Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-640/20 (I. F., L. D. i A. F.)
Odluka donesena 03. 11. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Građanski postupak
- Uknjižba
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Vlasničko-pravni odnosi
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 57
Predmeti (1)
AP-640/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 3. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP-640/20, rješavajući apelaciju Indire Fejzić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Indire Fejzić, Lejle Delić i Ajle Fejzić podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 Dn 011049 19 Gž od 14. novembra 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici, Zemljišnoknjižnog ureda Zenica broj 043-0-Dn-18-003 795 od 10. decembra 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Indira Fejzić, Lejla Delić i Ajla Fejzić (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Zenice, koje zastupaju Emir Čolaković i Nina Dragoljić, advokati iz Zenice, podnijele su 18. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 Dn 011049 19 Gž od 14. novembra 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici, Zemljišnoknjižnog ureda Zenica (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 043-0-Dn-18-003 795 od 10. decembra 2018. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 043-0-Dn-18-003 795 od 10. decembra 2018. godine, uspostavljen je zemljišnoknjižni uložak broj 3330 u k.o. Zenica II, a na osnovu Prijavnog lista broj 1231/2017 k.o. Zenica II izrađenog od strane ovlaštene firme ,,Geodet“ d.o.o. Sarajevo i ovjerenog od Službe za urbanizam, imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Grada Zenica (u daljnjem tekstu: Služba), te je dozvoljeno preuzimanje podataka katastra u ,,A“ listu zk. ul. br. 3330 k.o. Zenica II, nekretnine označene kao k.č. br. 426 (kuća i zgrada) i prenos upisa „B“ vlasničkog lista zk. ul. br. 2254 i br. 2639 k.o. SP Zenica u ,,B“ vlasnički list kolona upisi, zk. ul. br. 3330 k.o. Zenica II u državnu svojinu sa 1/1 dijelom. Na osnovu rješenja prvostepenog suda od 10. decembra 2018. godine i rješenja o nasljeđivanju od 30. maja 2016. godine, u ,,B“ vlasničkom listu, kolona upisi, zk. ul. br. 3330 k.o. Zenica II, uknjiženo je pravo vlasništva na nekretninama opisanim u ,,A“ listu u korist Jasmine (rođena Čajdrić) Yenerer sa 1/1 dijelom. Na osnovu rješenja prvostepenog suda od 10. decembra 2018. godine i rješenja o nasljeđivanju od 30. maja 2016. godine, u ,,C“ teretnom listu, kolona upisi, zk. ul. br. 3330 k.o. Zenica II, uknjiženo je pravo korištenja na nekretninama opisanim u ,,A“ listu u korist Jasmine (rođena Čajdrić) Yenerer sa 1/1 dijelom. Istim rješenjem je konstatovano da je zatvoren zk. ul. broj 2254 k.o. SP Zenica u odnosu na k.č. br. 1/361 i zk. ul. broj 2369 k.o. SP Zenica u odnosu na k.č. br. 1/338.
3. Općinski sud je u obrazloženju rješenja naveo da je u okviru Projekta harmonizacije/usaglašavanja podataka o nekretninama katastra i zemljišne knjige, a u skladu sa odredbom čl. 88. stav 2. i 73. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama (u daljnjem tekstu: ZZK) po službenoj dužnosti, pokrenuo postupak sistemskog ažuriranja, uspostave i zamjene zemljišne knjige za područje katastarske općine Zenica II. Općinski sud je obrazložio da je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je, shodno članu 67. ZZK-a, javnim objavljivanjem najavljeno uspostavljanje zemljišnoknjižnog uloška, da je u katastarskoj evidenciji kao posjednik nekretnina označenih u izreci rješenja upisana Jasmina (rođena Čajdrić) Yenerer sa 1/1 dijelom. Nadalje, Općinski sud je utvrdio da je, u vezi sa navedenim oglasom o uspostavljanju zemljišnoknjižnog uloška, Jasmina (rođena Čajdrić) Yenerer podnijela 11. septembra 2018. godine zahtjev za priznavanje prava vlasništva na nekretninama koje su po novom premjeru označene kao k.č. br. 426 k.o. Zenica II upisane u posjedovni list broj 2474 k.o. Zenica II, koji je priložila u prilogu, a u kojem je označena kao posjednik predmetne parcele sa 1/1 dijelom. Općinski sud utvrdio da je nakon aero fotogrametrijskog snimanja na k.č. br. 426 k.o. Zenica II kao posjednik evidentiran Salih Fejzić sa dijelom 1/1. Nakon toga, a uvidom u spisak mašinskog računanja evidentirana je promjena kojom se kao posjednik na parceli k.č. br. 426 evidentira Fejzić (Salih) Mensura, a na osnovu Dn. 1073/84 i 1074/84, dok je na osnovu rješenja o nasljeđivanju od 30. maja 2016. godine, u ostavinskom postupku iza umrle Fejzić Mensure, upisana Jasmina (rođena Čajdrić) Yenerer kao trenutni posjednik na k.č. br. 426 k.o. Zenica II. Općinski sud je naveo da je Jasmina (rođena Čajdrić) Yenerer uz prijavni list dostavila i Identifikaciju parcele broj 04-30-10-9095/18 od 10. septembra 2018. godine na osnovu koje je utvrđeno da k.č. 426 k.o. Zenica II odgovara k.č. 1/361 i 1/338 k.o. SP Zenica. Na temelju tako utvrđenog činjenično stanja Općinski sud je, primjenom odredba člana 3. stav 2. i čl. 7. i 69. stav 1. ZZK, zaključio da je Identifikacija parcele broj 04-30-10-9095/18 od 10. septembra 2018. godine pravilna i da se radi o istoj nekretnini po starom i novom premjeru tj. da k.č. 426 k.o. Zenica odgovara k.č. 1/361 i 1/3368 k.o. SP Zenica, a da k.č. 1/351 k.o. SP Zenica odgovara k.č. 1623 k.o. Zenica II (Dn 3854/18), te da je Jasmina (rođena Čajdrić) Yenerer zakoniti posjednik i vlasnik predmetne nekretnine. U tom smislu, Općinski sud je pojasnio da je, nakon što je, u skladu sa važećim propisima, najavljena uspostava ZK uloška za predmetnu nekretninu i istoj u ostavljenom roku niko nije prigovarao, taj sud ocijenio da ne postoje smetnje koje bi omele uspostavu novog uloška i upis nekretnina u zemljišnu knjigu prema podacima novog premjera. Općinski sud je ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za upis navedene nekretnine u zemljišnu knjigu, tj. za uspostavu novog zemljišnoknjižnog uloška i upis prava vlasništva.
4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 04 0 Dn 011049 19 Gž od 14. novembra 2019. godine odbijena je žalba apelantica i potvrđeno prvostepeno rješenje. Istim rješenjem je naloženo Općinskom sudu da izvrši zabilježbu protiv tačnosti zemljišne knjige, te je odbijen zahtjev Jasmine (rođena Čajdrić) Yenerer za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu.
5. Kantonalni sud je ispitujući žalbene prigovore u svjetlu prvostepenog rješenja utvrdio da su prigovori neosnovani, naglasivši da se u konkretnom slučaju radi o postupku harmonizacije u okviru Projekta registracije nekretnina koji provodi Jedinica za implementaciju projekta Svjetske banke pri Federalnoj geodetskoj upravi, u kojem postupku prvostepeni sud, prema odredbama ZZK, nije bio dužan da dostavlja osporeno rješenja o upisu apelanticama, jer je postupak vođen po službenoj dužnosti, a ne po njihovom zahtjevu, niti su apelantice dokazale da su u toku postupka koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja podnosile zahtjeve ili prigovore.
6. Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je prvostepeni sud pravilno odlučio kao u izreci pobijanog rješenja, pravilnom primjenom odredaba člana 3. stav 2, čl. 7. i 69. stav 1. a u vezi sa članom 31. ZZK, o čemu je dao pravilne i potpune razloge. Pri tome, Kantonalni sud je naveo da u žalbenom postupku uspostavljanja zemljišno-knjižnog uloška, shodno odredbi člana 70. ZZK, zainteresovane osobe mogu samo zahtijevati da se zemljišnoknjižnom uredu naloži da izvrši zabilježbu protiv tačnosti zemljišne knjige ili da poduzme brisanje. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da apelantice svoj zahtjev za upis zabilježbe protiv tačnosti zemljišne knjige zasnivaju na činjeničnim navodima da je njihov prednik zaključio Ugovor o zamjeni nekretnina od 30. marta 1998. godine, koji je zaključen između Fejzić Seada i Fejzić Fadila i na Rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda od 4. jula 2018. godine, koji po navodima žalbe nisu provedeni u zemljišnim knjigama Općinskog suda. U obrazloženju rješenja je navedeno da je na osnovu rješenja prvostepenog suda od 10. decembra 2018. godine izvršen prenos upisa ,,B“ lista zk.ul. 2254 i 2639 KO SP Zenica, da iz rješenja o naknadno pronađenoj imovini od 4. jula 2018. godine proizilazi da su naknadno pronađenu imovinu iza umrlog Seada Fejzića, koju sačinjavaju nekretnine upisane u el. zk. ul. broj 2254 KO Zenica naslijedile apelantice na jednake dijelove sa po 1/3, kao i da iz Ugovora o zamjeni nekretnina od 30. marta 1998. godine proizilazi da je taj ugovor zaključen između Seada Fejzića i Fadila Fejzića, Kantonalni sud je ocijenio da je osnovan zahtjev apelantica da se u zemljišnoj knjizi izvrši upis zabilježbe protiv tačnosti zemljišne knjige. Apelacioni navodi
7. Apelantice smatraju da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantice navode da je Kantonalni sud postupajući po njihovoj žalbi donio odluku koja je potpuno nerazumljiva. Navode da je drugostepeni sud odbio njihovu žalbu i istom odlukom u stavu 2. izreke rješenja naložio zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda da izvrši zabilježbu protiv tačnosti zemljišne knjige. Apelantice smatraju da je u konkretnom slučaju bilo pravilnije da je drugostepeni sud, umjesto nalaganja da se izvrši zabilježba protiv tačnosti zemljišne knjige, poduzeo brisanje izvršenog upisa. U konkretnom slučaju su povrijeđene i odredbe ZZK i to člana 88. stav 2. gdje je propisano da se zemljišnoknjižni ulošci zatvaraju samo u slučaju kada nije moguće povezivanje pravnih odnosa sa dosadašnjim nekretninama, što nije slučaj u konkretnom predmetu.
Relevantni propisi
8. Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 58/02, 19/03, 54/04, 32/19 - OUS F BiH i 94/20 - Rješenje US F BiH). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 58/02, 19/03 i 54/04) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 3. stav (2) Pretpostavke za upis (2) Uz zahtjev za upis treba priložiti i dokaznu dokumentaciju na kojoj se zahtjev temelji.
To mogu biti:
1) isprava koja je osnov za sticanje stvarnog prava;
2) dokument na osnovu kojeg se dokazuje stvarno pravo;
3) ovjerena kopija sudske odluke koja je osnov za upis;
4) neki drugi dokument kojim se potvrđuje stvarno pravo osigurano predbilježbom;
5) dokumenti navedeni u članu 7. ovog zakona;
6) drugi dokumenti potrebni za upis određeni zakonom.
Član 7.
Pretpostavka za upis nekretnina Za upis nekretnine u zemljišnu knjigu potreban je prijavni list sa kopijom katastarskog plana.
Član 67.
Najava postupka uspostavljanja (1) Zemljišnoknjižni ured najavljuje javnim objavljivanjem da predstoji uspostavljanje (izrađivanje) zemljišnoknjižnog uloška.
(2) Najava se objavljuje oglašavanjem na oglasnoj tabli suda i objavljivanjem u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i u najmanje dva dnevna lista koja se distribuiraju u Bosni i Hercegovini.
(3) Najava mora sadržavati:
1) najavu predstojećeg uspostavljanja zemljišnoknjižnog uloška;
2) oznaku nekretnine, njen položaj, osobine i površinu prema podacima iz katastra odnosno novog premjera, 3) oznaku (ime) vlasnika, ukoliko je to poznato zemljišnoknjižnom uredu ili se može utvrditi;
4) poziv licima koja polažu pravo na priznavanje vlasništva ili drugog prava na nekretnini da to svoje pravo prijave u roku od 60 dana od dana najave podneskom u dva primjerka i to dokažu, jer u protivnom njihovo pravo neće biti uzeto u obzir prilikom uspostavljanja zemljišnoknjižnog uloška. Na zahtjev lica koja na osnovu prethodne rečenice tvrde da mogu zahtijevati određeno pravo, rok će se produžiti najmanje za 90 narednih dana, kako bi im se omogućilo pribavljanje potrebnih dokaza.
(4) Lica koja nisu bila u mogućnosti saznati za najavu postupka uspostavljanja imaju pravo u roku od 60 dana od dana saznanja za postupak uspostavljanja, ali najduže godinu dana od početka postupka uspostavljanja, prijaviti svoje vlasništvo ili neko drugo pravo na nekretnini, u skladu sa odredbom stava 3.
tačka 4. (druga rečenica) ovog člana.
(5) Ako se zainteresirana osoba ne prijavi u tom roku, zemljišnoknjižni ured vrši uspostavljanje na osnovu postojećih dokaza u skladu sa članom 64. ovog zakona.
Član 69. stav (1) Upisi u postupku uspostavljanja (1) U zemljišnu knjigu će se kao vlasnik, odnosno nosilac nekog drugog prava, upisati:
1) osoba koja je od strane zemljišnoknjižnog referenta utvrđena kao vlasnik, odnosno nosilac nekog drugog prava na nekretnini u skladu sa odredbama ovog zakona, 2) osoba čije vlasništvo, odnosno drugo pravo prema stanju stvari zemljišnoknjižnom uredu izgleda najvjerovatnijim.
Član 70.
Predmet žalbe u postupku uspostavljanja U žalbenom postupku zainteresirane osobe mogu samo zahtijevati da se zemljišnoknjižnom uredu naloži da izvrši zabilježbu protiv tačnosti zemljišne knjige ili da poduzme brisanje.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantice pozivaju u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
12. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su Kantonalni sud i Općinski sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZZK, u obrazloženjima osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelantice nisu ponudile relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozivaju, osim što su nezadovoljne rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, u obrazloženju osporenog rješenja, pozivajući se na relevantne odredbe ZZK-a, jasno ukazao da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za upis spornih nekretnina u zemljišnu knjigu, tj. za uspostavu novog zemljišnoknjižnog uloška i upis prava vlasništva u skladu sa odredbama člana 3. stav 2, člana 7. i 69. stav 1. ZZK-a. Pored toga, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenog rješenja proizilazi da su apelantice u skladu sa članom 70. ZZK podnijele zahtjev da se u zemljišnoknjižnom uredu naloži da izvrši zabilježbu protiv tačnosti zemljišne knjige ili da preduzme brisanje, te da je Kantonalni sud, na osnovu rješenja o naknadno pronađenoj imovini od 4. jula 2018. godine, te ugovora o zamjeni nekretnina od 30. marta 1998. godine, zaključio da je zahtjev apelantica osnovan, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-5519/18 od 6. novembra 2018. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). U rješenjima osporenim tom apelacijom Kantonalni sud je odbio žalbu apelantice i potvrdio prvostepena rješenja Općinskog suda kojima je uspostavljen zemljišnoknjižni uložak za određene nekretnine, pri čemu je u obrazloženju osporenih rješenja, između ostalog, istakao da iz stanja spisa proizilazi da su apelantkinja, E.H. i J.H. u postupku uspostave zemljišnoknjižnog uloška [...], na predmetnim nekretninama bili upisani sa pravom suvlasništva, te uzimajući u obzir i navode žalbe da vode postupak diobe predmetnih nekretnina na kojim nekretninama je zemljišnoknjižni referent [...], izvršio upis prava vlasništva u korist E. M. čije pravo prema stanju stvari zemljišnoknjižnom uredu izgleda najvjerojatnije, to je u smislu člana 69. stav (3) istog Zakona trebao prihvatiti i zahtjev za zabilježbu protiv tačnosti zemljišne knjige koji su podnijeli apelantkinja, E.H. i J.H. Raspravljajući navode apelacije u tom premetu, Ustavni sud je zaključio da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZZK-a, u obrazloženjima odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantica u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozivaju, odnosno ništa što ukazuje da apelantice imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić