Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3077/21 (Derby d.o.o. Orašje)

Odluka donesena 16. 11. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3077/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 11. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3077/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Derby d.o.o. Orašje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Derby d.o.o. Orašje protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Mals 052520 21 Pž od 16. juna 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Derby d.o.o. Orašje (u daljnjem tekstu: apelant) iz Orašja, kojeg zastupa Dino Dabić advokat iz Orašja, podnio je 27. augusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 Mals 052520 21 Pž od 16. juna 2021. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Orašju broj 25 0 Mals 052520 20 Mals od 15. marta 2021. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda od 16. juna 2021. godine, obavezan je apelant da tužiocu ("ROX" d.o.o. za promet i usluge Orašje) isplati dug u iznosu od 336,80 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu nadoknadi posebnu naknadu za troškove koji su prouzrokovani zbog kašnjenja apelanta u iznosu od 100,00 KM.

3. U obrazloženju prvostepene odluke prvostepeni sud je naveo da je na osnovu fakture robe broj RR0005570-20 od 25. maja 2020. godine utvrdio da je istu izdao tužilac apelantu na iznos od 2.990,15 KM i da je ta faktura ovjerena od strane tužioca i apelanta. Također da je utvrdio da je dio navedene fakture plaćen ili kompenzovan od strane apelanta, tako da je ostao neplaćen iznos od 336,80 KM, slijedom čega je obavezao apelanta da tužiocu plati navedeni novčani iznos shodno članu 516. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Prvostepeni sud je naveo da je, također, apelanta obavezao da tužiocu plati iznos od 100,00 KM za troškove koji su prouzrokovani tužiocu zbog kašnjenja apelanta u izvršavanju novčane obaveze u poslovnim transakcijama po fakturi od 25. maja 2020. godine, a shodno članu 14. Zakona o finansijskom poslovanju. U vezi s tim, ukazao je da nije mogao prihvatiti apelantove tvrdnje da su parnične stranke izvršile kompenzaciju svojih međusobnih potraživanja, te je odbio kao neosnovan prigovor preboja potraživanja po osnovu apelantovih računa od 27. januara 2017. godine na iznos od 410,00 KM i računu od 30. aprila 2017. godine na iznos od 315,99 KM, kao i traženi iznos od 200,00 KM za troškove zbog kašnjenja po tim računima. U tom pogledu je naveo da apelant ne može zahtijevati plaćanje računa od 27. januara i 30. aprila 2017. godine od strane tužioca, odnosno kompenzaciju tih računa za potraživanje tužioca, jer se oni ne odnose na tužioca već na fizičku osobu I.K., što proizlazi iz priloženih otpremnica uz te račune koje nisu potpisane ni od I.K. niti od tužioca, kao i iz priloženih fiskalnih računa. Prvostepeni sud je naveo da ti apelantovi računi nisu mogli biti kompenzovani po prijedlogu kompenzacije od 10. februara 2020. godine, niti po prijedlogu kompenzacije od 4. maja 2020. godine, kada su parnične stranke izvršile kompenzaciju svojih međusobnih potraživanja i konstatovale da je na navedene datume razlika njihovih međusobnih potraživanja 0,00 KM, jer su svi prijedlozi kompenzacije nastali prije računa broj RR0005570-20 od 25. maja 2020. godine koji se potražuje tužbenim zahtjevom.

4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud na navedeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbu člana 516. ZOO, te odredbu člana 14. Zakona o finansijskom poslovanju kada je odlučio o tužbenom zahtjevu tužioca kao u izreći prvostepene presude. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno odbio prigovor kompenzacije koji je apelant istakao u toku postupka i da je pravilno zaključio da se ne može izvršiti kompenzacija koja se odnosi na znatno kasnije ispostavljene račune sa predmetnim računom, a naročito jer je u toku postupka tužilac isticao prigovor zastare koji se odnosi na neke od računa iz navedenih kompenzacija.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi, između ostalog, da je po računu RR0005570-20 od 25. maja 2020.godine ostalo samo 30,59 KM duga, te ističe da je taj račun kompenziran kompenzacijom od 10. februara 2020.godine gdje je kompenzirano 1.808,67 KM na ime tog računa, te da je taj račun kompenziran i kompenzacijom od 4. maja 2020.godine gdje je kompenzirano 489,49 KM na ime tog računa.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant poziva u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi, pozivajući se na relevantne odredbe ZOO i Zakona o finansijskom poslovanju, te dovodeći iste u vezu sa utvrđenim činjeničnim stanjem, u obrazloženju svojih odluka dali jasno obrazloženje zbog čega je u konkretnom slučaju apelant obavezan da tužiocu plati utuženi iznos duga, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3077/21 (Derby d.o.o. Orašje) | Sudska praksa | Aktio