Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1725/21 ("VeNeRa-R" d.o.o. Novi Travnik)
Odluka donesena 03. 11. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Član 6. EK – pravo na pravično suđenje
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Isplata duga
- Pasivna legitimacija
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1725/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 3. studenog 2021. godine, u predmetu broj AP-1725/21, rješavajući apelaciju koju je podnio "VeNeRa-R" d.o.o. Novi Travnik, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "VeNeRa-R" d.o.o. Novi Travnik protiv Presude Kantonalnoga suda u Novom Travniku broj 51 0 Ps 051463 20 Pž 3 od 25. veljače 2021.
godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. "VeNeRa-R" d.o.o. Novi Travnik (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Travnika, kojeg zastupa Miro Blaž odvjetnik iz Viteza, podnio je 18. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 Ps 051463 20 Pž 3 od 25. veljače 2021. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Travniku broj 51 0 Ps 051463 17 Ps 2 od 4. ožujka 2020. godine odbijen je kao neutemeljen tužbeni zahtjev tužitelja („Gradnja-Mont“ d.o.o. Travnik) da mu apelant isplati dug po računu od 25. kolovoza 2008. godine u određenom novčanom iznosu sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
3. Osporenom odlukom Kantonalnoga suda od 25. veljače 2021. godine uvažen je priziv tužitelja, prvostupanjska presuda je preinačena i obvezan je apelant da tužitelju po računu od 25. kolovoza 2008. godine isplati određeni novčani iznos sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
4. Kantonalni sud je naveo da iz spisa predmeta proizlazi je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena radi naplate neisplaćenog duga, po spornom računu od 25. kolovoza 2008. godine, u kojoj je kao tuženi označena firma „Venera" d.o.o. Novi Travnik. Kantonalni sud je istakao da je ocjenom iskaza zakonskih zastupnika parničnih stranaka, nalaza i mišljenja i iskaza vještaka građevinske struke, spornog računa, potvrde o prijemu računa, dva ugovora o građenju iz 2005. godine, izvoda iz sudskog registra gospodarskih društava za apelanta iz 2012. godine i drugih provedenih materijalnih dokaza, utvrdio da su tužitelj i apelant bili u poslovnom odnosu i prije ugovorenih radova iz spornog računa. Kantonalni sud je dalje naveo da je utvrdio da sporni račun glasi na firmu “VENERA" d.o.o. Novi Travnik, da su svi radovi iz ovog računa izvedeni od strane tužitelja, te da nisu sadržani u ranijim ugovorima o građenju iz 2005. godine. Kantonalni sud je istakao da je sporni račun dostavljen apelantu, da nije reklamiran niti vraćen tužitelju, da su svi radovi koji su predmet ranijih ugovora o građenju dogovarani isključivo sa sadašnjim zakonskim zastupnikom apelanta (N.R.) koji je i supotpisnik na oba ugovora, dok je odgovor na tužbu i punomoć (u predmetnom postupku) potpisala tadašnja zakonska zastupnica apelanta (V.R. - pokojna supruga sadašnjeg zastupnika apelanta) a ovjereni su pečatom apelanta s nazivom firme apelanta. Kantonalni je sud istakao da među strankama nije sporno da je tužitelj izveo radove bez sačinjavanja ugovora o građenju u pisanoj formi, dok je za apelanta sporno je li pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, te na kome je teret dokazivanja da u cijelosti izmirio obveze prema tužitelju po predmetnom računu. Kantonalni sud je istakao da tužitelj ima aktivnu legitimaciju ako je nositelj prava koje je predmet spora, a apelant je pasivno legitimiran ako je obavezan da tužitelju izmiri obavezu koja je predmet spora. Naime, istakao je da u ovoj pravnoj stvari pasivna legitimacija apelanta proistječe iz usmeno zaključenog ugovora građenju na temelju koga je tužitelj ispostavio sporni račun, za radove koje je pobliže opisao vještak građevinske struke. Kantonalni sud je istakao da činjenicu da su radovi izvedeni su od strane tužitelja u ime i za račun apelanta nije sporio ni zakonski zastupnik apelanta. Iz navedenih razloga Kantonalni sud je istakao da je neutemeljen prigovor nedostatka pasivne legitimacije, na kome je apelant ustrajavao u tijeku cijelog postupka. Nadalje, Kantonalni je sud istakao da prema raspravnom načelu teret dokaza nije samo na tužitelju, nego može biti i na tuženiku. Budući da je apelant tvrdio da su svi ugovoreni i izvedeni radovi po spornom računu plaćeni, teret dokaza ove činjenice je prešao na apelanta. Međutim, Kantonalni sud je istakao da na te okolnosti apelant nije predlagao dokaze (osim saslušanja zakonskog zastupnika), iako bez provedenog financijskog vještačenja poslovnih knjiga apelanta, ova tvrdnja nije mogla biti provjerena, odnosno objektivizirana. Stoga, Kantonalni sud je istakao da je primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio da apelant prema tužitelju nije izmirio obavezu u punom iznosu. Apelacioni navodi
5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, između ostalog, ističe da drugostupanjski sud nije obrazložio odluku u pogledu prigovora da račun uopće ne glasi na apelanta, kao i da N.R. nije bio zakonski zastupnik u trenutku sklapanja ugovora, te da njegovi postupci ne mogu obvezati apelanta.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, u obrazloženju svojih odluka dao jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud, naime, ukazao da pasivna legitimacija apelanta proistječe iz usmeno zaključenog ugovora građenju na temelju koga je tužitelj ispostavio sporni račun apelantu, pri čemu ni zakonski zastupnik apelanta nije sporio da su radovi izvedeni su od strane tužitelja u ime i za račun apelanta, slijedom čega je zaključio da je neutemeljen prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić