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić