Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3312/20 (O. P., S. G., A. V., M. K., Z. Š., Ć. K., E. K., G. B., Ž. S. i M. M.)
Odluka donesena 03. 11. 2021.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
- Zakonito hapšenje - općenito
- Izuzetna dopustivost - nema odluke suda
- Apelacija preuranjena
- Lišavanje slobode
- Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
- Prekršajni postupak
- Hitno privođenje nadležnoj sudskoj vlasti
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3312/20
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3312/20, rješavajući apelaciju Ozrena Perduva i dr., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Seada Palavrić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 3. novembra 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Ozrena Perduva, Sofije Grmuša, Aleksandre Vranješ, Miljana Kovača, Zaima Šibića, Ćerima Kuča, Edvina Kuča, Gordane Bojanić, Željke Skenderija i Milice Malešević podnesena zbog povrede prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku lišenja slobode koje su 7. jula 2020. godine preduzeli pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, Policijske stanice Banja Luka Centar i Policijske stanice za intervencije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ozrena Perduva, Sofije Grmuša, Aleksandre Vranješ, Miljana Kovača, Zaima Šibića, Ćerima Kuča, Edvina Kuča, Gordane Bojanić, Željke Skenderija i Milice Malešević podnesena zbog povrede prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 3 tačke a), b) i c) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku lišenja slobode koje su 7. jula 2020. godine preduzeli pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, Policijske stanice Banja Luka Centar i Policijske stanice za intervencije zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ozren Perduv, Sofija Grmuša, Aleksandra Vranješ, Miljan Kovač, Zaim Šibić, Ćerim Kuč, Edvin Kuč, Gordana Bojanić, Željka Skenderija i Milica Malešević (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banje Luke, koje zastupa Jovana Kisin, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 4. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog povrede prava iz člana II/3d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1, člana 6 stav 3 tačke a), b) i c) i člana 13 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u postupku lišavanja slobode koje su 7. jula 2020. godine preduzeli pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, Policijske stanice Banja Luka Centar (u daljnjem tekstu: PS Centar) i Policijske stanice za intervencije (u daljnjem tekstu: PS za intervencije).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljnjem tekstu: MUPRS) zatraženo je 15. septembra 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju. MUPRS je dostavio traženi odgovor.
III.Činjenično stanje
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
4. U Službenoj zabilješci broj 13-01/1-053-2422-1/20 od 7. jula 2020. godine, koju su načinili policijski službenici PS Centar, navedeno je da je 7. jula 2020. godine oko 17.55 časova na Trgu Krajine u Banjoj Luci, u vezi s neprijavljenim skupom političke stranke „Pokret pravde“, koji su istovremeno i članovi grupe „Pravda za Davida“, lišen slobode apelant Ozren Perduv zbog nepostupanja po zakonito izdatom naređenju policijskog službenika PS Centar. Nakon što je navedeno lice lišeno slobode, ostali članovi grupe uputili su se u smjeru PU Centar. S obzirom na to da se ispred službenih prostorija PU Banja Luka nalazio veći broj građana, te da skup nije bio u skladu sa Zakonom o javnom okupljanju, rukovodeći radnik PS Centar, pomoćnik komandira Miroslav Aleksić, upozorio je okupljene da se raziđu i udalje od objekta PU Centar jer je navedeni skup zabranjen u blizini štićenih objekata i nije u skladu sa Zakonom o javnom okupljanju. Nakon toga su okupljeni građani počeli glasnije negodovati i protestovati. Pomoćnik komandira Miroslav Aleksić je izdao jasno i glasno upozorenje da se građani raziđu, na šta su se oglušili: apelantkinja Malešević, apelant Ćerim Kuč, apelantkinja Grmuša, apelantkinja Vranješ i apelant Kovač. Navedena lica su lišena slobode zbog počinjenja prekršaja iz čl. 22 i 24 Zakona o javnom redu i miru i prekršaja iz člana 9 Zakona o javnom okupljanju. Navedeno je da su navedena lica lišena slobode bez upotrebe sredstava sile, odnosno sredstava za vezivanje. Dalje, navedeno je da su policijski službenici PS Centar obavijestili dežurnog sudiju Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), koji je izjavio da se protiv navedenih lica podnese zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka u redovnoj proceduri. Dalje, navedeno je da su sva lica sprovedena do prostorija Stanice hitne pomoći Banja Luka, gdje su nadležni ljekari izvršili preventivni pregled s ciljem sprječavanja širenja pandemije uzrokovane koronavirusom. Utvrđeno je da nemaju simptome navedene bolesti. Navedeno je da će PS Centar protiv lica lišenih slobode pokrenuti prekršajni postupak zbog počinjenih prekršaja.
5. U Službenoj zabilješci broj 13-01/6-396/20 od 7. jula 2020. godine, koju su načinili policijski službenici PU Banja Luka, PS za intervencije, sačinjenoj na okolnosti lišenja slobode lica: Zaim Šibić, Edvin Kuč, Gordana Bojanić i Željka Skenderija, navedeno je da su policijski službenici 7. jula 2020. godine oko 17,30 časova na Trgu Krajine u Banjoj Luci pružali pomoć policijskim službenicima PS Centar na okolnosti neprijavljenog skupa političke stranke „Pokret pravde“. Nakon što je zbog nepostupanja po zakonito izdatom naređenju policijskih službenika PS Centar apelant Perduv lišen slobode, građani koji su bili okupljeni na Trgu Krajine uputili su se u smjeru PU Centar. Rukovodeći radnik te uprave uputio je navedene policajce u prostorije Uprave kako bi izvršili obezbjeđenje, ukoliko dođe do neprijavljenog okupljanja građana ispred objekta PU. Po dolasku ispred prostorija PU zatekli su veći broj građana i novinara koji su bili okupljeni, protestujući zbog toga što je apelant Perduv lišen slobode. S obzirom na to da se ispred službenih prostorija PU Centar nalazio veći broj građana i da skup nije bio u skladu sa Zakonom o javnim okupljanjima, rukovodeći radnik, pomoćnik komandira Miroslav Aleksić, upozorio je okupljene da se raziđu jer je navedeno okupljanje zabranjeno i nije u skladu sa zakonom, nakon čega su okupljeni građani počeli glasnije negodovati i protestovati. S obzirom na to da su se okupljeni oglušili na upozorenje, pomoćnik komandira Aleksić je izdao jasno i glasno upozorenje da se građani raziđu, na šta su se oglušili: Gordana Bojanić, Željka Skenderija, Zaim Šibić i Edvin Kuč. Navedena lica su lišena slobode zbog počinjenih prekršaja iz čl. 22 i 24 Zakona o javnom redu i miru i prekršaja iz člana 9 Zakona o javnom okupljanju. Navedena lica su lišena slobode bez upotrebe sredstava sile, odnosno sredstava za vezivanje. Dalje, navedeno je da su policijski službenici PS Centar o navedenom obavijestili dežurnog sudiju Osnovnog suda, koji je izjavio da se protiv navedenih lica podnese zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka u redovnoj proceduri. Dalje, navedeno je da su sva lica sprovedena do prostorija Stanice hitne pomoći Banja Luka gdje su nadležni ljekari izvršili preventivni pregled s ciljem sprječavanja širenja pandemije uzrokovane koronavirusom. Utvrđeno je da nemaju simptome navedene bolesti. Nakon što su licima predočene potvrde koje su zakonom predviđene prilikom lišenja slobode, apelantkinje Skenderija i Bojanić su odbile te potvrde potpisati i preuzeti, apelant Šibić je potpisao zapisnik o pregledu lica, a apelant Edvin Kuč je potpisao sve potvrde koje su mu predočene i nakon toga uručene. Apelantkinje Skenderija i Bojanić su u 20,35 časova predate u prostorije za zadržavanje lica lišenih slobode, dok su apelant Kuč i Šibić u 21,30 časova predani u prostorije za zadržavanje.
6. U Službenoj zabilješci broj 13-01/1-2442/20 od 7. jula 2020. godine, koju su načinili policijski službenici PS Centar, navedeno je da su policajci 7. jula 2020. godine s pomoćnikom komandira Miroslavom Aleksićem vršili obilazak staničnog područja i tom prilikom su uočili da je na Trgu Krajine došlo do neprijavljenog okupljanja članova političke partije „Pokret pravde“, koji su ujedno i članovi grupe „Pravda za Davida“. Dakle, oko 17.55 časova, policijski službenici su primijetili grupu od oko 15 lica koja su se okupila i stajala u neposrednoj blizini „krivog sata“ na Trgu Krajine. Takođe, na navedenom mjestu su bile prisutne i novinarske ekipe. Primijetivši navedeno, policajci su s pomoćnikom komandira krenuli prema grupi lica, među kojima je bio i apelant Perduv, predsjednik navedene partije i neformalni vođa grupe „Pravda za Davida“, od ranije poznat policiji. Došavši na lice mjesta, pomoćnik komandira se obratio učesnicima skupa riječima da navedeno okupljane nije prijavljeno nadležnom organu, da učesnici skupa nemaju odobrenje Grada Banja Luka za korišćenje javne površine, te da se oni raziđu, nakon čega se organizator okupljanja apelant Perduv obratio pomoćniku riječima: „Ovo je konferencija“. Nakon toga je pomoćnik komandira glasno i jasno upozorio apelanta Perduva da saopšti učesnicima da se raziđu s navedene lokacije jer pomenuti skup nije prijavljen nadležnom organu, što je apelant Perduv odbio, govoreći: „Zašto bi se udaljili“. S obzirom na to da su se učesnici skupa oglušili na izdato upozorenje, pomoćnik komandira je jasno i glasno izdao naređenje istom licu da učesnicima neprijavljenog skupa saopšti da se udalje s Trga Krajine, te da se i on udalji s navedenog prostora, na šta se on oglušio, nakon čega mu je naređenje izdato po drugi put. S obzirom na to da se apelant Perduv oglušio i na drugo zakonito izdato naređenje, lišen je slobode uz upotrebu sredstava sile u 18,00 časova, shodno članu 170 Zakona o prekršajima Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o prekršajima). Nakon lišenja slobode, policijski službenici su apelanta Perduva prevezli do Stanice hitne medicinske pomoći radi pregleda na eventualno postojanje simptoma koronavirusa, nakon čega je priveden u službene prostorije PS Banja Luka Centar. Prilikom transporta do službenih prostorija apelantu Perduvu su na ruke stavljena sredstava za vezivanje radi bezbjednog transporta, upoznat je o pravima lica lišenog slobode, u službenim prostorijama uredno su mu izdate potvrde o lišenju slobode i pravima lica lišenih slobode. Pored Perduva, policijski službenici PS Banja Luka Centar i PS za intervencije su lišili slobode još devet lica koja su počinila prekršaj po članu 9 stav 1 Zakona o javnom okupljanju i čl. 22 i 24 Zakona o javnom redu i miru. O svemu je obaviještena sudija Prekršajnog odjeljenja Osnovnog suda Biljana Radulović, koja se izjasnila da se protiv navedenih lica dostavi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka u redovnoj proceduri. Na opisani način Ozren Perduv, pored navedenog prekršaja iz oblasti Zakona o javnom redu i miru, počinio je i prekršaj po članu 9 stav 1 Zakona o javnom okupljanju.
7. Iz Službene zabilješke broj 13-01/1-01-052-2585/20 od 27. jula 2020. godine, koju je načinio policijski službenik označen u zabilješci, proizlazi da je 7. jula 2020. godine u 18.20 časova u ulici Kralja Petra I Karađorđevića zajedno s pomoćnikom komandira Aleksićem prišao grupi lica koja su se bez odobrenja okupila ispred objekta Policijske uprave Banja Luka, nakon čega im je pomenuti rukovodeći radnik izdao naređenje da se udalje s lica mjesta, na šta se Sofija Grmuša oglušila, čime je počinila prekršaj iz člana 24 Zakona o javnom redu i miru, nakon čega je lišena slobode bez upotrebe sile, te dovedena u prostorije PS Centar gdje je nakon obrade smještena u prostorije Odsjeka za čuvanje lica lišenih slobode. Apelantkinja Grmuša je odvedena u prostorije Stanice hitne pomoći gdje je izvršen pregled, te je utvrđeno da nije imala simptome koronavirusa. O navedenom je upoznat dežurni šef smjene.
8. Iz Službene zabilješke broj 13-01/1-2403/20 od 7. jula 2020. godine, koju je načinio pomoćnik komandira Miroslav Aleksić, proizlazi da je 7. jula 2020. godine oko 18.40 časova putem telefona obavljen razgovor sa sudijom Osnovnog suda Biljanom Radulović na okolnosti obavještenja o lišenju slobode apelanta Perduva na Trgu Krajine zbog činjenja prekršaja iz člana 9 stav 1 Zakona o javnom okupljanju i člana 24 Zakona o javnom redu i miru, te još devet lica u ulici Kralja Petra I Karađorđevića na okolnosti činjena prekršaja iz člana 9 stav 1 Zakona o javnom okupljanju, te čl. 22 i 24 Zakona o javnom redu i miru. Na navedene okolnosti sudija je donijela usmenu naredbu da se lica, s obzirom na situaciju u pogledu mjera suzbijanja koronavirusa, imajući u vidu broj lica lišenih slobode, nakon kompletiranja svih pismena koja prate lišenje slobode imaju otpustiti, te da se ta zabilješka preda braniocu Milanu Maleševiću. Takođe, sudija je naložila da joj se ta službena zabilješka dostavi sutra, te da će na okolnosti izdavanja usmene naredbe i ona sačiniti službenu zabilješku. Sudija je napomenula da se u konkretnom slučaju ne može raditi o nekom dužem zadržavanju lica zbog neophodnosti sprovođenja mjera za suzbijanje koronavirusa.
9. Iz Službene zabilješke broj 13-01/1-2663-1/20 od 7. jula 2020. godine, koju je načinio pomoćnik komandira Miroslav Aleksić, proizlazi da je 7. jula 2020. godine oko 21.20 časova putem telefona obavljen razgovor sa sudijom Osnovnog suda na okolnosti obavještenja o lišenju slobode deset lica. Na navedene okolnosti sudija se izjasnila da se protiv lica neće sprovoditi hitni prekršajni postupak, već da se podnese jedan zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka u odnosu na devet lica lišenih slobode u ulici Kralja Petra I Karađorđevića, u redovnoj proceduri, te da se apelantu Perduvu izda prekršajni nalog zbog počinjenih prekršaja.
10. Iz Službene zabilješke broj 13-01/1-2623/20 od 7. jula 2020. godine, koju je sačinio Miroslav Aleksić na okolnosti obavljenog razgovora sa advokatom Milanom Maleševićem, te advokatom Jovanom Kisin, proizlazi da su 7. jula 2020. godine, nakon lišenja slobode apelanta Perduva na Trgu Krajine, te lišenja još devet lica u ulici Kralja Petra I Karađorđevića, oko 20.10 časova ispred PU Centar došli navedeni advokati, te se obratili govoreći da je povrijeđeno pravo na odbranu lica lišenih slobode (deset lica). Navedeni advokati su takođe zahtijevali da im se da pisana naredba suda o zadržavanju lica lišenih slobode. Na navedene zahtjeve oni su upoznati da je obaviješten dežurni sudija Odjeljenja za prekršaje Osnovnog suda, vezano za lica lišena slobode, te sprovođenja hitnog prekršajnog postupka, kojom prilikom se ona izjasnila da se protiv lica podnese zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka u redovnoj proceduri. Takođe, oni su upoznati da nakon kompletiranja pismena-potvrda lica lišena slobode se po usmenoj naredbi sudije imaju otpustiti iz službenih prostorija Policijske stanice, te da će navedena lica biti otpuštena, da nisu saslušavana, a samim tim nije im povrijeđeno ni pravo na odbranu. Advokatima je saopšteno da su lica lišena slobode pregledana u Stanici hitne pomoći, kao i da su upoznata o pravima lica lišenih slobode. Takođe, advokatu Milanu Maleševiću je omogućen razgovor sa licima lišenim slobode.
11. Iz Službene zabilješke PU Centar broj 13-01/1-01-o2-2440/20 od 8. jula 2020. godine sačinjene na okolnosti prihvata lica lišenih slobode zbog počinjenih prekršaja iz čl. 22 i 24 Zakona o javnom redu i miru i člana 9 Zakona o javnom okupljanju, proizlazi da je 7. jula 2020. godine izvršen prihvat lica lišenih slobode, koja su policijski službenici lišili slobode zbog navedenih prekršaja. Tom prilikom izvršen je prihvat apalanata Perduv, Malešević, Kuč, Grmuša, Vranješ i Kovač. Sva lica lišena slobode su odmah po lišenju slobode pojedinačno sprovođena službenim vozilom do prostorija Stanice hitne pomoći gdje su izvršena testiranja na simptome koronavirusa i svi su bili negativni, odnosno bez simptoma. Po dolasku u službene prostorije PS Centar licima lišenim slobode su pismeno predočena njihova prava, pa su apelanti Kovač, Grmuša, Malešević i Vranješ zahtijevali da obavijeste svog branioca, što im je i omogućeno. Imenovani su putem telefona obavijestili branioce Milana Maleševića i Jovanu Kisin, a navedenim advokatima je po dolasku u službene prostorije omogućeno da obave razgovor sa branjenicima. Apelant Ćerim Kuč se izjasnio da mu ne treba branilac i da neće obavještavati branioca o lišenju, dok je apelant Perduv odbijao svaki vid saradnje i nije komunicirao s policijskim službenicima. Neki od imenovanih su koristili pravo obavještavanja užeg člana porodice o lišenju slobode, što je konstatovano u potvrdama o pravima lica lišenih slobode. Nakon toga, po naređenju pomoćnika komandira Aleksića, apelant je sproveden do prostorija Odsjeka za zadržavanje lica lišenih slobode. Do istih je prostorija sprovedena i apelantkinja Grmuša, a za prevoz imenovanih lica bili su zaduženi policijski službenici PS za intervencije. Ostala lica lišena slobode bila su smještena u prostorijama PS Centar. Istog dana oko 23,15 časova po naređenju pomoćnika komandira Aleksića izvršen je otpust Ćerima Kuča, o čemu je sačinjena potvrda, kao i potvrda o vraćanju privremeno oduzetih stvari koje je posjedovao. U 23,55 časova izvršen je otpust apelantkinje Malešević, a u 00,30 časova izvršen je otpust apelantkinje Vranješ, dok je u 1,00 čas iz službenih prostorija otpušten apelant Kovač.
12. U spisu predmeta se nalazi službena zabilješka bez broja i datuma, koju je načinila sudija Osnovnog suda Biljana Radulović, u kojoj je navedeno da je 7. jula 2020. godine kao dežurni sudija na prekršajnom referatu u 18,35 časova zaprimila telefonski poziv kojim je od OSL iz PS Centar obaviještena da je policija lišila slobode 10 lica, pripadnika neformalne grupe „Pravda za Davida“. Dalje je navedeno da je nakon dogovora da se lica lišena slobode procesuiraju u redovnoj proceduri, a ne po hitnom postupku razgovor završen. Navedeno je da je tokom večeri sudija imala još tri telefonska poziva od istog OSL PS Centar koji ju je obavještavao o preduzetim radnjama, kao i da je prilikom zadnjeg poziva u 22,07 časova sudija izdala usmenu naredbu da se lica, nakon što se obave službene radnje, puste na slobodu.
13. U spisu predmeta se za svakog od apelanata nalazi set dokumenata koji se sastoji od potvrde o lišenju slobode, akta naziva prava lica lišenog slobode, zapisnik o pregledu lica, potvrda o prihvatu lica lišenog slobode, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, potvrda o otpustu lica lišenog slobode, te potvrda o vraćanju privremeno oduzetih predmeta. Sve navedene dokumente su potpisali apelanti, osim apelanta Perduva, na čijim je dokumentima konstatovano da ih odbija potpisati.
14. Iz potvrda o pravima lica lišenih slobode proizlazi da su neki od apelanata (Perduv, Bojanić, Skenderija) odbili da potpišu navedeni akt, apelant Šibić je odbio potpisati akt, ali je zahtijevao da se obavijesti njegova vanbračna supruga, apelantkinja Grmuša i apelanti Edvin Kuč i Ćerim Kuč su navedeni akt potpisali. Apelant Kovač je akt potpisao i tražio da se obavijesti njegova braniteljica Jovana Kisin, apelantkinja Malešević je akt potpisala i tražila da se obavijesti njen suprug advokat Milan Malešević. Apelantkinja Vranješ je akt potpisala i tražila da se obavijesti član njene porodice.
15. Iz potvrda o otpustu lica lišenih slobode proizlazi sljedeće: apelant Perduv lišen je slobode 7. jula 2020. godine u 18 časova, a da je pušten na slobodu 8. jula u 2,20 časova; apelant Edvin Kuč lišen slobode 7. jula 2020. godine u 17,20 časova, a pušen na slobodu 8. jula 2020. godine u 2,00 časa; apelantkinja Skenderija lišena slobode 7. jula 2020. godine u 18,20 časova, a puštena na slobodu 8. jula 2020. godine u 2,00 časa; apelant Šibić lišen slobode 7. jula 2020. godine u 18,20 časova, a pušten na slobodu 8. jula 2020. godine u 2,20 časova; apelantkinja Bojanić lišena slobode 7. jula 2020. godine u 18,20 časova, a puštena na slobodu 8. jula 2020. godine u 2,00 časa; apelant Ćerim Kuč lišen slobode 7. jula 2020. godine u 18,20 časova, a pušten na slobodu 7. jula 2020. godine u 23,15 časova; apelant Kovač lišen slobode 7. jula 2020. godine u 18,20 časova, a pušten na slobodu 8. jula 2020. godine u 1,00 čas; apelantkinja Vranješ lišena slobode 7. jula 2020. godine u 18,20 časova, a puštena na slobodu 8. jula 2020. godine u 00,30 časova; apelantkinja Malešević lišena slobode 7. jula 2020. godine u 18,20 časova, a puštena na slobodu 7. jula 2020. godine u 23,55 časova; apelantkinja Grmuša lišena slobode 7. jula 2020. godine u 18,20 časova, a puštena na slobodu 8. jula 2020. godine u 2,10 časova. Sve potvrde o otpustu sadrže potpise apelanata osim potvrde o otpustu Ozrena Perduva u kojoj je navedeno da lice odbija potpisati. U potvrdi o otpustu apelantkinje Gordane Bojanić, u dijelu „lice koje se otpušta“, stoji potpis Edvin Kuč.
16. Apelantu Perduvu je izdan prekršajni nalog broj 1460/20 od 7. jula 2020. godine zbog počinjenja prekršaja iz člana 9 stav 1 Zakona o javnim okupljanjima, kažnjivo po čl. 31 i 32 stav 1 tačka a) i člana 24 stav 1 Zakona o javnom redu i miru.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
17. Apelanti smatraju da su im postupanjem PU Banja Luka povrijeđena prava iz člana II/3 d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine, te čl. 5, 6 i 13 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
18. Naveli su da su 7. jula 2020. godine lišeni slobode protivno odredbi člana 170 Zakona o prekršajima Republike Srpske, čijim odredbama su propisani uslovi za lišenje slobode, koji u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni. Tvrde da zvanični i jasni razlozi za lišenje slobode ne postoje ni danas, ali je država stava da je apelant Perduv stojeći kraj lica koje je davalo izjavu novinarima na javnoj površini organizovao javni skup bez prethodne najave. Ostalih devet lica lišeno je slobode takođe zbog davanja izjave medijima ili su prosto pokupljeni sa ulice, tj. trotoara i privedeni u policijsku stanicu bez ikakvog objašnjenja. Dalje, naveli su da Evropska konvencija o ljudskim pravima, Ustav Bosne i Hercegovine, kao i zakonski propisi koji regulišu krivični i prekršajni postupak u BiH propisuju da se pravo na slobodu i ličnu bezbjednost može ugroziti samo u zakonom propisanim uslovima i u zakonom utvrđenom postupku. Za razliku od krivičnopravne odgovornosti, pravo na slobodu je, logično, još više zaštićeno u prekršajnim postupcima jer su prekršaji, po svojoj prirodi, minorna protivpravna djela, mnogo manje štetna i opasna od krivičnih, pa je samim tim zakon propisao vrlo stroge uslove za lišenje slobode lica koje se sumnjiči za prekršaj jer za sankcionisanje prekršaja nije nužno, potrebno, a ni opravdano povrijediti nečije pravo na slobodu i ličnu bezbjednost. Ti su uslovi propisani u članu 170 Zakona o prekršajima Republike Srpske.
19. Apelanti smatraju da se protivpravno lišenje slobode ogleda u činjenici da apelanti nisu bili zatečeni u vršenju prekršaja, da o njihovom lišenju slobode nije sačinjena službena zabilješka i, što je najvažnije, da apelanti nisu odmah, odnosno bez odgađanja dovedeni u sud, a što je obavezno prema odredbama člana 170 stav 2) Zakona o prekršajima. Pored nepostojanja očiglednog i osnovnog razloga za lišenje slobode u smislu vršenja prekršaja, nisu bili ispunjeni ni posebni uslovi za lišenje slobode, propisani odredbama člana 170 stav 1) Zakona o prekršajima. Nakon protivpravnog lišenja slobode, apelanti su nezakonito zadržani u pritvorskoj jedinici u trajanju od oko osam časova. Nezakonito zadržavanje oštećenih ogleda se u grubom kršenju svih prava lica lišenih slobode, propisanih odredbama člana 170 stav 7) Zakona o prekršajima, a posebno u kršenju čl. 171 i 172 Zakona o prekršajima, na osnovu kojih okrivljeni može biti zadržan isključivo na osnovu sudske naredbe o zadržavanju, koju sačinjava sudija koji vodi prekršajni postupak i koju naredbu saopštava okrivljenom uz potpis. Apelantima nije saopštena niti uručena pismena sudska naredba o zadržavanju, niti im je omogućeno pravo na branioca, pravo na poziv, pravo na ljekarsku pomoć i pravo na pristup sudu, a koje pravo je naročito zaštićeno Evropskom konvencijom, koja ima primat nad domaćom legislativom.
20. Ukazali su da je Ustavni sud u Odluci broj AP 696/04 utvrdio da povreda prava iz člana 5 stav 2 Evropske konvencije postoji kada apelant nije bio obaviješten o „zakonitim“ razlozima za njegovo hapšenje, niti o činjeničnim razlozima iz kojih bi proizlazila sumnja da je izvršio neko konkretno krivično djelo, niti je apelant bio u mogućnosti da pokrene pitanje „zakonitosti“ hapšenja i pritvaranja. Smatraju da se navedeni stav može primijeniti u konkretnoj situaciji s obzirom na to da apelantima nije saopšteno zbog čega se lišavaju slobode (jedino je apelantu Perduvu saopšten član zakona), neki su postupili po naređenju službenog lica, a i pored toga lišeni slobode za nepostupanje po naređenju, dok su ostali bez ijedne riječi privedeni i zadržani u policijskoj stanici bez ijednog prava garantovanog zakonom i apsolutno svi bez sudske naredbe. Istakli su da protiv apelanata ni do danas (prema njihovom saznanju) nije pokrenut prekršajni postupak (izuzetak je Ozren Perduv kojem je izdat prekršajni nalog). Štaviše, oni su nakon provedenih osam časova u ćeliji izašli s pozivima za informativni razgovor, koji im je svakako mogao biti uručen i bez lišenja slobode i zadržavanja u ćeliji od osam časova. Takođe, u slučaju da država protiv apelanata pokrene prekršajne postupke, Zakon o prekršajima Republike Srpske u sklopu odbrane od prekršajne odgovornosti ne daje okrivljenom na raspolaganje nijedan efektivan pravni lijek protiv protivpravnog lišenja slobode.
21. Smatraju da najveću povredu ustavnih i konvencijskih prava predstavlja lišenje slobode i zadržavanje apelanata bez ikakvog učešća suda – bez sudske naredbe i bez hitnog sprovođenja apelanata na sud koji propisuju Evropska konvencija i Zakon o prekršajima. Ukoliko lice lišeno slobode država ne sprovede na sud, niti pokrene postupak naknadno, postavlja se pitanje koja je svrha lišenja slobode i zadržavanja, osim eventualnog zastrašivanja apelanata. Ustavni sud je u Odluci broj AP 976/05 zaključio da sudovi treba direktno da primijene odredbe iz člana 5 stav 3 Evropske konvencije i u slučajevima kada zakon ne propisuje striktnu obavezu da uhapšeno lice bude izvedeno pred nadležnog sudiju radi davanja iskaza.
22. Dalje, naveli su da su po lišenju slobode policijski službenici teškim prekoračenjem granica svojih službenih ovlašćenja povrijedili pravo apelanata na odbranu, a braniocima pravo na rad i pravo na obavljanje advokatske profesije. Naime, advokati Jovana Kisin i Milan Malešević su odmah po lišenju slobode tražili ostvarenje kontakta s apelantima, u čemu su ih policijski službenici više puta onemogućili. Rasprave između branioca i policijskih službenika trajale su duboko u noć, tokom cjelokupnog perioda zadržavanja, a branioci su uspjeli tek po isteku zadržavanja ostvariti djelomični kontakt, i to advokat Milan Malešević s apelantkinjom Malešević i advokat Jovana Kisin s apelantom Kovačem oko jedan čas poslije ponoći. Ostali apelanti uopšte nisu imali pravo na poziv i na kontakt s braniocem. Uskraćivanjem osnovnih prava lica lišenih slobode, izvršena je gruba povreda prava na pravično suđenje iz člana 6. 3. a),
b) i c) Evropske konvencije.
b) Odgovor na apelaciju
23. U odgovoru na apelaciju MUP je ukazao na odredbe Zakona o prekršajima (čl. 99, 147, 149 stav 7, 152, 159) i naveo da nije sporno da su apelanti 7. jula 2020. godine zbog prekršaja iz člana 9 Zakona o javnom okupljanju i čl. 22 i 24 Zakona o javnom redu i miru zadržavanjem od policijskih službenika lišeni slobode, kao što nije sporno da je Zakonom o prekršajima Republike Srpske propisan rok u okviru kojeg nadležni organ može da podnese zahtjev sudu za pokretanje prekršajnog postupka. U konkretnom slučaju, imajući u vidu prekršaje povodom kojih je došlo do lišavanja slobode zadržavanjem, te odredbe člana 99 Zakona o prekršajima Republike Srpske, rok za podnošenje zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka je jedna godina od dana kada je prekršaj izvršen i u navedenom roku nadležni organ će podnijeti zahtjev. Dalje, navedeno je da tvrdnje apelanata da oni nisu bili zatečeni u vršenju prekršaja i da o njihovom lišenju slobode nije sačinjena službena zabilješka nisu tačni, o čemu su priloženi dokazi u spisu predmeta, a osim navedenog za postupak pred Ustavnim sudom nisu ni značajni jer će oni biti predmet ocjene pred sudom nadležnim za vođene prekršajnog postupka. MUP smatra da se to odnosi i na navode da zvanični i jasni razlozi za lišavanje slobode ne postoje ni danas jer su apelanti odmah obaviješteni o razlozima zadržavanja, a Ozrenu Perduvu je izdat prekršajni nalog. Apelanti nedopustivo minimaliziraju značaj sopstvenog ponašanja i značaj radnje izvršenja prekršaja uopšte, nazivajući ih minornim protivpravnim djelima, te u kontekstu navedenog dovode u pitanje opravdanost i potrebu postojanja lišenja slobode zadržavanjem, zanemarujući pri tome činjenicu da i Evropska konvencija predviđa ograničenja u uživanju zaštićenih prava i sloboda. Dalje, navedeno je da je, s obzirom na rok za pokretanje i vođenje prekršajnog postupka, jasno da je apelacija preuranjena, odnosno da je podnesena prije isteka roka u okviru kojeg nadležni organ može pokrenuti prekršajni postupak, te kao takva nedopustiva. Navedena činjenica je od odlučujućeg značaja pri ocjeni da li je povrijeđeno pravo apelanata na pristup sudu, odnosno pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima, kao i pravo na ličnu slobodu i bezbjednost. U pogledu odluka Ustavnog suda BiH br. AP 696/04 i AP 976/05, istaknuto je da se one ne odnose na pravno i činjenično utvrđenje podnesene apelacije, te se stavovi zauzeti u tim odlukama ne mogu primijeniti na datu situaciju.
V.Relevantni propisi
24. Zakon o javnom okupljanju Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08) u relevantnom dijelu glasi:
Član 9.
(1) Organizator, odnosno njegov zastupnik, dužan je da podnese prijavu za održavanje mirnog okupljanja kada je to ovim zakonom određeno.
(2) Prijava iz stava 1. ovog člana podnosi se najkasnije pet dana prije početka održavanja mirnog okupljanja.
(3) Prijava se podnosi Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske - organizacionoj jedinici na čijem području se namjerava održati mirno okupljanje (u daljem tekstu: nadležni organ).
(4) Izuzetno od stava 2. ovog člana, iz naročito opravdanih razloga, prijava se može podnijeti najkasnije 48 časova prije početka održavanja mirnog okupljanja, uz obrazloženje neprijavljivanja u roku iz stava 2. ovog člana.
25. Zakon o javnom redu i miru Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 11/15 i 58/19) u relevantnom dijelu glasi:
Ograničenje kretanja na određenom prostoru Član 22.
Ko ne postupi po naredbi ili rješenju državnog organa u vezi sa ograničenjem ili zabranom kretanja ili zadržavanja lica na određenim javnim mjestima ili područjima, ili ko se ne udalji iz grupe koju je ovlašćeni policijski službenik upozorio da se raziđe, kazniće se novčanom kaznom od 500 KM do 1.500 KM.
Ometanje državnih organa, privrednih društava i drugih pravnih lica u vršenju javnih funkcija Član 24.
Ko ometa ili sprečava djelovanje državnih organa, privrednih društava i drugih pravnih lica koja vrše javna ovlašćenja ili njihove službenike da vrše svoje funkcije, ili ko ne postupi na licu mjesta po zakonitom zahtjevu ili naređenju njihovog službenog lica kazniće se novčanom kaznom od 500 KM do 1.500 KM ili kaznom zatvora do 60 dana.
26. Zakon o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/14, 110/16 i 100/17) u relevantnom dijelu glasi:
Zadržavanje lišenjem slobode Član 170.
(1)Ovlašteni policijski službenici ili druga službena lica, koja su ovlaštena posebnim zakonom, mogu lice zatečeno u vršenju prekršaja zadržavanjem lišiti slobode, ako:
1)nije poznat identitet tog lica, 2)to lice nema prebivalište ili boravište u Republici Srpskoj, odnosno Bosni i Hercegovini, ili koje privremeno boravi u inozemstvu i želi da napusti Bosnu i Hercegovinu prije okončanja postupka, a postoje okolnosti koje ukazuju da će pobjeći ili otići u drugu državu radi izbjegavanja odgovornosti za prekršaj, 3)postoje okolnosti koje ukazuju da će ponoviti prekršaj ili dovršiti pokušani prekršaj i 4)postoji opasnost da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsificirati dokaze koji su važni za prekršajni postupak.
(2)Ovlaštena lica iz stava 1. ovog člana dužna su da o zadržavanju lišenja slobode lica koje je počinilo prekršaj sačine službenu zabilješku, koja sadrži vrijeme i mjesto lišenja slobode i da to lice, odmah, bez odgađanja, uz zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, dovedu u sud.
(3)Ako se lice lišeno slobode ne može odmah privesti u sud, a postoje neke od okolnosti iz stava 1. ovog člana, ovlašteni policijski službenik može počinioca prekršaja zadržati najduže 12 sati.
(4)Lice zatečeno u vršenju prekršaja koje je pod djejstvom alkohola u organizmu preko 1,00 g/kg, lice koje odbije da se podvrgne alko-testiranju, kao i lice kod kojeg se utvrdi prisustvo opojnih droga i sredstava, ovlašteni policijski službenici zadržat će do istrežnjenja ili oporavka, a najduže do 12 sati, pri čemu se zadržavanje iz stava 3. ovog člana produžava za taj period, dok se u odnosu na počinioce prekršaja u saobraćaju može primijeniti i mjera - premještanje motornog vozila na određeno mjesto do prestanka djelovanja djejstva alkohola ili opojnog sredstva, ali ne duže od 12 sati.
(5)O zadržavanju iz stava 4. ovog člana ovlašteni policijski službenik izdat će naredbu u pisanoj formi o zadržavanju.
(6)Troškove premještanja motornog vozila snosi počinilac prekršaja.
(7)Lice lišeno slobode mora biti odmah obaviješteno na svom jeziku ili na jeziku koji razumije o razlozima lišenja slobode i istovremeno upoznato s tim da nije dužno ništa da izjavi, da ima pravo da uzme branioca kojeg samo izabere, da zahtijeva da se o lišenju slobode obavijesti lice koje samo odredi, kao i diplomatski, odnosno konzularni predstavnik države čiji je državljanin, odnosno predstavnik odgovarajuće međunarodne organizacije, ako je riječ o licu bez državljanstva.
Zadržavanje okrivljenog Član 171.
U prekršajnom postupku okrivljeni može biti zadržan sudskom naredbom ako postoji neki od razloga iz člana 170. stav 1. ovog zakona, ali ne duže od 12 sati.
Naredba o zadržavanju okrivljenog Član 172.
(1)O zadržavanju okrivljenog sudija koji vodi prekršajni postupak donosi naredbu u kojoj označava dan i sat kada je naređeno zadržavanje, kao i zakonski osnov zadržavanja.
(2)Naredba o zadržavanju saopćava se okrivljenom uz potpis.
(3)Okrivljenom koji je zadržan dopustit će se da, bez odgađanja, o zadržavanju obavijesti lice po svom izboru, kao i diplomatskog, odnosno konzularnog predstavnika države čiji je državljanin, odnosno predstavnika odgovarajuće međunarodne organizacije ako je u pitanju izbjeglica ili lice bez državljanstva ili branioca, ako branilac nije bio prisutan prilikom njegovog ispitivanja.
27. Zakon o policiji i unutrašnjim poslovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 57/2016, 110/2016, 58/2019 i 82/2019) u relevantnom dijelu glasi: Srazmjernost pri primjeni policijskih ovlašćenja Član 27.
(1) Primjena policijskih ovlašćenja mora biti usklađena i proporcionalna potrebi radi postizanja zakonitog cilja.
(2) Policijska ovlašćenja primjenjuju se sredstvima kojima se može postići zakonit cilj sa najmanje štetnih posljedica i u najkraćem vremenu.
Postupanje prema vlastitoj procjeni i dužnost izvršavanja naredbe Član 28.
(1) Policijski službenik primjenjuje policijska ovlašćenja prema vlastitoj procjeni u skladu sa zakonom, kao i na osnovu zakonite naredbe nadređenog policijskog službenika ili nadležnog organa.
(2) Policijski službenik nije dužan da izvrši naredbu ukoliko bi time učinio krivično djelo po krivičnom zakonodavstvu Republike Srpske i Bosne i Hercegovine.
(3) Policijski službenik odmah usmeno upoznaje nadređenog policijskog službenika s tim da je izdata naredba protivna zakonskim odredbama, te ukoliko nadređeni policijski službenik ponovi naredbu, policijski službenik podnosi izvještaj o neizvršavanju naredbe svom neposredno nadređenom policijskom službeniku, odnosno višem nadređenom policijskom službeniku ukoliko je naredba izdata od neposredno nadređenog policijskog službenika.
(4) Ako naredba bude ponovljena, bez obzira na okolnosti iz st. 2. i 3. ovog člana, policijski službenik dostavlja pismeni izvještaj Jedinici za profesionalne standarde Ministarstva (u daljem tekstu: Jedinica).
Policijska ovlašćenja Član 29.
(1) Osim ovlašćenja propisanih zakonima o krivičnom postupku Republike Srpske i Bosne i Hercegovine i drugim zakonima, policijskim službenicima, radi sprečavanja krivičnih djela, prekršaja, održavanja javnog reda i mira, kontrole bezbjednosti saobraćaja, obezbjeđenja javnih skupova, obezbjeđenja lica i imovine, ovim zakonom daju se i sljedeća ovlašćenja:
1) davanje upozorenja i izdavanje naređenja, 2) legitimisanje, provjera i utvrđivanje identiteta lica i identifikacija predmeta, 3) prikupljanje obavještenja, 4) pozivanje lica i obavljanje razgovora, 5) privođenje, sprovođenje i dovođenje lica, 6) potraga za licima i predmetima, 7) privremeno ograničavanje slobode kretanja, 8) pregled lica, predmeta i prevoznih sredstava, 9) protivdiverzioni pregled, 10) privremeno oduzimanje predmeta, 11) privremeno korišćenje tuđih prevoznih i komunikacionih sredstava, 12) nadzor i snimanje javnog mjesta, 13) upotreba sile i 14) zaprimanje prijava.
(2) Pravilnik o upotrebi sile iz stava 1. tačka 13) ovog člana donosi ministar, na prijedlog direktora.
(3) Policijski službenik u okviru nadležnosti propisanih zakonom vrši psihofiziološko ispitivanje, odnosno testiranje određenih lica pomoću poligrafa, a u skladu sa aktom koji donosi direktor.
(4) Ministarstvo može javno raspisati nagradu za određena obavještenja, a u skladu sa aktom koji donosi ministar.
Davanje upozorenja Član 30.
(1) Policijski službenik dužan je da upozori lice za koje ocijeni da svojim ponašanjem ili činjenjem, odnosno propuštanjem određene radnje može narušiti javni red i mir ili dovesti u opasnost svoj život ili život i ličnu bezbjednost drugog lica ili imovine, kao i kada se opravdano očekuje da bi to lice moglo da učini ili izazove drugo lice da učini prekršaj ili krivično djelo.
(2) Policijski službenik dužan je da upozori lice na okolnosti koje ugrožavaju njegovu ličnu bezbjednost, život ili imovinu, kao i na postojanje neke opšte opasnosti.
(3) Upozorenje se daje usmeno, pismeno, rukom, zvukom pištaljke, svjetlosnim ili drugim znakom ili na drugi pogodan način.
Izdavanje naređenja Član 31.
(1) Naređenje se izdaje radi:
1) zaštite života i lične bezbjednosti lica i imovine, 2) zaštite imovine od uništenja, oštećenja i otuđenja, 3) u slučajevima opšte opasnosti prouzrokovane elementarnim nepogodama, 4) održavanja javnog reda i mira, odnosno njegovog uspostavljanja, 5) onemogućavanja pristupa ili zadržavanja u prostoru ili objektu gdje to nije dozvoljeno, 6) vršenja kontrole i regulisanja saobraćaja na putevima u skladu sa zakonom i 7) sprečavanja pristupa ličnostima, objektima i prostorima koji se posebno obezbjeđuju.
(2) Naređenje se izdaje usmeno ili pismeno.
VI.Dopustivost
28. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
29. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
a)Dopustivost u odnosu na navode o povredi člana 6 Evropske konvencije
30. Iz navoda u apelaciji proizlazi da apelanti smatraju da im je u postupku lišavanja slobode povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
31. Prilikom ispitivanja dopustivosti dijela apelacije koji se odnosi na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18 stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
Član 18 stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
32. U vezi s tim navodima apelanata, Ustavni sud podsjeća na to da je u svojoj praksi već usvojio jasan stav da se na pitanje da li apelant ima ili da li će imati pravično suđenje pred redovnim sudovima ne može dati odgovor dok je postupak u toku. U skladu s praksom Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), pitanje da li je poštovan princip pravičnog suđenja treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. S obzirom na složenost krivičnog (prekršajnog) postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Slijedom toga, nije moguće, u principu, utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi Evropski sud, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68; i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/03).
33. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelanti te svoje navode potkrjepljuju tvrdnjama da u konkretnom slučaju nisu postojali razlozi za lišenje slobode, odnosno da su lišeni slobode nezakonito. U vezi s tim, Ustavni sud napominje da u se konkretnom slučaju u postupku lišenja slobode još uvijek ne može govoriti o garancijama prava na pravično suđenje, nego se radi o „pravičnom suđenju“ koje tek može uslijediti, pa proizlazi da postupak protiv apelanata nije okončan, niti se s aspekta prava na pravično suđenje, imajući u vidu prethodni stav, u ovoj fazi postupka može utvrđivati da li je postupak bio pravičan u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
34. Imajući u vidu odredbe člana 18 stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na povredu prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije nedopuštena, zbog čega je odlučeno kao u dispozitivu odluke.
b) Dopustivost u odnosu na navode o povredi člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije
35. U skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ako apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
36. U konkretnom slučaju apelanti, u suštini, tvrde da im je povrijeđeno pravo iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5 i 13 Evropske konvencije. U prilog ovim navodima apelanti su ukazali na događaj od 7. jula 2020. godine kada su ih policijski službenici lišili slobode i odveli u prostorije za zadržavanje u PS zbog počinjenja prekršaja iz čl. 22 i 24 Zakona o javnom redu i miru i prekršaja iz člana 9 Zakona o javnom okupljanju, a nakon otprilike osam časova su pušteni na slobodu.
37. S obzirom na to da predmetna apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, te da bi u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja zahtijevanje od apelanata da iznađu najefikasniji put za zaštitu svog prava rezultiralo pretjeranim teretom za apelante, Ustavni sud je zaključio da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, mutatis mutandis, pored ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3376/07 od 28. aprila 2010. godine, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3080/13, dostupne na www.ustavnisud.ba). Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
38. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
39. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije.
Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost
40. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
d) Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost.
41. Član 5 stav 1 tačka c) Evropske konvencije glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa postupkom propisanim zakonom:
c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja lica u svrhu njegovog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinilo krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;
42. U konkretnom slučaju apelanti tvrde da su ih policijski organi 7. jula 2020. godine nezakonito lišili slobode te da je zbog toga povrijeđeno njihovo pravo iz člana 5 Evropske konvencije.
43. Iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu proizlazi da su policijski službenici 7. jula 2020. godine apelante, koji su odbijali postupiti po usmenom nalogu zamjenika komandira PS Centar, lišili slobode i sproveli u službene prostorije PU Centar, da je nad njima provedena prekršajna obrada, da su smješteni u prostorije za zadržavanje lica lišenih slobode, te su nakon otprilike osam časova pušteni na slobodu, kao i da je apelantu Perduvu uručen prekršajni nalog.
44. Ustavni sud podsjeća da prema stavu Evropskog suda privođenje u policijsku stanicu protiv volje lica i zadržavanje u ćeliji rezultira lišavanjem slobode, čak i kada je lišavanje slobode trajalo relativno kratko (vidi, na primjer, Murray protiv Ujedinjenog Kraljevstva, [GC], 28. oktobar 1994. godina, st. 49 ss, serija A, br. 300 A, u vezi s pritvorom u vojnom centru za manje od tri časa radi ispitivanja; Novotka protiv Slovačke (dec.), aplikacija broj 47244/99, 4. novembar 2003. s daljnjim referencama u vezi s jednim časom provedenim u policijskom pritvoru; Shimovolos protiv Rusije, aplikacija broj 30194/09, st. 49–50, 21. juni 2011. godine, u vezi s policijskim pritvorom od 45 minuta radi ispitivanja; Witold Litwa protiv Poljske, aplikacija broj 26629/95, stav 46, ECHR 2000 III, u vezi s pritvaranjem od šest časova i 30 minuta u Centru za triježnjenje).
45. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, tj. da su apelanti lišeni slobode i zadržani u službenim prostorijama PU određenim za lica lišena slobode bez svoje volje, te navedene stavove Evropskog suda, proizlazi da uprkos trajanju zadržavanja od oko osam časova, to lišavanje slobode potpada pod član 5 stav 1 Evropske konvencije.
46. Ustavni sud podsjeća da član 5 stav 1 Evropske konvencije na prvom mjestu zahtijeva da lišavanje slobode mora biti „zakonito“. Kada je u pitanju zakonitost, uključujući i pitanje da li je poštovan postupak propisan zakonom, Evropska konvencija se, u suštini, poziva na nacionalno pravo i utvrđuje obavezu da se poštuju materijalna i proceduralna pravila nacionalnog prava. Međutim, saglasnost s domaćim pravom nije dovoljna jer član 5 stav 1 Evropske konvencije dodatno zahtijeva i da svako lišavanje slobode treba da bude u skladu sa svrhom člana 5, tj. zaštitom pojedinca od arbitrarnosti. Ovdje nije u pitanju samo „pravo na slobodu“, već i „pravo na bezbjednost“ (vidi Evropski sud, pored ostalih, Bozano protiv Francuske, 18. decembar 1986. godine, stav 54, serija A, broj 111, Wassink protiv Nizozemske, 27. septembar 1990. godine, stav 24, serija A, broj 185-A). Fundamentalno načelo je da lišavanje koje je arbitrarno ne može biti u skladu sa članom 5 stav 1 i da se pojam „arbitrarnosti“ u smislu člana 5 stav 1 Evropske konvencije proširuje i mimo nedostatka poštovanja nacionalnog prava tako da lišavanje slobode može biti zakonito u smislu domaćeg prava, ali je i dalje proizvoljno i u suprotnosti s Evropskom konvencijom (vidi Evropski sud, Saadi protiv Ujedinjenog Kraljevstva (CG), broj 13229/03, stav 67, 29. januar 2008. godine).
47. Slijedom navedenog, prvo pitanje na koje je potrebno odgovoriti jeste da li je lišavanje slobode apelanata bilo u skladu s materijalnim i proceduralnim pravilima domaćeg zakona.
48. Ustavni sud zapaža da iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu proizlazi da su pripadnici PS Centar i PS za intervencije 7. jula 2020. godine oko 18 časova apelante lišili slobode nakon što su se oglušili na jasno i glasno izdato upozorenje pomoćnika komandira Aleksića koji ih je upozorio da svojim neprijavljenim okupljanjem krše odredbe Zakona o javnom redu i miru i Zakona o okupljanju. Apelanti su lišeni slobode bez upotrebe sile, odnosno sredstava za vezivanje, izuzev apelanta Perduva, pa su nakon ljekarskog pregleda sprovedeni u prostorije za zadržavanje lica lišenih slobode, nakon čega je izvršena njihova prekršajna obrada. Kontaktirana je sudija prekršajnog odjeljenja Osnovnog suda koja je izdala nalog da se apelante nakon prekršajne obrade pusti na slobodu i protiv njih pokrene prekršajni postupak u redovnoj proceduri, a da se apelantu Perduvu izda prekršajni nalog. Iz zapisnikâ o lišavanju slobode i njihovom otpustu proizlazi da su apelanti bili lišeni slobode oko osam časova. Pored toga, iz zapisnika o lišavanju slobode apelanata proizlazi da su apelanti lišeni slobode zbog postojanja osnova sumnje da su počinili prekršaje iz čl. 22 i 24 Zakona o javnom redu i miru i prekršaja iz člana 9 Zakona o javnom okupljanju.
49. Ustavni sud, dakle, zapaža da su apelanti lišeni slobode zbog postojanja osnova sumnje da su počinili prekršaj, a ne krivično djelo. Lišavanje slobode u kontekstu prekršajnog postupka i u vezi s tim ovlašćenja policijskih službenika regulisani su Zakonom o policiji i unutrašnjim poslovima i Zakonom o prekršajima.
50. U vezi s navedenim, Ustavni sud zapaža da je članom 28 Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima propisano da Policijski službenik primjenjuje policijska ovlašćenja prema sopstvenoj procjeni u skladu sa zakonom, kao i na osnovu zakonite naredbe nadređenog policijskog službenika ili nadležnog organa. Odredbom člana 29 istog zakona je propisano da osim ovlašćenja propisanih Zakonom o krivičnom postupku Republike Srpske i Bosne i Hercegovine i drugim zakonima policijskim službenicima radi sprječavanja krivičnih djela, prekršaja, održavanja javnog reda i mira, kontrole bezbjednosti saobraćaja, obezbjeđenja javnih skupova, obezbjeđenja lica i imovine, tim zakonom daju se i sljedeća ovlašćenja: 1) davanje upozorenja i izdavanje naređenja, 2) legitimisanje, provjera i utvrđivanje identiteta lica i identifikacija predmeta, 3) prikupljanje obavještenja, 4) pozivanje lica i obavljanje razgovora, 5) privođenje, sprovođenje i dovođenje lica… 13) upotreba sile. Osim toga, odredbama čl. 30 i 31 ovog zakona propisana su ovlašćenja za davanje upozorenja i izdavanje naređenja.
51. Ustavni sud, dalje, ukazuje da, u skladu sa članom 170 Zakona o prekršajima, ovlašćeni policijski službenici ili druga službena lica koja su ovlašćena posebnim zakonom mogu lice zatečeno u vršenju prekršaja zadržavanjem lišiti slobode, ako […] postoje okolnosti koje ukazuju da će lice ponoviti prekršaj ili dovršiti pokušani prekršaj. U stavu 2 istog člana je propisano da su ovlašćena lica dužna da o zadržavanju lica lišenog slobode sačine službenu zabilješku, koja sadrži vrijeme i mjesto lišenja slobode i da to lice, odmah, bez odgađanja, uz zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, dovedu u sud. U stavu 3 je propisano da, ako se lice lišeno slobode ne može odmah privesti u sud, a postoje neke od okolnosti iz stava 1 ovog člana, ovlašćeni policijski službenik može počinioca prekršaja zadržati najduže 12 časova.
52. Ustavni sud, dalje, zapaža da iz predočenih dokumenata nesporno proizlazi da su se apelanti 7. jula 2020. godine oko 18 časova okupili u ulici Kralja Petra I Karađorđevića i oglušili na upozorenje ovlašćenog službenog lica, pomoćnika komandira Aleksića da se raziđu. Nakon toga, apelanti su lišeni slobode zbog počinjenja prekršaja iz čl. 22 i 24 Zakona o javnom redu i miru i člana 9 Zakona o javnim okupljanjima. Dakle, u konkretnom slučaju nije sporno da su apelanti bili učesnici spornog događaja koji je okarakterisan kao narušavanje javnog reda i mira i povodom kojeg su policijski službenici i postupili, što se može smatrati dovoljnim za zaključak o postojanju osnova sumnje da su apelanti počinili prekršaj koji im se stavlja na teret. Dalje, Ustavni sud zapaža da su, nakon postupanja apelanata koje je okarakterisano kao prekršaj, apelanti lišeni slobode i odvedeni u prostorije za zadržavanje lica lišenih slobode.
53. Ustavni sud zapaža da je članom 170 Zakona o prekršajima određeno da policijski službenik može na zahtjev ovlašćenog službenog lica lišiti slobode lice koje je osumnjičeno za prekršaj, ali je dužan takvo lice odmah, a najkasnije u roku od 12 časova, izvesti pred sud kako bi obezbijedio njegovo prisustvo pred sudom pod uslovom da postoji opasnost da će lice nastaviti s vršenjem prekršaja ili ponoviti istovrsni prekršaj. Takvo lišavanje slobode može biti određeno samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom, mora biti razumno i u skladu s prirodom počinjenog prekršaja, a mora se voditi računa o starosti i drugim ličnim svojstvima lica, tako da dužina trajanja lišavanja slobode odgovara okolnostima. Najzad, svako lice lišeno slobode mora biti u najkraćem roku detaljno obaviješteno o razlozima lišavanja slobode, kao i o prekršaju koji mu se stavlja na teret.
54. Iz navedenog proizlazi da je za zakonitost lišavanja slobode potrebno da se ispuni opšti uslov, tj. postojanje osnova sumnje da je počinjen prekršaj, te kumulativno i jedan od posebnih uslova pobrojanih u navedenom članu.
55. U konkretnom slučaju, kako proizlazi iz zapisnikâ o lišenju slobode apelanata, oni su lišeni slobode zbog postojanja osnova sumnje da su počinili prekršaj iz čl. 22 i 24 Zakona o javnom redu i miru i prekršaja iz člana 9 Zakona o javnom okupljanju. Naime, nesporno je da su apelanti bili na mjestu na kojem je došlo do narušavanja javnog reda, odnosno da su bili učesnici događaja koji je okarakterisan kao narušavanje javnog reda i mira i povodom kojeg su policijski službenici i postupali, što se može smatrati dovoljnim za zaključak o postojanju osnova sumnje. Dalje, Ustavni sud zapaža da iz službenih zabilješki proizlazi da je u konkretnom slučaju osim opšteg uslova – postojanja osnova sumnje da je počinjen prekršaj bio ispunjen i jedan od posebnih uslova propisanih članom 170 stav 1 Zakona o prekršajima, odnosno da je postojala opasnost da će apelanti nastaviti s vršenjem prekršaja ili ponovo počiniti istovrsni prekršaj. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu može zaključiti da su apelanti upoznati s razlozima lišenja slobode, kako se zahtijeva članom 170 stav 7 Zakona o prekršajima. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja ispoštovan postupak propisan zakonom i da su apelanti u trenutku lišavanja slobode obaviješteni da, pored postojanja osnova sumnje da su počinili konkretni prekršaj, postoji i konkretizovani posebni uslov iz člana 170 stav 1 Zakona o prekršajima koji mora biti kumulativno ispunjen uz postojanje osnova sumnje, te da je lišavanje slobode bilo neophodna mjera kako bi se ostvarila svrha lišavanja slobode utvrđena citiranom zakonskom odredbom, tj. pojavljivanje pred sudom.
56. Pri tome, Ustavni sud podsjeća na to da je uslov da lišavanje slobode bude zakonito, odnosno u skladu sa članom 170 Zakona o prekršajima taj da ono mora biti u svrhu izvođenja pred sud, i to odmah, a najkasnije u roku od 12 časova. U tom pogledu, Ustavni sud ukazuje da je Evropski sud u nizu svojih presuda ukazao na značaj člana 5 stav 3 Evropske konvencije. Naročito je naglasio da „glavna svrha ovog stava u vezi sa članom 5 stav 1 tačka c) jest da pruži pojedincima lišenim slobode specijalne garancije: postupak sudske prirode čija je svrha da obezbijedi da niko neće biti proizvoljno lišen slobode“ (vidi Evropski sud, Schiesser protiv Švajcarske, presuda od 4. decembra 1979. godine, serija A, broj 34 i Skoogstrom protiv Švedske, presuda od 15. jula 1983. godine, serija A, broj 83), kao i „da obezbijedi da svako hapšenje ili pritvor budu što je moguće kraći“ (vidi izvještaje od 13. jula 1983. godine, str. 13 i 30–31). Osim toga, Evropski sud je u više svojih presuda utvrdio kršenje navedenog člana kada pritvoreno lice nije odmah, tj. u najkraćem mogućem vremenu izvedeno pred sudiju. Na primjer, u slučaju kada nijedan od podnosilaca predstavke nije zapravo izveden pred sudiju ili sudskog službenika dok je bio u pritvoru, koji je trajao četiri dana i šest časova u jednom, a šest dana i šesnaest i po časova u drugom slučaju, utvrđena je povreda člana 5 stav 3 Evropske konvencije (vidi Brogan protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 29. novembra 1988. godine, serija A-145-B), ili u slučaju kada podnosilac predstavke nije bio izveden pred vojni sud pet dana nakon hapšenja, takođe je utvrđena povreda člana 5 stav 3 Evropske konvencije (vidi presudu Koster od 28. novembra 1991. godine, serija A-221). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda, koju Ustavni sud podržava, vidljivo je koliki se značaj daje članu 5 stav 3 Evropske konvencije.
57. Sagledavajući konkretni predmet u svjetlu citiranih stavova Evropskog suda, Ustavni sud zapaža da su apelanti lišeni slobode i zadržani u policijskim prostorijama iz razloga navedenih u činjeničnom dijelu ove odluke. Ustavni sud zapaža da su policijski službenici, neposredno nakon što su apelanti lišeni slobode, telefonski kontaktirali sudiju Osnovnog suda, koja je donijela usmenu naredbu da se lica, nakon kompletiranja svih pismena koja prate lišenje slobode, imaju pustiti na slobodu. Takođe, sudija se izjasnila da se protiv lica lišenih slobode neće sprovoditi hitni prekršajni postupak, nego da se podnese jedan zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka u odnosu na devet lica lišenih slobode u redovnoj proceduri, te da se apelantu Perduvu izda prekršajni nalog zbog počinjenih prekršaja. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatuje da je nadležna policijska postaja blagovremeno obavijestila sudiju za prekršaje (neposredno nakon lišenja slobode), kao i da su, u skladu s (usmenim) nalogom sudije za prekršaje, apelanti pušteni na slobodu. Imajući u vidu odredbu člana 170 Zakona o prekršajima, te praksu Evropskog suda citiranu u prethodnim tačkama ove odluke, Ustavni sud konstatuje da postoji obaveza (fizičkog) izvođenja pred sudiju za prekršaje odmah, odnosno u najkraćem roku, ne dužem od 12 časova. Međutim, Ustavni sud smatra da policijski službenici nisu postupali mala fide u situaciji kada apelante, uprkos imperativu iz zakonske norme i standarda iz Evropske konvencije, nisu fizički izveli pred sudiju za prekršaje, nego su blagovremeno, odmah po lišenju slobode apelanata, kontaktirali sudiju za prekršaje i na osnovu naloga sudije apelante (nakon procedure u policijskoj stanici koja je trajala oko osam časova) pustili na slobodu. Ustavni sud smatra da je takvo postupanje, u okolnostima konkretnog slučaja, pri čemu se mora imati u vidu relativno veliki broj privedenih lica, sprovođenje procedure naređene mjerama protiv pandemije izazvane koronavirusom, zadovoljilo standarde iz člana 5 stav 3 Evropske konvencije.
58. Imajući u vidu navedeno, kao i relevantne odredbe Zakona o prekršajima i Zakona o policijskim službenicima kojim su regulisana ovlašćenja policijskih službenika, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da lišavanje slobode apelanata koje je trajalo oko osam časova nije bilo u skladu s materijalnim i proceduralnim pravilima nacionalnog prava. Takođe, iz okolnosti konkretnog slučaja ne može se zaključiti da je njihovo lišavanje slobode bilo arbitrarno i nezakonito u smislu člana 5 Evropske konvencije s obzirom na to da su se u konkretnom slučaju stekle okolnosti za lišavanje slobode u smislu člana 5 stav 1 tačka c) Evropske konvencije.
59. Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata da su nezakonito lišeni slobode i da je zbog toga povrijeđeno njihovo pravo iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 Evropske konvencije neosnovani.
Ostali navodi
60. U vezi s navodima apelanata o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovog prava, u suštini, zasnivaju na istim tvrdnjama koje su apelanti istakli u vezi s pravom na ličnu slobodu i bezbjednost, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i za koje je zaključio da su neosnovani. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelacioni navodi o kršenju prava iz člana 13 Evropske konvencije, takođe, neosnovani.
VIII.Zaključak
61. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 Evropske konvencije kada u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da lišavanje slobode apelanata nije bilo u skladu s materijalnim i proceduralnim pravilima nacionalnog prava, te da je bilo arbitrarno u smislu člana 5 stav 1 Evropske konvencije.
62. Na osnovu člana 18 stav (3) tačka l), te člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
63. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić