Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1121/20 ("I.L.G." d.o.o. Banja Luka)

Odluka donesena 16. 11. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izvršni postupak
  • Isplata duga
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1121/20

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 11. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1121/20, rješavajući apelaciju ILG d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1), (2) i (3) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Seada Palavrić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 16. novembra 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija ILG d.o.o. Banja Luka.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Okružnog suda u Prijedoru broj 77 0 I 013268 19 Gž 2 od 22. januara 2020. godine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu ILG d.o.o. Banja Luka, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati ukupan iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu ILG d.o.o. Banja Luka zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija ILG d.o.o. Banja Luka podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru broj 77 0 I 013268 19 Gž 2 od 22. januara 2020. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 I 013268 09 I od 24. jula 2019. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. ILG d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Pucar“ Banja Luka, podnio je 23. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 I 013268 19 Gž 2 od 22. januara 2020. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 I 013268 09 I od 24. jula 2019. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Osnovnog suda, te izvršenika Dragana Durkovića (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 28. juna 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju. Nakon neuspješnog pokušaja uručenja putem poštanske službe, dostavljanje izvršeniku je obavljeno putem oglasne ploče Ustavnog suda 15. jula 2021. godine.

3. Okružni i Osnovni sud su dostavili odgovore na apelaciju 16. jula 2021. godine, dok izvršenik nije dostavio odgovor na apelaciju.

4. Zajednička advokatska kancelarija „Pucar“ Banja Luka je 15. oktobra 2021. godine obavijestila Ustavni sud da je otkazala punomoć za zastupanje apelanta, pa je predložila da Ustavni sud „ubuduće sva pismena dostavlja direktno apelantu“ na preciziranu adresu. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Osnovni sud je 23. februara 2009. godine donio Presudu zbog propuštanja broj 77 0 P 001344 08 P kojom je obavezan izvršenik (u predmetnom postupku tuženi) da apelantu na ime duga isplati iznos od 4.954,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom i to za iznose i periode kao u izreci presude.

Tok izvršnog postupka

7. Apelant je 18. juna 2009. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika na osnovu izvršne isprave - presude zbog propuštanja od 23. februara 2009. godine. Osnovni sud je 25. juna 2009. godine donio Rješenje o izvršenju broj 77 0 I 013268 09 I kojim je izvršeniku naloženo da apelantu na ime duga isplati iznos od 4.954,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom, koje će se sprovesti zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari u svojini izvršenika.

8. Rješenjem Osnovnog suda broj 77 0 I 013268 09 I od 6. decembra 2012. godine odbijen je kao neosnovan prigovor izvršenika protiv Rješenja o izvršenju od 25. juna 2009. godine, tako da je rješenje u cijelosti ostalo na snazi.

9. S tim u vezi, Osnovni sud je ukazao da je odredbom člana 47 stav 1 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) regulisano da se prigovor protiv rješenja o izvršenju može podnijeti iz razloga koji sprečavaju izvršenje, a naročito u slučajevima predviđenim u tač. od 1 do 10 citiranog člana. Osnovni sud je prigovor izvršenika odbio primjenom odredbe člana 23 ZIP-a, ocijenivši da izvršna isprava predstavlja valjan pravni osnov za određivanje predloženog izvršenja, a izvršni sud je dužan na osnovu takve izvršne isprave postupiti u smislu odredbe člana 22 ZIP-a, odnosno u postupku izvršenja i da u skladu sa načelom formalnog legaliteta nije ovlašćen da se upušta u ispitivanje zakonitosti i valjanosti izvršne isprave.

10. Okružni sud je Rješenjem broj 77 0 I 013268 13 GŽ od 28. oktobra 2013. godine žalbu izvršenika odbio i potvrdio rješenje Osnovnog suda od 6. decembra 2012. godine.

11. Apelant je u međuvremenu 16. avgusta 2013. godine Osnovnom sudu podneskom predložio novi predmet i sredstvo izvršenja, zabilježbom izvršenja u zemljišne knjige, procjenom i prodajom nepokretnosti u svojini izvršenika sa dijelom 1/1.

12. Prva zapljena pokretnih stvari izvršenika pokušana je 15. jula 2016. godine na adresi Veliko Palančište, kada je sudski izvršilac zapisnički konstatovao da na navedenoj adresi nikada nije živio izvršenik, niti je imao imovinu, te da je sva pokretna i nepokretna imovina na ovoj adresi svojina Dragutina Durkovića, što je razlog zbog čega popis, zapljena i procjena pokretnih stvari izvršenika nije izvršena. Zapisnik sudskog izvršioca od 15. jula 2016. godine dostavljen je apelantu uz dopis na koji se apelant očitovao podneskom od 1. avgusta 2016. godine, navodeći da u izvršnoj ispravi i prijedlogu za izvršenje, te otpremnicama koje prilaže nema upisanog imena oca izvršenika, niti JMBG, čime bi se, kako navodi, moglo potvrditi da su Dragan Durković i Dragutin Durković isto lice. Takođe je naveo da izvršenik u prigovoru nije sporio činjenicu da je bio u poslovnom odnosu sa apelantom, da se u žalbi predstavio kao Dragutin Durković, a da se potpisao kao Dragan Durković. Dana 25. aprila 2017. godine ponovo je pokušana zapljena pokretnih stvari izvršenika na navedenoj adresi na kojoj je sudski izvršilac zatekao Dragutina Durkovića, koji se izjasnio da je on osoba koja je greškom upisana kao Dragan, da je bez primanja i imovine i da nije u mogućnosti platiti dug. Tom prilikom sudski izvršilac je utvrdio da izvršenik nema pokretnih stvari za popis, zapljenu i procjenu, a da se na ročištu nije pojavio apelantov predstavnik iako je o datumu i času ročišta uredno obaviješten. Druga zapljena pokretnih stvari izvršenika je izvršena 23. jula 2019. godine na istoj adresi na kojoj je sudski izvršilac zatekao Dragutina Durkovića i kojom prilikom je zapisnički konstatovao da je ime izvršenika Dragutin, a ne Dragan, koji je izjavio da je obavezu prema apelantu uredno izmirio. Pregledom mjesta sudski izvršilac nije pronašao pokretne stvari.

13. Osnovni sud je Zaključkom broj 77 0 I 013268 09 I od 15. marta 2019. godine naložio apelantu da u roku od osam dana dopuni prijedlog za izvršenje i uređen podnesak dostavi sudu sa zk. izvodima koji glase na ime izvršenika, kako je označen u izvršnoj ispravi, uz pravnu pouku o posljedicama u smislu odredbe člana 336 stav 1 ZPP. Apelant je navedeni zaključak primio 20. marta 2019. godine.

Osporena rješenja

14. Rješenjem Osnovnog suda broj 77 0 I 013268 09 I od 24. jula 2019. godine odbačen je apelantov prijedlog da se izvršenje odredi na nepokretnostima izvršenika, te da se kao izvršenik označi Dragutin (Dušan) Durković iz Velikog Palančišta, tako da je izvršni postupak obustavljen i ukinute su sve sprovedene izvršne radnje.

15. Osnovni sud je u obrazloženju prvo prezentovao tok dotadašnjeg postupka (vezan za izvršenje na pokretnim stvarima), te je istakao da je apelant prijedlog za izvršenje uredio podnescima od 16. avgusta 2013. godine i 28. marta 2019. godine „a u pogledu izmjene imena izvršenika i predmeta i sredstava izvršenja, tj. da se kao izvršenik označi Dragutin Durković, sin Dušana, iz Velikog Palančišta i da se, pored predmeta i sredstva izvršenja određenog rješenjem o izvršenju (na pokretnim stvarima izvršenika), dozvoli izvršenje zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, procjenom i prodajom nepokretnosti koje su u svojini izvršenika Durković Dragana“ upisane u zk. ulošku kao u obrazloženju rješenja sa ½ dijela.

16. Osnovni sud je u obrazloženju rješenja ukazao da je odredbom člana 22 ZIP-a propisano da sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. U vezi s tim je ukazao da je u predmetnom slučaju osnov za izvršenje izvršna isprava - presuda zbog propuštanja Osnovnog suda od 23. februara 2009. godine, iz koje proizilazi da je „Durković Dragan iz Prijedora, Veliko Palančište bb, obavezan kao tuženi da tužitelju, u ovom postupku tražiocu izvršenja, na ime duga isplati iznos od 4.954,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose koji su pobliže navedeni u presudi i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 384,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, računajući od dana presuđenja pa do konačne isplate“. U vezi s tim je ukazano da izvršni postupak karakteriše načelo formalnog legaliteta, čiji je osnovni zahtjev da se izvršenje određuje po prijedlogu ovlašćenog lica označenog u izvršnoj ispravi protiv obveznika iz izvršne isprave, a da izvršni sud nije ovlašćen da ispituje sadržinu izvršne isprave ako ona nije ukinuta, poništena, preinačena, niti na drugi način stavljena van snage. U skladu sa navedenim načelom, Osnovni sud je ukazao da rješenje o izvršenju, tj. dozvola za izvršenje u svemu mora biti identična sa tekstom u izvršnoj ispravi, pa je, rukovodeći se pomenutim načelom, rješenjem o izvršenju od 25. juna 2009. godine izvršenje određeno protiv Dragana Durkovića, koji je kao obveznik označen u izvršnoj ispravi. Takođe je naveo da izvršni sud nije ovlašćen da na prijedlog tražioca izvršenja donese rješenje o izvršenju koje nije saglasno sa izvršnom ispravom s obzirom na to da sud po službenoj dužnosti pazi na saglasnost prijedloga za izvršenje sa izvršnom ispravom. Obrazloženo je da je apelant podneskom od 28. marta 2019. godine uredio prijedlog u pogledu imena izvršenika i predložio da sud donese rješenje „kojim bi kao izvršenika označio Durković Dragutina, sina Dušana, iz Velikog Palančišta, koji prijedlog nije u saglasnosti sa izvršnom ispravom u kojoj je kao tuženi, odnosno lice na ispunjenje obaveze označen Durković Dragan iz Velikog Palančišta, bez navođenja imena oca i JMBG“ zbog čega je apelantov prijedlog u tom dijelu ocijenjen neosnovanim.

17. Nadalje, Osnovni sud je ukazao da je apelant u prijedlogu za izvršenje od 19. avgusta 2013. godine predložio „da se izvršenje odredi na nepokretnostima“ preciznije označenim u tom prijedlogu a koji je odbačen „iz razloga što [apelant] uz ovaj prijedlog nije dostavio zk. izvatke koji glase na ime izvršenika Durkovića Dragana, koji je označen u izvršnoj ispravi i prijedlogu za izvršenje, već glase na ime Durkovića Dragutina, sina Dušana“. Ukazano je da apelant nije uredio prijedlog ni po zaključku suda od 15. marta 2019. godine, „nego je isti vratio neuređen, dostavljaući fotokopiju izvadaka zemljišnoknjižnih uložaka koje je dostavio uz svoj prijedlog, dakle, bez ispravke“. S obzirom na navedeno Osnovni sud je primjenom odredbe člana 336 stav 3 ZPP a u vezi sa članom 21 stav 1 ZIP-a apelantov prijedlog u odnosu na novi predmet i sredstvo izvršenja odbacio.

18. Osnovni sud je, na kraju, ukazao da je odredbom člana 125 stav 3 ZIP-a propisano da će sud obustaviti izvršenje ako se pri ponovnoj zapljeni ne nađu pokretne stvari koje mogu biti predmet izvršenja. Kako je izvršenje prvobitno određeno na pokretnim stvarima izvršenika, a da prilikom dvije zapljene (15. jula 2016. godine i 23. jula 2019. godine) kod izvršenika nisu pronađene pokretne stvari podobne za popis, zapljenu i procjenu, Osnovni sud je na osnovu navedene odredbe ZIP-a obustavio izvršni postupak i ukinuo sve sprovedene radnje.

19. Rješenjem Okružnog suda broj 77 0 I 013268 19 Gž 2 od 22. januara 2020. godine apelantova žalba je odbijena i Rješenje Osnovnog suda od 24. jula 2019. godine potvrđeno.

20. Okružni sud je naveo da apelant smatra da je ožalbenim rješenjem prvostepenog suda pogrešno primijenjeno materijalno pravo na njegovu štetu, čime je onemogućen u ostvarivanju imovinskih prava, odnosno prinudnog ostvarenje potraživanja. Apelant žalbom ukazuje da je označeni izvršenik u predmetnom izvršnom postupku u stvari [Dragutin (Dušana) Durković], a što, kako navodi, ni sam izvršenik ne spori. Iz spisa predmeta proizilazi da je u prijedlogu za izvršenje koji je sudu podnesen 18. juna 2009. godine kao izvršenik označen [Dragan Durković], a da iz zapisnika sudskog izvršioca od 15. jula 2016. godine, 25. aprila 2017. godine i 23. jula 2019. godine slijedi da je na adresi iz izvršnog prijedloga [Veliko Palančište bb] zatečen Dragutin Durković, koji se izjasnio da je on osoba koja je greškom upisana kao Dragan, ali da je bez primanja i imovine i da nije u mogućnosti platiti dug. Kod ove činjenice Okružni sud nije mogao prihvatiti žalbene razloge da je prvostepeni sud povrijedio odredbu člana 9 ZIP-a, imajući u vidu da sam izvršenik ne spori da je lice označeno u izvršnoj ispravi kao [Dragan Durković] u stvari [Dragutin Durković]. Imajući u vidu navedeno Okružni sud je odbio apelantove žalbene navode da je prvostepeni sud povrijedio citiranu odredbu ZIP-a, ocijenivši da je ispravan stav prvostepenog suda, u skladu sa načelom formalnog legaliteta, da izvršni sud nije ovlašćen da ispituje sadržinu izvršne isprave i da se izvršenje određuje po prijedlogu ovlašćenog lica označenog u izvršnoj ispravi protiv obveznika iz izvršne isprave, te da izvršni sud nije ovlašćen da na apelantov prijedlog dozvoli promjenu predmeta i sredstava izvršenja i dozvoli promjenu imena izvršenika, kao i da donese rješenje o izvršenju koje nije u saglasnosti sa izvršnom ispravom. Stoga, smatra da je prvostepeni sud ispravno postupio kada je apelantov prijedlog za promjenu predmeta i sredstava izvršenja, kao i označenje imena izvršenika odbacio, jer smatra da apelant nije postupio po zaključku Osnovnog suda od 15. marta 2019. godine. Dakle, kako apelant nije postupio po nalogu prvostepenog suda, a upozoren je na posljedice nepostupanja, smatra da je prvostepeni sud ispravno postupio primjenom odredbe člana 336 stav 3 ZPP a u vezi sa članom 21 stav 1 ZIP-a, kada je apelantov prijedlog za promjenu predmeta i sredstava izvršenja, kao i označenje imena izvršenika odbacio. U vezi s tim je, takođe, ukazao da je apelant u parničnom postupku koji je prethodio ovom izvršnom postupku kao tuženog označio Dragana Durkovića iz Prijedora, Veliko Palančište bb, a ne njegovo pravo ime Dragutin Durković iz Prijedora, Veliko Palančište bb, zbog čega smatra da je apelant samim tim dužan da snosi štetne posljedice takvog svog propusta, jer je ishodovao izvršnu ispravu u kojoj je pogrešno označio ime i prezime tuženog (u predmetnom slučaju izvršenika). Zbog navedenih razloga, Okružni sud je primjenom odredbe člana 235 tačka 2 ZPP odlučio kao u izreci rješenja.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

21. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U tom kontekstu apelant prvenstveno ukazuje da se osporene odluke temelje na arbitrarnom tumačenju odredaba ZIP-a. S tim u vezi, navodi da je imao pogrešnu predstavu o imenu izvršenika, da je tek u izvršnom postupku došao do saznanja da je izvršenikovo ime [Dragutin]. Ovo posebno zato što se i u izvršnom postupku izvršenik potpisivao i kao Dragan i kao Dragutin. Dakle, smatra da je nesporno da je izvršenik Dragan Durković u stvari Dragutin Durković, da je „....parnični postupak okončan presudom zbog propuštanja, a u kojem postupku je apelant izvršenika označio onako kako mu se izvršenik predstavio“. Takođe, smatra da je propuštanje Osnovnog suda da u periodu od 10 godina sprovodi postupak izvršenja pljenidbom pokretnih stvari izvršenika (rješenje o izvršenju doneseno 25. juna 2009. godine) a da je podneskom od 16. avgusta 2013. godine predložio da se izvršenje sprovede zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, procjenom i prodajom nepokretnosti u svojini izvršenika, pri čemu je, kako ističe, sudu dostavio dokaz o svojini izvršenika. Budući da se radi o postupku koji je po zakonu „hitan“, smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, te traži da mu se isplati pravična naknada u visini od 1.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

22. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je predmetni spis kod ovog suda zaprimljen 10. oktobra 2019. godine, pa apelantove navode smatra neosnovanim i predlaže da se apelacija odbije.

23. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je apelant tom sudu podnio prijedlog za izvršenje 18. juna 2009. godine protiv izvršenika [Dragana Durkovića], kojim je predložio da se izvršenje sprovede zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari koje su u svijini izvršenika, koji je usvojen i na osnovu kojeg je doneseno rješenje o izvršenju od 25. juna 2009. godine. Imajući u vidu navedeno Osnovni sud je ukazao da po pravosnažnosti rješenja o izvršenju apelant, u skladu sa članom 22 ZIP-a, nije imao mogućnost da uređuje prijedlog za izvršenje u odnosu na novi predmet, sredstvo izvršenja i izvršenika, pa apelantove navode smatra neosnovanim i predlaže da se apelacija odbije. V.Relevantni propisi

24. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 - OUSRS, 60/17 - OUSBiH, 115/17 - OUSBiH, 58/18 - Rješenje USBiH i 66/18) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) koji u relevantnom dijelu glasi:

Hitnost i redoslijed postupanj Član 5. stav 1.

(1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 8.

(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.

(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja, sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta, ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.

(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može sprovesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja, o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Član 21. stav 1.

(1)U izvršnom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

Član 22.

Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Bezuspješan pokušaj zapljene Član 125. stav (1)., (2) i (3) (1) Ako se pri zapljeni ne nađu pokretne stvari koje mogu biti predmet izvršenja, sud će o tome obavijestiti tražioca izvršenja koji nije bio prisutan zapljeni.

(2) Tražilac izvršenja može u roku od tri mjeseca od dana dostave obavijesti, odnosno od dana pokušane zapljene kojoj je bio prisutan predložiti da se zapljena ponovo sprovede.

(3) Ako tražilac izvršenja u roku iz stava 2. ovog člana ne predloži ponovno sprovođenje zapljene, ili ako se ni pri ponovnoj zapljeni ne nađu stvari koje mogu biti predmet izvršenja, sud će obustaviti izvršenje.

25. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/2003, 85/2003, 74/2005, 63/2007, 105/2008 - odluka US, 45/2009 - odluka US, 49/2009 i 61/2013) u relevantnom dijelu glasi;

Član 336. st. 1. i st. 3.

Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnosiocu podnesak vratiti radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odrediti rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.

Ako podnesci ili prilozi nisu podnijeti u dovoljnom broju primjeraka, sud će pozvati podnosioca da ih u određenom roku podnese. Ako podnosilac ne postupi po ovom nalogu, sud će podnesak odbaciti.

VI.Dopustivost

26. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

27. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

28. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 77 0 I 013268 19 Gž 2 od 22. januara 2020. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, apelant je osporeno rješenje primio 13. februara 2020. godine, a apelacija je podnesena 23. marta 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

30. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

31. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, aona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

32. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

33. Ustavni sud, prije svega, konstatuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je apelant, kao tražilac izvršenja, pokrenuo na osnovu vjerodostojne izvršne isprave protiv izvršenika radi naplate novčanog potraživanja, tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4924/19 od 9. juna 2021. godine, tačka 39, dostupna na www.ustavnisud.ba).

a) U odnosu na osporene odluke

34. Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda proizilazi da apelant smatra da su redovni sudovi proizvoljno primijenili procesno pravo, tj. relevantne odredbe ZIP-a. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, uopšteno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminaciona.

35. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, ocjene dokaza, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje, i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja se postavljaju, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni procesnog prava.

36. Dovodeći navedene stavove u vezu sa konkretnim predmetom, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak okončan rješenjem Okružnog suda, kojim je žalba apelanta odbijena i potvrđeno rješenje Osnovnog suda od 24. jula 2019. godine, kojim je odbačen prijedlog apelanta od 16. avgusta 2013. godine da se izvršenje odredi na nepokretnostima izvršenika, te da se kao izvršenik označi Dragutin Durković iz Velikog Palančišta, tako što je izvršni postupak obustavljen i sve sprovedene izvršne radnje. Naime, Ustavni sud zapaža da apelant, kako to proizilazi iz obrazloženja osporenih odluka, prijedlog za izvršenje nije uredio u skladu sa zaključkom Osnovnog suda od 15. marta 2019. godine, u smislu odredbe člana 336 stav 1 ZPP u vezi sa odredbom člana 21 ZIP-a, jer je prijedlog dostavio neuređen, dostavljajući zk. izvode koji glase na ime Dragutina (Dušana) Durkovića, a ne na ime izvršenika „Dragana Durkovića“, dakle, suprotno izvršnoj ispravna donesenoj, takođe, na apelantov prijedlog. Ustavni sud, takođe zapaža da je Okružni sud jasno ukazao da apelantov prijedlog za izvršenje u okolnostima predmetnog slučaja ne zadovoljava načelo formalnog legaliteta koji zahtijeva da se izvršenje određuje po prijedlogu ovlašćenog lica označenog u izvršnoj ispravi, a da pri tome izvršni sud nije ovlašćen da ispituje sadržinu izvršne isprave ako nije ukinuta, poništena, preinačena, niti na drugi način stavljena van snage. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta i relevantne odredbe ZIP-a na kojim su redovni sudovi utemeljili svoje odlučenje, Ustavni sud, suprotno apelacionim navodima, ne nalazi proizvoljnost u postupanju redovnih sudova koji su osporenim rješenjima odbacili apelantov prijedlog za promjenu imena izvršenika i predmeta i sredstva izvršenja iz razloga što je apelant u pogledu imena izvršenika označio drugo lice [Dragutina Durkovića, sina Dušana, iz Velikog Palančišta], koji je upisan kao vlasnik predmetnih nepokretnosti. Pri tome su redovni sudovi eksplicitno obrazložili da prijedlog nije saglasan izvršnoj ispravi u kojoj je kao izvršenik označen Dragan Durković, kao i da je na nepokretnostima na kojim je apelant tražio izvršenje kao vlasnik upisan Dragutin Duraković, a ne apelant. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da i sam apelant u navodima apelacije zapravo potvrđuje stav redovnih sudova da nije postupio po nalogu suda, jer izvršna isprava ne glasi na lice koje je on u podnescima od 16. avgusta 2013. godine i 28. marta 2019. godine označio kao izvršenika, odnosno da se nepokretnosti na kojim je predložio izvršenje ne vode na imenu izvršenika koji je kao takav označen u izvršnoj ispravi.

37. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da su sudovi u obrazloženjima osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na apelantovu štetu. Dovodeći obrazloženja osporenih rješenja u vezu sa odredbama propisa na koje su se Osnovni i Okružni sud pozvali u osporenim odlukama, Ustavni sud smatra da obrazloženjaj osporenih odluka nemau elemente koji ukazuju na to da je proizvoljno primijenjeno procesno pravo, a koje okolnosti bi, u smislu navedenih stavova Evropskog i Ustavnog suda, mogle biti osnov da Ustavni sud u navedenim aspektima svojim tumačenjem zamijeni dato tumačenje redovnih sudova.

38. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje u pogledu primjene procesnog prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije neosnovani.

b) U odnosu na suđenje u razumnom roku Relevantna načela

39. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

Period koji se uzima u obzir

40. Ustavni sud primjećuje da je predmetni izvršni postupak započeo 18. juna 2009. godine podnošenjem prijedloga za izvršenje od apelantovog pravnog prednika, te da je okončan rješenjem Okružnog suda od 22. januara 2020. godine. Dakle, relevantni period trajanja predmetnog postupka koji će Ustavni sud razmatrati iznosi 10 godina i sedam mjeseci.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

41. Rukovodeći se navedenim kriterijumima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode (član 5 ZIP-a). U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenična i pravna pitanja koja je u predmetnom postupku trebalo riješiti, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.

42. Analizirajući ponašanje Osnovnog i Okružnog suda, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud apelantov prijedlog od 18. juna 2009. godine za izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika usvojio i u roku od nekoliko dana donio rješenje o izvršenju (25. juna 2009. godine). Nadalje, Ustavni sud zapaža da su Osnovni i Okružni sud po prigovoru izvršenika izjavljenom protiv rješenja o izvršenju (na pokretnim stvarima), odnosno žalbi odlučili u roku od ukupno četiri godine i četiri mjeseca (6. decembra 2012. godine i 28. oktobra 2013. godine), što se može smatrati nerazumno dugim periodom za odlučivanje o prigovoru, odnosno žalbi. Navedeno posebno u pogledu postupanja Osnovnog suda koji je odlučio u roku od tri godine i pet mjeseci, a Okružni sud u roku od 11 mjeseci, za koji period pasivnosti Osnovni sud nije dao opravdanje. Nakon donošenja rješenja Okružnog suda (28. oktobra 2013. godine) Ustavni sud dalje zapaža da je Osnovni sud protekom roka od dvije godine i pet mjeseci od donošenja navedenog rješenja zaključkom (31. marta 2016. godine) naložio sudskom izvršitocu da izađe na lice mjesta radi popisa i procjene pokretnih stvari izvršenika prvi put 15. jula 2016. godine, a drugi put 23. jula 2019. godine, dakle, ukupno protekom tri godine i četiri mjeseca, koji period se, takođe, ne može smatrati razumnim za postupanje u predmetnom postupku. Stoga, Ustavni sud smatra da je dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka, koji je po zakonu hitne prirode, u odlučujućoj mjeri doprinijelo neažurno postupanje Osnovnog suda, koji je nakon donošenja rješenja o izvršenju imao period pasivnosti u radu u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, a za koju pasivnost sud nije dao nikakvo opravdanje.

43. S druge strane, Ustavni suda zapaža da su nakon donošenja zaključka od 15. marta 2019. godine Osnovni i Okružni sud postupali u relativno kratkom vremenskom periodu, te da su osporena rješenja donijeli 24. jula 2019. godine (Osnovni sud), odnosno 22. januara 2020. godine (Okružni sud), pa je ta faza postupka (vezano za odbacivanje prijedloga za promjenu sredstva i predmeta izvršenja) trajala nešto više od 10 mjeseci. Stoga, dužina predmetnog izvršnog postupka u cjelini, koji je zakonom propisan kao hitan, a koji je trajao ukupno 10 godina i šest mjeseci, može da se stavi prioritetno na teret Osnovnom sudu.

44. Sublimirajući navedeno, Ustavni sud smatra da dužina trajanja predmetnog izvršnog postupka od 10 godina i sedam mjeseci ne zadovoljava kriterijum „suđenja u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

45. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

46. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

47. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

48. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Pravo na imovinu

49. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant tvrdnje o kršenju ovog prava, u suštini, zasnovao na istim navodima koje je istakao u vezi s pravom na pravično suđenje (u odnosu na osporene odluke), koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i za koje je zaključio da su neosnovani. S obzirom na to Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, neosnovani.

VIII.Zaključak

50. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer predmetni postupak, koji je hitan, te koji je od većeg značaja za apelanta, traje duže od 10 godina i sedam mjeseci, pri čemu prioritetno Osnovni sud nije ponudio opravdanja za ovako dugo trajanje postupka. Dakle, postupanje Osnovnog suda u konkretnom slučaju predstavlja postupanje koje nije u skladu sa standardom prava na pravično suđenje u razumnome roku.

51. Ustavni sud, sa druge strane, zaključuje da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte tog prava, niti prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom na to da Ustavni sud smatra da u obrazloženjima osporenih odluka nema elemente koji ukazuju na to da je procesno pravo proizvoljno primijenjeno.

52. Na osnovu člana 59 st. (1), (2) i (3) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

53. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1121/20 ("I.L.G." d.o.o. Banja Luka) | Sudska praksa | Aktio