Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3264/21 (N. D.)

Odluka donesena 16. 11. 2021.

  • Upravni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3264/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 11. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3264/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Nikola Desnica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nikola Desnica protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 026602 20 U od 15. jula 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Nikola Desnica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, podnio je 14. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 026602 20 U od 15. jula 2021. godine.

2. Odlukom prvostepene komisija za potrebe realizacije Regionalnog stambenog programa Pod-projekta BiH3 Općine Prnjavor broj 01/1-014-247/19 od 4. februara 2020. godine utvrđena je Preliminarna lista korisnika Pod-projekta BiH3, na kojoj se, između ostalih, nalazio apelant (na listi za šest stambenih jedinica veličine od 33,3 do 43,4m2).

3. Odlučujući o prigovorima podnesenim na Preliminarnu listu korisnika Pod-projekta BiH3, Drugostepena komisija za odabir korisnika u lokalnim zajednicima na području Republike Srpske, Pod-projekt BiH3 Općine Prnjavor donijela je Odluku broj 26.04-020- 1228-337/19-III od 11. marta 2020. godine kojom je izmijenjena odluka od 4. februara 2020. godine na način da se apelant više ne nalazi na listi za šest stambenih jedinica veličine od 33,3 do 43,4m2.

4. U upravnom sporu apelanta kao tužioca radi poništenja odluke od 11. marta 2020. godine, Okružni sud je donio rješenje od 15. jula 2021. godine kojim je predmetna tužba odbačena.

5. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je ukazao da je članom 19. stav 1. Pravilnika o kriterijumima i postupku odabira korisnika, dodjeli, načinu i uslovima korištenja stambenih jedinica u višestambenim zgradama, izgrađenim u okviru regionalnog stambenog programa (u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano da se postupak odabira korisnika, u skladu s pravilnikom, zasniva na primjeni načela dvostepenosti, odnosno osiguranja prava na prigovor, a stavom 2. istog člana propisano je da načelo dvostepenosti podrazumijeva postupak u kojem se podnesene prijave razmatraju, boduju, vrednuju i rangiraju kroz prvostepene komisije, uz mogućnost preispitivanja odluka kroz drugostepene komisije. Zatim da je članom 23. stav 1. Pravilnika propisano da se na odluku iz člana 21. može podnijeti prigovor odgovarajućoj drugostepenoj komisiji iz člana 15. Pravilnika u roku od 15 dana od dana objavljivanja liste na oglasnoj tabli lokalne zajednice u kojoj se vrši stambeno zbrinjavanje. Dalje je ukazao da je članom 24. stav 2. Pravilnika propisano da je lista koju utvrdi drugostepena komisija u postupku po prigovorima konačna lista reda prvenstva korisnika. Također je ukazao da je članom 25. stav 1. Pravilnika propisano da drugostepena komisija putem MLJPI dostavlja konačnu listu korisnika gradonačelniku/načelniku lokalne zajednice u kojoj se vrši stambeno zbrinjavanje, radi donošenja odluke o dodjeli stambenih jedinica odabranim korisnicima u najam, dok je članom 26. Pravilnika propisano da odluku o dodjeli stambene jedinice korisnicima iz člana 25. stav 1. u najam donosi gradonačelnik/načelnik lokalne zajednice u kojoj se vrši stambeno zbrinjavanje. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da Pravilnikom nije propisana mogućnost sudskog preispitivanja odluka drugostepene komisije za odabir korisnika u lokalnim zajednicama na području Republike Srpske, a koje se donose po prigovoru korisnika na preliminarnu listu korisnika u postupku odabira korisnika, dodjele, načina i uslova korištenja stambenih jedinica u višespratnim zgradama izgrađenim u okviru Regionalnog stambenog programa. Okružni sud je naveo da samim time odluka od 11. marta 2020. godine nema svojstvo konačnog upravnog akta protiv kojeg se može voditi u pravi spor, shodno članu 7. Zakona o upravnim sporovima, pa je odlučio kao dispozitivu rješenja.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da su u momentu podnošenja tužbe bile ispunjene zakonske pretpostavke za vođenje upravnog spora, da mu je Okružni sud rješenjem od 15. jula 2021. godine onemogućio korištenje redovnog pravnog lijeka, tužbe shodno Zakonu o upravnom sporu radi poništenja konačne odluke od 11. marta 2020. godine. Također navodi da član 6. stav 1. Evropske konvencije utjelovljuje „pravo na sud", pri čemu pravo na pristup sudu, odnosno pravo na pokretanje postupka pred sudovima u građanskim stvarima predstavlja jedan njegov aspekt.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Apelant, u suštini, smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pristup sudu, kao segment prava na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na tumačenje Evropskog suda prema kojem je u član 6. stav 1. Evropske konvencije ugrađeno "pravo na sud", a jedan vid toga prava je pravo na pristup sudu, to jest pravo pokretanja postupka pred sudom u građanskim stvarima. Evropski sud je ukazao da ovo pravo ne obuhvata samo pravo pokretanja postupka, već i pravo na "rješavanje" spora od strane suda. Također, Evropski sud je ukazao da pravo na pristup sudu nije apsolutno, već može podlijegati ograničenjima. Podrazumijeva se kako su ona dopuštena jer pravo na pristup sudu po samoj svojoj prirodi zahtijeva da ga uredi država. U tom pogledu države ugovornice uživaju određenu slobodu procjene, iako konačnu odluku o poštovanju zahtjeva iz Evropske konvencije donosi sud. Sud se mora uvjeriti da primijenjena ograničenja ne ograničavaju niti smanjuju pristup koji je pojedincu ostavljen na takav način ili u tolikoj mjeri da bi bila narušena sama bit prava. Nadalje, ograničenje neće biti u skladu s članom 6. stav 1. ako ne teži legitimnom cilju i ako ne postoji razumni odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se nastoji ostvariti (vidi Evropski sud, Stubbings i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 22. oktobra 1996. godine, Izvještaj o presudama i odlukama 1996-IV, stav 50; i, mutatis mutandis, Lončar protiv Bosne i Hercegovine, predstavka broj 15835/08, presuda od 25. februara 2014. godine, stav 37.).

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, to jest zbog čega je u predmetnom postupku odbacio tužbu apelanta, odnosno zbog čega nisu bili ispunjeni uslovi za meritorno rješavanje konkretne pravne stvari, a u takvom obrazloženju Okružnog suda Ustavni sud ne nalazi elemente proizvoljnosti. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3264/21 (N. D.) | Sudska praksa | Aktio