Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2537/21 (A. Z.)
Odluka donesena 16. 11. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Invalidnina
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Invalid
- Upravni postupak
- Upravni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2537/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. studenog 2021. godine, u predmetu broj AP-2537/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Amer Zajmović, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Amer Zajmović protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 70 0 U 007875 19 U od 23. travnja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Amer Zajmović (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Prozora-Rame, kojega zastupa Zajednički odvjetnički ured „Sesar-Ćurić“ iz Mostara, podnio je 14. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 007875 19 U od 23. travnja 2021. godine.
2. Rješenjem Službe za društvene djelatnosti i pitanja branitelja Općine Prozor – Rama (u daljnjemu tekstu: Služba) od 19. rujna 2007. godine apelantu je priznato svojstvo ratnoga vojnoga invalida V skupine sa 70% vojnoga invaliditeta.
3. Rješenjem tuženika (Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i invalida Domovinskoga rata) od 28. listopada 2019. godine ukinuto je konačno rješenje Službe od 19. rujna 2007. godine i upravna stvar riješena tako da se apelantu priznaje svojstvo ratnoga vojnoga invalida X skupine sa 20% vojnoga invaliditeta na temelju oboljenja, na koje je služba u Oružanim snagama Armije R BiH utjecala na pogoršanje, te određeno da apelant ima pravo na osobnu invalidninu u određenome mjesečnome iznosu, kao i ostala prava propisana Zakonom, te određeno da mu ta prava pripadaju od 28. listopada 2019. godine i traju dok postoje Zakonom propisani uvjeti za korištenje priznatih prava.
4. Presudom Vrhovnoga suda od 23. travnja 2021. godine tužba apelanta protiv rješenja tuženika od 28. listopada 2019. godine je odbijena.
5. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da iz obrazloženja osporenoga rješenja slijedi da je tuženik, rješavajući po službenoj dužnosti u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na osobnu invalidninu, dostavio spis predmeta liječničkome povjerenstvu za liječničko vještačenje u postupku po Zakonu o provođenju kontrole korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite (u daljnjemu tekstu: Zakon o provođenju kontrole). Nadalje, naveo je da je nadležno liječničko povjerenstvo na temelju pregleda apelanta i cjelokupne liječničke dokumentacije donijelo nalaz i mišljenje od 3. prosinca 2018. godine, kojim se vojni invaliditet apelanta cijeni u visini od 20%. Također naveo je da je na navedeni nalaz i mišljene apelant uložio prigovor, po kojemu je drugostupanjsko liječničko povjerenstvo donijelo nalaz i mišljenje od 28. veljače 2019. godine, kojim je potvrđen nalaz i mišljenje od 3. prosinca 2018. godine, kako glede utvrđenoga procenta vojnoga invaliditeta apelanta, tako i glede obrazloženja, danog ponovnim uvidom u liječničku dokumentaciju i uz neposredni pregled apelanta. Imajući u vidu navedeno činjenično stanje, Vrhovni je sud istakao da je tuženik pravilnom primjenom odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o provođenju kontrole osporenim rješenjem ukinuo konačno rješenje i upravnu stvar riješio shodno čl. 3. i 10. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji. Vrhovni je sud istakao da su neutemeljeni navodi apelanta da je osporeno rješenje utemeljeno na pogrešno i nepotpuno utvrđenome činjeničnome stanju glede procenta vojnoga invaliditeta. S tim u svezi, Vrhovni je sud istakao da su nadležna liječnička povjerenstva suglasnim nalazima i mišljenjima, dale potpuno, jasno i detaljno obrazloženje kako za izmjenu ranijega nalaza i mišljenja, tako i za ocjenu novoga vojnoga invaliditeta sukladno odredbama čl. 8. i 13a. Pravilnika o radu liječničkih povjerenstava u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji (u daljnjemu tekstu: Pravilnik), te Pravilnika o utvrđivanja postotka vojnoga invaliditeta sa listom procenata, a na temelju postojeće vjerodostojne liječničke dokumentacije iz spisa predmeta i neposrednoga pregleda apelanta. Također, naveo je da je, suprotno prigovorima tužbe, liječničko povjerenstvo ocijenilo da za davanje potpunoga nalaza po postojećoj dokumentaciji nije potrebno pribaviti i nove dodatne specijalističke nalaze, sukladno čl. 13.a. st. 5. Pravilnika. Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant u predmetnoj apelaciji navodi da nalaz i mišljenje nisu urađeni sukladno pravilima struke i nauke, te odredbama važećih pravilnika kojima se cijeni vojni invaliditet, te navodi da je isti donesen paušalnim pregledom apelanta.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP- 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud jasno istakao da je na prvobitni nalaz i mišljenje apelant istakao prigovor, te da je nalazom i mišljenjem drugostupanjskoga liječničkoga povjerenstva potvrđen raniji nalaz i mišljenje, te da je ocjena dana na temelju kako postojeće liječničke dokumentacije, tako i neposrednim pregledom apelanta, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić