Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2154/20 (N. M. i Z. Š.)
Odluka donesena 16. 11. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Prava iz radnog odnosa
- Protek roka
- Radni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2154/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP-2154/20, rješavajući apelacije Nihada Malkića i Zijada Šehovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka c) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli Nihad Malkić i Zijad Šehović zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 P 064276 15 Gž od 16. marta 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nihad Malkić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 P 064276 20 Gži 11 od 12. maja 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Zijad Šehović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 P 064276 20 Gži 14 od 14. maja 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Nihad Malkić (u daljnjem tekstu: I apelant) iz Poljica, kojeg je zastupala u vrijeme podnošenja apelacije Mirsada Dizdarević, advokat iz Tuzle, a sada likvidator kancelarije Šefko Dizdarević, advokat iz Tuzle, podnio je 26. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 126 0 P 064276 20 Gži 11 od 12. maja 2020. godine, te zbog dužine trajanja navedenog izvršnog postupka, kao i dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 126 0 P 064276 15 Gž od 16. marta 2016. godine. Navedena apelacija je zavedena pod brojem AP 2154/20.
2. Zijad Šehović (u daljnjem tekstu: II apelant) iz Tuzle, kojeg je zastupala u vrijeme podnošenja apelacije Mirsada Dizdarević advokat iz Tuzle, a sada likvidator kancelarije Šefko Dizdarević, advokat iz Tuzle, podnio je 26. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 126 0 P 064276 20 Gži 14 od 14. maja 2020. godine, te zbog dužine trajanja navedenog izvršnog postupka, kao i dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 126 0 P 064276 15 Gž od 16. marta 2016. godine. Navedena apelacija je zavedena pod brojem AP 2155/20.
Spajanje predmeta
3. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim tvrdnjama o povredi ustavnih prava i na istom činjeničnom stanju, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2154/20. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Parnični postupak
4. Apelanti su 6. jula 2009. godine podnijeli tužbu protiv tuženog „Global Ispat Koksna Industrija“ radi isplate razlike plaća.
5. Presudom Općinskog suda u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 126 0 P 064276 12 P od 6. oktobra 2015. godine obavezan je tuženi da na ime razlike iznosa pripadajućih plaća za određeni period isplati apelantima (kao i ostalim tužiteljima navedenim u toj presudi) određene novčane iznose sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da na ime apelanata, na utvrđene razlike plaća, izvrši uplatu obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, dok su apelanti odbijeni sa tužbenim zahtjevom preko dosuđenog iznosa (sve bliže navedeno u izreci presude). Istom presudom, obavezani su apelanti (i ostali tužitelji) da nadoknade tuženom troškove parničnog postupka.
6. Presudom Kantonalnog suda broj 126 0 P 064276 15 Gž od 16. marta 2016. godine odbijena je žalba tuženog, dok je žalba apelanata (i ostalih tužitelja) uvažena, preinačena prvostepena presuda tako što je obavezan tuženi da na ime razlike iznosa pripadajućih plaća isplati apelantima (i ostalim tužiteljima) novčane iznose koji su veći od iznosa dosuđenih prvostepenom presudom, te da na ime tako utvrđenu razliku plaća izvrši uplatu obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, kao i da im nadoknadi troškove parničnog postupka.
Izvršni postupak
7. Apelanti su 11. januara 2018. godine podnijeli Općinskom sudu prijedloge za izvršenje protiv „Global Ispat Koksna Industrija“ d.o.o. Lukavac (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje i naplate troškova izvršnog postupka, a na osnovu izvršne isprave – presude Općinskog suda broj 126 0 P 064276 12 P od 6. oktobra 2015. godine, koja je preinačena presudom Kantonalnog suda broj 126 0 P 064276 15 Gž od 16. marta 2016. godine.
8. U oba izvršna postupka, Općinski sud je 7. novembra 2018. godine održao po jedno ročište.
9. Rješenjima Općinskog suda broj 126 0 P 064276 18 I 12 (AP 2154/20), odnosno broj 126 0 P 064276 18 I 14 (AP 2155/20) od 28. novembra 2018. godine, određena su predložena izvršenja koja će se provesti pljenidbom novčanih sredstava izvršenika sa transakcijskih računa otvorenih kod poslovnih banaka i prenosom zaplijenjenog potraživanja na transakcijski račun Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, KAS Tuzla, dok će se troškovi izvršnog postupka isplatiti na transakcijski račun punomoćnika apelanata. Istim rješenjima, odbijeni su zahtjevi apelanata za naknadu troškova izvršnog postupka koji se odnose na troškove zastupanja na ročištima održanim 7. novembra 2018. godine.
10. U obrazloženju navedenih rješenja, Općinski sud je naveo da su apelanti putem punomoćnika podnijeli prijedloge za izvršenje radi naplate doprinosa za PIO/MIO. Kako izvršnom ispravom iznos doprinosa nije bio određen, ali je bio odrediv, Općinski sud je odredio vještačenje i na osnovu nalaza i mišljenja vještaka utvrdio visinu doprinosa u iznosu od 9.733,06 KM za I apelanta i iznos od 8.053,39 KM za II apelanta, te je nakon toga odredio predložena izvršenja. Nadalje je naveo da su apelanti odbijeni sa zahtjevima za naknadu troškova izvršnog postupka, koji se odnose na troškove za zastupanje na ročištima održanim 7. novembra 2018. godine, jer su apelanti u parničnom postupku mogli ishodovati izvršnu ispravu u kojoj bi bili određeni iznosi na ime doprinosa za PIO/MIO, tako da izvršenik nije dužan snositi te troškove jer nije prouzrokovao zakazivanje ročišta prije donošenja rješenja o izvršenju.
11. Rješenjima Općinskog suda broj 126 0 P 064276 18 I 12 od 22. novembra 2019. godine (AP 2154/20), odnosno broj 126 0 P 064276 18 I 14 od 27. januara 2020. godine (AP 2155/20), odbijeni su kao neosnovani prigovori apelanata i izvršenika i rješenja o izvršenju od 28. novembra 2018. godine su održana na snazi, te su „odbijeni zahtjevi apelanata za naknadu troškova izvršnog postupka na ime sastava prigovora na rješenje o izvršenju i sastava odgovora na prigovor izvršenika, kao i izvršenikov zahtjev za naknadu troškova sastava prigovora na rješenje o izvršenju i troškova zastupanja na ročištu održanom 7. novembra 2018. godine“.
12. U obrazloženju navedenih rješenja, Općinski sud je naveo da su rješenjima o izvršenju, pored doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, određeni apelantima i troškovi izvršnog postupka u iznosu od 471,20 KM (troškovi za sastav prijedloga za izvršenje u iznosu od 421,20 KM i troškovi vještačenja u iznosu od 50,00 KM). Općinski sud je ukazao da su u skladu sa odredbama člana 16. stav 4. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) navedeni troškovi bili potrebni za izvršenje, te su stoga i dosuđeni apelantima. Zatim je naveo da nisu osnovani prigovori apelanata u odnosu na troškove za zastupanje na ročištima od 7. novembra 2018. godine, iz razloga što su ta ročišta održana na prijedlog apelanata i ti troškovi se ne mogu staviti na teret izvršeniku.
13. Predmetni spisi su Kantonalnom sudu, na odlučivanje po žalbama apelanata protiv navedenih rješenja, dostavljeni 7. maja 2020. godine.
14. Rješenjima Kantonalnog suda broj 126 0 P 064276 20 Gži 11 od 12. maja 2020. godine (AP 2154/20), odnosno broj 126 0 P 064276 20 Gži 14 od 14. maja 2020. godine (AP 2155/20), odbijene su žalbe apelanata i prvostepena rješenja, u dijelu koji se odnosi na troškove postupka, su potvrđena, te je odbijen zahtjev apelanata za naknadu troškova žalbenog postupka.
15. U obrazloženju navedenih rješenja, Kantonalni sud je naveo da se žalbeni navodi apelanata svode na osporavanje dijela ožalbenih rješenja kojim je odbijen njihov zahtjev za naknadu troškova za zastupanje na ročištima održanim 7. novembra 2018. godine. Zatim je ukazao da je odredbama ZIP propisano da je izvršenik dužan tražiocu izvršenja nadoknaditi troškove koji su bili potrebni za izvršenje (član 16. stav 4.), te da u prijedlogu za izvršenje, između ostalog, mora biti naznačeno potraživanje čije se ostvarenje traži (član 36. stav 1.). S tim u vezi je istakao da apelanti u prijedlozima za izvršenje nisu naznačili iznos potraživanja doprinosa za PIO čije su ostvarenje tražili (s obzirom da je izvršnom ispravom određen samo period ali ne i iznos potraživanja na ime doprinosa), već su predložili da sud radi utvrđivanja tog iznosa zakaže ročište na kome će se u tu svrhu odrediti vještačenje po vještaku finansijske struke. Kantonalni sud je naveo da su apelanti propustili da u prijedlogu za izvršenje navedu tačan iznos potraživanja doprinosa i podnesu obračun tih doprinosa, shodno odredbi člana 36. stav 1. ZIP. Naime, iz navedenog proizlazi da se održavanje spornih ročišta i troškovi zastupanja apelanata na tim ročištima moglo izbjeći, pa stoga troškovi održavanja ročišta nisu bili potrebni za izvršenje, zbog čega te troškove izvršenik nije dužan ni naknaditi.
Apelacioni navodi
16. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući pravo na suđenje u razumnom roku, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
17. Apelanti navode da im je sud bio dužan dosuditi naknadu troškova zastupanja advokata na ročištima održanim 7. novembra 2018. godine. Zatim su naveli da su 12. aprila 2016. godine podnijeli prijedloge za izvršenja, radi naplate razlika plata i doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, koje prijedloge im je sud vratio na uređenje u odnosu na doprinose, da bi u konačnici apelanti odustali od dijela prijedloga za naplatu doprinosa (sud obustavio izvršni postupak u tom dijelu), dok su ostali kod prijedloga za isplatu razlika plaća. Zatim, da su pokrenuli nove izvršne postupke, koje su osporili predmetnim apelacijama, u kojim su predložili da se provede vještačenje po vještaku ekonomske struke. Apelanti su ukazali da je pogrešan stav suda da je u parničnom postupku trebao ishodovati izvršnu ispravu u kojoj bi bili određeni iznosi za isplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Zatim, da sud nije morao održati sporna ročišta (da se moglo iskomunicirati i pismenim putem), te da je izvršenik tokom predmetnih izvršnih postupaka pokušavao da izbjegne obavezu koju ima prema apelantima, zbog čega su apelanti morali angažovati vještaka kako bi se izvršio obračun iznosa za doprinose. Takođe, da izvršeniku nije nepoznato kako se obračunavaju doprinosi (što je njegova zakonska obaveza), te da je izvršenik kriv za pokretanje izvršnih postupaka jer je imao mogućnost da namiri predmetna potraživanja sve do dana održavanja ročišta. U odnosu na navode o dužini trajanja parničnog i izvršnih postupaka, apelanti su ukazali da su 2009. godine pokrenuli parnični postupak protiv izvršenika (tada tuženog), a da su izvršni postupci trajali četiri godine. Takođe su naveli da je razlika za doprinose uplaćena 27. novembra 2019. godine. Apelanti su predložili da Ustavni sud obaveže Vladu Tuzlanskog kantona da njima i njihovom punomoćniku isplati naknadu na ime nematerijalne štete zbog dužine trajanja parničnog i izvršnih postupaka.
Relevantni propisi
18. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUS BiH, 74/11 - OUS FBiH, 35/12, 35/12 - Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - OUS BiH, 55/18 - Rješenje US BiH i 25/20 - OUS BiH). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka i 39/09) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 5. stav (1) Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 16. stav (4) Troškovi postupka (4) Izvršenik je dužan tražiocu izvršenja da nadoknadi troškove koji su bili potrebni za izvršenje.
Član 36.
Prijedlog za izvršenje (1) Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačen izvršni ili vjerodostojni dokument na osnovu kojeg se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja.
19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) tačka c) i (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. st. (1), (3) tačka c) i (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio;
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Protek roka (u odnosu na parnični postupak)
20. Iako u spisu nema dokaza o tačnom datumu kada su apelanti primili presudu Kantonalnog suda broj 126 0 P 064276 15 Gž od 16. marta 2016. godine, Ustavni sud zapaža da su apelanti navedenu presudu morali primiti prije 11. januara 2018. godine, kada su podnijeli prijedloge za izvršenje pravosnažne presude. Imajući u vidu da su predmetne apelacije podnesene 26. juna 2020. godine, proizlazi da su apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu odluku.
21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Prima facie (u odnosu na izvršni postupak)
22. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
23. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnim apelacijama, odnose na način na koji su sudovi primijenili procesno pravo kada su odbili da apelantima dosude naknadu na ime troškova zastupanja po advokatu na ročištima održanim 7. novembra 2018. godine. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
24. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dali jasne i precizne razloge zbog kojih su odbili da apelantima dosude troškove zastupanja po advokatu na ročištima održanim 7. novembra 2018. godine, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. U odnosu na navode o povredi prava na suđenje u „razumnom roku“, Ustavni sud zapaža da su predmetni izvršni postupci pokrenuti prijedlozima za izvršenje od 11. januara 2018. godine, a da su okončani rješenjima Kantonalnog suda od 12. i 14. maja 2020. godine. Dakle, izvršni postupci su trajali dvije godine i četiri mjeseca. Ustavni sud zapaža da je u tom vremenskom periodu održano po jedno ročište pred Općinskim sudom, te da su u oba osporena izvršna postupka donesene po tri odluke (po dva rješenja je donio Općinski sud, a jedno rješenje Kantonalni sud). Shodno tome, Ustavni sud smatra da dužina trajanja izvršnih postupaka od dvije godine i četiri mjeseca, pod okolnostima konkretnih slučajeva, zadovoljava standarde prava na pravično suđenje. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao o istim apelacionim navodima u odnosu na isto činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova, niti je našao da dužina trajanja postupka u identičnim okolnostima prelazi granice razumnog roka (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2097/20 od 5. oktobra 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
25. Imajući u vidu odredbu člana 18. st. (3) tačka c) i (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić