Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3562/21 (Postbank BH, Poštanska banka BiH d.d. Sarajevo)

Odluka donesena 16. 11. 2021.

  • Procesna odluka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3562/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 11. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3562/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Postbank BH, Poštanska banka BiH d.d. Sarajevo, u stečaju, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Postbank BH, Poštanska banka BiH d.d. Sarajevo, u stečaju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 024591 18 Uvp od 20. maja 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Postbank BH, Poštanska banka BiH d.d. Sarajevo, u stečaju (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Feđad Začiragić advokat iz Sarajeva, podnio je 19. oktobra 2021. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 024591 18 Uvp od 20. maja 2021. godine.

2. Rješenjem Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Agencija) broj 04-2-1-2916/15 od 22. jula 2015. godine odobren je zahtjev R. T. za oslobađanje od obaveze jemstva, dok se ne iscrpe sve mogućnosti naplate od nasljednika umrlog T.T. kao korisnika kredita i naloženo je apelantu da obustavi postupak naplate prema jemcu sve dok se ne iscrpe sva sredstva namirenja potraživanja od korisnika kredita, odnosno od njegovog nasljednika, te je određeno da je ovo rješenje konačno.

3. Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 024591 15 U od 8. decembra 2017. godine odbačena je apelantova tužba podnesena protiv navedenog rješenja Agencije.

4. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke podnesenom protiv rješenja Kantonalnog suda od 8. decembra 2017. godine, Vrhovni sud je donio presudu od 20. maja 2021. godine kojom je odbijen predmetni zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke.

5. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud pobijanim rješenjem odbacio tužbu apelanta, jer akt koji se tužbom osporava nije upravni akt, pa se protiv takvog akta ne može voditi upravni spor. U vezi s tim, Vrhovni sud je ukazao da je članom 8. Zakona o upravnim sporovima propisano da se upravni spor može voditi samo protiv upravnog akta (stav 1.), a upravni akt, u smislu tog zakona, jeste akt kojim nadležni organ iz člana 4. ovog zakona rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari (stav 2.). Zatim, da je članom 4. Zakona o Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon) propisana djelatnost Agencije, odnosno osnovni zadaci Agencije, te, između ostalog, izdavanje dozvole za osnivanje i rad banaka, nadziranje poslovanja banke, poduzimanje mjera, sukladno zakonu.., dok je članom 11. istog Zakona propisano da direktor, u okviru svojih prava i obaveza, vrši poslove: izdaje i oduzima dozvole za obavljanje bakarskih poslova; poduzima propisane mjere prema bankama; sklapa obaveze u vezi s ugovorima i interesu Agencije; imenuje osoblje i zastupnike Agencije; zastupa Agenciju kod sudskih postupaka; obavlja i druge poslove propisane ovim zakonom i Statutom. Dalje je ukazao da je članom 5. stav 1. Odluke o uslovima i načinu postupanja po zahtjevu žiranata za oslobađanje od obaveze jemstva propisano da Agencija po dostavljenim preporukama od strane Ombudsmena odlučuje rješenjem; dok je članom 6. stav 2. iste Odluke propisano da protiv rješenja Agencije nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti postupak pred nadležnim sudom u roku od 30 dana od dana prijema rješenja. Vrhovni sud je naveo da je Agencija u konkretnom predmetu, shodno svojim zadacima i poslovima iz čl. 4. i 11. Zakona, rješavala po zahtjevu R.T., kao žiranta za oslobađanje od obaveze jemstva dok se ne iscrpe sve mogućnosti naplate od nasljednika preminulog T.T., kao korisnika kredita, te je naložila apelantu da obustavi postupak naplate prema jemcu sve dok se ne iscrpe sva sredstva namirenja potraživanja od korisnika kredita, odnosno od njegovog nasljednika. U tom pogledu je naveo da se navedeno ne može smatrati rješavanjem o izvjesnom pravu apelanta u upravnoj stvari, nego o građansko-pravnom uređenju konkretne pravne stvari, zbog čega se u smislu čl. 4. i 8. Zakona o upravnim sporovima protiv takvog akta ne može voditi upravni spor.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da mu se odbacivanjem tužbe uskraćuje pravo da ispita ispravnost akta Agencije, a kojim se neposredno odlučuje o njegovima pravima i obavezama. Apelant navodi da je pokrenuo parnični postupak radi prinudne naplate svog potraživanja od glavnog dužnika T.T., kao i od jemca R.T., ali da mu je osporenim rješenjem naloženo da obustavi postupak naplate od jemca, odnosno da obustavi vođenje parničnog postupka protiv jemca, te ističe da nema zakonske mogućnosti da na bilo koji način nastavi voditi sudski postupak protiv jemca, što bi zaista predstavljalo građanskopravni odnos, a niti je u mogućnosti da vodi parnični postupak protiv osporenog rješenja Agencije, jer odlučivanje o ispravnosti takvog rješenja ne spada u stvarnu nadležnost općinskih sudova po Zakonu o parničnom postupku, pa bi apelantova tužba bila odbačena.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud zapaža da apelanta smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenom presudom Vrhovnog suda odbijen zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke kojom je odbačena apelantova tužba (jer je podnesena protiv akta koji nije upravni akt), iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti predmetne tužbe (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2144/19 od 28. januara 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Nadalje, u odnosu na navode apelanta o povredi prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o kršenju navedenog prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3562/21 (Postbank BH, Poštanska banka BiH… | Sudska praksa | Aktio