Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3137/21 (M. S.)

Odluka donesena 16. 11. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pasivna legitimacija
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3137/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 11. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3137/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Milenko Sekulić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Milenko Sekulić protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 86 0 P 048356 20 Gž od 20. maja 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Milenko Sekulić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šamca, kojeg zastupa Živan Blagojević advokat iz Šamca, podnio je 31. augusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 86 0 P 048356 20 Rev od 2. juna 2021. godine i Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 86 0 P 048356 20 Gž od 20. maja 2020. godine.

2. Ustavni sud ukazuje da je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-2707/20 od 14. oktobra 2020. godine odbacio kao preuranjenu apelaciju zavedenu pod brojem AP-2728/20, a koju je apelant podnio protiv Presude Okružnog suda broj 86 0 P 048356 20 Gž od 20. maja 2020. godine. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv osporene presude Okružnog suda, Ustavni sud ukazuje da je revizija u ovom slučaju bila neefektivan pravni lijek, te da je stoga navedena presuda Okružnog suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari

3. Presudom Osnovnog suda u Modriči broj 86 0 P 048356 od 22. novembra 2019. godine, koja je potvrđena osporenom odlukom Okružnog suda od 20. maja 2020. godine, obvezan je apelant da tužiocu („Osiguranje Aura“ a.d. Banjaluka) isplati iznos od 5.452,04 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove postupka u iznosu od 1.300,00 KM.

4. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je u postupku pred prvostepenim sudom utvrđeno da se 21. maja 2015. godine dogodila saobraćajna nezgoda u kojoj su učestvovali vozilo u vlasništvu apelanta, osigurano kod tužioca od autoodgovornosti, kojim je upravljao apelantov sin (M.S., koji je umro), zatim vozilo u vlasništvu M.C., kojim je upravljao P.C., te vozilo u vlasništvu Komunalac a.d. Modriča kojim je upravljao Č.D. Zatim da je u predmetnoj saobraćajnoj nezgodi na putničkim vozilima u vlasništvu M.C. i Komunalac a.d. Modriča nastupila materijalna šteta, kao i nematerijalna šteta oštećenoj V.Č.. Također, da je kod apelantovog sina, kao vozača, utvrđeno prisustvo alkohola u organizmu 1,17 g/kg, te da apelantov sin nije imao odgovarajuću vozačku dozvolu prilikom nastanka štetnog događaja, dok kod druga dva učesnika predmetne saobraćajne nezgode nije utvrđeno prisustvo alkohola u organizmu. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno cijeneći nalaz i mišljenje vještaka saobraćajne struke utvrdio da je do nastanka saobraćajne nezgode došlo krivicom apelantovog sina, koji je upravljao automobilom u vlasništvu apelanta. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da je tužilac provedenim dokazima dokazao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva, pa je usvojio tužbeni zahtjev tužioca kao u izreci presude, pozivom na odredbe člana 172. i člana 174. stav 1 Zakona o osnovama bezbijednosti saobraćaja na putevima Bosni i Hercegovini, člana 4. Odluke o zajedničkim uslovima za osiguranje od odgovornosti za motorna vozila u Republici Srpskoj, te čl. 185., 186., 200., 227. i 939. Zakona o obligacionim odnosima. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju automobil (kojim je upravljao apelantov sin) bio u vlasništvu apelanta (kao osiguranika tužioca) prilikom nastanka saobraćajne nezgode, te kako je tužilac isplatio štetu oštećenim (M.C., Komunalac a.d. Modriča i V.Č.) po osnovu odgovornosti apelanta za nastanak štete, a tužbeni zahtjev se odnosi na regresni dug prema apelantu, Okružni sud je naveo da je apelant pasivno legitimisan kao stranka u ovom sporu, a kako to ima u vidu član 4. stav 1.a) tač. 2. i 4. i stav 2. Odluke o zajedničkim uslovima za osiguranje od odgovornosti za motorna vozila u Republici Srpskoj, pa su neosnovani apelantovi prigovori u tom pogledu.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi, između ostalog, da je tužilac usmjerio tužbeni zahtjev prema apelantu kao vlasniku vozila kojim je bez saglasnosti upravljao apelantov sin, koji je smrtno stradao u saobra ćajnoj nesreći 24. decembra 2015. godine.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant poziva u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, pozivajući se na relevantne zakonske odredbe, te odredbe Odluke o zajedničkim uslovima za osiguranje od odgovornosti za motorna vozila u Republici Srpskoj, te dovodeći iste u vezu sa utvrđenim činjeničnim stanjem, u obrazloženju svoje presude dao jasne razloge zbog kojih smatra da je apelant pasivno legitimisan kao stranka u predmetnom postupku i da je prvostepeni sud pravilno usvojio tužbeni zahtjev tužioca, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3137/21 (M. S.) | Sudska praksa | Aktio