Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-613/20 („SHIMADZU“ d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 03. 11. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Pravično suđenje - pravo na javnu raspravu
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Upravni postupak
  • Javne nabavke
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-613/20

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 11. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 613/20, rješavajući apelaciju „Shimadzu“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 3. novembra 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija „Shimadzu“ d.o.o.

Sarajevo podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 028865 19 Uvp od 18. decembra 2019. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Shimadzu,“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Sanel Nezirić advokat iz Sarajeva, podnio je 14. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 028865 19 Uvp od 18. decembra 2019. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH, Republike Srpske, Ministarstva unutrašnjih poslova, Uprave za materijalno-finansijske i imovinske poslove (u daljnjem tekstu: ugovorni organ) i Ureda za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine - Podružnica Banja Luka (u daljnjem tekstu: Ured za razmatranje žalbi) zatraženo je 12. novembra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Sud BiH, ugovorni organ i Ured za razmatranje žalbi su u periodu od 21. jula do 23. augusta 2021. godine dostavili odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Rješenjem Ureda za razmatranje žalbi broj JN2-02-07-1-250-8/18 od 7. juna 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena na tendersku dokumentaciju ugovornog organa u otvorenom postupku javne nabavke robe „gasnog hromatografa sa FID i masenim detektorom (GC/FID/MS)“. Stavom II izreke je odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova pokretanja žalbenog postupka, kao i zahtjev za naknadu troškova sastavljanja žalbe.

6. U obrazloženju rješenja je navedeno da je ugovorni organ pokrenuo postupak javne nabavke 16. februara 2017. godine, koji je objavljen na Portalu javnih nabavki 11. aprila 2018. godine. Nakon prethodne procedure ugovorni organ je donio tendersku dokumentaciju na koju je apelant izjavio žalbu ugovornom organu, koji je 25. aprila 2018. godine žalbu proslijedio Uredu za razmatranje žalbi. Apelant je u žalbi tvrdio da je ugovorni organ tehničku specifikaciju pripremio na način da ju je prilagodio samo jednom proizvodu, tačno određene robne marke, i to gasnog hromatografa Agilent (sa specifikacijama pobliže navedenim u obrazloženju rješenja). S tim u vezi, apelant je u žalbi naveo da je ugovorni organ ograničio vrlo veliku i aktivnu konkurenciju na samo jedan proizvod, odnosno na samo jednog ponuđača, što predstavlja jednu od najgrubljih povreda osnovnih principa Zakona o javnim nabavkama BiH (u daljnjem tekstu: ZJN), odnosno tehnička specifikacija je suprotna odredbama člana 54. ZJN, jer ugovorni organ kroz tehničke karakteristike u tenderskoj specifikaciji upućuje na tačno određenog ponuđača, čime se direktno ograničava aktivna konkurencija. Ugovorni organ je u odgovoru na žalbu naveo da je, prema svojim potrebama, u smislu minimalnih tehničkih specifikacija, odredio i utvrdio minimalne tehničke specifikacije predmeta nabavke uzimajući u obzir prvenstveno dosadašnje iskustvo u stepenu validnosti rezultata analiza zahtijevanih uzoraka kao dokaznog materijala, a ispod kojih zadanih specifikacija rezultati ne zadovoljavaju potrebe ugovornog organa. Pored navedenog, ugovorni organ je napomenuo da je izvršio istraživanje tržišta i konstatirao da je na tržištu prisutan veći broj proizvođača predmeta nabavke, te je, shodno ZJN, izvršio pripremu tenderske dokumentacije sa minimalnim zahtijevanim tehničkim specifikacijama predmeta nabavke, koje su neophodne za funkcionalnost laboratorija za forenziku Kriminalističkotehničkog centra MUP-a Republike Srpske.

7. Ispitujući navode žalbe Ured za razmatranje žalbi je utvrdio da su navodi neosnovani. Pri tome Ured za razmatranje žalbi je obrazložio da je na temelju provedenih dokaza utvrdio da se za stavke tehničke specifikacije pod tač. 1, 2, 3. i 5. parametri podudaraju sa tehničkim karakteristikama iz kataloga proizvoda Agilent, kako je to apelant naveo u žalbi. Također je kao nesporno utvrđeno da se u katalogu proizvoda Agilent radi o tačno određenim veličinama tehničkih karakteristika, dok je ugovorni organ u tehničkoj specifikaciji koristio odrednice „veće“, „manje“, „veće ili jednako“, „manje ili jednako“, „od“, „do“, „ili bolje“. Dakle, ugovorni organ u tehničkoj specifikaciji nije doslovno prepisao tehničke karakteristike, već je sa navedenim odrednicama omogućio ponudu i sa boljim karakteristikama, na koji način nije povrijedio odredbe člana 54. stav

9. ZJN. Nadalje, utvrđeno je da je pravo ugovornog organa da, u skladu sa odredbama člana 44. ZJN, u tenderskoj dokumentaciji postavi uvjete, odnosno tehničku specifikaciju, na bazi koje će vršiti provjeru i ocjenu da li je ponuđač pouzdan i sposoban da izvrši ugovor o nabavci. S tim u vezi, Ured za razmatranje žalbi je, opreza radi, zaključkom od 22. maja 2018. godine naložio ugovornom organu da dostavi dokaze kojim se potvrđuje da je taj organ ispitao tržište i da na tržištu ima veći broj proizvođača predmeta nabavke koji ispunjavaju zahtijevane tehničke karakteristike. Ugovorni organ je na temelju tog zaključka dostavio argumentirano obrazloženje da je iz dugogodišnjeg iskustva postavio tehničku specifikaciju radi nabavke modernog robusnog instrumenta sa veoma niskim koncentracijama limita osjetljivosti, kako bi se mogla postići efikasna kompleksna laboratorijska analiza, odnosno koja će osigurati precizne, nedvosmislene i jasne rezultate. Prema tome, iz svega navedenog, Ured za razmatranje žalbi je zaključio da ugovorni organ tehničkom specifikacijom nije ograničio konkurenciju, već da je, u skladu sa svojim potrebama, postavio određene parametre sa mogućnošću da ponuđači ponude bolje instrumente od zahtijevanih u tehničkoj specifikaciji.

8. Apelant je protiv rješenja Ureda za razmatranje žalbi od 7. juna 2018. godine tužbom pokrenuo upravni spor pred Sudom BiH. Odlučujući o upravnom sporu Sud BiH je, u Vijeću za upravne sporove, donio Presudu broj S1 3 U 028865 18 U od 9. oktobra 2019. godine kojom je odbio apelantovu tužbu.

9. Po ocjeni Vijeća za upravne sporove Suda BiH, osporeno rješenje se temelji na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni zakona. Vijeće za upravne sporove Suda BiH je u obrazloženju presude navelo da nisu osnovani apelantovi navodi da je Ured za razmatranje žalbi proveo posebni ispitni postupak kada je zaključkom od 22. maja 2018. godine naložio ugovornom organu da, shodno odredbi člana 102. ZJN, dostavi dokaze koji potvrđuju da je taj organ ispitao tržište i da je utvrdio da na tržištu ima veći broj proizvođača predmeta nabavke koji ispunjavaju zahtijevane tehničke karakteristike. S tim u vezi, Vijeće za upravne sporove Suda BiH je ukazalo da je odredbom člana 201. ZJN propisan tzv. teret dokazivanja u postupku pravne zaštite pred tuženim, tj. dokazivanje u postupku po žalbi, gdje je propisano da su stranke, odnosno, u konkretnom slučaju, ugovorni organ, dužne dokazati činjenice na koje se pozivaju u osporenom aktu. Stoga je, prema ocjeni Suda BiH, pozivanje zaključkom Ureda za razmatranje žalbi da ugovorni organ dostavi dokaze u vezi sa činjenicama na koje se pozvao u skladu sa tom odredbom ZJN. Sa druge strane, Sud BiH je ocijenio da nije osnovano apelantovo pozivanje na odredbe Zakona o upravnom postupku BiH (u daljnjem tekstu: ZUP), i to odredbe koje propisuju posebni ispitni postupak, jer se te odredbe mogu primijeniti samo supsidijarno na postupak koji nije uređen pred Uredom za razmatranje žalbi, a što očigledno nije slučaj u konkretnom postupku. Pored toga, Sud BiH je naglasio da se odredbe ZUP-a, koje propisuju poseban ispitni postupak odnose na prvostepeni postupak, dok je postupak koji se vodio pred Uredom za razmatranje žalbi drugostepeni postupak o žalbi.

10. Vijeće za upravne sporove Suda BiH je ocijenilo da nisu osnovani ni apelantovi navodi da je tehničkim karakteristikama tenderske dokumentacije ugovorni organ povrijedio pravila prava na konkurenciju iz člana 44, odnosno člana 54. ZJN. S tim u vezi, Vijeće za upravne sporove Suda BiH je istaknulo da je Ured za razmatranje žalbi naveo da nije sporno da je ugovorni organ u tehničkim karakteristikama tenderske dokumentacije naveo specifikaciju koja odgovora proizvodu Agilent, ali da je ugovorni organ nesporno u tenderskoj dokumentaciji koristio odrednice „veće“, „manje“, „veće ili jednako“, „manje ili jednako“, „od“, „do“ ili „bolje“, te da u poseban stubac, nazvan „opis“, ponuđači mogu upisati ponuđenu vrijednost. Vijeće za upravne sporove Suda BiH smatra da je na navedeni način ugovorni organ postupio u skladu sa članom 54. stav 9. ZJN.

11. Nadalje, Vijeće za upravne sporove Suda BiH je navelo da je i u pogledu dokaza dostavljenih shodno zaključku od 22. maja 2018. godine Ured za razmatranje žalbi pravilno ocijenio da je ugovorni organ, za razliku od navoda iz apelantove žalbe, naveo tehničke specifikacije proizvoda „shimadzu Nexis GC-2030“ koji ispunjava tehničke specifikacije 1, 2, 3. tenderske dokumentacije, te da i ima bolje karakteristike, što apelant nije ni osporio tužbom. Vijeće za upravne sporove Suda BiH je navelo da je apelant samo ukazao da isključivo proizvod proizvođača Agilent ispunjava tehničke specifikacije tenderske dokumentacije, što nije ni sporno da je tenderska dokumentacija i pisana po tehničkim karakteristikama tog proizvoda, ali da je, u smislu člana 54. stav 9. ZJN, ugovorni organ omogućio da se dostave i ekvivalenti ili bolji proizvodi nego što je to propisano tenderskom dokumentacijom. U tom smislu Vijeće za upravne sporove Suda BiH je pojasnilo da je u odgovoru ugovornog organa na zaključak Ureda za razmatranje žalbi, da je proizvod „shimadzu Nexis GC-2030“ boljih karakteristika, jer je broj temperaturnih rampi 32, a tehničkom specifikacijom tenderske dokumentacije je traženo 20 rampi. Također, u pogledu tačke 5 tehničke specifikacije tenderske dokumentacije koja se osporava tužbom u kojoj je navedeno da je ugovorni organ zahtijevao kvadrupol koji se zagrijava, koja, navodno, karakteristika i nije toliko bitna za taj proizvod i koju ima isključivo proizvođač Agilent, ugovorni organ u izjašnjenju na zaključak Ureda za razmatranje žalbi naveo je da je kvadrupol ključna i osnovna tehnička karakteristika svakog masenog detektora i svaki od proizvođača je sadrži, te ukoliko je navedena u tehničkoj specifikaciji ponuđača, ona će biti prihvatljiva tokom evaluacije.

12. Protiv navedene presude Vijeća za upravne sporove Suda BiH apelant je podnio zahtjev za preispitivanje sudske odluke koji je Presudom Apelacionog vijeća Suda BiH broj S1 3 U 028865 19 Uvp od 18. decembra 2019. godine odbijen kao neosnovan.

13. U obrazloženju presude Apelaciono vijeće je istaklo da je apelant podnio zahtjev za preispitivanje sudske odluke zbog povrede Zakona o upravnom sporu (u daljnjem tekstu: ZUS) i ZJN sa prijedlogom da se zahtjev usvoji, te poništi presuda Vijeća za upravne sporove Suda BiH i predmet vrati na ponovni postupak, te naloži tuženom Uredu za razmatranje žalbi da mu naknadi troškove postupka. Također je navedeno da je apelant u zahtjevu istakao da je ugovorni organ tenderskom dokumentacijom, i to tehničkom specifikacijom, ograničio konkurenciju, jer je zahtjev naveden u tehničkoj specifikaciji mogao ispuniti isključivo proizvod proizvođača Agilent, na koji način je došlo do pogrešne primjene odredbe člana 54. ZJN. Pored toga, apelant je naveo da je tuženi Ured za razmatranje žalbi pogrešno primijenio ZUP, jer je tokom žalbenog postupka i provođenja ispitnog postupka tuženi Ured za razmatranje žalbi zaključkom naložio ugovornom organu dostavljanje dokaza, a da pri tome nije dostavio na izjašnjenje zaključak, niti odgovor ugovornog organa, pa je onemogućeno pravo apelantu da raspravlja pred drugostepenim organom o činjenicama koje su bitne za donošenje odluke o žalbi.

14. Apelaciono vijeće je, ocjenjujući apelantove prigovore iz zahtjeva, navelo da je u konkretnom postupku javne nabavke ugovorni organ sačinio tendersku dokumentaciju u skladu sa odredbom člana 53. stav 1. ZJN s obzirom na to da je u njoj jasno definirao uvjete u zavisnosti od potreba ugovornog organa, a sve u smislu najefikasnijeg trošenja javnih sredstava. Nadalje, Apelaciono vijeće je navelo da je u konkretnom slučaju pravilno utvrđeno da ugovorni organ nije povrijedio ni odredbu člana 54. stav 9. ZJN. S tim u vezi, Apelaciono vijeće je navelo da je nesporno utvrđeno da se tenderskom dokumentacijom, i to tehničkim specifikacijama pod tač. 1, 2, 3 i 5, navedeni parametri podudaraju sa tehničkim karakteristikama iz kataloga proizvoda Agilent, a kako je i naveo apelant, ali je, isto tako, utvrđeno da je ugovorni organ u tehničkoj specifikaciji koristio odrednice „veće“, „manje“, „veće ili jednako“, „manje ili jednako“, „od“, „do“ ili „bolje iz čega proizilazi da je ugovorni organ postupio u skladu sa članom 54. stav 9. ZJN. Dakle, iako je tenderska dokumentacija pisana po tehničkim karakteristikama navedenog proizvoda proizvođača Agilent, ugovorni organ je navedenim odrednicama omogućio da se dostave i ekvivalenti ili bolji proizvodi nego što je to propisano tenderskom dokumentacijom. Apelaciono vijeće je navelo da, suprotno apelantovim tvrdnjama, iz izjašnjenja na zaključak tuženog Ureda za razmatranje žalbi utvrđeno je da je kvadropol ključna i osnovna tehnička karakteristika svakog masenog detektora i da je svaki od proizvođača sadrži, te da, ukoliko je navedena u tehničkoj specifikaciji ponuđača, ona će biti prihvatljiva tokom evaluacije.

15. Prilikom odlučenja Apelaciono vijeće je imalo u vidu odredbu člana 3. ZJN koju je citiralo, naglasivši da je u konkretnom slučaju, i po zaključku tog vijeća, ugovorni organ predmetnom tenderskom dokumentacijom definirao uvjete u zavisnosti od njegove potrebe, a sve u smislu najefikasnijeg principa korištenja javnih sredstava, što je jedan od osnovnih principa ZJN, a što ne predstavlja povredu odredbe člana 3. tog zakona. Naime, u smislu odredbe člana 53. ZJN, pravo je ugovornog organa da, saglasno svojim potrebama, utvrdi kriterije i standarde nabavke, te da informacije o postavljenim kriterijima i standardima učini dostupnim javnosti, odnosno ponuđačima putem obavještenja o javnoj nabavci, a da u postupku odlučivanja o dodjeli ugovora uzme u razmatranje samo najpovoljnije ponude koje ispunjavaju kriterije sadržane u tenderskoj dokumentaciji. Ugovorni organ je taj koji definira minimume tehničkih karakteristika predmeta nabavke, koje su potrebne za nesmetano funkcioniranje ugovornog organa. Apelaciono vijeće je istaknulo da je u konkretnom slučaju odlučno to da ugovorni organ svojom tehničkom specifikacijom nije ograničio konkurenciju, kako je to pravilno utvrdilo Vijeće za upravne sporove, već da je u skladu sa svojim potrebama postavio određene parametre sa mogućnošću da ponuđači ponude ,,bolje“ instrumente od zahtijevanih u tehničkoj dokumentaciji.

16. Konačno, Apelaciono vijeće je istaknulo da je apelant neosnovano zahtjevom ukazivao na povredu postupka na način da mu nije omogućeno izjašnjenje u toku postupka iz svih razloga koji su navedeni u presudi Vijeća za upravne sporove, jer je pravilno primijenjena odredba člana 102. ZJN, kada je zaključkom od 22. maja 2018. godine naloženo ugovornom organu dostavljanje dokaza koji potvrđuju da je taj organ ispitao tržište i da je utvrdio da na tržištu ima veći broj proizvođača predmetne nabavke koji ispunjavaju zahtijevane tehničke karakteristike. U tom smislu Apelaciono vijeće je ukazalo na odredbu člana 102. ZJN kojom je propisan tzv. teret dokazivanja u postupku pravne zaštite pred tuženim, tj. dokazivanje u postupku po žalbi, gdje je propisano da su stranke, tj. u konkretnom slučaju ugovorni organ, dužne dokazati činjenice na koje se pozivaju u osporenom aktu, tj. na osnovu kojih je donijelo odluku o pravima, preduzelo radnje ili propuštanje, te provelo postupke koji su predmet postupka po žalbi. Pravilno je ukazano da se u konkretnom slučaju apelant pogrešno poziva na odredbe ZUP-a koje propisuju posebni ispitni postupak, jer se navedene odredbe odnose na prvostepeni postupak, dok je postupak koji se vodio pred tuženim drugostepeni postupak po žalbi.

17. S obzirom na iznesene razloge, Apelaciono vijeće je zaključilo da ugovorni organ tehničkom dokumentacijom nije ograničio konkurenciju, već da je, u skladu sa svojim potrebama, postavio određene parametre sa mogućnošću da ponuđači ponude „bolje“ instrumente od zahtijevanih u tehničkoj specifikaciji.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

18. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

19. Apelant smatra da je ugovorni organ, suprotno odredbama ZJN, propisao tendersku dokumentaciju, tačnije tehničku specifikaciju, na način da je ona prilagođena samo jednom proizvodu, i to tačno određene robne marke. Smatra da je Ured za razmatranje žalbi pogrešno primijenio odredbu člana 54. ZJN, te odredbe ZUP-a, jer je tokom žalbenog postupka provodio ispitni postupak, a da pri tome nije omogućio apelantu da se izjasni o toku tog ispitnog postupka. Naime, apelant je naveo da je ugovorni organ proizvod koji je predmet nabavke u tehničkoj specifikaciji opisao na način koji direktno upućuje na proizvod Agilenta, što je direktno u suprotnosti sa odredbama člana 54. stav 9. ZJN, ali i identičnim odredbama člana 23. Direktive EU broj 2004/18/EZ kojima je zabranjeno upućivanje na određenog proizvođača, odnosno na marke, patente, tipove ili određeno porijeklo ako bi se time pogodovalo ili isključili određeni privredni subjekti ili određeni proizvodi.

20. U prilog svojim tvrdnjama apelant se pozvao na više presuda Evropskog suda pravde. Tako je naveo da su u predmetima broj C-45/87, Komisija protiv Irske, C-359/93, Komisija protiv Holandije, i C-59/00, Vestergaard, ugovorni organi zahtijevali posebne žigove ili certifikate usklađenosti sa nacionalnim standardima, koje zahtjeve nije pratila fraza „ili ekvivalent“. Evropski sud pravde je zaključio da su ti zahtjevi suprotni članu 28. Ugovora, jer su imali učinak ograničavanja ugovora na one dobavljače koji su namjeravali koristiti precizno navedene sisteme. Nadalje, u predmetu broj C-225/98, Komisija protiv Francuske, ugovorni organ je zahtijevao usklađenost sa francuskim standardom. Sud pravde je smatrao da su specifikacije koje je utvrdio ugovorni organ toliko specifične i nejasne da su samo nacionalni ponuđači mogli iz prve shvatiti njihovu relevantnost. Zbog toga je korištenje tog upućivanja moglo imati učinak da pruži veći broj informacija domaćim kompanijama, čime im se omogućava lakši način dostavljanja ponuda. U predmetima C-6/05, Medipac-Kazantzidis, i C-489/06, Komisija protiv Grčke, Evropski sud pravde je razmatrao pitanje konkurencije i javnih nabavki u kontekstu sučeljavanja pravila javnih nabavki i Direktive o medicinskim uređajima (MDD). Prema MDD, zahtijeva se da medicinski uređaji koji ispunjavaju određene standarde budu zakonito prihvaćeni za prodaju u svim državama članicama. Sud pravde je smatrao da praksa u grčkim bolnicama da se odbijaju, na osnovu sigurnosti, medicinski uređaji koji ispunjavaju standarde koje je propisala MDD krši obaveze jednakog tretmana i transparentnosti.

21. S tim u vezi, apelant smatra da je odlukama Suda BiH, odnosno Ureda za razmatranje žalbi, povrijeđeno njegovo pravo na imovinu na način da je odlukama tog suda u kojima je arbitrarno i proizvoljno primijenjen ZJN apelantu nezakonito ograničen pristup javnom nadmetanju. Apelant smatra da se u ovom predmetu radi o imovini, odnosno imovinskom interesu, zbog toga što je apelant bio kandidat, odnosno ponuđač u postupku javne nabavke u kojem ponuđač i učestvuje radi ostvarivanja ekonomskog interesa, jer se ugovor o javnoj nabavci primarno i zaključuje s ciljem ostvarenja ekonomskog interesa, odnosno finansijske koristi, kako je to određeno i u članu 2. stav 1.

a) ZJN.

II.Odgovor na apelaciju

22. Sud BiH je naveo da u cijelosti ostaje kod navoda iz obrazloženja osporene odluke, te je istakao da nisu osnovani apelacioni razlozi u odnosu na povrede prava navedenih u apelaciji, kao i da je u konkretnom slučaju pravilno primijenjeno materijalno pravo. Predložio je da se apelacija odbije kao neosnovana.

23. Ured za razmatranje žalbi je naveo da u cijelosti ostaje kod navoda iz osporenog rješenja, te je istakao da je u konkretnom predmetu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno proveo postupak, te pravilno primijenio odredbe ZJN i ZUP-a, pa je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

24. Ugovorni organ je naveo da su navodi iz apelacije neosnovani. Nadalje, ugovorni organ je naveo da je u konkretnom postupku nabavke robe predmetna tenderska dokumentacija izrađena u potpunosti u skladu sa čl. 53. i 54. ZJN, čiju je zakonitost svojim konačnim rješenjem potvrdio Ured za razmatranje žalbi, kao i Sud BiH svojim presudama. S tim u vezi, ugovorni organ je naveo da je nesporno netačna i neosnovana apelantova tvrdnja da se predmetnom tenderskom dokumentacijom favorizira isključivo jedan proizvođač. Naime, ugovorni organ je, shodno članu 53. ZJN, pripremio tendersku dokumentaciju poštujući osnovne principe jednakog tretmana i nediskriminacije ponuđača, propisane odredbama člana 3. ZJN. Prema tome, ugovorni organ je, prema svojim potrebama, u skladu sa zakonom utvrđenim djelokrugom rada i funkcioniranja Ministarstva unutrašnjih poslova, u smislu minimalnih tehničkih specifikacija odredio i utvrdio neophodne minimalne zahtijevane tehničke karakteristike predmeta nabavke, uzimajući u obzir prvenstveno dosadašnje iskustvo u stepenu validnosti rezultata analiza zahtijevnih uzoraka kao dokaznog materijala, a ispod kojih zadanih specifikacija rezultati ne zadovoljavaju potrebe ugovornog organa, imajući u vidu potrebu da on nesmetano i propisano zakonom radi i funkcionira. Navedeno nesporno znači da ponuda koja bi bila prihvatljiva za ugovorni organ, a da bi on mogao da obavlja poslove iz zakonom propisanog djelokruga mora zadovoljavati zadane minimalne tehničke karakteristike, što ne isključuje ponudu predmeta nabavke sa boljim tehničkim karakteristikama, odnosno sa parametrima boljim od zadanih u tehničkoj specifikaciji tenderske dokumentacije. Prilikom pripreme predmetnog postupka ugovorni organ je ispitao tržište i nesporno utvrdio da na tržištu postoji veći broj proizvođača predmeta nabavke, a dokazi o navedenom istraživanju tržišta dostavljeni su u postupku pred drugostepenim organom kao prilog izjašnjenju na navode iz žalbe. V.Relevantni propisi

25. Zakon o javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“ broj 39/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 3.

(Opći principi) (1) Ugovorni organ dužan je da postupa transparentno, da se u postupku javne nabavke prema kandidatima/ponuđačima ponaša jednako i nediskriminirajuće, na način da osigura pravičnu i aktivnu konkurenciju, s ciljem najefikasnijeg korištenja javnih sredstava u vezi s predmetom nabavke i njegovom svrhom.

(2) Opći principi obavezno se primjenjuju i poštuju i u postupku pravne zaštite. Član 44.

(Provjera kvalifikacija kandidata ili ponuđača) (1) Ugovorni organ provjerava i ocjenjuje da li je kandidat/ponuđač pouzdan i sposoban da izvrši ugovor, u skladu sa uslovima utvrđenim u tenderskoj dokumentaciji.

(2) Ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji definira uslove za kvalifikaciju na način da utvrdi minimum zahtjeva za kvalifikaciju kandidata/ponuđača u pogledu njihove lične sposobnosti, ekonomskog i finansijskog stanja, te njihove tehničke i/ili profesionalne sposobnosti.

(3) Minimum kvalifikacionih uslova koje ugovorni organ odredi za kandidate/ponuđače, kao i dokumenti koji su potrebni za njihovo dokazivanje obavezno treba da budu srazmjerni predmetu javne nabavke i u skladu s njim.

Postavljeni uslovi ne smiju imati ograničavajući karakter na konkurenciju i moraju biti jasni i precizni.

(4) Ugovorni organ od kandidata/ponuđača zahtijeva samo one dokaze koji su neophodni da bi se utvrdilo da li kandidat/ponuđač zadovoljava kvalifikacione uslove koje je postavio ugovorni organ.

(5) Ugovornom organu nije dopušteno da odbije zahtjev za učešće ili ponudu isključivo na osnovu toga što su ih podnijeli ili pravno ili fizičko lice iz člana 2. stav (1) tačka c) ovog zakona ili grupa kandidata/ponuđača.

(6) Samo onim kandidatima/ponuđačima čije kvalifikacije zadovoljavaju uslove utvrđene u tenderskoj dokumentaciji dopušteno je da nastave postupak javne nabavke.

Član 53. st. 1. i 5.

(Neophodne informacije) (1) Ugovorni organ dužan je pripremiti tendersku dokumentaciju u skladu s odredbama ovog zakona i podzakonskim aktima. U tenderskoj dokumentaciji ugovorni organ daje potpune informacije o uslovima ugovora i postupku dodjele ugovora, a koji su kandidatima/ponuđačima dovoljni za pripremu zahtjeva za učešće, odnosno ponuda na stvarno konkurentskoj osnovi.

(5) Prilikom pripreme tenderske dokumentacije, ugovorni organ dužan je poštovati principe jednakog tretmana i nediskriminacije kandidata/ponuđača.

Ugovorni organ ne smije koristiti savjete bilo kojeg lica koje može imati bilo kakav direktni ili indirektni interes za ishod postupka dodjele ugovora, ako je vjerovatno da to može uticati na stvarnu konkurenciju za predmetni ugovor.

Član 54. stav (9) (Tehničke specifikacije) (9) Osim ako nije opravdano predmetom nabavke, u tehničkoj specifikaciji ne smije se uputiti na određenog proizvođača, na porijeklo ili na poseban postupak, na marke, patente, tipove ili određeno porijeklo, ako bi se time pogodovalo ili bi se isključili određeni privredni subjekti ili određeni proizvodi. Takve napomene dopuštene su samo ako se predmet nabavke ne može dovoljno precizno i razumljivo opisati, ali se bez izuzetka moraju označiti s dodatkom "ili ekvivalent". Nepoznavanje predmeta nabavke ne oslobađa ugovorni organ obaveze za definiranje predmeta nabavke na stvarno konkurentskoj osnovi.

Član 102.

(Dokazivanje u postupku po žalbi) (1) Stranke u postupku dužne su iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve ili odluke, postupke, radnje ili nečinjenja, te predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

(2) U postupku pravne zaštite ugovorni organ dužan je dokazati postojanje činjenica i okolnosti na osnovu kojih je donio odluku o pravima, preduzeo radnje ili propuštanja te proveo postupke, koji su predmet postupka po žalbi.

(3) U postupku pravne zaštite žalilac je dužan dokazati ili bar učiniti vjerovatnim postojanje činjenica i razloga koji se tiču pravnog interesa na podnošenje žalbe, povreda postupka ili povreda primjene materijalnog prava, koje su istaknute u žalbi, za koje zna ili bi trebalo da zna.

VI.Dopustivost

26. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

27. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

28. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Suda BiH broj S1 3 U 028865 19 Uvp od 18. decembra 2019. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 20. decembra 2019. godine, a apelacija je podnesena 14. februara 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

30. Apelant pobija osporenu presudu tvrdeći da su mu tom odlukom povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

32. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

33. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o sporu građanskopravne prirode, koji je pokrenut u postupku javnih nabavki, pa apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 862/18 od 19. septembra 2019. godine, tačka 36).

34. Ustavni sud podsjeća da povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u proizvoljnoj primjeni prava. Smatra da je Ured za razmatranje žalbi pogrešno primijenio odredbu člana 54. ZJN, te odredbe ZUP-a, jer je tokom žalbenog postupka provodio ispitni postupak, a da pri tome nije omogućio apelantu da se izjasni o toku tog ispitnog postupka.

35. U vezi sa apelantovim navodima da su u konkretnom slučaju proizvoljno primijenjeni pozitivnopravni propisi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

36. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom predmetu Ured za razmatranje žalbi odbio apelantovu žalbu kojom je tvrdio da je ugovorni organ, suprotno odredbama člana 54. ZJN, tehničku specifikaciju pripremio na način da ju je prilagodio samo jednom proizvodu, i to tačno određene robne marke, na koji način je ograničio vrlo veliku i aktivnu konkurenciju na samo jedan proizvod, odnosno na samo jednog ponuđača. Ustavni sud zapaža da su Sud BiH (Vijeće za upravne sporove i Apelaciono upravno vijeće), kao i Ured za razmatranje žalbi ocijenili da je u predmetnom postupku neosnovana apelantova žalba kojom je tražio da Ured za razmatranje žalbi usvoji žalbu i izmijeni dio tehničke dokumentacije u navedenom dijelu. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju ne mogu prihvatiti apelantovi navodi o proizvoljnosti u primjeni materijalnog prava, posebno zato što apelant u apelaciji, osim isticanja navoda koje je navodio u postupku pred Uredom za razmatranje žalbi, u tužbi za pokretanje upravnog spora i u zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Vijeća za upravne sporove Suda BiH, nije naveo nove razloge koje nisu imali u vidu Ured za razmatranje žalbi, Vijeće za upravne sporove i Apelaciono vijeće donoseći osporenu odluku, a koji bi mogli dovesti do drugačijeg rješenja konkretne upravne stvari. Naime, Ustavni sud zapaža da je Apelaciono vijeće u konačnici dalo obrazloženje za svoj zaključak da su neosnovani navodi apelanta da je predmetna tenderska dokumentacija, odnosno tehnička specifikacija u suprotnosti s relevantnim odredbama ZJN, jer je ugovorni organ tendersku dokumentaciju sačinio u skladu sa odredbom člana 53. stav 1. ZJN s obzirom na to da je u njoj definirao uvjete u zavisnosti od potreba ugovornog organa, a sve u smislu najefikasnijeg trošenja javnih sredstava. Ustavni sud dalje zapaža da je Apelaciono vijeće u obrazloženju osporene presude pojasnilo da je nesporno utvrđeno da se tenderskom dokumentacijom određeni parametri podudaraju sa tehničkim karakteristikama iz kataloga proizvoda Agilent, ali da je isto tako utvrđeno da je ugovorni organ koristio odrednice „veće“, „manje“, „veće ili jednako“, „manje ili jednako“, „od“, „do“ ili „bolje“ iz čega proizlazi da je ugovorni organ postupio u skladu sa članom 54. stav 9. ZJN, na koji način je omogućio da se dostave i ekvivalenti ili bolji proizvodi nego što je to propisano tenderskom dokumentacijom. Slijedom navedenog, Ustavni sud zapaža da je Apelaciono vijeće Suda utvrdilo da ugovorni organ svojom tehničkom specifikacijom nije ograničio konkurenciju, već da je, u skladu sa svojim potrebama, postavio određene parametre sa mogućnošću da ponuđači ponude „bolje“ instrumente od zahtijevanih u tehničkoj dokumentaciji, a dato obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3243/19 od 9. juna 2021. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U odnosu na apelantove navode da je Ured za razmatranje žalbi pogrešno primijenio odredbe ZUP-a, jer je tokom žalbenog postupka provodio ispitni postupak, a da pri tome nije omogućio apelantu da se izjasni o toku tog ispitnog postupka, Ustavni sud zapaža da se Sud BiH (Vijeće za upravne sporove i Apelaciono upravno vijeće) bavio ovim pitanjem, te da iz obrazloženja presuda tih vijeća proizlazi da je Ured za razmatranje žalbi proveo posebni ispitni postupak kada je zaključkom od 22. maja 2018. godine naložio ugovornom organu da, u smislu člana 102. ZJN, dostavi dokaze koji potvrđuju da je ispitao tržište i da je utvrdio da na tržištu ima veći broj proizvođača predmetne nabavke koji ispunjavaju zahtijevane tehničke karakteristike. Sa druge strane, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH apelantovo pozivanje na odredbe ZUP-a, i to odredbe koje propisuju posebni ispitni postupak, ocijenio kao neosnovano, jer se odredbe ZUP-a mogu primijeniti samo supsidijarno na postupak koji nije uređen pred Uredom za razmatranje žalbi, a što očigledno nije slučaj u konkretnom predmetu. Pored toga, Sud BiH je istaknuo da se odredbe ZUP-a koje propisuju posebni ispitni postupak odnose na prvostepeni postupak, dok je postupak koji se vodio pred Uredom za razmatranje žalbi drugostepeni postupak po žalbi. Stoga, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH (Vijeće za upravne sporove i Apelaciono upravno vijeće), suprotno apelacionim navodima, u obrazloženju osporene odluke eksplicitno obrazložio zašto nije osnovan apelantov tužbeni zahtjev.

37. Ustavni sud j,e također, imao u vidu i odluke Evropskog suda pravde na koje je ukazao apelant u apelaciji i koje u konkretnom slučaju ne utječu na drugačiju odluku Ustavnog suda.

38. S obzirom na navedeno, dakle, imajući u vidu sadržaj odredaba materijalnog prava na kojim je utemeljena osporena odluka, Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost, niti u činjenicama predmeta nalazi bilo kakve razloge koji bi, u smislu navedenih stavova Evropskog i Ustavnog suda, mogli biti osnov da Ustavni sud svojim tumačenjem zamijeni dato tumačenje Apelacionog vijeća i Vijeća za upravne sporove.

39. Ustavni sud zaključuje da osporenom odlukom nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na imovinu

40. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zapaža da apelant ove navode veže za proizvoljnu primjenu prava, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke kada je zaključio da su neosnovani. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani. VIII.Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Sud BiH u konačnici za svoju odluku kojom je odbijen apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke dao dovoljno jasna i argumentoirana obrazloženja iz kojih ne proizlazi proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa.

42. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer apelant kršenje tog prava vezuje za proizvoljnu primjenu materijalnog prava, a Ustavni sud je već zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

43. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-613/20 („SHIMADZU“ d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio