Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2504/20 (D. M.)

Odluka donesena 03. 11. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2504/20

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 11. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 3. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP 2504/20, rješavajući apelaciju Derviša Muslića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Derviš Muslić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi pred gradonačelnikom Grada Bihaća putem Službe za urbanističko planiranje, građenje, imovinskopravne i geodetske poslove po Presudi Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 014212 18 U od 5. maja 2019. godine.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se gradonačelniku Grada Bihaća, Službi za urbanističko planiranje, građenje, imovinskopravne i geodetske poslove, da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se gradonačelniku Grada Bihaća, Službi za urbanističko planiranje, građenje, imovinskopravne i geodetske poslove, da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Derviš Muslić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Mirsada Ađemović, advokat iz Bihaća, podnio je 21. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja postupka u predmetu utvrđivanja prava služnosti puta.

2. Apelant je 2. augusta 2021. godine Ustavnom sudu dostavio urgenciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Grada Bihaća, Službe za imovinskopravne, geodetske i katastarske poslove, Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Federalne uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) zatraženo je u periodu od 24. jula 2020. do 29. septembra 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Grad Bihać, Služba za urbanističko planiranje, građenje, imovinskopravne i geodetske poslove je 5. augusta 2020. i 8. oktobra 2021. godine dostavila odgovore na apelaciju.

5. Kantonalni sud je 11. oktobra 2021. godine dostavio odgovor na apelaciju.

6. Federalna uprava je 13. oktobra 2021. godine dostavila odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

8. Apelant je 18. aprila 2013. godine podnio zahtjev Službi za imovinskopravne i geodetske poslove za utvrđivanje služnosti puta na predmetnim nekretninama.

9. Odlučujući o navedenom, općinski načelnik Općine Bihać, rješavajući putem Službe za imovinskopravne i geodetske poslove, donio je 27. juna 2013. godine Rješenje broj 05/1-31-4- 2086/13 kojim je odbio apelantov zahtjev za ustanovljenje služnosti puta na zemljištu bliže označenom u dispozitivu navedenog rješenja.

10. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Federalna uprava je 23. januara 2013. godine donijela Rješenje broj 05-31-3-1229/13 kojim je poništila prvostepeno rješenje od 27. juna 2013. godine i predmet vratila prvostepenom organu na daljnje postupanje i rješavanje.

11. Općinski načelnik Općine Bihać, rješavajući putem Službe za prostorno uređenje, imovinskopravne i geodetske poslove, donio je 17. marta 2014. godine Rješenje broj 05/1-31-4- 2086/13 kojim je odbio apelantov zahtjev za ustanovljenje stvarne služnosti na poslužnom zemljištu bliže označenom u dispozitivu navedenog rješenja.

12. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Federalna uprava je 18. decembra 2014. godine donijela Rješenje broj 05-31-3-679/14 kojim je poništila prvostepeno rješenje od 17. marta 2014. godine i predmet vratila prvostepenom organu na daljnje postupanje i rješavanje.

13. Gradonačelnik Grada Bihaća, rješavajući putem Službe za prostorno uređenje, imovinskopravne i geodetske poslove, donio je 16. februara 2015. godine Rješenje broj 05/1-31-4- 2086/13 kojim je odbio apelantov zahtjev za ustanovljenje stvarne služnosti puta na poslužnom zemljištu bliže označenom u dispozitivu navedenog rješenja.

14. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Federalna uprava je 10. jula 2015. godine donijela Rješenje broj 05-31-3-397/15 kojim je poništila prvostepeno rješenje od 16. februara 2015. godine i predmet vratila prvostepenom organu na daljnje postupanje i rješavanje.

15. Gradonačelnik Grada Bihaća, rješavajući putem Službe za prostorno uređenje, imovinskopravne i geodetske poslove, donio je 9. februara 2016. godine Rješenje broj 05/1-31-4- 2086/13 kojim je odbio apelantov zahtjev za ustanovljenje stvarne služnosti puta na poslužnom zemljištu bliže označenom u dispozitivu navedenog rješenja.

16. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Federalna uprava je 15. juna 2016. godine donijela Rješenje broj 05-31-3-139/16 kojim je poništila prvostepeno rješenje od 9. februara 2016. godine i predmet vratila prvostepenom organu na daljnje postupanje i rješavanje.

17. Gradonačelnik Grada Bihaća, rješavajući putem Službe za prostorno uređenje, imovinskopravne i geodetske poslove, donio je 29. novembra 2016. godine Zaključak broj 05/1-31- 4-2086/13 kojim je odbacio apelantov zahtjev za utvrđivanje stvarne služnosti broj 05/1-31-4- 2086/13 od 18. aprila 2013. godine jer nema uvjeta za pokretanje upravnog postupka zbog nenadležnosti za postupanje.

18. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Federalna uprava je 8. februara 2017. godine donijela Rješenje broj 05-31-3-2339/16 kojim je poništila prvostepeni zaključak od 29. novembra 2016. godine i predmet vratila prvostepenom organu na daljnje postupanje i rješavanje.

19. Gradonačelnik Grada Bihaća, rješavajući putem Službe za prostorno uređenje, imovinskopravne i geodetske poslove, u ponovnom postupku donio je 19. jula 2017. godine Rješenje broj 05/1-31-4-2086/13 kojim je odbio apelantov zahtjev za ustanovljenje stvarne služnosti puta na zemljištu bliže označenom u dispozitivu navedenog rješenja.

20. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Federalna uprava je 27. septembra 2017. godine donijela Rješenje broj 05-31-3-1909/17 kojim je poništila prvostepeno rješenje od 19. jula 2017. godine i predmet vratila prvostepenom organu na daljnje postupanje i rješavanje.

21. Gradonačelnik Grada Bihaća, rješavajući putem Službe za imovinskopravne poslove i katastar nekretnina, u ponovnom postupku donio je 16. februara 2017. godine (očigledna greška u datumu, riječ je o 16. februaru 2018. godine) Rješenje broj 05/1-31-4-2086/13 kojim je odbio apelantov zahtjev za ustanovljenje stvarne služnosti puta na zemljištu bliže označenom u dispozitivu navedenog rješenja.

22. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Federalna uprava je 24. aprila 2018. godine donijela Rješenje broj 05-31-3-470/18 kojim je poništila prvostepeno rješenje od 16. februara 2018. godine i predmet vratila prvostepenom organu na daljnje postupanje i rješavanje.

23. Gradsko vijeće Grada Bihaća je 19. septembra 2018. godine donijelo Rješenje broj GV-31- 151/18 kojim je odbijen apelantov zahtjev za ustanovljenje stvarne služnosti puta na zemljištu bliže označenom u dispozitivu navedenog rješenja.

24. Apelant je 16. oktobra 2018. godine Kantonalnom sudu podnio tužbu radi poništenja akta broj GV-31-151/18 od 19. septembra 2018. godine tuženog Gradskog vijeća Grada Bihaća.

25. Odlučujući u apelantovom upravnom sporu, Kantonalni sud je 5. maja 2019. godine donio Presudu broj 01 0 U 014212 18 U kojom je tužbu uvažio, osporeni akt Gradskog vijeća Grada Bihaća od 19. septembra 2019. godine poništio i predmet vratio na ponovni postupak.

26. Kantonalni upravni inspektor Unsko-sanskog kantona je, postupajući po apelantovoj prijavi, Rješenjem broj 07-05-13003-3/19 od 19. decembra 2019. godine naredio gradonačelniku Grada Bihaća da u predmetu broj 05/l-31-4-2086/13 postupi prema Presudi Kantonalnog suda broj 01 0 U 014212 18 U od 5. maja 2019. godine.

27. Grad Bihać, gradonačelnik, Služba za imovinskopravne, geodetske i katastarske poslove, u odgovoru na apelaciju naveo je da je 22. jula 2020. godine apelantovom punomoćniku dostavio radi izjašnjena isprave akt Službe za urbanističko planiranje i građenje broj 03/2-23-1-sl/18 od 18. maja 2018. godine, kao i informaciju Službe za urbanističko planiranje, građenje i urbanističko-građevinsku inspekciju broj 03/1 -19-1 -sl/20 od 1. juna 2020. godine. Navodi se da se apelantov punomoćnik do dana sačinjavanja dopisa Ustavnom sudu (5. august 2020. godine) nije očitovao povodom dostavljenih isprava.

28. Grad Bihać, gradonačelnik, Služba za urbanističko planiranje, građenje, imovinskopravne i geodetske poslove, u odgovoru na apelaciju od 8. oktobra 2021. godine naveo je da je u predmetnoj upravnoj stvari proveden i dovršen dokazni postupak u skladu s presudom Kantonalnog suda od 5. maja 2019. godine, te da je apelantov punomoćnik zatražio dopunu nalaza vještaka geometra. Navodi da je u skladu s tim vještak dopunio sporni nalaz, te da je on dostavljen apelantovom punomoćniku radi očitovanja, na koji se apelantov punomoćnik do dana sačinjavanja dopisa Ustavnom sudu (8. oktobra 2021. godine) nije očitovao.

29. Prema stanju u spisu, postupak je u toku pred prvostepenim organom uprave.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

30. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni postupak traje nerazumno dugo, da Općina Bihać, odnosno Grad Bihać uporno odbija postupiti po uputama Federalne uprave, koja mu ukida odluke i vraća na ponovni postupak, a nije postupio ni po Presudi Kantonalnog suda broj 01 0 U 014212 18 U od 5. maja 2019. godine, da su troškovi advokata veliki, kao i da je penzioner. Ističe da je iscrpljen dugogodišnjim vođenjem postupka, te da zbog sporosti i neposluha prvostepenog organa uprave Grada Bihaća još nije riješeno o njegovom zahtjevu za utvrđivanje služnosti puta zbog čega je onemogućen koristiti svoju nekretninu u tako dugom periodu.

b) Odgovori na apelaciju

31. Grad Bihać, gradonačelnik, Služba za imovinskopravne, geodetske i katastarske poslove, u odgovoru na apelaciju od 5. augusta 2020. godine naveo je da je zbog organizacionih promjena koje su se desile u Službi za imovinskopravne, geodetske i katastarske poslove (prestanak radnog odnosa službenika) ovaj predmet izvjesno vrijeme bio neraspoređen. Ukazuje da je usljed spomenutih organizacionih promjena došlo do manjka uposlenika u Službi, preopterećenosti viškom predmeta koji su ostali iza službenika koji su napustili Službu, te da je stoga došlo do prekida u radu konkretnog predmeta. Također, ukazuje da je situacija s koronavirusom prouzrokovala zastoj u radu spomenutog predmeta. Ukazuje da je u međuvremenu apelantov punomoćnik podnio niz urgencija, pritužbi na rad organa, kao i prijavu kantonalnom upravnom inspektoru, koji je Rješenjem broj 07-05-13003-3/19 od 19. decembra 2019. godine naredio gradonačelniku Grada Bihaća da u predmetu broj 05/l-31-4-2086/13 postupi prema Presudi Kantonalnog suda broj 01 0 U 014212 18 U od 5. maja 2019. godine. Ističe da je nakon toga predmet stavljen u rad i da su preduzete potrebne radnje s ciljem upotpunjavanja spisa s podacima iz Službe za urbanističko planiranje građenje i urbanističko-građevinsku inspekciju, a prema uputama iz navedene presude. Ukazuje da je postupajući prema uputama iz presude Kantonalnog suda od 5. maja 2019. godine za potrebe postupka pribavio i spis urbanističke saglasnosti E. B. koja je vlasnik poslužnog dobra preko kojeg apelant traži ustanovljenje služnosti puta. Nadalje ističe da su u okviru organa zatraženi podaci od Službe za urbano građenje i planiranje Grada Bihaća da se provjeri da li je navedena urbanistička saglasnost valjana, odnosno da li je stranka E. B. koja je na zemljištu preko kojeg apelant traži ustanovljenje služnosti puta izgradila stambeni objekat, da li je izgrađeni objekat legalizirala, odnosno da li je nakon izdate urbanističke saglasnosti pod uvjetom da je ona pravosnažna (jer u pribavljenom spisu urbanističke saglasnosti nema dokaza o tome da li je pravosnažna), da li posjeduje odobrenje za legalizaciju izgrađenog objekta ili je u zakonskom roku podnijela zahtjev za izdavanje odobrenja za legalizaciju izgrađenog objekta. Ističe da je u predmetnoj upravnoj stvari i do konačnog rješenja potrebno provesti niz upravnih radnji, od saslušanja stranaka u postupku, obavljanja uviđaja na licu mjesta uz prisustvo svih stranaka u postupku, vještaka geodetske i arhitektonske, građevinske struke, prikupljanje određenih isprava od Službe za urbanističko planiranje, građenje i urbanističko-građevinsku inspekciju, a sve prema uputama iz presude Kantonalnog suda. Navodi da je uvidom u spis predmeta utvrđeno da stranke E. B. i E. P. imaju boravište u Republici Austriji, te da je neophodno osigurati njihovo prisustvo vršenju uviđajnih radnji i saslušanje u postupku, a da zbog novonastale situacije sa koronavirusom trenutno stranke nisu u mogućnosti pristupiti na lice mjesta. Ukazuje da je ostvaren kontakt s apelantovim punomoćnikom tako da je on upoznat o činjenici da je nastavljen rad na predmetu i da su preduzete potrebne radnje u skladu s uputama iz navedene presude Kantonalnog suda. Ističe da će u narednom periodu nakon što se pribave sve potrebne isprave prema presudi Kantonalnog suda, te u dogovoru sa strankama održati uviđaj na licu mjesta radi konačnog rješenja ove upravne stvari.

32. Grad Bihać, gradonačelnik, Služba za urbanističko planiranje, građenje, imovinskopravne i geodetske poslove, u odgovoru na apelaciju od 8. oktobra 2021. godine naveo je da će po isteku roka ostavljenog apelantovom punomoćniku za dostavljanje očitovanja o dopunjenom nalazu vještaka geometra, a to je 14. oktobar 2021. godine, predmetnu upravnu stvar riješiti prema stanju spisa, o čemu će Ustavni sud blagovremeno obavijestiti.

33. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da apelantovu apelaciju smatra neosnovanom. Ističe da je učinkovito postupao jer je apelant tužbu podnio 16. oktobra 2018. godine, o kojoj je odlučio 5. maja 2019. godine. Predlaže da se apelacija odbije.

34. Federalna uprava je u odgovoru na apelaciju navela da ostaje pri razlozima izloženim u obrazloženju Rješenja broj 05-31-3-470/18 od 24. aprila 2018. godine, te ga je dostavila kao prilog odgovoru.

V.Relevantni propisi

35. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:

Načelo efikasnosti Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Ekonomičnost postupka Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

36. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 57.

Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ dužan je da ga donese bez odlaganja a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude.

Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.

Član 58.

Ako nadležni organ poslije poništenja osporenog upravnog akta donese upravni akt protivno pravnom shvatanju suda, ili protivno primjedbama suda u pogledu postupka, pa tužilac podnese novu tužbu, sud je dužan u ovim slučajevima poništiti osporeni upravni akt i sam riješiti stvar presudom, ako je u toj stvari potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje. Takva presuda u svemu zamjenjuje upravni akt nadležnog organa.

VI.Dopustivost

37. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

38. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

39. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je predmetni postupak u toku i da u dužem periodu još uvijek nije donijeta konačna i pravosnažna odluka, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

40. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

41. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

42. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

43. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav

1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Period koji se uzima u obzir

44. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 18. aprila 2013. godine (kada je apelant podnio zahtjev Službi za imovinskopravne i geodetske poslove za utvrđivanje služnosti puta na predmetnim nekretninama) pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period duži od osam i po godina.

Analiza dužine trajanja postupka

45. U konkretnom slučaju radi se o upravnom postupku i postupku upravnog spora pokrenutog zbog utvrđivanje služnosti puta na predmetnim nekretninama, koji se može smatrati relativno složenim imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti. U vezi s tim, imajući u vidu prirodu predmetne stvari, Ustavni sud smatra da se radi o postupku koji je od velikog značaja za apelanta jer nastoji da ostvari pravo prijelaza do svoje nekretnine.

46. Analizirajući dužinu postupka koji traje od 18. aprila 2013. godine i koji još nije okončan, Ustavni sud primjećuje da su u toku predmetnog postupka prvostepeni i drugostepeni organi uprave donijeli 14 rješenja i jedan zaključak, kao i da je Kantonalni sud donio jednu presudu. Ustavni sud zapaža da je drugostepeni organ uprave u sedam navrata poništavao prvostepena rješenja, odnosno u jednom navratu i zaključak i predmet vraćao prvostepenom organu na ponovno postupanje i rješavanje, kao i da je Kantonalni sud po apelantovoj tužbi poništio prvostepeni upravni akt i predmet vratio na ponovni postupak, te da je, prema stanju spisa, predmetni postupak u toku pred prvostepenim organom uprave. Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, odnosno organu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Također, Ustavni sud podsjeća da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće dužnost državi da organizira svoj pravni sistem na takav način da njeni sudovi i organi mogu ispuniti svaki od njegovih zahtjeva, uključujući obavezu postupiti u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Sürmeli protiv Njemačke, presuda od 8. juna 2006. godine, broj aplikacije 75529/01, stav 129). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da pretežnu odgovornost za dužinu predmetnog postupka koji traje duže od osam i po godina u konkretnom slučaju snose upravni organi koji nisu vodili postupak bez nepotrebnog odugovlačenja na način kako je propisano odredbama Zakona o upravnom postupku (čl. 6 i 14) i Zakona o upravnom sporu (član 57), te nisu postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja, odnosno da su počinili propuste koji su prouzrokovali poništavanje njihovih odluka i vraćanje predmeta na ponovni postupak, čime su u pretežnom dijelu doprinijeli dužini postupka. S druge strane, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant utjecao na dužinu trajanja postupka. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud svoju presudu donio u razumnom roku, u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, odnosno u roku od oko sedam mjeseci, što nije u značajnijoj mjeri utjecalo na ukupnu dužinu predmetnog postupka.

47. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak utvrđivanja služnosti puta traje duže od osam i po godina i još uvijek nije okončan, a od velikog je značaja za apelanta, što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret organima uprave, koji nisu vodili postupak na način kako je to propisano odredbama Zakona o upravnom postupku i nisu postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja.

Ostali navodi

48. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u „razumnom roku“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, koje apelant dovodi u vezu s pravom na pravično suđenje, jer se ti navodi zasnivaju na istim razlozima.

VIII.Zaključak

49. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak za utvrđivanje služnosti puta na predmetnim nekretninama traje duže od osam i po godina i još uvijek nije okončan, a od velikog je značaja za apelanta, što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret organima uprave koji nisu vodili postupak onako kako je to propisano odredbama Zakona o upravnom postupku, te nisu postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja.

50. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

51. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2504/20 (D. M.) | Sudska praksa | Aktio