Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2059/20 (A. S.)
Odluka donesena 03. 11. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2059/20
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 3. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP 2059/20, rješavajući apelaciju Alme Salihbegović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela Alma Salihbegović.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci kao predmet broj 71 0 I 260261 17 I.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Banjaluci da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 71 0 I 260261 17 I u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Banjaluci da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Alma Salihbegović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle podnijela je 19. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 71 0 I 260261 17 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda, Ministarstva finansija Republike Srpske, te Ministarstva finansija – Sektor za trezor zatraženo je u periodu od 8. jula 2020. do 19. augusta 2021. godine da dostavi odgovore na apelaciju.
3. Osnovni sud je 17. jula 2020. i 27. augusta 2021. godine dostavio odgovore na apelaciju.
4. Ministarstvo finansija je 18. marta i 30. augusta 2021. godine dostavilo odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelantica je 20. augusta 2015. godine Osnovnom sudu u Bijeljini podnijela tužbu protiv tužene Republike Srpske – Okružni sud u Bijeljini radi isplate potraživanja iz radnog odnosa.
7. Odlučujući o apelanticinoj tužbi, Osnovni sud u Bijeljini je 18. marta 2016. godine donio Presudu broj 80 0 Rs 069822 16 Rs 2 kojom je u cijelosti usvojio apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena da joj isplati za svaki radni dan u sudu u periodu od 20. jula 2014. godine pa do donošenja odluke (18. mart 2016. godine) iznose od po 20,00 KM na ime troškova prevoza po cijenama karte u javnom saobraćaju na relaciji Tuzla - Bijeljina i nazad, sa zakonskom zateznom kamatom na sve dospjele a neisplaćene iznose, mjesečno obračunate u ovom periodu, i to počev od 5. u svakom mjesecu, a za protekli mjesec, sve do konačne isplate. Istom presudom tužena je obavezana apelantici i ubuduće plaćati na isti način iste putne troškove, dok se ne promijene okolnosti koje pravdaju prestanak obaveze plaćanja, sve u roku od 30 dana od donošenja presude pod prijetnjom izvršenja. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
8. Iz dokumenata dostavljenih uz apelaciju proizlazi da je apelantica 17. maja 2017. godine Osnovnom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Republike Srpske, Okružni sud u Bijeljini, na osnovu izvršnog sporazuma o mirnom rješavanju individualnog radnog spora od 18. maja 2015. godine radi namirenja apelanticinog potraživanja u iznosu od 1.226,40 KM, te na osnovu pravomoćne i izvršne Presude Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 069822 16 Rs 2 od 18. marta 2016. godine radi namirenja novčane tražbine za period od 20. jula 2014. do 18. marta 2016. godine u ukupnom iznosu od 7.200,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos od 18. marta 2016. godine pa do isplate, zatim za period od 18. marta 2016. do 4. maja 2017. godine u iznosu od 4.560,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos od 5. maja 2017. godine pa do konačne isplate, te radi namirenja budućih potraživanja dospjelih iznosa od po 20,00 KM za svaki radni dan obračunatih mjesečno, sa zakonskom zateznom kamatom na te mjesečne iznose počev od 5. u svakom mjesecu za protekli mjesec. Izvršenje je predloženo na novčanim sredstvima izvršenika koja se vode na jedinstvenom žiroračunu trezora Republike Srpske.
9. Osnovni sud je 23. maja 2017. godine odredio predloženo izvršenje Rješenjem o izvršenju broj 71 0 I 260261 17 I, protiv kojeg je 6. juna 2017. godine izvršenik uložio prigovor.
10. Apelantica je 3. novembra 2017. godine Osnovnom sudu dostavila podnesak kojim povlači prijedlog za izvršenje u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 1.226,40 KM.
11. Odlučujući o prigovoru izvršenika, Osnovni sud je 28. maja 2019. godine donio rješenje broj 71 0 I 260261 17 I kojim je odbio prigovor izvršenika kao neosnovan i utvrdio da je prijedlog za izvršenje povučen u dijelu koji se odnosi na neisplaćeni regres u iznosu od 1.226,40 KM, te je navedeno rješenje dostavio Ministarstvu finansija Republike Srpske na provođenje.
12. Apelantica je 2. oktobra 2019. godine obavijestila Osnovni sud da je 30. septembra 2019. godine izvršenik isplatio iznos od 11.760,00 KM na ime glavnog duga i iznos od 5.766,68 KM na ime kamate, te da je time izvršena djelimična isplata potraživanja iz rješenja o izvršenju, a da je izvršenik dužan apelantici isplatiti iznos od 10.320,00 KM. Iz dokumenata dostavljenih uz apelaciju proizlazi da apelantica u istom podnesku obavještava Osnovni sud i da se u konkretnom slučaju radi i o obavezi izvršenika koja teče i za ubuduće, te da je izvjesno da će i do nove isplate dospjeti na naplatu novi iznosi na koje, kako navodi, ima prava, a koje izvršenik po pravomoćnoj presudu mora isplatiti.
13. Osnovni sud je 10. decembra 2019. godine pozvao Ministarstvo finansija da se izjasni da li je apelanticino potraživanje namireno u cijelosti.
14. Ministarstvo finansija je 18. marta 2020. godine Osnovnom sudu dostavilo podnesak kojim obavještava da je glavno potraživanje sa kamatom u ukupnom iznosu od 17.526,68 KM isplaćeno 30. septembra 2019. godine.
15. Osnovni sud je 10. juna 2020. godine pozvao apelanticu da se izjasni da li je njeno potraživanje namireno u cijelosti i u prilogu dopisa je apelantici dostavio navedeni dopis Ministarstva.
16. Apelantica je 22. juna 2020. godine Osnovnom sudu dostavila podnesak u kojem navodi da izvršenje nije izvršeno u cijelosti, te da je izvršenik dužan isplatiti sljedeće iznose, i to za period od 5. maja do 31. decembra 2017. godine iznos od 2.840,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 1. januara 2018. godine do isplate, za period od 1. januara do 31. decembra 2018. godine iznos od 4.320,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 1. januara 2019. godine do isplate, za period od 1. januara do 1. oktobra 2019. godine iznos od 3.180,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 1. oktobra 2019. godine do isplate, te sve buduće iznose od 1. oktobra 2019. godine pa do isplate.
17. Osnovni sud je 15. jula i 7. decembra 2020, te 20. januara 2021. godine pozvao Ministarstvo finansija da se izjasni na navode iz apelanticinog podneska od 22. juna 2020. godine.
18. Osnovni sud je naveo da je navedene dopise Ministarstvo finansija RS – Sektor trezor uredno primilo, ali da na njih nije dostavilo odgovor.
19. Apelantica je 1. jula 2021. godine Osnovnom sudu dostavila zahtjev za ubrzanje postupka u ovom predmetu.
20. Osnovni sud je dopisom od 6. augusta 2021. godine ponovo pozvao Ministarstvo finansija RS – Sektor trezor da se izjasni na navode iz apelanticinog podneska od 22. juna 2020. godine, na koje Ministarstvo nije dostavilo odgovor.
21. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da će ponovo poslati dopis Ministarstvu finansija RS – Sektor trezor da se izjasni na navode iz apelanticinog podneska.
22. Postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
23. Apelantica ukazuje na kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je detaljno navela tok postupka, ističući da je pravomoćnom odlukom Osnovnog suda u Bijeljini od 18. marta 2016. godine Republika Srpska – Okružni sud u Bijeljini obavezana isplatiti apelantici na ime troškova prevoza na posao i nazad na relaciji Tuzla - Bijeljina za svaki radni dan po 20,00 KM od 20. jula 2014. godine do donošenja odluke, ali i ubuduće dok se ne promijene prilike koje pravdaju prestanak obaveze plaćanja. Ukazuje da se prilike nisu promijenile i da i dalje radi na istom poslu i ima iste troškove. Ističe da se u konkretnom slučaju radi o obavezi koja traje i ubuduće. Navodi da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, te predlaže da joj Ustavni sud odredi adekvatnu novčanu naknadu zbog dužine trajanja postupka.
b) Odgovori na apelaciju
24. Osnovni sud je u odgovorima na apelaciju opisao procesne radnje, navedene u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je izvršni postupak proveden u skladu s odredbama Zakona o izvršnom postupku. Smatra da se o navodima apelantice ne može izjasniti jer se oni odnose na postupanje izvršenikovog dužnika – Ministarstva finansija Republike Srpske – Sektor trezor.
25. Ministarstvo finansija je u odgovorima na apelaciju navelo da je u skladu s Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 260261 17 I od 23. maja 2017. godine izvršilo plaćanje troškova prevoza zaključno sa 4. majom 2017. godine kao danom podnošenja prijedloga za izvršenje, kako je to i određeno rješenjem o izvršenju. Ukazuje da naknada troškova prevoza kod dolaska na posao i povratka s posla postoji za onaj broj radnih dana za koji je zaposleni imao te troškove u toku mjeseca kada se oni ostvaruju. S obzirom na to da evidenciju o broju radnih dana na osnovu koje se vrši obračun troškova prevoza vodi poslodavac kod kojeg je zaposleni u radnom odnosu, obaveza je poslodavca da obračunava i isplaćuje buduće dospjele troškove prevoza, što je, kako ističe, u ovom slučaju Okružni sud u Bijeljini, te da je u smislu navedenog potrebno da se Ustavni sud za traženu informaciju obrati tom sudu kao apelanticinom poslodavcu. V.Relevantni propisi
26. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18) relevantne odredbe glase:
Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije. Rokovi za postupanje Član 15.
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Novčana kazna i prinudne mjere u izvršnom postupku Član 17.
(1) Kad je ovim zakonom novčana kazna predviđena kao sredstvo izvršenja, može se izreći fizičkim licima u iznosu od 100 KM do 5.000 KM, a pravnom licu u iznosu od 1.000 do 100.000 KM.
(2) U slučaju iz prethodnog stava, novčana kazna u iznosu od 500 KM do 5.000 KM može se izreći i odgovornom licu u pravnom licu.
(3) Novčana kazna iz st. 1. i 2. ovog člana može se ponovo izricati ako izvršenik ne postupi po ponovljenom nalogu suda ili nastavi da postupa protivno zabrani. (4) Prije izricanja novčane kazne sud će omogućiti izvršeniku da se izjasni, a po potrebi održaće i ročište radi izvođenja dokaza.
(5) Novčanu kaznu rješenjem izriče sudija, vodeći računa pri odmjeravanju visine kazne o ekonomskoj snazi izvršenika, značenju njegove radnje koju je morao obaviti, te o drugim okolnostima slučaja. Rješenjem se određuje i rok plaćanja. (6) Lice kojem je kazna izrečena može izjaviti prigovor protiv rješenja u roku od osam dana od prijema rješenja.
(7) Lice kojem je kazna izrečena u skladu sa ovim članom snosi sve troškove nastale izricanjem i izvršenjem te kazne.
(8) Nakon izvršnosti rješenja, novčanu kaznu naplaćuje sud po službenoj dužnosti, u korist budžeta iz kojeg se izvršni sud finansira. Troškovi izvršenja terete predračunska sredstva suda, a naknada ovih troškova koje sud određuje zaključkom, izvršava se u postupku prinudne naplate novčane kazne.
(9) Odredbe ovog člana ne mogu se primjenjivati ako je izvršenik Bosna i Hercegovina i njeni entiteti, Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, kanton, grad, opština i upravna organizacija, te tijela ovih pravnih lica, ali se shodno primjenjuju odredbe o kažnjavanju odgovornih lica, ukoliko zakonom nije drugačije određeno.
(10) Novčana kazna po odredbama ovog člana može se izreći i izvršiti prema izvršeniku i drugim fizičkim i pravnim licima, kao i odgovornim licima u pravnom licu, i u slučaju da odbiju dati podatke o imovini izvršenika, kao i kada svojim radnjama i postupcima, protivno sudskom nalogu ili zabrani skrivaju, oštećuju ili uništavaju imovinu izvršenika ili ometaju sud u sprovođenju izvršnih radnji. (11) Novčana kazna izrečena po odredbama st. 1. do 10. ovog člana ne može se pretvarati u kaznu zatvora.
Obustava izvršenja Član 63 (1) Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.
(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu sa odredbama koje uređuju obligacione odnose, treće lice ispuni obavezu prema tražiocu izvršenja umjesto izvršenika.
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan. (5) Izvršenje na pojedinim predmetima će se na prijedlog izvršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor, sprovođenjem izvršenja zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o izvršenju, a izuzeti su od izvršenja ili je na njima mogućnost izvršenja ograničena.
(6) Rok za prijedlog zbog razloga iz stava 5. ovog člana iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je izvršenik saznao da je izvršenjem zahvaćen predmet koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kojem je mogućnost izvršenja ograničena. Nakon isteka roka od 30 dana od preduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stava 5. ovog člana prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti. (7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinuće se sve sprovedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica.
Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Redoslijed namirenja više tražilaca izvršenja Član 66.
(1)Više tražilaca izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja, namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drugačije određeno.
(2) Ako se istovremeno pojavljuje više tražilaca izvršenja koji ostvaruju pravo na novčana potraživanja iz budžeta Republike, gradova i općina, tražioci izvršenja namiruju se redom, kako ih je zaprimio organ nadležan za izvršenje, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja punog iznosa predviđenog pravosnažnom sudskom presudom ili sporazumom o priznavanju krivice, u kom slučaju kamata ne može preći iznos utvrđen članom 4b. Zakona o visini stope zatezne kamate ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 19/01 i 52/06).
VI.Dopustivost
27. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
28. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
29. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
31. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njenog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje
32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
33. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
34. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
35. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995).
Period koji se uzima u obzir
36. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 17. maja 2017. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od oko četiri godine i pet mjeseci.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
37. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom radi naplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelanticinih potraživanja na novčanim sredstvima izvršenika), Ustavni sud smatra da se konkretni predmet ne može smatrati naročito složenim. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud smatra da apelantica nije doprinijela dužini postupka u konkretnom slučaju, koji je za nju od značaja jer nastoji da realizira potraživanja iz radnog odnosa.
38. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud ni nakon četiri godine i pet mjeseci nije dovršio predmetni izvršni postupak. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. Zakona o izvršnom postupku. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud predloženo izvršenje dozvolio sedam dana nakon podnošenja inicijalnog akta (prijedlog za izvršenje podnesen 17. maja 2017. godine, a rješenje o izvršenju doneseno je 23. maja 2017. godine), što u konkretnom slučaju predstavlja promptno postupanje. Nakon toga, Ustavni sud zapaža pasivnost Osnovnog suda u periodu od oko jedne godine i devet mjeseci koliko mu je trebalo da odluči o prigovoru izvršenika (28. maja 2019. godine), što svakako nije u skladu s procesnim zakonom i standardima prava na pravično suđenje, koji nalažu obavezu postupanja bez nepotrebnog odlaganja. Ustavni sud zapaža da je nakon donošenja rješenja o prigovoru Osnovni sud predmetno rješenje bez odlaganja dostavio Ministarstvu finansija RS na provođenje. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u predmetnom postupku provodio više procesnih radnji s ciljem okončanja postupka. Naime, Osnovni sud je, postupajući po apelanticinom podnesku u kojem je obavijestila taj sud o djelimičnoj naplati potraživanja, pozvao Ministarstvo finansija da se izjasni da li je apelanticino potraživanje namireno u cijelosti. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je nadležno ministarstvo obavijestilo Osnovni sud da je glavno potraživanje sa kamatom isplaćeno, o čemu je Osnovni sud zatražio izjašnjenje od apelantice. U nastavku postupka Ustavni sud zapaža da je apelantica 22. juna 2020. godine podneskom obavijestila Osnovni sud da predmetno izvršenje nije u cijelosti izvršeno, te je Osnovni sud u četiri navrata (15. jula i 7. decembra 2020, 20. januara i 6. augusta 2021. godine) bezuspješno pozivao Ministarstvo finansija, odnosno Ministarstvo finansija – Sektor trezor da se izjasni na navedeni apelanticin podnesak od 22. juna 2020. godine. Propust Ministarstva finansija da odgovori na navedene dopise Osnovnog suda bez sumnje je doprinio ukupnoj dužini predmetnog izvršnog postupka. Međutim, imajući u vidu obavezu Osnovnog suda da provede i dovrši predmetni izvršni postupak bez nepotrebnog odlaganja, Ustavni sud ističe da je neophodno da Osnovni sud u datoj situaciji preduzme daljnje korake koji su mu, prema procesnom zakonu, na raspolaganju radi utvrđivanja okolnosti koje se odnose na provođenje i dovršenje predmetnog rješenja o izvršenju, te da donese konačnu odluku u vezi s tim, u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku, koji propisuje da se izvršni postupak smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja navedena pasivnost i propust Osnovnog suda da dovrši predmetni izvršni postupak bez nepotrebnog odlaganja predstavlja ponašanje suprotno standardima prava na pravično suđenje koji sudovima nalažu obavezu efektivnog postupanja, bez neopravdanog odugovlačenja.
39. Stoga, imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete
40. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
41. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelantica tražila zbog dužine trajanja postupka, Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, te ako odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, naročito da iz stanja u spisu proizlazi da je apelantica dio svojih potraživanja dosuđenih izvršnom ispravom naplatila u relativno razumnom roku, Ustavni sud smatra da je, u konkretnom slučaju, utvrđivanje kršenja apelanticinih prava, te nalaganje predsjedniku Osnovnog suda da okonča predmetni postupak adekvatna satisfakcija za apelanticu.
Ostali navodi
42. Također, apelantica navodi da joj je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak
43. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada Osnovni sud ni nakon perioda dužeg od četiri godine nije dovršio izvršni postupak u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku, iako se postupak izvršenja po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim.
44. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić