Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3177/20 (E. Đ.)

Odluka donesena 16. 11. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3177/20

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 11. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP 3177/20, rješavajući apelaciju Edina Đuzića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Edin Đurić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu kao predmet broj 126 0 I 186882 16 I.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 126 0 I 186882 16 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantu Edinu Đuriću isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Edin Đuzić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, kojeg zastupa Šefko Dizdarević, advokat iz Tuzle, podnio 25. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 126 0 I 186882 16 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 2. septembra 2020. i 6. oktobra 2021. godine da dostavi odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovore na apelaciju 24. septembra 2020. i 18. oktobra 2021. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Uvodne napomene

5. Apelant je zajedno sa ostalim tužiteljima 6. jula 2009. godine Općinskom sudu u Tuzli podnio tužbu protiv tuženog „Global Ispat“ Koksna industrija d.o.o. Lukavac radi potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud u Tuzli je donio Presudu broj 32 0 P 064007 09 P od 15. oktobra 2012. godine. Kantonalni sud u Tuzli je donio Presudu broj 32 0 P 064007 12 Gž od 16. maja 2014. godine. Vrhovni sud FBiH je donio Presudu broj 32 0 P 064007 14 Rev od 6. septembra 2016. godine kojom je preinačio nižestepene presude i obavezao tuženog da na ime razlike plaće za utuženi period isplati apelantu i ostalim tužiteljima određene novčane iznose, te da Federalnom zavodu PIO uplati doprinose iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja na način naveden u izreci osporene presude.

Predmetni izvršni postupak

6. Apelant je 28. septembra 2016. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika („Global Ispat“ Koksna industrija d.o.o Lukavac), na osnovu Presude Vrhovnog suda broj 32 0 P 064007 14 Rev od 6. septembra 2016. godine radi naplate novčanog potraživanja.

7. Iz stanja spisa proizlazi da Općinski sud po podnesenom prijedlogu za izvršenje nije postupao, tj. da u predmetnom izvršnom postupku nakon podnošenja prijedloga nije preduzimao procesne radnje.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističe da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, da još uvijek nije odlučeno o njegovom prijedlogu za izvršenje, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u određenom novčanom iznosu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju

9. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u konkretnom izvršnom predmetu još nije odlučeno o prijedlogu za izvršenje, odnosno da predmet nije uzet u rad isključivo zbog preopterećenosti ovog suda izvršnim predmetima i činjenice da se predmet ne nalazi u Planu rješavanja starih predmeta za 2020. i 2021. godinu (također se predmet nije nalazio u Planu niti za prethodne godine). Ukazuje da će, imajući u vidu starost inicijalnog akta, tj. prijedloga za izvršenje, kao i dosadašnju praksu Ustavnog suda, apelantov predmet biti uzet u rad početkom novembra ove godine o čemu će, kako navodi, nakon donošenja rješenja o izvršenju o tome i obavijestiti Ustavni sud.

V.Relevantni propisi

10. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 - OUS, 35/12, 35/12-Rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - Odluka USBiH i 55/18-Rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

13. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

15. Apelant smatra da mu je, zbog nepostupanja Općinskog suda po njegovom prijedlogu, odnosno zbog dužine izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

16. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog nepostupanja Općinskog suda po podnesenom prijedlogu za izvršenje. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

17. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju.

18. U konkretnom slučaju postupak je započeo 28. septembra 2016. godine, kada je apelant Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje po kojem Općinski sud nije donio odluku. Dakle, Općinski sud u predmetnom izvršnom postupku, koji je po zakonu hitne prirode, nije donio odluku pet godina nakon podnošenja prijedloga za izvršenje kao inicijalnog akta.

19. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da član 6. stav 1. Evropske konvencije osigurava svakome pravo da bilo koji pravni zahtjev u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama iznese pred sud. Pravo na pokretanje sudskog postupka u građanskim pitanjima predstavlja jedan od aspekata prava na sud zajamčenog članom 6. stav 1. Evropske konvencije. U predmetu Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva (vidi presudu Evropskog suda, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 21. februara 1975. godine, Serija A, broj 18, stav 35) Evropski sud je usvojio stav da bi bilo «neshvatljivo da član 6. stav 1. detaljno opisuje proceduralne garancije osigurane strankama u tekućoj parnici, a da pravo ne zaštiti ono što samo po sebi omogućava korist od takvih garancija, tj. pristup sudu. Pravičan, javni i brz sudski postupak nema nikakvu vrijednost ako nema sudskog postupka». Stav Evropskog suda jeste da je pravo na pristup sudu element sadržan u članu 6. stav 1. Evropske konvencije, koje je zasnovano na samoj formulaciji prve rečenice prvog stava ovog člana, kad se čitaju u svom kontekstu i u okviru sljedeća dva pravna načela: (1) načelo prema kojem se građanska tužba obavezno može podnijeti sudiji kao jedno od univerzalno priznatih trajnih načela prava i (2) načelo međunarodnog prava koje zabranjuje odricanje pravde.

20. Pristup sudskom ili upravnom organu mora biti suštinski, a ne samo formalan (vidi odluku Evropskog suda za ljudska prava Airey protiv Irske, 1979. godine). Država mora osigurati pristup sudu svakome ko ima zahtjev koji ulazi u okvir člana 6. stav 1. Evropske konvencije i taj pristup ne može ograničiti određenim kategorijama ljudi (vidi, Keegen protiv Irske, 1994. godine). Organi koji imaju slobodu sudskog odlučivanja imaju širok opseg slobodne procjene sve dok se drže suštinskih zahtjeva iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ettl i drugi protiv Austrije, 1987. godine, i Skräby protiv Švedske, 1990. godine).

21. Imajući u vidu navedene standarde i okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku pokreće pitanje da li je svojim nepostupanjem po apelantovom prijedlogu u dužem vremenskom periodu Općinski sud povrijedio njegovo pravo na suštinski i djelotvoran pristup sudu, koje je sadržano u pravu na pravično suđenje.

22. Naime, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud u predmetnom postupku ponašao pasivno i da pet godina nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, kao inicijalnog akta, u postupku nije preduzimao procesne radnje, te da je postupak i dalje u početnoj fazi.

23. Dakle, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud propustio da po podnesenom inicijalnom aktu blagovremeno postupi, da postupak nije vodio efikasno i u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, te da je na taj način apelantu uskratio njegovo pravo na „pristup sudu“, jer je apelant „pristup sudu“ imao samo formalno, a ne i suštinski.

24. Kao opravdanje za neodlučivanje o apelantovom prijedlogu Općinski sud je naveo Plan rješavanja predmeta, te veliku preopterećenosti suda izvršnim predmetima.

25. U vezi s Planom rješavanja predmeta, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da Plan rješavanja predmeta koji je sačinilo VSTV i koji je prioritetan u rješavanju predmeta ne oslobađa redovne sudove obaveze postupanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, te da se samim tim ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za nepostupanje po apelantovom prijedlogu za izvršenje u periodu od oko pet godina u postupku koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim.

26. U vezi s preopterećenosti suda izvršnim predmetima, Ustavni sud napominje da se ta okolnost, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za nepostupanje po apelantovom prijedlogu u periodu od pet godina, jer javna vlast ima dužnost organizirati svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje.

27. Imajući u vidu sve pojedinosti konkretnog slučaja, teškoće sa kojima se susreću redovni sudovi u pogledu rješavanja velikog broja predmeta, kao i Plan rješavanja predmeta koji je sačinilo VSTV, Ustavni sud zaključuje da te teškoće nisu bile takve prirode da opravdano uzrokuju potpuno pasivno ponašanje suda u vremenskom periodu od pet godina.

28. Ustavni sud, imajući u vidu navedene okolnosti konkretnog slučaja, razmatrajući konkretan slučaj u okviru prakse Evropskog suda za ljudska prava, koju usvaja i Ustavni sud i podržava pozitivno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine, propisima kojima su utvrđeni rokovi za preduzimanje određenih radnji sudova u izvršnom postupku, konstatira da je rezultat propusta Općinskog suda da u predmetnom postupku u vremenu od pet godina ne preduzme niti jednu procesnu radnju, odnosno da ne odluči o podnesenom prijedlogu za izvršenje predstavlja povredu apelantovog prava na suštinski i djelotvoran pristup sudu.

29. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na suštinski i djelotvoran pristup sudu kao jednan od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

30. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

31. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

32. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

33. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

34. Također, apelant navodi da mu je, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Općinskim sudom, povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom izvršnom postupku došlo do kršenja apelantovog prava na pristup sudu kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je u konkretnom slučaju od podnošenja prijedloga za izvršenje protekao period od pet godina u kom periodu Općinski sud nije preduzeo niti jednu procesnu radnju, odnosno nije donio odluku o podnesenom prijedlogu za izvršenje, zbog čega apelant pristup sudu ima samo formalno, ali ne i suštinski.

36. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3177/20 (E. Đ.) | Sudska praksa | Aktio