Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4184/20 (STINGER-INVEST d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 16. 11. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršenje
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4184/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP-4184/20, rješavajući apelaciju koju je podnio STINGER-INVEST d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio STINGER-INVEST d.o.o. Sarajevo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Ip 276728 14 Pž, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. STINGER-INVEST d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Feđa Tihić advokat iz Sarajeva, podnio je 23. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Ip 276728 14 Pž.
2. Općinski sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je Rješenjem o izvršenju broj 65 0 Ip 276728 12 Ip od 7. novembra 2012. godine odredio predloženo izvršenje tražioca izvršenja (HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d. Mostar), na osnovu izvršne notarske isprave - Ugovora o uspostavljanju hipoteke od 30. jula 2007. godine, radi naplate novčanog potraživanja na nekretninama izvršenika (CENTROTRANS-TRANSPORT ROBE d.d. Sarajevo), te odredio troškove tražioca izvršenja u određenom iznosu.
3. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 Ip 276728 12 Ip od 22. marta 2013. godine odbio kao neosnovan prigovor izvršenika izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 7. novembra 2012. godine i to rješenje u cijelosti ostavio na snazi, te je obavezao izvršenika da tražiocu izvršenja naknadi troškove za sastav odgovora na prigovor u iznosu od 978,00 KM.
4. Izvršenik je 3. aprila 2013. godine izjavio žalbu protiv rješenja od 22. marta 2013. godine, te je spis predmeta dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi 2. februara 2014. godine.
5. BORA d.o.o. Banjaluka je podneskom od 16. januara 2015. godine obavijestila Općinski sud o promjeni tražioca izvršenja, tj. da je na BORA d.o.o. Banjaluka preneseno potraživanje ranijeg tražioca izvršenja.
6. Treća lica (M.H. i N.H.) su 19. marta 2018. godine izjavila prigovor protiv rješenja o izvršenju od 7. novembra 2012. godine.
7. Općinski sud je Rješenjem od 12. decembra 2018. godine usvojio prigovor trećih lica, proglasio nedopuštenim izvršenje određeno rješenjem od 7. novembra 2012. godine na nekretnini izvršenika upisanoj u dispozitivu rješenja, te obustavio izvršenje i ukinuo provedene radnje koje se odnose na navedenu nekretninu, dok je u preostalom dijelu rješenje o izvršenju ostavio neizmijenjenim u odnosu na nekretnine koje su vlasništvo izvršenika sa dijelom 1/1.
8. Tražilac izvršenja BORA d.o.o. Banjaluka je 4. januara 2019. godine izjavio žalbu protiv rješenja od 12. decembra 2018. godine. Općinski sud je dopisom od 11. oktobra 2019. godine dostavio predmetni spis Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi tražioca izvršenja BORA d.o.o. Banjaluka.
9. Općinski sud je 9. aprila 2019. godine održao prvo ročište za prodaju nekretnina i donio zaključak o prodaji nekretnina najpovoljnijem ponuđaču, te je rješenjem od 11. oktobra 2019. godine dosudio nekretnine kupcu City park d.d. Sarajevo.
10. Apelant je na osnovu pravnog posla zaključenog sa ranijim tražiocem izvršenja BORA d.o.o. Banjaluka 18. juna 2019. godine stupio u izvršni postupak na mjesto ranijeg tražioca izvršenja BORA d.o.o. Banjaluka.
11. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 Ip 276728 14 Pž od 13. januara 2021. godine odbio kao neosnovanu žalbu izvršenika izjavljenu protiv rješenja od 22. marta 2013. godine i potvrdio prvostepeno rješenje. Istim rješenjem je odbio kao neosnovanu žalbu tražioca izvršenja BORA d.o.o. Banjaluka izjavljenu protiv rješenja od 12. decembra 2018. godine i potvrdio prvostepeno rješenje.
12. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 lp 276728 12 lp od 8. juna 2021. godine odredio vještačenje po vještaku ekonomske struke radi obračuna tačnog iznosa apelantovog potraživanja.
13. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni izvršni postupak u toku pred Općinskim sudom. Apelacioni navodi
14. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant navodi da Kantonalni sud do dana podnošenja ove apelacije nije donio odluku o žalbi izvršenika izjavljenoj protiv rješenja od 22. marta 2013.godine, a kako bi se izvršni postupak, koji je po zakonu hitan, mogao okončati, te ističe da nepostupanjem tog suda nastaje neotklonjiva šteta apelantu u vidu onemogućavanja daljeg postupka ostvarivanja svojih prava. Apelant navodi da je u međuvremenu prvostepeni sud, shodno odredbama Zakona o izvršnom postupku, proveo sve radnje koje je moguće provesti, jer žalba na rješenje o izvršenju ne zaustavlja tok izvršnog postupka, ali odlaže namirenje. Također navodi da je predmet u prvostepenom sudu došao u fazu donošenja rješenja o namirenju i da se novčana sredstva u iznosu od preko 300.000,00 KM, koja su uplaćena od strane kupca nekretnina u izvršnom postupku, stoje na depozitnom računu Općinskog suda preko godinu dana, čime apelant direktno trpi štetu.
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
16. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. Ustavni sud ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
18. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, zapaža da je apelant 18. juna 2019. godine (osnovu pravnog posla zaključenog BORA d.o.o. Banjaluka) stupio u izvršni postupak na mjesto BORA d.o.o. Banjaluka kao ranijeg tražioca izvršenja. Imajući u vidu navedeno, kao i to da apelant ukazuje isključivo na dužinu žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom, Ustavni sud će kao dužinu trajanja postupka razmatrati period od 18. juna 2019. godine, kao dana kada je apelant stupio u izvršni postupak na mjesto ranijeg tražioca izvršenja, pa do 13. januara 2021. godine, kao datuma kada je Kantonalni sud donio rješenje kojim je odlučio o žalbi izvršenika (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1722/20 od 8. septembra 2021. godine, tačka 37., dostupna internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Dakle, relevantan period koji će Ustavni sud uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog žalbenog postupka jeste period od jedne godine i sedam mjeseci. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud donio odluku o žalbi prije donošenja odluke Ustavnog suda, odnosno ima u vidu da je apelant dobio odluku u predmetnom postupku, čime su se stekli uslovi za donošenje rješenja o namirenju, a što je, kako to proizlazi iz apelacionih navoda, bio osnovni razlog podnošenja predmetne apelacije. S obzirom na to, te imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaju, Ustavni sud smatra da navedeni period ipak nije prešao granice "razumnog roka" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da su stoga apelantovi navodi koji su izneseni u tom pravcu očigledno (prima facie) neosnovani.
19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić