Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2149/20 (T. S.)

Odluka donesena 16. 11. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2149/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 11. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP-2149/20, rješavajući apelaciju Taiba Suljkanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka c) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Taib Suljkanović zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 P 064276 15 Gž od 16. marta 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Taib Suljkanović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 P 064276 20 Gži 16 od 14. maja 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Taib Suljkanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, kojeg je u vrijeme podnošenja apelacije zastupala Mirsada Dizdarević, advokat iz Tuzle, a sada likvidator kancelarije Šefko Dizdarević, advokat iz Tuzle, podnio je 25. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 126 0 P 064276 20 Gži 16 od 14. maja 2020. godine, te zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, kao i dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 126 0 P 064276 15 Gž od 16. marta 2016. godine.

Parnični postupak

2. Apelant i ostali tužitelji (R. K., B. K., N. M., M. B., Z. Š., I. O., S. S. i S. O.) podnijeli su 6. jula 2009. godine tužbu Općinskom sudu u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv tuženog „Global Ispat Koksna Industrija“ , radi isplate razlike plaća.

3. Presudom Općinskog suda broj 126 0 P 064276 12 P od 6. oktobra 2015. godine obavezan je tuženi da na ime razlike iznosa pripadajućih plaća za određeni period isplati apelantu i ostalim tužiteljima određene novčane iznose sa zakonskim zateznim kamatama (sve bliže navedeno u izreci presude), kao i da na ime apelanta i ostalih tužitelja, na utvrđene razlike plaća, izvrši uplatu obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Prvostepenom presudom, odbijeni su apelant i ostali tužitelji sa preostalim zahtjevom za isplatu potraživane razlike plaća, obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za utuženi period. Istom presudom, obavezani su apelant i ostali tužitelji da nadoknade tuženom srazmjerne troškove parničnog postupka.

4. Presudom Kantonalnog suda broj 126 0 P 064276 15 Gž od 16. marta 2016. godine odbijena je žalba tuženog, dok je žalba apelanta i ostalih tužitelja uvažena, preinačena prvostepena presuda tako što je obavezan tuženi da na ime razlike iznosa pripadajućih plaća isplati apelantu i ostalim tužiteljima novčane iznose koji su veći od iznosa dosuđenih prvostepenom presudom, te da na ime apelanta i ostalih tužitelja na tako utvrđenu razliku plaća izvrši uplatu obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, kao i da im nadoknadi troškove parničnog postupka. Izvršni postupak

5. Apelant je 11. januara 2018. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Global Ispat Koksna Industrija“ d.o.o. Lukavac (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za određeni vremenski period i naplate troškova izvršnog postupka. Prijedlog za izvršenje podnesen je na osnovu izvršne isprave – presude Općinskog suda broj 126 0 P 064276 12 P od 6. oktobra 2015. godine, koja je preinačena presudom Kantonalnog suda broj 126 0 P 064276 15 Gž od 16. marta 2016. godine.

6. Općinski sud je 7. novembra 2018. godine održao ročište.

7. Rješenjem Općinskog suda broj 126 0 P 064276 18 I 16 od 28. novembra 2018. godine određeno je predloženo izvršenje koje će se provesti pljenidbom novčanih sredstava izvršenika sa transakcijskih računa otvorenih kod poslovnih banaka i prenosom zaplijenjenog potraživanja na transakcijski račun Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, KAS Tuzla, a troškovi izvršnog postupka isplatiti na transakcijski račun apelantovog punomoćnika. Istim rješenjem, odbijen je apelantov zahtjev za naknadu troškova izvršnog postupka koji se odnose na troškove zastupanja na ročištu od 7. novembra 2018. godine u iznosu od 421,20 KM. U obrazloženju rješenja, Općinski sud je naveo da izvršnom ispravom nije bio određen iznos doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, ali da je bio odrediv, pa je stoga sud odredio vještačenje i na osnovu nalaza i mišljenja vještaka utvrdio visinu doprinosa u iznosu od 7.950,45 KM. Nadalje, Općinski sud je naveo da je apelant odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova izvršnog postupka koji se odnose na troškove za zastupanje na ročištu održanom 7. novembra 2018. godine, jer je apelant u parničnom postupku mogao ishodovati izvršnu ispravu u kojoj bi bili određeni iznosi na ime doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, tako da izvršenik nije dužan snositi te troškove jer nije prouzrokovao zakazivanje ročišta prije donošenja rješenja o izvršenju.

8. Rješenjem Općinskog suda broj 126 0 P 064276 18 I 16 od 27. januara 2020. godine odbijeni su kao neosnovani prigovori apelanta i izvršenika, te je rješenje o izvršenju od 28. novembra 2018. godine u cijelosti održano na snazi. Istim rješenjem, odbijen je apelantov zahtjev za naknadu troškova izvršnog postupka za sastav prigovora na rješenje o izvršenju i za sastav odgovora na prigovor izvršenika, te je odbijen zahtjev izvršenika za naknadu troškova izvršnog postupka koji se odnose na sastav prigovora na rješenje o izvršenju i troškova zastupanja na ročištu održanom 7. novembra 2018. godine.

9. U obrazloženju rješenja, Općinski sud je naveo da su rješenjem o izvršenju, pored doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje određeni i troškovi izvršnog postupka u iznosu od 471,20 KM (troškovi za sastav prijedloga za izvršenje u iznosu od 421,20 KM i troškovi vještačenja u iznosu od 50,00 KM). Općinski sud je ukazao da su u skladu sa odredbama člana 16. stav 4. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) navedeni troškovi bili potrebni za izvršenje, te su stoga i dosuđeni apelantu. Zatim, da nije osnovan apelantov prigovor u odnosu na troškove za zastupanje na ročištu od 7. novembra 2018. godine, iz razloga koji su navedeni u obrazloženju rješenja o izvršenju (ročište održano na prijedlog apelanta i ti troškovi se ne mogu staviti na teret izvršeniku).

10. Apelant je podnio žalbu protiv rješenja Općinskog suda od 27. januara 2020. godine.

11. Rješenjem Kantonalnog suda broj 126 0 P 064276 20 Gži 16 od 14. maja 2020. godine, odbijena je apelantova žalba i potvrđeno rješenje Općinskog suda u dijelu koji se odnosi na troškove postupka, te je odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

12. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da se apelantovi žalbeni navodi svode na osporavanje dijela ožalbenog rješenja kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova za zastupanje na ročištu održanom 7. novembra 2018. godine. Kantonalni sud je ukazao da je prema odredbama člana 16. stav 4. ZIP izvršenik dužan tražiocu izvršenja nadoknaditi troškove koji su bili potrebni za izvršenje. Takođe, da je članom 36. stav 1. istog zakona propisano koji podaci moraju biti naznačeni u prijedlogu za izvršenje (između ostalog, mora biti naznačeno potraživanje čije se ostvarenje traži). Kantonalni sud je naveo da apelant u parničnom postupku iz kojeg potiče izvršna isprava nije dokazivao i tražio da se utvrdi koliko iznosi potraživanje doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, već je samo naznačio period na koji se odnosi konkretno potraživanje, tako da je ono odredivo. Dakle, da apelant u prijedlogu za izvršenje nije naznačio iznos potraživanja doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje čije ostvarenje je tražio, već je predložio da sud radi utvrđivanja tog iznosa zakaže ročište na kome će se u tu svrhu odrediti vještačenje po vještaku ekonomske struke. Kantonalni sud je ukazao da je apelant propustio da u prijedlogu za izvršenje, u smislu odredaba člana 36. stav 1. ZIP, navede tačan iznos potraživanja i podnese obračun konkretnih doprinosa. Shodno tome, Kantonalni sud je ukazao da su se mogli izbjeći troškovi zastupanja apelanta na ročištu od 7. novembra 2018. godine, te da troškovi održanog ročišta nisu bili potrebni za izvršenje, pa iz tog razloga izvršenik nije dužan naknaditi te troškove apelantu, što je pravilno zaključio i prvostepeni sud primjenom člana 16. stav 4. ZIP u vezi sa članom 36. stav 1. ZIP.

Apelacioni navodi

13. Apelant je naveo da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

14. Apelant je naveo da je predmetnu apelaciju podnio iz razloga što mu nisu priznati troškovi postupka za pristup punomoćnika na ročište koje je održano 7. novembra 2018. godine. Zatim, da je 12. aprila 2016. godine podnio prijedlog za izvršenje, radi naplate razlika plata i doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, koji prijedlog mu je sud vratio na uređenje u odnosu na doprinose, da bi u konačnici apelant odustao od dijela prijedloga za naplatu doprinosa (sud obustavio izvršni postupak u tom dijelu), dok je apelant ostao kod prijedloga za isplatu razlika plaća. Zatim, da je pokrenuo novi izvršni postupak, kojeg je osporio predmetnom apelacijom, u kojem je predložio da se provede vještačenje po vještaku ekonomske struke. Apelant je ukazao da je pogrešan stav suda da je u parničnom postupku trebao ishodovati izvršnu ispravu u kojoj bi bili određeni iznosi za isplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Zatim, da sud nije morao održati konkretno ročište, te da je izvršenik tokom izvršnog postupka pokušavao da izbjegne obavezu koju ima prema apelantu, zbog čega je apelant morao angažovati vještaka kako bi se izvršio obračun iznosa za doprinose. Takođe, da izvršeniku nije nepoznato kako se obračunavaju doprinosi (što je njegova zakonska obaveza), te da je izvršenik kriv za pokretanje izvršnog postupka jer je imao mogućnost da namiri predmetno potraživanje sve do dana održavanja ročišta. U odnosu na navode o dužini trajanja parničnog i izvršnog postupka, apelant je ukazao da je 2009. godine pokrenuo parnični postupak protiv izvršenika (tada tuženog), a da izvršni postupak traje četiri godine. Takođe, apelant je naveo da je razlika za doprinose uplaćena 27. novembra 2019. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud obaveže Vladu Tuzlanskog kantona da njemu i njegovom punomoćniku isplati naknadu na ime nematerijalne štete zbog dužine trajanja parničnog i izvršnog postupka.

Relevantni propisi

15. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUS BiH, 74/11 - OUS FBiH, 35/12, 35/12 - Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - OUS BiH, 55/18 - Rješenje US BiH i 25/20 - OUS BiH). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka i 39/09) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 5. stav (1) Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 16. stav (4) Troškovi postupka (4) Izvršenik je dužan tražiocu izvršenja da nadoknadi troškove koji su bili potrebni za izvršenje.

Član 36.

Prijedlog za izvršenje (1) Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačen izvršni ili vjerodostojni dokument na osnovu kojeg se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja.

16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) tačka c) i (4) Pravila Ustavnog suda.

17. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. Član 18. st. (1), (3) tačka c) i (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio;

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Protek roka (u odnosu na parnični postupak)

19. Iako u spisu nema dokaza o datumu kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda broj 126 0 P 064276 15 Gž od 16. marta 2016. godine, Ustavni sud zapaža da je apelant navedenu presudu morao primiti prije 11. januara 2018. godine, kada je podnio prijedlog za izvršenje pravosnažne presude. Imajući u vidu da je predmetna apelacija podnesena 25. juna 2020. godine, proizilazi da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda od 16. marta 2016. godine.

20. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Prima facie (u odnosu na izvršni postupak)

21. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

22. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili procesno pravo kada su odbili da dosude naknadu na ime troškova zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 7. novembra 2018. godine. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

23. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dali jasne i precizne razloge zbog kojih su odbili da dosude apelantu troškove zastupanja po punomoćniku na ročištu koje je održano 7. novembra 2018. godine, niti se može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. U odnosu na navode o povredi prava na suđenje u „razumnom roku“, Ustavni sud zapaža da je izvršni postupak pokrenut prijedlogom za izvršenje od 11. januara 2018. godine, a da je okončan rješenjem Kantonalnog suda od 14. maja 2020. godine. Dakle, izvršni postupak je trajao dvije godine i četiri mjeseca. Ustavni sud zapaža da je u tom vremenskom periodu održano jedno ročište pred Općinskim sudom, te da su ukupno donesene tri odluke (dva rješenja je donio Općinski sud, a jedno rješenje Kantonalni sud). Shodno tome, Ustavni sud smatra da dužina trajanja izvršnog postupka od dvije godine i četiri mjeseca, pod okolnostima konkretnog slučaja, zadovoljava standarde prava na pravično suđenje. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao o istim apelacionim navodima u odnosu na isto činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova, niti je našao da dužina trajanja izvršnih postupaka u identičnim okolnostima prelazi granice razumnog roka (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2097/20 od 5. oktobra 2021. godine i Odluka o dopustivosti broj AP-2098/20 od 20. oktobra 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

24. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

25. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2149/20 (T. S.) | Sudska praksa | Aktio