Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4757/20 (N. N.)
Odluka donesena 03. 11. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4757/20
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4757/20, rješavajući apelaciju Neđe Ninića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Seada Palavrić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 3. novembra 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Neđe Ninića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Kozarskoj Dubici pod brojem 79 0 I 002603 18 I.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Neđo Ninić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarske Dubice, kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 30. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Kozarskoj Dubici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 79 0 I 002603 18 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda u Prijedoru je 26. januara 2021. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, dok je isto 16. juna 2021. godine zatraženo od Osnovnog suda.
3. Osnovni sud u Prijedoru je 3. februara 2021. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok je Osnovni sud odgovor dostavio 24. juna 2021. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
Uvodne napomene
5. Apelant je kao tražilac izvršenja 9. februara 2010. godine Osnovnom sudu u Prijedoru podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Javor export & import“ d.o.o. Božići – Kozarska Dubica (u daljnjem tekstu: izvršenik) na osnovu izvršne isprave – pravosnažne presude radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 13.000,00 KM. Apelant je predložio da se izvršenje sprovede pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.
6. Osnovni sud u Prijedoru je donio Rješenje o izvršenju broj 77 0 I 017935 10 I od 28. maja 2010. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje.
7. Apelant je 11. jula 2011. godine podnio podnesak u kojem je predložio da se izvršenje sprovede zapljenom, procjenom i prodajom osnivačkog uloga – određene opreme izvršenika, povodom kojeg je Osnovni sud u Prijedoru donio rješenje o izvršenju od 4. oktobra 2011. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje.
8. Osnovni sud u Prijedoru je zaključcima od 10. novembra 2011. godine, a zatim 30. januara i 25. aprila 2016. godine tražio od apelanta da dostavi tačnu adresu izvršenika.
9. Apelant je 3. oktobra 2016. godine Ustavnom sudu podnio apelaciju (AP 3898/16) zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka. Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 3898/16 od 19. aprila 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba), kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se u tom trenutku vodio pred Osnovnim sudom u Prijedoru u predmetu broj 77 0 I 017935 10 I, te naložio Osnovnom sudu u Prijedoru da po hitnom postupku okonča izvršni postupak, a Vladi Republike Srpske da apelantu u roku od tri mjeseca od dostavljanja odluke isplati iznos od 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Osporeni postupak
10. Zaključkom Osnovnog suda u Prijedoru od 19. juna 2017. godine pozvan je apelant da predloži drugi predmeti ili sredstvo izvršenja. U obrazloženju zaključka Osnovni sud u Prijedoru je naveo da je rješenjem od 4. oktobra 2011. godine dozvolio izvršenje na osnivačkom ulogu izvršenika, ali da u skladu s odredbom člana 191 Zakona o izvršnom postupku apelant nije dostavio dokaz da izvršenik ima osnivački ili neki drugi ulog u pravnom licu.
11. Apelant je 13. jula 2017. godine podnio prijedlog za izvršenje, predlažući da se izvršenje sprovede zapljenom novčanih sredstava sa računa izvršenika koje ima otvorene kod poslovne banke i prenosom sredstava na račun apelanta.
12. Rješenjem Osnovnog suda u Prijedoru od 77 0 I 017935 10 I od 19. jula 2017. godine usvojen je apelantov prijedlog od 13. jula 2017. godine i promijenjeni su predmet i sredstvo izvršenja. Rješenje je dostavljeno banci na sprovođenje.
13. Rješenjem Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 1 017935 17 1 2 od 15. februara 2018. godine taj sud se proglasio mjesno nenadležnim za odlučivanje u izvršnom predmetu. Po pravosnažnosti rješenja spis predmeta je 20. marta 2018. godine dostavljen Osnovnom sudu.
14. Zaključkom Osnovnog suda od 4. septembra 2018. godine određen je nastavak izvršnog postupka.
15. Dostava rješenja od 19. jula 2017. godine i zaključka od 4. septembra 2018. godine je bila neuspješna na adresu sjedišta izvršenika, na kojoj je prijavljeno prebivalište S. Lj. (direktor izvršenika), te na adresu B. R. (jednog od osnivača izvršenika).
16. Podneskom Osnovnog suda od 22. oktobra 2018. godine apelantu su dostavljene informacije koje je 12. oktobra 2018. godine prikupila i dostavila Policijska stanica Kozarska Dubica, a u vezi sa adresama na kojima je dostava bila neuspješna. Naime, policija je utvrdila da je vlasnik kuće na kojoj je prijavljeno sjedište izvršenika i prebivalište direktora izvršenika prodao kuću, a novom vlasniku nisu poznata lica kojima je dostava pokušana. Za navedena lica su policijski službenici naknadno došli do saznanja da se nalaze u Njemačkoj.
17. Podneskom Osnovnog suda od 26. novembra 2018. godine tražena je informacija od banke u vezi s rezervacijom sredstava po zahtjevu Osnovnog suda u Prijedoru.
18. Podneskom banke od 30. novembra 2018. godine obaviješten je sud da je račun izvršenika blokiran, da je rješenje svrstano u red čekanja prema zakonskim prioritetima izvršenja naloga prinudne naplate.
19. Podneskom Osnovnog suda od 8. aprila 2019. godine od Ministarstva finansija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija) zatraženo je dostavljanje podataka o izvršeniku.
20. Obavještenjem Ministarstva finansija od 10. aprila 2019. godine obaviješten je sud da je izvršenik registrovan u Registru poreskih obveznika od 2008. godine, da od tada nije podnosio bilo kakve poreske prijave i ne obavlja registrovanu djelatnost, a u fiskalnom registru nepokretnosti nema registrovane bilo kakve imovine.
21. Osnovni sud je 17. juna 2019. godine dostavio obavještenje Ministarstva finansija punomoćniku apelanta.
22. Prema stanju spisa, izvršni postupak je u toku.
IV.Apelacija Navodi iz apelacije
23. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je u apelaciji predstavio hronologiju postupka, ističući da se postupak vodi od 2. oktobra 2010. godine i da još nije okončan. Apelant ukazuje da Osnovni sud u Prijedoru nije preduzimao radnje s ciljem apelantovog namirenja s obzirom na to da nije sproveo izvršenje na osnivačkom ulogu izvršenika – opremi. Apelant je tražio da mu se isplati naknada na ime materijalne i nematerijalne štete.
Odgovori na apelaciju
24. Osnovni sud u Prijedoru je istakao da je u toku postupka u nekoliko navrata došlo do promjene postupajućeg sudije, te je ukazao na činjenicu da je sud preopterećen velikim brojem predmeta.
25. Osnovni sud je istakao da banka do dostavljanja odgovora nije dostavila nikakvu informaciju o promjeni na računima izvršenika. Pored toga, istakao je da su se u predmetnom postupku sve dostave upućene izvršeniku vratile neuručene, te se dostava vršila putem oglasne table suda. Pri tome je istakao da apelant nakon se nakon dostavljena obavještenja Policijske stanice i Ministarstva finansija nije obraćao sudu. V.Relevantni propisi
26. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18) u relevantnom dijelu glasi: Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
27. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
28. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
29. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom pod brojem 79 0 I 002603 18 I. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je takođe u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12 i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
30. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
32. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnoga izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
33. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
34. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
35. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
36. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. godina). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
37. U konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje da je prethodno Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 3898/16 od 19. aprila 2017. godine usvojio apelantovu apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se u tom trenutku vodio pred Osnovnim sudom u Prijedoru u predmetu broj 77 0 I 017935 10 I, te naložio Osnovnom sudu u Prijedoru da po hitnom postupku okonča izvršni postupak. Iz navedenog proizlazi da je za jedan period postupka već donesena konačna i obavezujuća odluka. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, podržavajući sopstvenu praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1497/08 od 8. decembra 2010. godine, tač. 42 i 43, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u konkretnom predmetu razmatrati period od donošenja Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 3898/16, dakle, od 19. aprila 2017. godine do donošenja predmetne odluke Ustavnog suda. Dakle, period od četiri godine i šest mjeseci. Analiza razumnosti trajanja postupka
38. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom predmetu.
39. Analizirajući ponašanje Osnovnog suda u Prijedoru, Ustavni sud zapaža da je od donošenja odluke Ustavnog suda 19. aprila 2017. godine do donošenja rješenja kojom se taj sud proglasio nenadležnim (period od osam mjeseci) preduzimao procesne radnje u relativno kratkim vremenskim periodima (donio zaključak kojim je naložio apelantu da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja, donio rješenje povodom apelantovog prijedloga za izmjenu predmeta i sredstva izvršenja, te rješenje dostavio banci na sprovođenje). Ustavni sud, dalje, zapaža da je Osnovni sud, nakon što je predmet dostavljen tom sudu na postupanje, preduzimao određene procesne radnje s ciljem vođenja i okončanja predmetnog postupka (zatražio od Policijske stanice informacije o adresi izvršenika, budući da je dostava odluka na adresu izvršenika bila neuspješna, zatražio informaciju od banke u vezi s rezervacijom sredstava te, nakon što ga je banka obavijestila da je izvršenikov račun blokiran, zatražio od Ministarstva finansija podatke o izvršeniku, te o svemu navedenom obavijestio apelanta). S druge strane, Ustavni sud zapaža da se apelant, iako ga je Osnovni sud obavijestio o naprijed navedenom, tj. o pribavljenim informacijama, nakon toga nije obraćao Osnovnom sudu s bilo kakvim novim prijedlogom ili zahtjevom s ciljem namirenja svog potraživanja, niti se interesovao za predmetni postupak. Imajući u vidu da su redovni sudovi preduzimali raspoložive procesne radnje s ciljem vođenja i okončanja predmetnog postupka, te imajući u vidu informacije pribavljene od nadležnih organa (iz kojih proizlazi da je adresa izvršenika nepoznata i da je račun izvršenika u banci blokiran), Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoje objektivne okolnosti zbog kojih predmetni izvršni postupak nije okončan, dok nema elemenata koji ukazuju da su redovni sudovi neopravdano odugovlačili predmetni postupak i da su svojim ponašanjem doprinijeli dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelantovi navodi o kršenju prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Ostali navodi
40. U vezi s apelantovim navodima o kršenju prava iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da ove navode apelant nije posebno obrazložio, te da ih suštinski dovodi u kontekst kršenja prava na pravično suđenje. Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnim kršenjem prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na kršenje navedenog prava, koje nije ničim obrazloženo, smatra neosnovanim.
VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije budući da u konkretnom slučaju postoje objektivne okolnosti zbog kojih predmetni izvršni postupak nije okončan, dok nema elemenata koji ukazuju da su redovni sudovi neopravdano odugovlačili predmetni postupak i da su svojim ponašanjem doprinijeli dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka.
42. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić