Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3585/21 (E. B.)
Odluka donesena 03. 11. 2021.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3585/21
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
03. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, i potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 3. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3585/21, rješavajući zahtjev Envera Burze za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Envera Burze za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Enver Burza (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vasvija Vidović, advokat iz Sarajeva, podnio je 22. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 1 K 021682 20 Kžk od 4. juna 2021. godine i S1 1 K 021682 16 Kri od 30. septembra 2019. godine. Apelant je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi odložio izvršenje kazne zatvora apelantu izrečene presudom Suda BiH.
2. Sud BiH je donio presudu broj Sl 1 K 021682 16 Kri od 30. septembra 2019. godine kojom je apelant oglašen krivim da je počinio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. Krivičnog zakona SFRJ ( u daljnjem tekstu: KZ SFRJ), u vezi sa članom 30. istog zakona, pa ga je sud na osnovu odredbe člana 285. Zakona o krivičnom postupku BiH (u daljnjem tekstu: ZKP) uz primjenu odredbi čl. 38. i 41. KZ SFRJ osudio nakaznu zatvora u trajanju od 12 godina.
3. Sud BiH, Apelaciono vijeće, je donijelo rješenje broj S1 1 K 021682 20 Krž od 2. oktobra 2020. godine, kojim je uvažio žalbu apelanta, ukinuo prvostepenu presudu i odredio održavanje pretresa pred drugostepenim vijećem.
4. Sud BiH, Apelaciono vijeće, je donijelo drugostepenu presudu broj S1 1 K 021682 20 Kžk od 4. juna 2021. godine, kojom je apelanta proglasilo krivim što je za vrijeme rata u BiH, u vrijeme oružanog sukoba između Armije BiH, sa jedne strane i HVO sa druge strane, postupao suprotno pravilima međunarodnog humanitarnog prava i to odredbe člana 3. stav 1. tačka a) IV Ženevske konvencije o zaštiti civilnih lica za vrijeme rata od 12. avgusta 1949. godine, odredbe člana 86. i odredbe člana 87. stav 3. Dopunskog Protokola uz Ženevske konvencije od 12. avgusta 1949. godine, o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba, na način opisan u presudi, čime je počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. KZ SFRJ u vezi sa članom 86. stav 2. i članom 87. stav 3. Dopunskog Protokola uz Ženevske konvencije od 12. avgusta 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih sukoba, te u vezi sa članom 30. stav 2. KZ SFRJ, pa ga je vijeće na osnovu člana 285 ZKP i čl. 33., 38. i 41. KZ SFRJ osudilo na kaznu zatvora u trajanju od osam godina.
5. Apelant u apelaciji ukazuje na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant u veoma opširnoj apelaciji navodi da mu je povrijeđeno pravo najprije zbog proizvoljne primjene materijalnog prava ograničavanjem postupka pred Apelacionim vijećem samo na ukidajući dio presude. Apelant ukazuje da nerazmatranjem prigovora apelanta Sud BiH nije dao odgovore na ključna pitanja, jer se izjasnio da će dati odgovore na žalbene navode nakon otklanjanja bitnih povreda krivičnog postupka, što nije urađeno. Dalje apelant navodi da je Sud BiH proizvoljno tumačio ZKP i pogrešno tumačio zabranu reformatio in peius, što pojašnjava činjenicom da se Tužilaštvo žalilo samo na odluko o sankciji i nije predlagalo nove dokaze u odnosu na žalbene navode apelanta, a Sud BiH je odlučio da se saslušaju svjedoci koji nisu ranije saslušani na određene okolnosti. Nadalje, apelant ukazuje na pogrešnu ocjenu dokaza, odnosno da je Sud BiH potpuno izokrenuo tezu odbrane u pogledu negiranja komandne odgovornosti apelanta (što apelant dalje pojašnjava-nije utvrđeno ko su izvršioci, nije potvrđeno da je bataljon bio „pretpočinjen“ 317. Brigadi i apelantu itd), nije cijenio dokaze odbrane i drugo. Apelant navodi i da mu je povrijeđen standard jednakosti u postupanju, presumpcija nevinosti i in dubio pro reo, što takođe detaljno opisuje u apelaciju ukazujući na relevantne dijelove presude, kao i na iskaze svjedoka i materijalne dokaze (uglavnom navodeći da je sud trebao utvrditi da li je civilno stanovništvo u ovom događaju bilo primarni dio napada, odnosno diskriminatorni karakter, odnosno da li je predstavljalo uzgrednu posljedicu napada, odnosno da li su moglo biti legitimni dio napada). Apelant takođe navodi da mu je prekršeno pravo na obrazloženu odluku, ukazujući između ostalog, da se drugostepeni sud površno osvrnu na žalbene argumente i paušalno zaključio da nisu osnovani, bez ocjene čitave grupe dokaza.
6. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom se odlaže izvršenje kazne zatvora apelantu, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o ovoj apelaciji. Apelant takođe navodi da je dobio poziv na koji je odmah uložio molbu za odgodu izvršenja. Kako je molba apelanta odbijena isti je uložio žalbu, koja je usvojena. Tako je apelantu odloženo izvršenje kazne zatvora rješenjem Suda BiH broj Su-10-351/21, za tri mjeseca i isti je obavezan da se javi u Zavod za izvršavanje krivičnih sankcija i drugih mjera u Istočnom Sarajevu 18. januara 2022. godine. Međutim apelant navodi da ovaj period nije dovoljan da se pripremi za operaciju, kao i za operaciju svoje supruge. Dalje apelant na četiri strane opisuje svoje teško narušeno zdravstveno stanje (liječi se od MPN mijelodisplastičnih/mijeloproliferativnih noplazama i trombocitoze, neizlječivo oboljenje krvi, opasno po život uz još dijagnosticiranih oboiljenja), da je u osmoj deceniji života i da ima brojne preglede u zdravstvenim institucijama. Takođe, apelantova supruga je imala moždani udar i sve joj je lošije zdravstveno stanje. U prilogu apelacije apelant je dostavio medicinsku dokumentaciju.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
10. Ustavni sud smatra da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjeru ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravosnažnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelanti navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
11. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera.
12. U konkretnom slučaju apelant zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na tvrdnji da je tražio odgađanje izdržavanja kazne, da mu je udovoljeno molbi do 18. januara 2022. godine, ali zbog jako lošeg zdravstvenog stanja apelanta i njegove supruge apelant traži da Ustavni sud odloži izvršenje kazne zatvora po presudi Suda BiH do donošenja odluke po apelaciji apelanta.
13. Ustavni sud podsjeća da se relevantnim odredbama Zakon Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera - Službeni prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 22/16, u daljnjem tekstu: ZIKS) uređuje, između ostalog, postupak izvršenja kazne zatvora, te su u odredbi člana 145. ZIKS navedene okolnosti pod kojima se može odgoditi izvršenje kazne zatvora. U članu 145. stav 1 tačka 1. ZIKS je navedeno: Osuđenom licu koje se nalazi na slobodi može se, na njegovu molbu [...], odgoditi izvršenje kazne zatvora ako: 1. je oboljelo od teže akutne bolesti.
14. Ustavni sud takođe primjećuje da je apelantu redovni sud, Sud BiH, odgodio izvršenje kazne zatvora (rješenjem od 18. oktobra 2021. godine) na period od tri mjeseca. Apelant od Ustavnog suda traži da mu se odgodi izvršenje kazne zatvora do konačne odluke Ustavnog suda po podnijetoj apelantovoj apelaciji, zbog zdravstvenog stanja (svog i svoje supruge).
15. Ustavni sud primjećuje da je odredbom člana 145. stav 2. propisano „(2) Izvršenje kazne u slučaju iz tačke 1. stava (1) ovog člana može se odgoditi za vrijeme dok bolest traje, [...]“, a u članu 146. ZIKS je navedeno „(9) Ukupno odgađanje izvršenja kazne po svim osnovima može trajati najduže 12 mjeseci, osim u slučaju iz tačke 7. stava (1) člana 145. ovog zakona“.
16. Dakle, kada se sagledaju okolnosti konkretnog zahtjeva za donošenje privremene mjere, odnosno činjenice - da je apelant dobio poziv za izdržavanje kazne, te da mu je Sud BiH odgodio izdržavanje kazne zatvora (do 18. januara 2022. godine), Ustavni sud primjećuje da apelant ima zakonsku mogućnost da po osnovu bolesti traži odgađanje dok bolest traje, kao i da po svim osnovama ukupno odgađanje izvršenja kazne može trajati najduže 12 mjeseci. Stoga Ustavni sud nalazi da ono što apelant traži pred Ustavnim sudom mu je već omogućio Sudu BiH, a nakon proteka perioda od 18. januara 2022. godine, a prije obraćanja Ustavnom sudu, apelant još uvijek treba koristiti mogućnost da od Suda BiH, kao redovnog suda, po istom osnovu traži odgodu izvršenja kazne zatvora.
17. Ustavni sud ukazuje da je članom 64. Pravila Ustavnog suda propisano postupanje Ustavnog suda vezano za odluke o privremenim mjerama te je stavom (5) tog člana propisano da „Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.“ Dakle, citiranim odredbama Pravila Ustavnog suda je decidno propisano da je apelant dužan tražiti odgađanje izvršenja odluke pred domaćim sudovima i na taj način dati redovnom sudu mogućnost da odgodi izvršenje kazne zatvora (vidi Odluka o privremenoj mjeri broj AP-1682/20 od 20. maja 2020. godine, stav 8, dostupna na www.ustavnisud.ba), a takva mogućnost za apelanta je donijeta, te, ukoliko ista i u daljem toku još uvijek postoji isti je shodno članu 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda mora koristiti.
18. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.
19. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
20. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić