Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3350/21 (Ž. P.)
Odluka donesena 16. 11. 2021.
- Nema povrede
- Član 4. Protokola 7 uz EK (Pravo da se ne bude dvaput suđen ili kažnjen u istoj stvari)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 4. P broj 7 uz EK – pravo da se ne bude suđen ili kažnjen dvaput po istom predmetu
- Član 6. EK – pravo na pravično suđenje
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prekršajni postupak
- Ne bis in idem
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3350/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3350/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Željko Pervan, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Željko Pervan protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 844874 21 Pžp od 15. jula 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 844874 20 Pr od 4. maja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Željko Pervan (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Advokatsko društvo VAC Legal d.o.o. Sarajevo iz Sarajeva, podnio je 21. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Pr 844874 21 Pžp od 15. jula 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Pr 844874 20 Pr od 4. maja 2021. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda od 4. maja 2021. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 15. jula 2021. godine, okrivljeni CENTRAL OSIGURANJE d.d. Sarajevo, kao pravno lice te H.M., kao odgovorno lice u pravnom licu, zbog propuštanja, oglašeni su odgovornim za počinjene prekršaje iz člana 211. stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Zakon o osnovama bezbjednosti saobraćaja), te je okrivljenom pravnom licu izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 510,00 KM, a okrivljenom odgovornom licu u pravnom licu jedinstvena novčana kazna u iznosu od 110,00 KM (st. I i II tač. 1., 2. i 3.). Istim rješenjem apelant je, kao vozač, oglašen odgovornim za počinjene prekršaje iz člana 211. stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja i izrečena mu jedinstvena novčana kazna u iznosu od 110,00 KM. Okrivljeno pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu te apelant su obavezani da plate i troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 50,00 KM (stav III tač. 1., 2. i 3.). Naime, apelant je oglašen odgovornim što je 21., 24. i 25. februara 2020. godine (vrijeme učinjenja prekršajā navedeno u dispozitivu rješenja) upravljao motornim vozilom (vlasništvo okrivljenog pravnog lica) i kretao se dijelom autoputa Sarajevo- Visoko i obrnuto, dok je važnost potvrde o registraciji navedenog vozila istekla 20. februara 2020.godine, što je ustanovljeno postavljenim uređajima za akviziciju i prepoznavanje registarskih oznaka.
3. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da su neosnovani apelantovi žalbeni navodi kojima ukazuje da je prvostepenim rješenjem narušeno načelo ne bis in idem. U vezi s tim je ukazao da je članom 4. Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP), a koje odredbe se u skladu sa članom 18. Zakona o prekršajima mutatis mutandis primjenjuju i u prekršajnom postupku, propisana definicija načela ne bis in idem prema kojoj „Niko ne može biti ponovno suđen za djelo za koje je već bio suđen i za koje je donesena pravosnažna sudska odluka.“ Zatim da član 4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i shodno tome član 4. ZKP-a propisuju nužno dva kumulativna uvjeta da bi se primijenio princip ne bis in idem i to: da se radi o istovjetnosti lica i istovjetnosti djela (o kojem je već donesena pravosnažna sudska odluka). U tom pogledu, Kantonalni sud je naveo da je u konkretnom slučaju prvostepeni sud, polazeći od istih ili bitno istih činjenica kao kriterija ocjene postojanja istovjetnosti djela, dovodeći u vezu vrijeme i mjesto učinjenja prekršajā koji se apelantu stavljaju na teret sa vremenom i mjestom činjenja prekršajā opisanih u izreci Rješenja Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 Pr 097537 20 Pr od 2. marta 2021. godine, pravilno utvrdio da se ne radi o istom vremenu i istom mjestu, odnosno da se radi o različitim vremenima i različitim lokacijama, te da samim tim u konkretnom slučaju nije došlo do povrede načela ne bis in idem. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je, na osnovu člana 90. Zakona o prekršajima, odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje. Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava iz člana 4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi, između ostalog, da redovni sudovi prilikom donošenja svojih odluka nisu uzeli u obzir odlučnu činjenicu da je apelant presudom Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 Pr 097537 20 Pr od 2. marta 2021.godine oglašen krivim za počinjenje istog prekršaja, te ističe da je osporenim odlukama omogućeno da se apelant dva puta oglasi odgovornim i kazni za počinjenje istog prekršaja, što je nedopustivo i nezakonito.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni, pozivajući se na relevantne odredbe ZKP-a i Zakona o prekršajima, dao jasne razloge zbog kojih je zaključio da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede načela ne bis in idem, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić