Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3471/21 (D.U. i drugi)
Odluka donesena 03. 11. 2021.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3471/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 3. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3471/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli D. U. i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
D. U. protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 0 Rs 038127 21 Rsž 2 od 14. jula 2021. godine;
Javna ustanova Osnovna škola "Miroslav Antić" Banjaluka protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 126503 20 Pž od 29. jula 2021. godine;
Svetlana Ahmetović, Izeta Milišić, Šejla Brković, Velida Dilberović – Bušatlić i Alma Pehlić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 422378 17 Rsž od 2. septembra 2021.
godine;
Federalno pravobranilaštvo Sarajevo protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 298411 21 Pž 2 od 25.
augusta 2021. godine;
Jovan Božić protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 110751 21 Rsž od 15. septembra 2021. godine, zato što su preuranjene.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-3471/21
1. D. U. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Višegrada, kojeg zastupa Nevenka Vitomir advokat iz Banjaluke, podnio je 8. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 0 Rs 038127 21 Rsž 2 od 14. jula 2021. godine.
2. Osnovni sud u Višegradu je Presudom broj 91 0 Rs 038127 21 Rs 3 od 21. maja 2021 godine, koja je potvrđena osporenom presudom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu od 14. jula 2021. godine, u cijelosti odbio apelantov tužbeni zahtjev da se obaveže tuženi (JU Rehabilitacioni Centar “Vilina vlas” Višegrad, Višegradska banja, Višegrad) da apelantu na ime naknade plaća za period od 24. januara do 16. juna 2019.godine isplati iznos od 9.737,17 KM sa zakonskim zateznim kamatama, te da apelantu naknadi troškove parničnog postupka. Obavezao je apelanta da tuženom naknadi troškove parničnog u iznosu od 4.010,65 KM. Odbio je apelantov prijedlog za prekid postupka do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Srpske po zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda Istočnom Sarajevo broj 14 0 U 004002 19 U od 28. augusta 2019.godine.
3. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 17. septembra 2021. godine protiv odluke Okružnog suda u Istočnom Sarajevu od 14. jula 2021. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske o kojoj nije odlučeno.
2. AP-3482/21
4. Javna ustanova Osnovna škola "Miroslav Antić" Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Lazo Radić i Mladen Baštinac advokat iz Banjaluke, podnio je 12. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 126503 20 Pž od 29. jula 2021. godine.
5. Okružni privredni sud u Banjaluci je Presudom broj 57 0 Ps 126503 19 Ps 2 od 28. februara 2020. godine, koja je potvrđena osporenom presudom Višeg privrednog suda u Banjaluci od 29. jula 2021. godine, utvrdio pravo svojine u korist tužioca (Grad Banjaluka) sa 1/1 dijela na nekretninama bliže označenim u izreci presude. Obavezao je apelanta da tužiocu naknadi parničnog troškove postupka u iznosu od 7.982,50 KM sa kamatom.
6. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je protiv odluke Višeg privrednog suda u Banjaluci od 29. jula 2021. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske o kojoj nije odlučeno.
3. AP-3483/21
7. Svetlana Ahmetović, Izeta Milišić, Šejla Brković, Velida Dilberović – Bušatlić i Alma Pehlić (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Sarajeva, koje zastupa Nedim Muhić advokat iz Sarajeva, podnijele su 13. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 422378 17 Rsž od 2. septembra 2021. godine.
8. Općinski sud u Sarajevu je Presudom broj 65 0 Rs 422378 14 Rs od 8. septembra 2016. godine obavezao tuženog (Kanton Sarajevo, Ministarstvo zdravstva) da apelanticama na ime razlike toplog obroka za period od 1. januara do 30. novembra 2013. godine, razlike naknade regresa za 2013. godinu i razlike plaće po osnovu usklađivanja sa bruto satnicom zbog povećanja troškova života više od 5 % u nominalnom iznosu za period od 1. januara do 30. novembra 2013. godine isplati određene novčane iznose navedene u izreci presude sa zakonskom zateznom kamatom, te da apelanticama naknadi troškova postupka u iznosu od 2.145,40 KM.
9. Kantonalni sud u Sarajevu je presudom od 2. septembra 2021. godine djelimično uvažio žalbe apelanatica i tuženog, preinačio prvostepenu presudu u dijelu odluke za isplatu razlike plaće po osnovu usklađivanja sa bruto satnicom zbog povećanja troškova života više od 5% u nominalnom iznosu, zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, tako da je odbio tužbeni zahtjev apelanticaa za isplatu razlike plaće po osnovu usklađivanja sa bruto satnicom zbog povećanja troškova života više od 5 % u pojedinačnim iznosima od po 382,80 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te obavezao tuženog da apelanticama naknadi troškove postupka u iznosu od 3.147,87 KM, dok je u preostalom dijelu žalbe odbio i prvostepenu presudu potvrdio.
10. U konkretnom slučaju apelantice su navele da su 8. oktobra 2021. godine protiv odluke Kantonalnog suda u Sarajevu od 2. septembra 2021. godine izjavile reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine o kojoj nije odlučeno.
4. AP-3490/21
11. Federalno pravobranilaštvo Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 13. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 298411 21 Pž 2 od 25. augusta 2021. godine.
12. Općinski sud u Sarajevu je Presudom broj 65 0 Ps 298411 21 Ps 2 od 23. marta 2021. godine, koja je potvrđena osporenom presudom Kantonalnog suda u Sarajevu od 25. augusta 2021. godine, obavezao tuženog (Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo finansija) da tužiocu („Tuzlatransport" d.o.o. Tuzla) po osnovu sticanja bez osnova vrati 19.321 litra goriva dizel D-2 ili da plati novčanu protivvrijednost goriva u iznosu od 44.438,30 KM sa zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 8.531,59 KM.
13. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 13. oktobra 2021. godine protiv odluke Kantonalnog suda u Sarajevu od 25. augusta 2021. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine o kojoj nije odlučeno.
5. AP-3494/21
14. Jovan Božić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Predrag Ristić advokat iz Bijeljine, podnio je 12. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 110751 21 Rsž od 15. septembra 2021. godine.
15. Osnovni sud u Bijeljini je Presudom broj 80 0 Rs 110751 19 Rs od 24. marta 2021.godine utvrdio da je apelantov radni odnos kod tuženog („Bijeljina put“ d.o.o. Bijeljina) prestao nezakonito i bez valjanog pravnog osnova 6. septembra 2019.godine, te poništio rješenje tuženog od 24. jula 2019.godine o otkazu ugovora o radu zbog ekonomskih, tehnoloških i organizacionih razloga sa otkaznim rokom od 45 dana i rješenje tuženog od 5. septembra 2019.godine kojim se utvrđuje da je radni odnos prestao 6. septembra 2019. godine zbog otkaza gore navedenog ugovora o radu (stav I). Obavezao je tuženog da apelanta vrati na rad i rasporedi na odgovarajuće radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima (stav II). Obavezao je tuženog da apelantu naknadi štetu u vidu izgubljene zarade i drugih primanja u iznosu od 5.306,94 KM na ime plaće za period od 6. septembra 2019. do 23. juna 2020.godine, te preostale izgubljene plaće i druga primanja za period od 23. juna 2020.godine pa sve do povratka apelanta na rad kod tuženog, sve sa zakonskom zateznom kamatom, te da za apelanta uplati sve pripadajuće poreze i doprinose kod nadležnih organa za period od 6. septembra 2019. do povratka apelanta na rad kod tuženog, koji za period od 6. septembra 2019. do 23. juna 2020. godine iznosi 2.665,80 KM (stav III). Obavezao je tuženog da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 3.010,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, dok je preko dosuđenog iznosa troškova postupka odbio apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka (stav IV).
16. Okružni sud u Bijeljini je presudom od 15. septembra 2021. godine djelimično uvažio žalbu tuženog i preinačio prvostepenu presudu u dosuđujućem dijelu koji se odnosi na isplatu izgubljenih zarada apelantu (stav III), tako što je obavezao tuženog da apelantu isplati na ime štete zbog izgubljene zarade na ime naknade neisplaćenih plata za period od 6. septembra 2019. do 23. juna 2020.godine iznos od 2.685,42 KM, te dalje iznose plaća sve do vraćanja na rad apelanta, umanjene za primljene naknade za vrijeme nezaposlenosti, a sve sa zakonskom zateznom kamatom. U preostalom dijelu je odbio žalbu tuženog i u preostalom dosuđujućem dijelu potvrdio prvostepenu odluku. Obavezao je apelanta da tuženom naknadi troškove žalbenog postupka u visini od 240,00 KM. Odbio je apelantov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
17. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 8. oktobra 2021. godine protiv odluke Okružnog suda u Bijeljini od 15. septembra 2021. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske o kojoj nije odlučeno.
Spajanje predmeta
18. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3471/21.
Apelacioni navodi
19. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i/ili zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i/ili prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
20. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
21. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
22. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv osporenih odluka izjavili revizije Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležni sudovi), a da nisu, u skladu sa članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestili Ustavni sud da su postupci po izjavljenim revizijama okončani.
23. Ustavni sud podsjeća na svoju praksu da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) i Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) prema kojima nadležni sudovi mogu dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama prejudicirao ovo pitanje.
24. Zbog toga su u konkretnim slučajevima apelacije preuranjene, jer su podnesene prije odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama. Nakon donošenja odluka o revizijama, nezavisno od vrste tih odluka, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelacije, u kojima su dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
25. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić