Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2221/21 (R. K.)
Odluka donesena 03. 11. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Načelo slobodne ocjene dokaza
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2221/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 3. studenog 2021. godine, u predmetu broj AP-2221/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Radenka Krneta, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Radenka Krneta protiv Presude Okružnog suda u Prijedoru broj 79 0 P 001131 20 Gž od 20. travnja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Radenka Krneta (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gradiške, koju zastupa Zajednički odvjetnički ured Mile Kovačević i Dajana Kojić iz Gradiške, podnijela je 23. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 79 0 P 001131 20 Gž od 20. travnja 2021. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, odbijen je kao neutemeljen tužbeni zahtjev apelantice kojim je traženo da se obveže tuženik (“BR EXPORT- IMPORT” d.o.o. Kozarska Dubica) da joj na ime naknade materijalne i nematerijalne štete isplati određene novčane iznose, sa zakonskom zateznom kamatom.
3. U obrazloženju odluke Okružni sud je naveo da je predmet spora u konkretnoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev apelantice za naknadu materijalne i nematerijalne štete, nastale kao posljedica povrede na radu. U svezi s tim, Okružni sud je istakao da je prvostupanjski sud u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, koji je zasnovan na medicinskoj dokumentaciji koja je predložena kao dokaz u postupku i neposrednom pregledu apelantice. U vezi s tim, Okružni sud je istakao da je vještak u nalazu i mišljenju potvrdio navode apelantice u dijelu koji se odnosi na povredu, odnosno da je apelantica zadobila tešku tjelesnu povredu (prelom čunaste kosti lijevog stopala) koja je nastala djelovanjem tupe mehaničke sile proizvedene padanjem tupog predmeta na lijevu nogu apelantice, ali da zadatak vještaka nije bio utvrditi pod kojim okolnostima je apelantica zadobila povredu. Okružni je sud ukazao da je odredbom članka 154. stavak 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice, dok je stavom 2. istog člana propisano da za štetu od stvari ili djelatnosti, od kojih potiče povećana opasnost štete za okolinu, odgovara se bez obzira na krivicu. S tim u svezi, Okružni je sud istakao da je apelantica svoje navede da je povredu zadobila na radu ili u vezi sa radom, temeljila na svome iskazu i iskazu svjedokinje D.N.. Okružni sud je istakao da je u pogledu apelantičinog iskaza prvostupanjski sud prihvatio navode u pogledu liječenja povrede, dok u pogledu vremena, mjesta i načina na koji je povreda nastala iskaz nije prihvatio, jer u tome dijelu iskaz apelantice nije potvrđen ni iskazom D.N., kao ni drugim materijalnim dokazima. Također, niti apelantica, niti saslušana svjedokinja D.N. se nisu izjasnili o točnom datumu kada se dogodila povreda, odnosno da se povreda dogodila određenog datuma proizlazi samo iz navoda tužbe, a apelantica nije izvodila dokaze na osnovu kojih bi se moglo sa sigurnošću utvrditi da je određenog datuma zadobila povredu. Pri tomu je prvostupanjski sud pravilno ocijenio iskaz D.N. s obzirom da svjedokinja nije imala neposredna saznanja o štetnom događaju (već samo posredno ono što je čula od apelantice). Okružni sud je istakao da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi cijenio odgovornost tuženika i po objektivnoj odgovornosti, odnosno za štetu od opasne stvari, odnosno od opasne djelatnosti. Da bi tuženik u ovom slučaju odgovarao po osnovu objektivne odgovornosti, apelantica je bila obvezna samo dokazati da je šteta nastala u svezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnosti, jer za istu važi zakonska pretpostavka da svaka šteta koja je nastala u vezi s opasnom stvari ili opasnom djelatnosti potječe od njih. S obzirom da apelantica nije podnijela još neki dokaz iz kojeg bi nedvosmisleno proizlazilo da je ista zadobila navedenu povredu na radu ili u vezi sa radom, Okružni sud je istakao da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da apelantica nije dokazala postojanje uzročne veze između povrede koju je zadobila i rada, odnosno da je povreda nastala u svezi s opasnom stvari.
Apelacioni navodi
4. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica, između ostalog, ističe da je sud pogrešno cijenio materijalne dokaze, jer iz nalaza vještaka medicinske struke, iskaza svjedoka D.N. i apelantičinog iskaza proizlazi da je ozljedu doživjela tijekom obavljanja rada kod tuženika.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju svoje odluke dao jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je izvan njegove nadležnosti da procjenjuje kvaliteta zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko ova ocjena ne ostavlja utisak očigledne proizvoljnosti (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-661/04 od 22. travnja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 44/05). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke dao razloge u pogledu ocjene nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, kao i iskaza apelantice i svjedokinje D.N., o čemu se izjasnio i drugostupanjski sud povodom apelantičine žalbe, tako da Ustavni sud, nasuprot apelantičinim navodima, ne nalazi proizvoljnost u postupanju redovnih sudova. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić