Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2901/21 (S. K.)

Odluka donesena 16. 11. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2901/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 11. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP-2901/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Smajil Kadrić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Smajil Kadrić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 439469 16 Rsž od 31. maja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Smajil Kadrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 11. avgusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 439469 16 Rsž od 31. maja 2021. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 439469 14 Rs od 3. februara 2016. godine odbačena je tužba apelanta podnesena protiv tuženog („Ključ“ d.d. Sarajevo) radi potraživanja iz radnog odnosa, te je apelant obavezan da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.080,00 KM.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 3. februara 2016. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 Rs 439469 16 Rsž od 31. maja 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

4. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da iz spisa konkretnog predmeta proizlazi da je 3. juna 2014. godine podnesena tužba radi potraživanja iz radnog odnosa i da je podneskom od 16. novembra 2015. godine apelant opredijelio tužbeni zahtjev tako da je, osim zahtjeva za isplatu neisplaćenih plata za period od 1. novembra 2010. godine do 31. decembra 2013. godine, tražio i uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za period od 1. januara 2003. godine do 31. oktobra 2010. godine. Dalje, da je tuženi istakao prigovor nedopuštenosti tužbe jer je u predmetu koji se vodio pred Osnovnim sudom pod brojem 65 0 Rs 129128 10 Rs, u kojem su stranke iste kao u predmetnom postupku i u kojem se radi o istom osnovu potraživanja, donesena nepravosnažna odluka. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da iz spisa predmeta broj 65 0 Rs 129128 10 Rs proizlazi da je Općinski sud utvrdio da je u tom predmetu tužba podnesena radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu od 16. marta 2009. godine, uspostavu radno pravnog statusa na poslovima majstora-pletača, te radi isplate plate za određeni vremenski period. Zatim, da je 10. novembra 2011. godine u tom predmetu donesena presuda kojom je tuženi obavezan da apelantu, na ime naknade plate za period od 16. marta 2009. godine do 28. februara 2010. godine, isplati određeni novčani iznos, te da za isti period uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje i naknadi mu troškove parničnog postupka. Konačno, da je u istom predmetu 7. maja 2012. godine donesena dopunska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelanta da se poništi odluka tuženog o otkazu ugovora o radu od 16. marta 2009. godine i uspostavu radno pravnog statusa, te da su žalbe izjavljene protiv obje navedene presude i da o predmetnim žalbama nije odlučeno do donošenja pobijanog rješenja. Kantonalni sud je naveo da je, dakle, na osnovu činjenica i dokaza koje su stranke iznijele u toku postupka, prvostepeni sud zaključio da se istovremeno vode dva postupka po istom osnovu i između istih stranaka, zbog čega je pobijanim rješenjem predmetnu tužbu odbacio pravilnom primjenom odredbi člana 67. stav (1) tačka 3) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) kojim je propisano da će sud, nakon prethodnog ispitivanja tužbe, rješenjem odbaciti tužbu ako o istom zahtjevu već teče parnica. Pored toga, zahtjev apelanta za isplatu plata i doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, što je predmet tužbenog zahtjeva u konkretnom postupku, zavisi od ishoda žalbenog postupka po Dopunskoj presudi broj 65 0 Rs 129128 10 Rs od 7. maja 2012. godine (kojom je, kako je naprijed navedeno, odbijen zahtjev apelanta za utvrđenje da je nezakonita odluka o prestanku ugovora radu od 16. marta 2009. godine i uspostavu radno pravnog statusa, budući da apelant u predmetnom postupku traži isplatu plata za period 1. novembra 2010. godine do 31. decembra 2013. godine). Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, navodi da su redovni sudovi pogrešno utvrdili da se radi o istom (tužbenom) zahtjevu o kojem već teče parnica, jer to nije tačno budući da se naknada plate i uplata obaveznih doprinosa u ova dva postupka ne odnosi na isti vremenski period.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud jasno ukazao na to da odluka o predmetnom tužbenom zahtjevu (za isplatu plata i doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje) zavisi od ishoda žalbenog postupka po Dopunskoj presudi broj 65 0 Rs 129128 10 Rs od 7. maja 2012. godine (kojom je odbijen zahtjev apelanta za utvrđenje da je nezakonita odluka o prestanku ugovora radu od 16. marta 2009. godine). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2901/21 (S. K.) | Sudska praksa | Aktio