Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2862/21 (R. A.)
Odluka donesena 16. 11. 2021.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 20
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-2862/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP-2862/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Razija Alić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Razija Alić zbog dužine trajanja postupka pred Službom za preduzetništvo, lokalni razvoj i finansije Opštine Gračanica u predmetu „bespravne dogradnje stambenog objekta“, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Razija Alić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gračanice, podnijela je 7. avgusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Službom za preduzetništvo, lokalni razvoj i finansije Opštine Gračanica (u daljnjem tekstu: Služba Opštine Gračanica) u predmetu „bespravne dogradnje stambenog objekta“.
2. Rješenjem Službe Opštine Gračanica broj 05-23-03206-2011 od 11. avgusta 2011. godine naređeno je M.A. (bivši suprug apelantkinje), kao investitoru, da izvrši uklanjanje dograđenog dijela stambenog objekta pobliže označenog izrekom predmetnog rješenja i da uspostavi prijašnje stanje na terenu (stav I izreke rješenja). Određeno je da će, ukoliko investitor ne postupi po predmetnom rješenju, to učiniti nadležni organ putem drugih lica, na teret investitora (stav II izreke rješenja).
3. Odlučujući o žalbi M.A. izjavljenoj protiv rješenja Službe Opštine Gračanica od 11. avgusta 2011. godine, Ministarstvo za prostorno uređenje i zaštitu okoline je Rješenjem broj 12-04-3-23- 502/11 od 28. septembra 2011. godine predmetnu žalbu odbilo kao neosnovanu.
4. Urbanističko-građevinski inspektor Opštine Gračanica je Zaključkom od 11. jula 2013. godine dozvolio izvršenje rješenja Službe Opštine Gračanica od 11. avgusta 2011. godine.
5. Apelantkinja se podneskom od 14. jula 2015. godine obratila Službi Opštine Gračanica sa zahtjevom da Opština Gračanica izvrši rješenje svoje službe od 11. avgusta 2011. godine.
6. Prema stanju apelacionog spisa i prema apelacionim navodima, predmetni postupak u toku pred Službom Opštine Gračanica Apelacioni navodi
7. Apelantkinja navodi da je Služba Opštine Gračanica, propuštajući da izvrši rješenje od 11. avgusta 2011. godine, povrijedila njeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe ističe povredu zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Navodi da je onemogućena da koristi svoj stambeni objekat jer njen bivši suprug nikada nije porušio nelegalno sagrađeni objekat (čije rušenje je određeno rješenjem od 11. avgusta 2011. godine), a ni nadležna služba Opštine Gračanica „ništa nije poduzela po svom rješenju“.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U vezi s navodima apelantkinje, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav (1) Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) propisano da „ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena“. Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav (3) navedenog zakona propisano da „ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uslovima iz stava (1) ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku“. Međutim, apelantkinja, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, nije pokretala upravni spor pred nadležnim sudovima u smislu citiranih zakonskih odredbi. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.). Budući da je apelantkinja propustila da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrza postupak, te da na taj način stvori uslove da predmetni postupak bar u jednoj fazi bude razmatran pred nadležnim sudovima, Ustavni sud smatra da apelantkinja nije iscrpila pravne lijekove koji su joj bili na raspolaganju.
11. U konkretnom slučaju apelantkinja nije iscrpila djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić