Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3404/21 (R. H.)

Odluka donesena 03. 11. 2021.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3404/21

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

03. 11. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić i potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 3. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3404/21, rješavajući zahtjev Ragiba Hadžića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Ragiba Hadžića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Ragib Hadžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija, advokati Ramo Ajkić i Denis Ajkić iz Zenice, podnio je 4. oktobra 2021. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 K 168202 21 Kž 2 od 31. augusta 2021. godine i presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 K 168202 21 K 2 od 23. aprila 2021. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se „Odlaže izvršenje pravomoćne presude Općinskog suda iz Zenice broj 43 0 K 168202 20 K 2 od 23.04.2021. godine, koja je u dijelu odluke o kaznenoj sankciji preinačena presudom Kantonalnog suda iz Zenice, broj 43 0 K 168202 21 Kž 2 od 31.08.2021. godine, do konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine po ovoj apelaciji, jer se radi o očiglednoj povredi prava apelanta na pravedno i fer suđenje iz čl. II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na pravično suđenje iz čl. 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i povredi prava na imovinu apelanta iz čl. II/3. tačka k. Ustava Bosne i Hercegovine i iz čl. 1. Prvog protokola uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda“.

2. Presudom Općinskog suda broj 43 0 K 168202 20 K 2 od 23. aprila 2021. godine, apelant je proglašen krivim zbog kaznenog djela Krivotvorenje isprave iz člana 373. stav 2., u vezi sa stavom l. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), u stjecaju sa kaznenim djelom Prevara iz člana 294. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ F BiH, a u vezi sa članom 54. KZ FBiH, utvrđene su mu kazne zatvora i to: za kazneno djelo Krivotvorenje isprave kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, za kazneno djelo Prevara kazna zatvora u trajanju od jedne godine i devet mjeseci, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i 11 mjeseci. Istom presudom apelant je, u skladu sa članom 212. stav 3. Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH), obvezan po osnovu štete oštećenom FZ MIO/PIO Mostar, Kantonalna administrativna služba Zenica, isplatiti iznos od 41.093,02 KM, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude. Dalje, apelantu je na osnovu člana 78. stav 1. KZ FBiH, izrečena mjera sigurnosti, koja se odnosi na stavljanje van snage rješenja Federalnog zavoda MIO/PIO Mostar, KAS Zenica, matičnog broja 0001139962845-0, broj predmeta 1820-0748/09-1 od 31. marta 2009. godine i rješenje FZ MIO/PIO Mostar, KAS Zenica, matičnog broja 0001139962845-0, broj predmeta1828-0818/10-l od 11. februara 2010. godine.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 43 0 K 168202 21 Kž 2 od 31. augusta 2021. godine djelomično je uvažena apelantova žalba, presuda Općinskog suda 23. aprila 2021. godine je preinačena u odluci o kazneno pravnoj sankciji i mjeri sigurnosti, tako što je za kazneno djelo Krivotvorenje isprave utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, za kazneno djelo Prevara kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci, pa je apelant osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Ukinuta je mjera sigurnosti koja se odnosi na stavljanje van snage rješenja FZ MIO/PIO Mostar, Kantonalne administrativne službe Zenica od 31. marta 2009. godine i 11. februara 2010. godine. U ostalom dijelu prvostupanjska presuda je ostala neizmijenjena.

4. Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U zahtjevu za privremenu mjeru apelant je predložio da Ustavni sud naloži odlaganje izvršenja pravomoćne presude Općinskog suda od 23. aprila 2021. godine, koja je u dijelu odluke o sankciji preinačena presudom Kantonalnog suda iz Zenice od 31. augusta. 2021. godine, do konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji. Obrazlažući prijedlog za donošenje privremene mjere, apelant je naveo da su nesporni materijalni dokazi - nalaz i mišljenje vještaka neuropsihijatra i medicinski nalazi, i to ljekarski nalazi JU Dom zdravlja Zenica (označeni u apelaciji), koji izvan svake sumnje dokazuju da apelant u kontinuitetu ima medicinske dijagnoze i bolesti od značaja za ocjenu radne sposobnosti i da, nakon proteka vremena, danas ima i znatno teže medicinske dijagnoze, što je odbrana nesporno dokazala medicinskim nalazima specijaliste neuropsihijatrije, što je posvjedočio i svjedok doktor Ćustović dr. Amir prilikom svjedočenja. Pored tih dokaza odbrana je izvela i druge medicinske nalaze koje prvostupanjski sud nije cijenio, zbog čega je u presudi pogrešno konstatirao da je obrana te dokaze izvela pro forme radi. Apelant tvrdi da su navedeni dokazi od krucijalne važnosti, jer je Institut za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja, u svoja dva pisana nalaza, utvrdio prvu kategoriju invalidnosti kod apelanta i na osnovu ovih ljekarskih nalaza je doneseno rješenje o invalidskoj penziji, koje je i sada na pravnoj snazi zajedno sa nalazom i mišljenjem Instituta za medicinsko vještačenje, kojim je utvrđena I kategorija invalidnosti kod apelanta. Pored toga, tvrdi da zastarni rok od 10 godina nije prekidan jer nije postojala naredba o provođenju istrage niti postoje bilo kakvi dokazi da su ranije vođene predistražne radnje, radi čega je nastupila zastara kaznenog gonjenja. Dalje, naveo je da je starija osoba, ima navršenih 72 godine života, nikada ranije nije osuđivan i nikada ranije se protiv njega nije vodio kazneni postupak, vrlo je teškog zdravstvenog stanja, kojem je supruga za vrijeme ovog kaznenom postupka preminula od infekcije Covid 19, koja mu je pružala maksimalnu podršku u dokazivanju nevinosti kao i pomoć i njegu zbog teškog zdravstvenog stanja, pa imajući u vidu sve istaknute prigovore u pogledu povreda na pravično suđenje i prava na imovinu u ovoj apelaciji, cijeni da je pravično odložiti apelantu izvršenje kazne iz pravomoćne presude do konačne odluke Ustavnog suda.

5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

6. Ustavni sud smatra da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Europska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjeru ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravosnažnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelanti navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

7. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera.

8. U konkretnom slučaju apelant zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na izjavi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu, te na istim argumentima na kojima zasniva tvrdnju o povredi navedenih prava, temelji i zahtjev za izdavanje privremene mjere. Dakle, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelant smatra da njegovi navodi o povredama ljudskih prava počinjenih u predmetnom kaznenom postupku, predstavljaju dovoljnu osnovu i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.

9. Dalje, Ustavni sud podsjeća da se relevantnim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Federacije BiH („Službene novine“ Federacije BiH br. 44/98, 42/99, 12/09 i 42/11, u daljnjem tekstu: ZIKS) uređuje, između ostalog, postupak izvršenja kazne zatvora, te su u odredbi člana 27. ZIKS navedeni uvjeti na temelju kojih se može odgoditi izvršenje kazne zatvora osuđenom koji se nalazi na slobodi (na njegovu molbu). Također, Ustavni sud ukazuje da je članom

64. Pravila Ustavnog suda propisano postupanje Ustavnog suda vezano za odluke o privremenim mjerama te je stavom (5) tog člana propisano da „Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.“ Dakle, citiranim odredbama Pravila Ustavnog suda jasno je propisano da je apelant dužan tražiti odgađanje izvršenja odluke pred domaćim sudovima i na taj način dati redovnom sudu mogućnost da odgodi izvršenje kazne zatvora (vidi Odluka o privremenoj mjeri broj AP-1682/20 od 20. maja 2020. godine, stav 8, dostupna na www.ustavnisud.ba). U konkretnom predmetu apelant u apelaciji nije naveo, niti je Ustavnom sudu predočen bilo kakav dokument iz kojeg proizlazi da je apelant prije obraćanja Ustavnom sudu od redovnog suda tražio odgađanje izvršenja kazne zatvora, dakle, nije ispunjen uvjet propisan u članu 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda. Također, proizlazi da apelant u konkretnom slučaju nije ponudio razloge i dokaze koji bi ukazali da je u danim okolnostima donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

10. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3404/21 (R. H.) | Sudska praksa | Aktio