Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2678/21 (Mldb. F.B., A.Ć., A.A., H.T., Dž.M., I.S., A.S., M.H., A.S., A.V., Dž.A., R.A., M.A., E.H., M.B. i I.B.)
Odluka donesena 16. 11. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2678/21
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP 2678/21, rješavajući apelaciju mldb. F. B. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju su podnijeli mldb. F.
B., A. Ć., A. A., H. T., Dž. M., I. S., A. S., M. H., A. S., A. V., Dž.
A., R. A., M. A., E. H., M. B. i I. B., svi zastupani po zakonskim zastupnicima roditeljima, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Kotor-Varoši kao predmet broj 73 0 P 018311 20 I.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mldb. F. B., A. Ć., A. A., H. T., Dž. M., I. S., A. S., M. H., A. S., A. V., Dž. A., R. A., M. A., E. H., M. B. i I. B. (u daljnjem tekstu: apelanti), svi zastupani po zakonskim zastupnicima roditeljima, a koje zastupa Advokatsko društvo „Adil Lozo i drugi“ d.o.o. iz Travnika, podnijeli su 26. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Kotor-Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 73 0 P 018311 20 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 20. oktobra 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 27. oktobra 2021. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 73 0 P 018311 19 Rev 2 od 14. novembra 2019. godine usvojena je revizija apelanata, obje nižestepene presude su preinačene i utvrđeno je da su tuženi (Republika Srpska i Osnovna škola „Sveti Sava“ iz Kotor-Varoši) onemogućavanjem, ograničavanjem i isključivanjem uvođenja nacionalne grupe predmeta po bosanskom nastavnom planu i programu Zeničko-dobojskog kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine (jezik i književnost, historija, geografija, priroda i društvo), kao i onemogućavanjem, ograničavanjem i isključivanjem zapošljavanja ili angažiranja nastavnika povratnika na ovim predmetima, u odnosu na malodobne apelante, kao i druge učenike bošnjačke nacionalnosti koji su upisani i pohađaju nastavu u Osnovnoj školi „Sveti Sava“ u Kotor-Varoši, propuštanjem preduzimanja radnji kojima bi se osiguralo uvođenje nacionalne grupe predmeta po bosanskom nastavnom planu i programu Zeničko-dobojskog kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine (jezik i književnost, historija, geografija, priroda i društvo) i zapošljavanja i angažiranja nastavnika povratnika na ovim predmetima u Osnovnoj školi „Sveti Sava“ u Kotor- Varoši, kao i onemogućavanjem i ugrožavanjem priznavanja, uživanja i ostvarivanja na ravnopravnom osnovu prava i sloboda apelanata u oblasti obrazovanja i prava apelanata kao djece, povrijedili pravo apelanata na jednako postupanje, pa je slijedom toga nalaženo tuženim da solidarno izvrše radnje kojima će ukloniti diskriminaciju i njene posljedice i osigurati pravo apelanata na jednako postupanje tako što će apelantima uvesti nacionalnu grupu predmeta po bosanskom nastavnom planu i programu Zeničko-dobojskog kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine (jezik i književnost, historija, geografija, priroda i društvo), te osigurati i provesti zapošljavanje ili angažiranja nastavnika povratnika na ovim predmetima, sve u Osnovnoj školi „Sveti Sava“ u Kotor-Varoši. Istom presudom obavezani su tuženi da apelantima na ime naknade troškova postupka solidarno isplate iznos od 22.460,00 KM. Rješenjem Vrhovnog suda broj 73 0 P 018311 19 Rev 2 od 19. decembra 2019. godine izvršena je ispravka presude jer je utvrđeno da su prilikom izrade presude načinjene očigledne omaške tehničke naravi, sve bliže navedeno u izreci predmetnog rješenja.
6. Apelanti su 29. jula 2020. godine Osnovnom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Republika Srpska i Osnovna škola „Sveti Sava“ iz Kotor-Varoši) na osnovu Presude Vrhovnog suda broj 73 0 P 018311 19 Rev 2 od 14. novembra 2019. godine. Osnovni sud je 1. septembra 2020. godine donio rješenje o izvršenju broj 73 0 P 018311 20 I.
7. Protiv navedenog rješenja o izvršenju izvršenici su 10. i 14. septembra 2020. godine uložili prigovore. Odlučujući o prigovorima, Osnovni sud je 8. februara 2021. godine donio rješenje kojim je odbio kao neosnovane prigovore izvršenika uložene protiv predmetnog rješenja o izvršenju i predmetno rješenje o izvršenju je ostavio na snazi.
8. Protiv navedenog rješenja izvršenici su 17. i 18. februara 2021. godine izjavili žalbe. Apelanti su 22. marta 2021. godine dostavili odgovor na žalbe, dok su izvršenici Osnovnom sudu 9. aprila 2021. godine dostavili izjašnjenje u pogledu odgovora na žalbu apelanata. Osnovni sud je 22. aprila 2021. godine Okružnom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) dostavio spis na nadležno postupanje.
9. Odlučujući o žalbi izvršenika, Okružni sud je rješenjem od 27. septembra 2021. godine odbio žalbu izvršenika i potvrdio rješenje prvostepenog suda od 8. februara 2021. godine, čime je predmetno rješenje o izvršenju postalo pravomoćno. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je 14. oktobra 2021. godine zatražio izjašnjenje od Pravobranilaštva Republike Srpske, Ministarstva prosvjete Republike Srpske, te Osnovne škole „Sveti Sava“ Kotor-Varoš o tome da li je postupljeno po predmetnom rješenju o izvršenju, odnosno da li apelanti pohađaju navedenu školu te, slijedom navedenog, da li postoje uvjeti za kažnjavanje izvršenika.
10. Postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelanti ukazuju na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti su detaljno naveli tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, kao i da su Osnovnom sudu 4. marta 2021. godine uputili prijedlog za izricanje novčane kazne zbog neprovođenja pravomoćne presude. U vezi s tim ukazuju da Osnovni sud nije preduzimao radnje kako bi se presuda u konačnici provela. Traže naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je detaljno naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da je izvršnom ispravom naloženo izvršenicima da solidarno uklone radnje kojima će se ukloniti diskriminacija prema apelantima na način da će se osigurati pravo apelanata na jednako postupanje i što će apelantima uvesti nacionalnu grupu predmeta po bosanskom nastavnom planu, te da imajući u vidu da su izvršenici u svojim prigovorima i žalbama naveli da apelanti više ne pohađaju nastavu u Osnovnoj školi „Sveti Sava“ Kotor-Varoš, nije donosio rješenje o kažnjavanju već navodi da je utvrđivao činjenicu da li apelanti pohađaju navedenu osnovnu školu, upućujući dopis toj školi 6. septembra 2021. godine. Smatra da je donosio odluke hitno i u skladu s Planom rješavanja predmeta, te da niti jednom svojom radnjom nije odugovlačio postupak. Ističe da su navodi apelacije neosnovani jer će, kako navodi, do okončanja kalendarske godine okončati rad po navedenom predmetu, i to po dobivanju izjašnjenja izvršenika, odnosno po isteku roka od osam dana koliko je ostavljeno vremena da se izvršenici izjasne o navodima ovog suda.
V.Relevantni propisi
13. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17- odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18) relevantne odredbe glase:
Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije. Rokovi za postupanje Član 15.
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim , Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
I.Pravo na pravično suđenje
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
21. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
22. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995).
Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 29. jula 2020. godine, kao dana kada su apelanti podnijeli prijedlog za izvršenje, pa do donošenja predmetne odluke Ustavnog suda. Dakle, period od jedne godine i tri mjeseca.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
24. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu pravomoćne presude. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o nešto složenijem predmetu.
25. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak za njih od većeg značaja jer nastoje da ishode izvršenje sudske odluke kojom je određena solidarna obaveza izvršenika koja se sastoji u uklanjanju diskriminacije i njenih posljedica, zatim u obavezi izvršenika da se osigura pravo apelanata na jednako postupanje na način što će apelantima uvesti nacionalnu grupu predmeta po bosanskom nastavnom planu i programu Zeničko-dobojskog kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine (jezik i književnost, historija, geografija, priroda i društvo), te osigurati i provesti zapošljavanje ili angažiranje nastavnika povratnika na ovim predmetima, sve u Osnovnoj školi „Sveti Sava“ u Kotor-Varoši, kao i novčanoj obavezi naknade troškova postupka. S druge strane, posmatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Osnovnom sudu bio potreban vremenski period nešto duži od mjesec dana da donese rješenje o izvršenju u predmetnom postupku, kao i da mu je bilo potrebno oko četiri mjeseca da donese odluku po prigovorima koje su izvršenici uložili protiv predmetnog rješenja o izvršenju, što nije u skladu s procesnim zakonom i standardima prava na pravično suđenje koji nalažu hitno postupanje. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud navedeni period pravda postupanjem u predmetima u skladu s planovima rješavanja predmeta. U vezi s obavezom postupanja po Planu rješavanja starih predmeta, Ustavni sud napominje da se te okolnosti prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne mogu smatrati prihvatljivim opravdanjem za dužinu trajanja postupka jer javna vlast ima dužnost organizirati svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Međutim Ustavni sud zapaža da je nakon početne neprimjerene ažurnosti, Osnovni sud u nastavku postupka u prikladnim rokovima provodio procesne radnje, u skladu s procesnim mogućnostima (dostavio žalbe izvršenika na odgovor apelantima, dostavio izvršenicima izjašnjenje apelanata u pogledu odgovora na žalbu, zatim dostavio spis na nadležno postupanje Okružnom sudu). Ustavni sud, također, primjećuje da se spis Osnovnog suda nalazio pred Okružnim sudom radi odlučivanja po žalbama izvršenika. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je spis na odlučivanje dostavljen Okružnom sudu 22. aprila 2021. godine, a da je rješenje tog suda doneseno 27. septembra 2021. godine, dakle Okružni sud je svoju odluku donio u razumnom roku od pet mjeseci. Pored toga, Ustavni sud zapaža da iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Osnovni sud nakon vraćanja spisa na nadležno postupanje, u razumnom roku, odnosno 14. oktobra 2021. godine uputio dopise Pravobranilaštvu Republike Srpske, Ministarstvu prosvjete Republike Srpske, te Osnovnoj školi „Sveti Sava“ Kotor-Varoš da se izjasne da li je postupljeno po predmetnom rješenju o izvršenju, odnosno da li apelanti pohađaju navedenu školu, kako bi se, slijedom navedenog, utvrdilo da li postoje uvjeti za kažnjavanje izvršenika. Dakle, Ustavni sud zapaža da su se redovni sudovi, izuzev početne neaktivnosti Osnovnog suda, u predmetnom postupku ponašali u skladu sa svojom pozitivnom obavezom da postupaju ekonomično i bez nepotrebnog odlaganja, te da u njihovom ponašanju ništa ne ukazuje na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju još uvijek nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.
26. Imajući u vidu okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, koji do dana donošenja odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji traje nešto duže od jedne godine, još uvijek nije došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
27. Apelanti navode da im je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Imajući u vidu utvrđenje neosnovanosti apelacionih navoda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da apelanti i kršenje prava na djelotvoran pravni lijek zasnivaju na istim navodima kao i kršenje prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema ni povrede navedenog prava.
VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da još uvijek ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku koji nije okončan ni nakon perioda od oko jedne godine jer nema elemenata koji bi ukazivali da su redovni sudovi neopravdano odugovlačili predmetni postupak.
29. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić