Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1362/20 (I. J.)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Nema povrede
- Član 3. EK i član II/3.b) Ustava BiH (Zabrana mučenja)
- Istraga
- Član 3. EK – zabrana mučenja, nehumanog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja
- Krivični postupak
- Izuzetna dopustivost - nema odluke suda
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1362/20
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1362/20, rješavajući apelaciju Ines Jarak, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 16. prosinca 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija Ines Jarak podnesena zbog navodne nedjelotvornosti istrage koju je vodilo Kantonalno tužiteljstvo u Mostaru u predmetu T07 0 KTA 0014363 15 u odnosu na povredu prava iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ines Jarak (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupaju Nada Dalipagić i Jelena Dalipagić Crnjac iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Mostaru, podnijela je 9. travnja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedjelotvornosti istrage u predmetu T07 0 KTA 0014363 15 Kantonalnog tužiteljstva u Mostaru (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo), a povodom nestanka apelantičinog oca Dražena Dujmovića. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Tužiteljstva je zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Odgovor je dostavljen 24. lipnja 2021. godine. Ustavni sud je zatražio dodatne informacije od Tužiteljstva, a Tužiteljstvo je dostavilo dopise, a tiču se obavještenja apelantice o istrazi (vidi točku 39. Odluke).
III.Činjenično stanje
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda, odgovora Tužiteljstva i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Radnje koje je poduzelo Tužiteljstvo (kako ih je navelo Tužiteljstvo)
4. Nakon što je 19. studenog 2015. godine zaprimljena prijava o nestanku osobe Dražen Dujmović od njegove supruge (Emice Dujmović), Tužiteljstvo je 20. studenog 2015. godine formiralo KTA predmet (broj T07 0 KTA 0014363), te zajedno s pripadnicima Ministarstva unutarnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: MUP), Policijska uprava Mostar, poduzelo prve istražne radnje: očevid u autopraonici „Joker“ gdje je pronađeno vozilo nestalog Dražena Dujmovića, pregled vozila nestalog, organizirana je pretraga terena koju su obavljale ovlaštene službene osobe MUP-a zajedno sa djelatnicima Gorske službe spašavanja i istražiteljima tog tužiteljstva, kojom prilikom su pronađeni mobilni telefonski aparati nestalog, te su saslušani određeni svjedoci.
5. Tužiteljstvo je naredilo veliki broj vještačenja, DKT i DNK vještačenja izuzetih predmeta iz autopraonice ,,Joker“, pribavljeni su listinzi poziva i SMS poruka pronađenih mobilnih aparata nestalog, nakon čega su oni vještačeni.
6. Tužiteljstvo je 16. prosinca 2015. godine uputilo zahtjev za pružanje pravne pomoći i službene suradnje Federalnom ministarstvu unutarnjih poslova, Federalnoj upravi policije (u daljnjem tekstu: FUP), koji su preuzeli rad na predmetu, te nastavili sa poduzimanjem velikog broje istražnih radnji i mjera, kako bi eventualno došli do novih činjenica i saznanja pod kojim uvjetima je nestao Dražen Dujmović.
7. FUP je 10. rujna 2018. godine Tužiteljstvu dostavio izvješće o svim poduzetim mjerama i radnjama, koje su bile prethodno planirane u dogovoru sa Tužiteljstvom. U svezi s tim, saslušan je veliki broj novih svjedoka koji bi eventualno mogli dati nova saznanja u svezi sa nestankom Dražena Dujmovića, određeni svjedoci su podvrgnuti i poligrafskom testiranju, te su uzeti uzorci bukalne sluznice radi dodatnih DNA i DKT vještačenja. Nadalje, pokušano je identificirati motorna vozila (5-6 motornih vozila) koja su se u kritičnom vremenu kretala u ulici u kojoj se nalazi autopraonica „Joker”, gdje je i pronađeno vozilo nestalog Dražena Dujmovića i gdje je posljednji put viđen. Dopis sa svim videosnimcima upućen je policijskim organima Sjedinjenih Američkih Država (u daljnjem tekstu: SAD), posredstvom Veleposlanstva SAD-a u Sarajevu, kao i policijskim organima Sjeverne Irske. Od strane Veleposlanstva SAD-a u Sarajevu zaprimljena su dva seta izrađenih fotografija (dva seta sa 43 fotografije) sa dostavljenog videosnimka, međutim, iako su navedene fotografije poboljšane, na njima nije bilo moguće identificirati niti model motornog vozila, niti registarske oznake. Policijski službenici FUP-a su izvršili detaljan pregled više terena na lokaciji Mostar – Goranci i području Sutine kod Posušja, za koje lokacije su imali određena saznanja da bi se mogli pronaći neki tragovi vezani za nestanak Dražena Dujmovića. Pronađeni mobilni telefonski aparati nestalog su dostavljeni na vještačenje u R Austriju putem zamolnice za pružanje pravne pomoći nadležnom organu Republike Austrije, te su zaprimljeni rezultati traženog vještačenja i oni su analizirani od policijskih službenika FUP-a.
Apelantičini podnesci i informacije Tužiteljstva upućene apelantici u svezi sa istragom
8. U spis je dostavljeno izjašnjenje o radu na predmetu Tužiteljstva od 20. studenog 2017. godine u kojem je navedeno sljedeće:
„Povodom istrage koja se vodi u krivičnom predmetu gornji broj, zbog nestanka lica Dražena Dujmović, […], a koji je nestao dana 18.11.2015. godine pod sumnjivim okolnostima, ovo Tužiteljstvo je dana 1.04.2016. godine Federalnoj upravi policije Sarajevo uputilo Zahtjev za prikupljanje dodatnih obavještenja.
Postupajući po navedenom Zahtjevu, policijski službenici Federalne uprave policije Sarajevo poduzimaju određene mjere i radnje, kao što su saslušanje velikog broja svjedoka, obavljanje informativnih razgovora, predlaganje vještačenja, pregledavanje snimaka video nadzora, te s tim u vezi traženje pomoći stranih policijskih agencija u cilju poboljšanja kvaliteta istih, dodatne provjere preko nadležnih agencija svih telefonskih brojeva i interesantnih osoba, koje su se u kritično vrijeme nalazile u blizini mjesta nestanka Dražena Dujmovića, zatim provjere putem Tužiteljstva BiH vezano za učešće nestalog lica u ratnim zločinima, kao i druge radnje u cilju dobijanja korisnih saznanja u predmetnom događaju.
Kantonalno tužiteljstvo HNK u saradnji sa policijskim službenicima Federalne uprave policije će i dalje nastaviti poduzimati sve potrebne mjere i radnje u cilju rasvjetljavanja okolnosti pod kojima je nestao Dražen Dujmović, kao i eventualnog pronalaska tijela nestalog, jer imajući u vidu protok vremena u kojem nije pronađena nestala osoba, postoje osnovi sumnje koji ukazuju na to da je najvjerovatnije izvršeno ubistvo nestalog lica, od strane za sada nepoznatog počinioca.“
9. Podneskom od 19. srpnja 2019. godine apelantica se obratila Tužiteljstvu zahtjevom da se izjasne u kojoj je fazi predmet. Tužiteljstvo je dopisom od 24. srpnja 2019. godine obavijestilo apelanticu da je poduzelo veliki broj istražnih radnji od dana nestanka apelantičinog oca i nastavlja poduzimati sve potrebne istražne mjere i radnje zajedno sa ovlaštenim osobama FUP-a kako bi se rasvijetlile okolnosti pod kojima je nestao apelantičin otac.
10. Također, apelantica se obraćala Federalnom tužiteljstvu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužiteljstvo) dopisima od 19. prosinca 2017. godine, 15. ožujka 2018. godine, 22. prosinca 2018. godine, kojima je tražila informacije o predmetu.
11. Federalno tužiteljstvo Federacije Bosne i Hercegovine odgovorilo je na apelantičine dopise podnescima od 22. prosinca 2017. godine, 4. travnja 2018. godine i 31. siječnja 2019. godine. U svim dopisima Federalno tužiteljstvo je navelo korake koji su poduzeti (od Tužiteljstva i FUP-a), te da je uputilo poziv Tužiteljstvu da intenzivira rad na predmetu.
12. U dopisu Federalnog tužiteljstva od 31. siječnja 2019. godine je navedeno:
„Povodom Vašeg ponovnog obraćanja ovom tužiteljstvu dana 26.12.2018. godine, kao punomoćnica oštećene Ines Jarak iz Mostara, zbog nestanka njenog oca Dražena Dujmovića, obavještavamo Vas da smo, nakon traženih podataka od postupajuće tužiteljice Kantonalnog tužiteljstva Hercegovačko-neretvanskog kantona iz Mostara, dana 30.01.2019. godine, dobili određene informacije o preduzetim radnjama nakon 04.04.2018. godine.
Kao što smo Vas prethodno obavijestili, postupajuća tužiteljica je dana 21.03.2018.
godine, dostavila zahtjev Federalnoj upravi policije Sarajevo, za preduzimanje mjera i radnji iz njihove nadležnosti, shodno čemu je istoj, dana 10.09.2018.
godine, dostavljen Izvještaj o svim preduzetim radnjama.
Naime, iz dostavljenog proizilazi da je, u međuvremenu, saslušan veliki broj osoba u svojstvu svjedoka, a neki od njih su bili podvrgnuti poligrafskom testiranju, te su uzeti uzorci bukalne sluznice radi dodatnih DNA i DKT vještačenja. Takođe, preduzimane su radnje u cilju identifikovanja motornih vozila, te su provedena određena konkretna vještačenja.
Međutim i pored svega navedenog, nije se došlo do relevantnih saznanja koja bi bila korisna u rasvjetljavanju konkretnog slučaja.
Iako je postupajuća tužiteljica istakla da će i u narednom periodu preduzimati sve potrebne mjere u saradnji sa Federalnom upravom policije Sarajevo, i ovo tužiteljstvo je, ponovo uputilo dopis postupajućoj tužiteljici, da se kontinuirano preduzimaju dalje radnje i mjere u cilju utvrđivanja odlučnih činjenica.
Ujedno, obavještavamo Vas da, kao punomoćnica oštećene, shodno Zakonu o slobodi pristupa informacijama u FBIH, možete zatražiti relevantne informacije o stanju navedenog predmeta direktno od nadležnog, kantonalnog tužiteljstva u Mostaru.“
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
13. Apelantica ukazuje na povredu prava iz članka II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka
2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i članka 2. Europske konvencije u svezi sa člankom 13. Europske konvencije. Apelantica navodi da je njezin otac Dražen Dujmović nestao 18. studenog 2015. godine. Prema apelantičinim saznanjima, on je izašao iz svoje kuće oko 20,00 sati. Iz SMS poruka ima saznanja da je krenuo kod Z. K., te da su se trebali sastati u praonici. Prema informacijama dobivenim od prijatelja, apelantica je saznala da je na snimci videonadzora zubarske ordinacije (koja se nalazi preko puta praonice gdje se njezin otac treba sastati sa Z. K.) vidljivo da njezin otac gasi automobil i ulazi u praonicu. Poslije toga mu se gubi svaki trag. Nakon što se Dražen Dujmović nije pojavio u kući, prijavljen je njegov nestanak, te je obitelj organizirala potragu za njim. U navedenoj potrazi je sudjelovala, između ostalih, Hercegovačka gorska služba spašavanja, koja je na području prema selu Goranci iznad Mostara pronašla dva mobilna telefona koja su pripadala Draženu Dujmoviću, a on nikad nije pronađen, niti su poznate bilo kakve informacije o njegovom nestanku. Apelantica ukazuje na odredbu članka 21. stavak 1) točka h) ZKP-a, odnosno da je apelantica kao kćer Dražena Dujmovića oštećena. Dalje ukazuje na neizvjesnost oko cijele situacije, koja se teško odražava na njezin cjelokupni život, te da kao kći, koja je bila povezana s ocem, osjeća neizrecivu patnju i ogromnu bol zbog nestanka oca. Više puta je pokušavala dobiti odgovore o tijeku istrage, ali samo je uspjela saznati da je određenu istragu provodila Federalna uprava policije. Dalje apelantica ukazuje na dopise koji su upućeni Tužiteljstvu i Federalnom tužiteljstvu.
14. Apelantica navodi da iz činjenica nesporno proizlazi da je Tužiteljstvo zaista poduzelo veliki broj mjera i radnji s ciljem utvrđivanja činjenica u svezi s nestankom njezinog oca. Međutim, pitanje je jesi li sve te poduzete mjere dovoljne da bi se istraga smatrala efikasnom, imajući na umu utvrđenja Europskog suda o obvezama država članica i kriterijima efikasnosti istrage koje je sud zauzeo u svojim stajalištima. Dakle, apelantica smatra da Ustavni sud treba razmotriti procesnu obvezu države da „istraži nasilnu smrt“, odnosno sumnju na nju, a u svezi s nestankom njezinog oca, te da traži poseban osvrt na do sada poduzete radnje. Apelantica apelacijom ukazuje na nedjelotvornost istrage i ističe da više od četiri godine nakon nestanka njezinog oca istraga nije dala nikakav rezultat. Stoga smatra da Ustavni sud treba ispitati jesu li zadovoljeni standardi efikasnosti istrage uzimajući u obzir sve okolnosti u svezi s tim, odnosno dotadašnji tijek istrage, sa posebnom molbom da Ustavni sud razmotri je li bilo propusta u smislu nepravovremenih postupaka istražnih tijela. Apelantica se poziva na brojnu praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), kao i praksu Ustavnog suda.
15. U odnosu na povredu iz članka 13. Europske konvencije, apelantica ukazuje da joj je uskraćen „efikasan“ pravni lijek koji bi rasvijetlio stvarne okolnosti pod kojima je došlo do nestanka njezinog oca, ali i razriješio sudbinu njezinog oca. Apelantici je posebno nejasno kako i uz postojanje takvih materijalnih dokaza (snimka ulaska nestalog – apelantičinog oca, pronalaska njegovih mobitela, listinga poruka, poziva i slično) država nije u stanju otkriti sudbinu njezinog oca. S obzirom na nepostojanje efikasne istrage o okolnostima u kojima se dogodio nestanak njezinog oca, vrlo je jednostavno zaključiti da je apelantica bila lišena prava na efikasan pravni lijek protiv vlasti u pogledu nestanka Dražena Dujmovića - svoga oca, te ukazuje na relevantne dijelove ZKP-a (čl. 231. i 239.).
II.Odgovor na apelaciju
16. U odgovoru na apelaciju Tužiteljstvo predlaže da se apelacija odbije kao prima facie neutemeljena.
17. Tužiteljstvo je navelo da je u konkretnom predmetu Tužiteljstvo, u suradnji i s pripadnicima MUP-a i FUP-a, poduzelo veliki broj istražnih radnji (poduzeta 171 istražna radnja, što je vidljivo putem TCMS-a), provjeravajući svaku činjenicu, navode svjedoka i indicije kojima je raspolagalo. I pored velikog broja poduzetih istražnih radnji i mjera FUP-a u ovom predmetu prijavljeni nestali Dražen Dujmović nikada nije pronađen, kao ni njegovo tijelo, u kojem slučaju bi bila naređena obdukcija, te se nije došlo do dokaza i saznanja koji bi bili korisni u rasvjetljavanju slučaja nestanka Dražena Dujmovića. Općinski sud u Mostaru je 7. travnja 2021. godine donio Rješenje broj 58 0 V 224748 20 V kojim je Dražena Dujmovića proglasio umrlim, a kao dan smrti određuje se 18. studenoga 2015. godine.
18. Dakle, unatoč velikom broju poduzetih istražnih radnji, Tužiteljstvo nije moglo donijeti naredbu o provođenju istrage, postupajući u skladu sa odredbom čl. 231. st. l. i 2. ZKP-a jer nije imalo osnovanu sumnju da je u konkretnom slučaju počinjeno kazneno djelo ubojstva, niti neko drugo kazneno djelo, niti su postojali dokazi koji potvrđuju osnove sumnje za provođenje istrage, pa Tužiteljstvo nije moglo opisati djelo iz kojeg proizlaze zakonska obilježja nekog kaznenog djela, zakonski naziv kaznenog djela i okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za provođenje istrage. U svezi s tim, ne stoje ni apelantičini navodi da je bila lišena prava na efikasan pravni lijek protiv vlasti u pogledu nestanka njezinog oca.
19. Tužiteljstvo je ukazalo da je nestali bio prijavljen kao osumnjičeni za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 142. stavak 1. preuzetog Kaznenog zakona SFRJ, te je Tužiteljstvo uputilo dopis i Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine radi pribavljanja informacija je li nestali Dražen Dujmović bio prijavljen kao osumnjičeni ili svjedok u predmetima ratnih zločina. Dopisom Tužiteljstva Bosne i Hercegovine broj T20 0 KTRZ 0008377 14 od 22. studenog 2016. godine Tužiteljstvo je obaviješteno da je nestali Dražen Dujmović prijavljen kao osumnjičeni u dva predmeta ratnog zločina zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 173. Kaznenog zakona BiH, koje navode su također detaljno provjeravali i istraživali pripadnici FUP-a.
V.Relevantni propisi
20. Zakon o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 – ispravak, 56/03 – ispravak, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20).
U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni pročišćeni tekst Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 – ispravak, 56/03 – ispravak, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi: Članak 231.
Nalog o provođenju istrage (1) Tužitelj nalaže provođenje istrage ako postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo.
(2) O provođenju istrage donosi se nalog koji sadrži: podatke o počinitelju kaznenog djela ukoliko su poznati, opis djela iz kojega proizilaze zakonska obilježja kaznenog djela, zakonski naziv kaznenog djela, okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za sprovođenje istrage i postojeće dokaze. U nalogu tužitelj će navesti koje okolnosti treba istražiti i koje istražne radnje treba poduzeti.
(3) Tužitelj donosi nalog da se istraga neće provoditi ako je iz prijave i pratećih spisa bjelodano da prijavljeno djelo nije kazneno djelo, ako ne postoje osnove sumnje da je prijavljena osoba počinila kazneno djelo, ako je nastupila zastara ili je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju kazneni progon.
(4) O neprovođenju istrage, te o razlozima neprovođenja, tužitelj će obavijestiti oštećenika i podnositelja prijave u roku od tri dana. Oštećenik i podnositelj prijave imaju pravo podnijeti pritužbu uredu tužitelja u roku od osam dana.
VI.Dopustivost
21. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
23. U konkretnom slučaju razlog podnošenja apelacije je apelantičino nezadovoljstvo istragom, a povodom slučaja u kojem je njezin otac nestao i od tada mu se gubi svaki trag. Apelantica ukazuje na povredu prava u svezi sa člankom II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 2. Europske konvencije. Imajući u vidu svoju dosadašnju praksu, Ustavni sud primjećuje da apelacija u ovom dijelu pokreće ozbiljna pitanja kršenja prava Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije, te se Ustavni sud poziva na odredbe članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda koje propisuju da Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
24. Dalje, imajući u vidu da se apelacijom upućuje na povredu prava iz članka II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Europske konvencije u odnosu na djelotvornu istragu, a povodom slučaja u kojem je nestao apelantičin otac, te mu se od tada gubi svaki trag, kao i odredbe članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud predmetnu apelaciju smatra dopustivom iako nema odluke suda, a u odnosu na samo pravo (pravo koje je navela apelantica ili neko drugo) odlučit će naknadno u odluci.
25. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
26. Apelantica osporava djelotvornost istrage povodom događaja od 18. studenog 2015. godine kada je njezin otac ušao u autopraonicu i od tada mu se gubi svaki trag. Kako je prethodno navedeno, apelantica je podnijela apelaciju ukazujući na odredbe članka II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Europske konvencije. Nesporno je da se apelantica žali na proceduralni aspekt ovog članka, odnosno na djelotvornost istrage koja je provedena. Imajući u vidu činjenicu da Ustavni sud nije vezan navedenim pravom u apelaciji, već samo činjeničnim utvrđenjima iz apelacije, Ustavni sud ukazuje da će navedenu apelaciju ispitati s aspekta garancija koje nude članak II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 3. Europske konvencije.
27. U svezi sa navedenim člankom 3. Europske konvencije, Europski sud je u predmetu Palić protiv Bosne i Hercegovine (vidi aplikacija broj 4704/04, odluka od 15. veljače 2011. godine, za potrebe ove odluke korišten prijevod na bosanski jezik sa službene stranice Europskog suda) naveo sljedeće:
„74. Fenomen nestanka osobe predstavlja poseban teret za rodbinu nestalih koja nema nikakvih informacija o sudbini voljenih osoba i trpi duševni bol zbog neizvjesnosti. Praksa Suda od samog početka prepoznaje da situacija u kojoj se nalazi rodbina predstavlja nečovječno i ponižavajuće postupanje suprotno članu 3. Bit povrede nije u tome da su ozbiljno povrijeđena ljudska prava u pogledu nestale osobe; ona leži u stavovima i reagovanjima organa vlasti na takvu situaciju kada im je prezentirana. Ostali relevantni faktori uključuju srodničku bliskost, posebne odnose te veze, stepen u kojem je član porodice bio prisutan događaju o kojem je riječ i učešće članka familije u pokušajima da pribavi informacije o nestaloj osobi. Utvrđivanje takve povrede nije ograničeno samo na slučajeve u kojima je država odgovorna za nečiji nestanak, nego može nastati i onda kada vlasti ne reaguju na zahtjev koji upućuje rodbina radi pribavljanja informacija ili na prepreke na koje oni nailaze i kada ih ostavljaju da sami otkrivaju svaku pojedinost vezanu za nestanak, što se može smatrati flagrantnim, kontinuiranim i bezobzirnim zanemarivanjem obaveze da se razjasni gdje se nestala osoba nalazi, kao i sudbina te osobe (vidjeti Varnava i ostali, gore citirano, tačka 200, i izvori koji su citirani u presudi).
28. Ustavni sud je mišljenja da apelantica, u konkretnom slučaju, može tvrditi da je žrtva povrede članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije. Što se tiče članka 2. Europske konvencije, Ustavni sud napominje da se garancije navedenog članka „aktiviraju“ u slučaju smrti neke osobe. Apelantičin otac je 18. studenog 2015. godine ušao u autopraonicu i od tada nije viđen. Njegovo tijelo nije pronađeno. Proglašen je za umrlog rješenjem Općinskog suda od 7. travnja 2021. godine (informacija koju je dostavilo Tužiteljstvo). Tužiteljstvo je navelo da i pored poduzetih radnji nije moglo donijeti naredbu o provođenju istrage „jer nije imalo osnovanu sumnju da je u konkretnom slučaju počinjeno kazneno djelo ubojstva, niti neko drugo kazneno djelo“.
29. Ustavni sud podsjeća da članak II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
b) Pravo osobe da ne bude podvrgnuta mučenju ili nehumanom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.
30. Članak 3. Europske konvencije glasi:
Nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ili nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.
31. Prije razmatranja konkretnog predmeta Ustavni sud će navesti nekoliko svojih odluka u kojima je rješavao slična pravna pitanja. Ustavni sud podsjeća da je u brojnim odlukama razmatrao okolnosti u svezi s nestankom osoba za vrijeme rata, o čijoj sudbini apelanti nisu ništa znali i žalili su se na nepostupanje nadležnih organa u svezi s pronalaskom nestalih osoba, kao i poduzimanjem adekvatnih mjera da se kazne počinitelji. Navedeni predmeti su razmatrani u okviru članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije (vidi, intera alia, AP 2101/11 od 10. ožujka 2013. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). U određenim predmetima (vidi AP 1638/17 od 17. siječnja 2018. godine) Ustavni sud je ispitao apelantove navode da Tužiteljstvo nije završilo istragu koju vodi od 2. listopada 2006. godine za događaj u kojem su poginuli sin i brat apelantica, a u svezi sa člankom II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 3. Europske konvencije.
32. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da iz dostavljene apelacije i apelantičinih navoda proizlazi da se apelantičin otac trebao naći sa Z. K. u autopraonici. Videosnimci sa zubarske ordinacije pokazali su da je apelantičin otac ugasio automobil i ušao u autopraonicu. Obitelj (apelantičina majka) prijavila je nestanak apelantičinog oca (19. studenog 2015. godine).
33. Ustavni sud podsjeća da proceduralno pozitivna obveza države, prema članku II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 3. Europske konvencije, zahtijeva od državnih organa da iskoriste sve mogućnosti i poduzmu sve razumno ostvarive korake kako bi se utvrdili, rasvijetlili i djelotvorno istražili svi sporni događaji. U konkretnom slučaju to nameće obvezu državnim organima, prije svega nadležnim tužiteljstvima, da, prije svega, istraže sporne događaje i ovisno o rezultatima istraga donesu odgovarajuće odluke na temelju kojih će se, u zavisnosti od ishoda istrage, odgovorni procesuirati i primjereno kazniti.
34. U konkretnom slučaju, polazeći od pozitivne obveze države da, prema članku 3. Europske konvencije, prije svega djelotvorno istraži predmetne događaje, Ustavni sud zapaža da čak ni apelantica ne negira da je Tužiteljstvo poduzimalo radnje, i to „veliki broj mjera i radnji s ciljem utvrđivanja činjenica u svezi s nestankom apelantičinog oca“. Apelantica, međutim, traži da Ustavni sud ispita jesu li sve te radnje bile dovoljne da bi se istraga smatrala adekvatnom, a pogotovo jer istraga ni četiri godine nakon događaja (u vrijeme podnošenja apelacije) nije dala rezultate.
35. U svezi sa navedenim, Ustavni sud podsjeća da je, s ciljem djelotvornog osiguranja uživanja prava koje garantiraju članci 2–4. Europske konvencije, sudska praksa Europskog suda usuglasila proceduralne zahtjeve, a najčešći je zahtjev za provođenje istrage kao dijela šire obveze uspostave djelotvornog sudskog sustava. Dalje, Ustavni sud ukazuje na stav Europskog suda da kakva će se istraga smatrati djelotvornom ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Pri tome, obveza djelotvornosti istrage nije obveza u pogledu rezultata, već obveza u pogledu sredstava (vidi Tahsin Acar protiv Turske [VV]; Jaloud protiv Nizozemske [VV]).
36. Primjenjujući sve navedeno na konkretan predmet, Ustavni sud nalazi da je Tužiteljstvo djelovalo odmah po prijemu prijave da je apelantičin otac nestao, da je poduzeto mnogo radnji koje su uobičajene za ovakav postupak (očevid, vještačenja, saslušanja svjedoka itd.), te da nisu uspjeli pronaći niti apelantičinog oca, niti njegovo tijelo. Stoga, Tužiteljstvo nije imalo dokaze koji potvrđuju postojanje osnovane sumnje za provođenje istrage, nije moglo opisati kazneno djelo iz kojeg proizlaze zakonska obilježja nekog kaznenog djela, zakonski naziv kaznenog djela i okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za provođenje istrage.
37. Ustavni sud razumije težnju svih koji su pogođeni nestankom svojih bližnjih da saznaju njihovu sudbinu, da se eventualni počinitelji pronađu i kazne, ukoliko imaju veze sa nestankom osobe, a što je u konačnici i nastojanje svake države koja počiva na demokratskim načelima i teži vladavini prava. S druge strane, i pored radnji koje je Tužiteljstvo poduzelo, predmetni postupak nije rezultirao ishodom koji je zadovoljavajući za apelanticu.
38. Ustavni sud smatra da je protek vremena od šest godina, od kada je apelantičin otac nestao i ništa se ne zna o njegovoj sudbini, za apelanticu sigurno pretjerano dug, ali u okolnostima konkretnog slučaja, kada je od samog početka Tužiteljstvo poduzimalo sve adekvatne mjere da otkrije što se desilo sa apelantičinim ocem (dok apelantica nije ukazala koje aktivnosti su, eventualno, propustili uraditi nadležni organi, ili postoje li kod izvršenih aktivnosti nedostatci takve prirode da ih čine nedjelotvornim), sama činjenica da se nije došlo do rezultata ne ukazuje da je došlo do povrede apelantičinog prava iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije.
39. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je apelantica povremeno postavljala pitanja o istrazi i dobivala odgovore, koji su sasvim zadovoljavajući u pogledu obveze da nadležno tužiteljstvo informira o istrazi i da apelantica ima informacije da nadležno tužiteljstvo radi i da poduzima određene radnje, ali i da dobije informaciju da nadležno tužiteljstvo nema relevantna saznanja koja bi bila korisna za rasvjetljavanje konkretnog slučaja (dopis Federalnog tužiteljstva od 31. siječnja 2019. godine). Također, u ovom dijelu Ustavni sud želi napomenuti da je apelantica podnijela apelaciju kada je još imala informacije da se poduzimaju radnje i mjere s ciljem rasvjetljavanja slučaja, te je ukazala na (ne)djelotvornost istrage i u svezi s tim nepostojanjem pravnog lijeka. Stoga, činjenica koju je navelo Tužiteljstvo – da nije donijelo naredbu o provođenju istrage, o kojoj je apelantica trebala biti obaviještena u skladu sa odredbama ZKP-a (o čemu Ustavni sud nije dobio relevantnu informaciju), nije od odlučujućeg značaja za sam konkretan predmet kada se apelacijom postavlja pitanje djelotvornosti istrage.
40. Ustavni sud napominje, čak i u slučaju odluke bilo kojeg nadležnog tužiteljstva koje radi na određenom predmetu da ne donese naredbu o provođenju istrage, odnosno da donese odluku o neprovođenju istrage, to nikako ne znači da Tužiteljstvo, u slučaju pojavljivanja eventualnih novih činjenica, nema daljnju obvezu postupati u skladu s relevantnim odredbama ZKP-a.
41. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantičino pravo iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije.
VIII.Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantičinog prava iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije kada je nadležno tužiteljstvo postupalo odmah po saznanju da je apelantičin otac nestao, provelo veliki broj radnji uobičajenih za istragu, a sama činjenica da istraga nije dala rezultate ne utječe samo po sebi na njezinu djelotvornost i garancije koje pruža članak II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 3. Europske konvencije, pri čemu je apelantica dovoljno informirana o samim radnjama istrage.
43. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić