Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-986/20 („SHIMADZU“ d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 03. 11. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Član 6. EK – pravo na pravično suđenje
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Pravično suđenje - pravo na javnu raspravu
- Troškovi postupka
- Upravni spor
- Javne nabavke
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine · čl. 53
- Zakon o javnim nabavkama
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o javnim nabavkama
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad advokata · čl. 53
- Ispravka tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata u Federaciji BiH · čl. 53
Predmeti (1)
AP-986/20
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 986/20, rješavajući apelaciju "Shimadzu" d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 3. novembra 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija „Shimadzu“ d.o.o.
Sarajevo podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 028982 19 Uvp od 21. februara 2020. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Shimadzu“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sanel Nezirić, advokat iz Sarajeva, podnio je 17. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 028982 19 Uvp od 21. februara 2020. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH - Ureda za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine - Filijala Mostar (u daljnjem tekstu: Ured) i Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova (u daljnjem tekstu: ugovorni organ) zatraženo je 20. jula 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Sud BiH, Ured i ugovorni organ su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 27. jula do 9. augusta 2021. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Rješenjem Ureda broj JN2-03-07-1-739-8/18 od 21. juna 2018. godine (stav 1. izreke) usvojena je kao osnovana žalba apelanta kao potencijalnog ponuđača, izjavljena na tendersku dokumentaciju ugovornog organa u otvorenom postupku javne nabavke: Nabavka laboratorijske opreme, ugovornog organa Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova (u daljnjem tekstu: ugovorni organ), te je (stav 2. izreke) ta tenderska dokumentacija poništena zajedno sa obavještenjem o nabavci, precizirani broj i datum. Predmetnim rješenjem (stav 3. izreke) usvojen je apelantov zahtjev za naknadu troškova za sastavljanje žalbe u iznosu od 240,00 KM i pripadajućim iznosom PDV u iznosu od 40,80 KM, što ukupno iznosi 280,80 KM, dok je u preostalom dijelu odbijen apelantov zahtjev, te je određeno da je ugovorni organ dužan isplatiti apelantu iznos od 280,80 KM u roku od 15 dana od dana prijema tog rješenja. Također, predmetnim rješenjem je usvojen apelantov zahtjev za povrat uplaćenih sredstava na ime naknade žalbenog postupka u iznosu od 2.000,00 KM.
6. Ured je u obrazloženju rješenja, vezano za naknadu troškova, prije svega, konstatirao da je apelant podnio zahtjev za nadoknadu troškova za sastavljanje žalbe u iznosu od 1.006,20 KM. U vezi sa tim, a imajući u vidu da je apelant uspio sa žalbom, Ured je usvojio zahtjev i zahtjev da mu se dodijele troškovi sastavljanja žalbe posredstvom advokata u iznosu od 240,00 KM plus 17% PDV, što je jednako 280,80 KM, a sve u skladu sa članom 18. stav (2) i članom 33. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata u FBiH (u daljnjem tekstu: Tarifa), koji propisuje naknadu u neprocjenjivim predmetima za sastavljanje žalbe u upravnom postupku (nagrada iznosi 80 bodova puta 3,00 KM). Ovo je u skladu sa stavom Suda BiH iznesenim u Presudi broj SI 3 U 023495 16 U od 16. marta 2018. godine, dok je u ostalom dijelu postavljeni zahtjev odbio kao neosnovan. Ured je ukazao da će se povrat uplaćenih sredstava apelantu u iznosu od 2.000,00 KM izvršiti posebnim aktom u skladu sa članom 108. stav 7. Zakona o javnim nabavkama ("Službeni glasnik BiH" broj 39/14 od 19. maja 2014. godine) i članom 4. Instrukcije o načinu uplate, kontrole i povrata naknada propisanih članom 108. Zakona o javnim nabavkama.
7. Apelant je podnio tužbu protiv rješenja Ureda, koja je odbijena Presudom Suda BiH - Vijeća za upravne sporove broj S1 3 U 028982 18 U od 21. novembra 2019. godine.
8. Sud BiH je u obrazloženju presude ocijenio da je odluka Ureda donesena pravilnom primjenom materijalnog propisa. Sud BiH je konstatirao da nije osnovan prigovor tužbe da je prilikom odlučivanja o troškovima Ured pogrešno primijenio materijalni propis i podzakonski akt, na osnovu kojeg je apelantu dodijeljen iznos od 280,80 KM na ime sastavljanja žalbe u upravnom postupku. Naime, Sud BiH je ukazao da je ugovorni organ pokrenuo postupak javne nabavke, te da je na portalu javnih nabavki objavio obavještenje o nabavci, a apelant je nakon preuzimanja tenderske dokumentacije izjavio žalbu, koja je osporenim rješenjem uvažena i tenderska dokumentacija poništena. Dakle, u konkretnom slučaju nije sporno da je apelant uspio sa žalbom. Također, ocijenio je da je Ured pravilno odlučio da se, u skladu sa Tarifom, u konkretnom slučaju ima primijeniti član 18. stav 2. i član 33. te Tarife koji se odnosi na nagradu u neprocjenjivim predmetima. U skladu sa navedenim članom, za podneske kojima se pokreće upravni postupak u neprocjenjivim predmetima nagrada iznosi 80 bodova, a kako vrijednost boda iznosi tri KM, to ukupno iznosi 240,00 KM, odnosno uvećano za iznos PDV iznosi 280,80 KM. Sud BiH je ukazao da je apelant u konkretnom postupku imao žalbu sa kojom je uspio u postupku i u odnosu na tu žalbu je ostvario pravo na naknadu za sastavljanje žalbe u skladu sa važećom Tarifom.
9. Sud BiH – Apelaciono vijeće je Presudom broj S1 3 U 028982 19 Uvp od 21. februara 2020. godine odbio zahtjev za preispitivanje koji je apelant podnio protiv Presude Suda BiH broj S1 3 U 028982 18 U od 21. novembra 2019. godine.
10. Sud BiH je u obrazloženju presude ocijenio da je Vijeće za upravne sporove tog suda pravilno odbilo apelantovu tužbu kao neosnovanu. Imajući u vidu da je u žalbenom postupku apelantov zahtjev i bio opredijeljen na poništenje rješenja, to je, i po zaključku tog suda, pravilno zaključeno da se u konkretnom slučaju radi o neprocjenjivom predmetu. Pri tome istakao je da je osporenom presudom pravilno odbijen kao neosnovan prigovor apelanta kojim se poziva na odredbe Zakona o javnim nabavkama, jer iste odredbe se ne odnose na troškove spora, odnosno vrijednost spora, već vrijednosti javne nabavke, odnosno ugovora. Kod nesporne činjenice da je apelant uspio sa žalbom, Sud BiH je konstatirao da je Vijeće za upravne sporove pravilno postupilo kada je akceptiralo razloge Ureda kada je, u skladu sa Tarifom, u konkretnom slučaju primijenilo član 18. stav 2. i član 33. Tarife koji se odnosi na nagradu u neprocjenjivim predmetima. Dakle, Sud BiH je istakao da se u predmetnom postupku, jer se radi o neprocjenjivom predmetu, ne mogu primjenivati odredbe Tarife koje se odnose na procjenjive predmete, gdje se nagrada određuje u zavisnosti od vrijednosti spora, zbog čega apelant bez osnova insistira na primjeni odredbe člana 18. stav 6. Tarife, koja je zajedno sa ostalim sasvim jasna Apelacionom vijeću. Shodno tome, ocijenjeno je da je bez osnova insistiranje apelanta na primjeni autentičnog tumačenja Izvršnog odbora Advokatske komore RS o primjeni Advokatske tarife RS u postupcima javnih nabavki. IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
11. Apelant tvrdi da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, apelant u suštini tvrdi da je u konkretnom slučaju pogrešno utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo s obzirom na to da je, po njegovom mišljenju, postupak javne nabavke postupak procijenjene vrijednosti i u tom smislu su se i troškovi zastupanja trebali dosuditi u odnosu na procijenjenu vrijednost postupka, odnosno u skladu sa članom 18. stav 6. u vezi sa članom 12. Tarife. Također, apelant smatra da je u konkretnom slučaju došlo do povrede procesnih odredaba, jer Apelaciono vijeće Suda BiH u postupku povodom njegovog zahtjeva za preispitivanje presude Suda BiH od 21. novembra 2019. godine nije održalo usmenu javnu raspravu iako je to predložio u zahtjevu za preispitivanje te odluke.
II.Odgovori na apelaciju
12. Sud BiH navodi da ostaje kod razloga datih u osporenoj presudi i da smatra da njome nije došlo do povrede apelantovih prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije na čiju povredu je ukazivao u apelaciji.
13. Ured navodi da ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja i predlaže da se apelacija odbije.
14. Ugovorni organ je prezentirao tok konkretnog postupka i ukazao da je isplatio dug iz osporene odluke.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10) u relevantnom dijelu glasi:
Član 53.
Apelaciono odjeljenje rješava o zahtjevu po pravilu, na nejavnoj sjednici, a pobijanu odluku ispituje samo u granicama zahtjeva.
16. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad advokata ("Službene novine Federacije BiH" br. 22/04 i 24/04 - ispravka) glasi:
III PARNIČNI POSTUPAK
Osnovica za obračunavanje Član 12.
Kao osnovica za određivanje nagrade u parničnom postupku primjenjuje se sljedeća tabela:
Vrijednost spora Pripadajući bodovi […]
VIII - UPRAVNI POSTUPAK
Član 18. st. (1), (2) i (6)
1. Za prijedloge i podneske kojima se pokreće upravni postupak u procjenjivim predmetima, nagrada iznosi 50% nagrade iz člana 12.
2. Za podneske kojima se pokreće upravni postupak, podneske sa činjeničnim navodima i obrazložene prijedloge u neprocjenjivim predmetima, nagrada iznosi 80 bodova.
6. Za sastav žalbe, prijedloga za ulaganje zahtjeva za zaštitu zakonitosti i prijedloga za ponavljanje postupka, advokatu pripada 75% nagrade iz člana 12.
XVI - NAČIN ODREĐIVANJA VRIJEDNOSTI BODA I IZMJENE NJEGOVE VRIJEDNOSTI Član 33.
Vrijednost boda iznosi 3 KM.
Vrijednost boda utvrđuje Upravni odbor Advokatske komore F BiH uz naknadno odobrenje Federalnog ministarstva pravde.
Novoutvrđena vrijednost boda stupa na snagu narednog dana nakon objave u "Službenim novinama Federacije BiH".
VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Suda BiH broj S1 3 U 028982 19 Uvp od 21. februara 2020. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, a apelacija je podnesena 17. marta 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelant pobija osporenu presudu tvrdeći da su mu tom odlukom povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
24. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o sporu građanskopravne prirode, koji je pokrenut u postupku javnih nabavki, pa apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 862/18 od 19. septembra 2019. godine, tačka 36).
25. Ustavni sud primjećuje da povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, konkretno Tarife, smatrajući da su se u konkretnom slučaju troškovi zastupanja trebali dosuditi u odnosu na procijenjenu vrijednost postupka, odnosno u skladu sa odredbama Tarife koje se odnose na postupak procijenjene vrijednosti. Također, smatra da je u konkretnom slučaju došlo do povrede procesnih odredaba, jer Apelaciono vijeće Suda BiH u postupku povodom njegovog zahtjeva za preispitivanje presude Suda BiH od 21. novembra 2019. godine nije održalo usmenu javnu raspravu iako je to predložio u zahtjevu za preispitivanje te odluke.
26. U vezi s apelantovim navodima da su u konkretnom slučaju proizvoljno primijenjeni pozitivnopravni propisi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
27. U vezi sa apelantovim navodima da Apelaciono vijeće Suda BiH nije održalo usmenu raspravu u postupku povodom njegovog zahtjeva za preispitivanje nižestepene presude Vijeća za upravne sporove tog suda, iako je to zatražio u zahtjevu, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na odredbu člana 53. (iz Odjeljka „V.2. Zahtjev za preispitivanje sudske odluke“) Zakona o upravnim sporovima BiH ("Službeni glasnik BiH" br. 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10). U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća da je navedenom odredbom propisano da „Apelaciono odjeljenje rješava o zahtjevu, po pravilu, na nejavnoj sjednici, a pobijanu odluku ispituje samo u granicama zahtjeva“. Dakle, iz navedene odredbe proizlazi da je rješavanje o zahtjevu na nejavnoj sjednici (a kako je to učinjeno i u konkretnom slučaju) pravilo, a da je drugačiji način rješavanja o zahtjevu za preispitivanje izuzetak. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da proizlazi da je Apelaciono vijeće ocijenilo, iako se o tome nije eksplicitno izjasnilo, da u predmetnom slučaju ne postoje razlozi za odstupanje od pravila rješavanja zahtjeva na nejavnoj sjednici, a u tome Ustavni sud ne nalazi elemente proizvoljnosti u primjeni relevantnih procesnih odredaba.
28. Dalje, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženju osporene odluke dao dovoljno jasne razloge za svoj zaključak da se u konkretnom slučaju imaju primjenjivati odredbe Tarife koje se odnose na neprocjenjive predmete, odnosno odredbe člana 18. stav 2. i člana 33. Tarife, i zašto apelantovi navodi, kakve ponavlja i u apelaciji, ne mogu dovesti do drugačije odluke u konkretnom slučaju, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih odredaba u tom smislu bila proizvoljna. Pri tome Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi u nizu predmeta već rješavao isto pravno pitanje, odnosno pitanje primjene odredaba člana 18. stav 2. i člana 33. Tarife u činjenično istim slučajevima kao što je apelantov, te da, u vezi s tim, nije našao proizvoljnost u postupanju Suda BiH (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke br. AP 699/21 od 7. aprila 2021. godine, AP 3511/20 od 28. oktobra 2020. godine i AP 10/20 od 22. aprila 2020. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). S obzirom na navedeno, imajući u vidu sadržaj odredaba materijalnog prava na kojim je utemeljena osporena odluka, Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost, niti u činjenicama predmeta nalazi bilo kakve razloge koji bi, u smislu navedenih stavova Evropskog i Ustavnog suda, mogli biti osnov da Ustavni sud svojim tumačenjem zamijeni dato tumačenje Apelacionog vijeća i Vijeća za upravne sporove.
29. Ustavni sud zaključuje da osporenom odlukom nije prekršeno pravo apelanta na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na imovinu
30. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zapaža da apelant ove navode veže za proizvoljnu primjenu prava, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke kada je zaključio da su neosnovani. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani. VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Sud BiH u konačnici za svoju odluku kojom je odbijen zahtjev apelanta za preispitivanje sudske odluke dao dovoljno jasna i argumentirana obrazloženja iz kojih ne proizlazi proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa vezanih za utvrđivanje troškova koji pripadaju apelantu.
32. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer apelant kršenje tog prava vezuje za proizvoljnu primjenu materijalnog prava, a Ustavni sud je već zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.
33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić