Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3526/21 (I. S. i M. S.)
Odluka donesena 16. 11. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3526/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. studenog 2021. godine, u predmetu broj AP-3526/21, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Ilija Stevanović i Miroslav Stevanović, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Pročišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Ilija Stevanović i Miroslav Stevanović protiv Rješenja Okružnoga suda u Doboju broj 86 0 I 050412 21 Gž od 15. srpnja 2021. godine, u odnosu na navode o kr šenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Ilija Stevanović i Miroslav Stevanović protiv Rješenja Okružnoga suda u Doboju broj 86 0 I 050412 21 Gž od 15. srpnja 2021. godine, u odnosu na navode o kr šenju prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Ilija Stevanović i Miroslav Stevanović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Modriče, koje zastupa Safet Kikić odvjetnik iz Gradačca, podnijeli su 15. listopada 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnoga suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 86 0 I 050412 21 Gž od 15. srpnja 2021. godine. Također, apelanti su podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Osnovnom sudu u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) da zastane s ovršnim postupkom do donošenja odluke po apelaciji apelanata.
2. Rješenjem o ovrsi Osnovnog suda od 17. travnja 2019. godine, na prijedlog tražitelja ovrhe („Addiko bank“ a.d. Banjaluka) određena je ovrha protiv apelanata (kao ovršenika), na temelju ovršne isprave notarski obrađenog Ugovora o zasnivanju hipoteke, utvrđivanjem vrijednosti i prodajom predmetne nekretnine, radi naplate duga u iznosu od 65.313,50 KM.
3. Rješenjem Osnovnog suda od 2. prosinca 2020. godine odbijen je prigovor apelanata izjavljen protiv rješenja o ovrsi od 17. travnja 2019. godine.
4. Osporenim rješenjem Okružnoga suda od 15. srpnja 2021. godine odbijen je kao neutemeljen priziv apelanata izjavljen protiv rješenja od 2. prosinca 2020. godine.
5. U obrazloženju odluke Okružni je sud ukazao da je predmet ovršnog postupka zahtjev tražitelja ovrhe da se radi naplate potraživanja na osnovu ovršne ispravenotarski obrađenog Ugovora o zasnivanju hipoteke od 31. listopada 2008. godine (kojim se tražitelj ovrhe obvezao da će prvoapelantu isplatiti kredit u iznosu od 95.000,00 KM uz kamatnu stopu od 10,50% godišnje, a kao osiguranje vraćanja kredita su stavljene pod hipoteku predmetne nekretnine upisane kao suvlasništvo apelanata s dijelovima od po ½) prema apelantima provede postupak utvrđivanja vrijednosti i prodaje predmetnih nekretnina i namirenjem potraživanja. Okružni je sud istakao da je pravilno prvostupanjski sud odbio kao neutemeljene prigovore apelanata, kao i pozivanje na odredbu članka 47. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) kojom su taksativno nabrojani razlozi zbog kojih se može podnijeti prigovor protiv rješenja o ovrsi, kao i razlozi koji sprečavaju ovrhu. Naime, istakao je da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da apelanti nisu u spis dostavili ni jedan dokaz koji bi potvrdio njihove navode o tome da su predmetni dug platili u znatno većem iznosu od onog koji se spominje u prijedlogu za ovrhu, tako da nije utvrđeno da postoji bilo koji razlog koji sprečava ovrhu. U svezi s tim, Okružni je sud istakao da su neprihvatljivi prizivni prigovori apelanata u pogledu visine dugovanja po predmetnom kreditu, jer iz dokaza koji su priloženi u spis (obavijesti o otkazu ugovora i anuitetnog plana) proizlazi postojanje dugovanja u iznosu koji je naveden u prijedlogu za ovrhu. Stoga je istakao da je primjenom članka 235. stavak 1. točka 2., u svezi s člankom 236. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) i člankom 21. stavak 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) odbio kao neutemeljen priziv apelanata i potvrdio prvostupanjsko rješenje.
Apelacioni navodi
6. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti između ostalog smatraju da predmetni ugovor o hipoteci nije isprava podobna za izvršenje u smislu članka 27. stavak 1. ZIP-a, jer u njoj nije određen opseg izvršenja.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) i stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
a) Ratione materiae
8. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o ovršnom postupku u kojem apelanti imaju svojstvo ovršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije na ovršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi ovršenik, odnosno osoba protiv koje se provodi ovrha. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. Europske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u ovršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. ožujka 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
9. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem se odlučivalo o prizivu apelanata podnesenim u ovršnom postupku, koji je pokrenuo tražitelj ovrhe protiv apelanata, na osnovu izvršne isprave - Ugovora o zasnivanju hipoteke (koji je notarski obrađen u svrhu izvršenja). U svezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnom ovršnom postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze» apelanata, već da su ona utvrđena navedenom ovršnom ispravom (Ugovorom o hipoteci). Stoga, Ustavni sud zaključuje da postupak koji je rezultirao osporenim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-697/20 od 20. listopada 2021. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba)
10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.
b) Prima facie
11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
13. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih odredaba ZIP-a u bilo kojem dijelu bila proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi, odnosno da je miješanje u pravo na imovinu apelanata bilo proizvoljno. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću pitanje prava na imovinu, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
14. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.
16. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić