Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3029/21 (Z. Š.)
Odluka donesena 03. 11. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 17. EK (Zabrana zloupotrebe prava)
- Prekršajni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3029/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 3. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3029/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Zoran Šuput, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Zoran Šuput protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 0 Pr 039160 21 Pžp 2 od 23. juna 2021. godine i Rješenja Osnovnog suda u Višegradu 91 0 Pr 039160 20 Pr od 4. decembra 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Zoran Šuput (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Milan Matić advokat iz Bijeljine, podnio je 20. augusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 91 0 Pr 039160 21 Pžp 2 od 23. juna 2021. godine i Rješenja Osnovnog suda u Višegradu 91 0 Pr 039160 20 Pr od 4. decembra 2020. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, apelant kao okrivljeno odgovorno lice (pravnog lica „Mozzart" d.o.o. Banjaluka) je oglašen odgovornim za prekršaj iz člana 89. stav 1., u vezi sa članom 115. stav 3. tačka 3. Zakona o igrama na sreću i izrečena mu novčana kazna u iznosu od 1.000,00 KM.
3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da su inspektori Republičke uprave za igre na sreću u trenutku inspekcijskog nadzora u poslovnici privrednog društva „Mozzart" d.o.o. u Višegradu ustanovili da su igrači kupovali vaučere i vršili dopune računa radi učestvovanja u internet igrama na sreću preko pravnog lica „Aero centar krila" d.o.o. Banjaluka kao posrednika koji u trenutku inspekcijske kontrole nije imao odobrenje Ministarstva finansija za zaprimanje elektronskih uplata u Republici Srpskoj. Naime, Okružni sud je naveo da su radnice priređivača „Mozzart" d.o.o. zaprimale gotovinske uplate koje su se evidentirale na računima internet igrača preko aplikacije „Aero centar krila" d.o.o. Banjaluka. Nadalje, naveo je da je prema objavi Vlade Republike Srpske („Igre na sreću - pregled ovlaštenih laboratorija za posredovanje u plaćanju i vršenje tehničkih pregleda") jedino pravno lice koje je imalo ovlaštenje za posredovanje u plaćanju u internet igrama na sreću u trenutku inspekcijske kontrole bilo je ,,nCity network" d.o.o. Banjaluka. U vezi s tim je ukazao da je članom 89. stav 1. Zakona o igrama na sreću propisano da se uplate i isplate u Internet igrama na sreću, transakcije i finansijsko poslovanje u internet igrama na sreću vrši preko bankovnih računa priređivača otvorenih u banci sa sjedištem u Republici ili koja ima poslovnu jedinicu u Republici. Dalje je ukazao da je članom 16. stav 1. Pravilnika o izmjeni Pravilnika o priređivanju internet igara na sreću propisano da uplate u igrama na sreću registrovani igrač vrši bezgotovinskim putem i one moraju biti vidljive priređivaču, igraču i Ministarstvu finansija trenutno nakon uplate, dok se uplate igračima vrše bezgotovinskim ili gotovinskim putem, dok je stavom 4. istog člana propisano da u slučaju kada se plaćanje vrši elektronski putem posrednika (vaučeri, bonovi, elektronski ili digitalni novac, e-novčanik i slično), posrednik u plaćanju može biti pravno lice koje je dužno da pribavi odobrenje Ministarstva finasija. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je naveo da su se u predmetnoj pravnoj stvari ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz člana 89. stav 1. Zakona o igrama na sreću, u skladu sa članom 16. Pravilnika o izmjeni Pravilnika o priređivanju internet igara na sreću, te da je prvostepeni sud pravilno apelanta, kao odgovorno lice „Mozzart" d.o.o. Banjaluka, oglasio odgovornim za počinjeni prekršaj. Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i na povredu člana
17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava). Apelant navodi, između ostalog, da povredu člana 16. stav 4. Pravilnika o priređivanju internet igara na sreću nije izvršio “Mozzart” d.o.o. Banjaluka, jer je on priređivač igara na sreću, već da je povredu navedenih odredbi izvršio „Aero centar krila“, kao ovlašteni posrednik u plaćanju koji u vrijeme kontrole nije imao odobrenje Ministarstva finansija, te ističe da ova činjenica nije bila niti je mogla biti poznata apelantu i da je kao takva eskulpirajuća. Također navodi da drugi sudovi povodom identičnih činjeničnih i pravnih pitanja različito postupaju u odnosu na druge priređivače igara na sreću, tj. da te priređivače oslobađaju odgovornosti (a kao dokaz svojih tvrdnji je priložio prvostepeno Rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 Pr 328967 29 Pr od 22. jula 2021. godine koje se odnosi na „Meridian tech“ d.o.o. Banjaluka).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant poziva u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, pozivajući se na odredbe Zakona o igrama na sreću i odredbe Pravilnika o izmjeni Pravilnika o priređivanju internet igara na sreću, dao jasno obrazloženje zbog čega je u konkretnom slučaju apelant, kao odgovorno lice, oglašen odgovornim za počinjeni prekršaj, a u takvom obrazloženju Okružnog suda Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. U pogledu apelantovih navoda da drugi sudovi povodom identičnih činjeničnih i pravnih pitanja različito postupaju u odnosu na druge priređivače igara na sreću, tj. da te priređivače oslobađaju odgovornosti, Ustavni sud podsjeća da nije u njegovoj nadležnosti utvrđivanje koje tumačenje redovnih sudova je pravilno, budući da je to u isključivoj nadležnosti tih sudova. Dakle, nadležnost Ustavnog suda je da u svakom konkretnom slučaju ispita da li su odlukama redovnih sudova povrijeđena ustavna prava apelanta. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić