Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3669/21 (A. B., T. B. i B. B.)
Odluka donesena 16. 11. 2021.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3669/21
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
16. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Miodrag Simović, na sjednici održanoj 16. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3669/21, rješavajući zahtjev Ane Bobar, Tanje Bobar i Boška Bobara za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Ane Bobar, Tanje Bobar i Boška Bobara za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Ana Bobar, Tanja Bobar i Boško Bobar (u daljnjem tekstu: prvoapelanica, drugoapelantica i apelant ili zajedno apelanti) iz Bijeljina, koje zastupaju Milan Matić i Veselin Londrović, advokati iz Bijeljine, podnijeli su 27. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 80 0 P 066263 21 Rev od 17. avgusta 2021. godine, Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 80 0 P 066263 20 Gž 2 od 26. marta 2021. godine i Presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 80 0 P 066263 20 P 3 od 24. jula 2020. godine.
2. Apelanti su također podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „odgodio izvršenje Presude Vrhovnog suda, Presude Okružnog suda i Presude Osnovnog suda, sve do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji, a iz razloga jer je „Naša banka“ a.d. Bijeljina u međuvremenu predložila nastavak izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Bijeljini broj 80 0 I 066263 21 I 4, što je sud dozvolio, te je određena procjena nekretnina, pa se čeka prodaja nekretnina velike vrijednosti, što je vidljivo iz procjene vještaka u prilogu apelacije, a u slučaju neodlaganja izvršenja pobijanih presuda apelantima se stvara nenadoknadiva šteta gubitak imovine (kuća i stan u kojoj žive)“.
Uvodne napomene
3. Postupajući po prijedlogu tražioca izvršenja Pavlović International Bank a.d. Slobomir Bijeljina protiv apelanata kao izvršenika, Osnovni sud je 27. aprila 2015. godine donio Rješenje o izvršenju broj 80 0 I 066263 15 I, na osnovu vjerodostojne isprave kojim je dozvolio izvršenje na nekretninama apelanata radi namirenja novčanog potraživanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama uvećanim za troškove postupka izvršenja, kako je to precizirano u Prijedlogu za dozvolu izvršenja.
4. Osnovni sud je Rješenjem broj 80 0 I 066263 15 I od 24. septembra 2015. godine usvojio prigovor apelanata tako što je ukinuo Rješenje o izvršenju od 27. aprila 2015. godine i ukinute su sve provedene izvršne radnje.
5. Okružni sud je Rješenjem broj 80 0 I 066263 15 Gž od 13. marta 2017. godine uvažio žalbu tražitelja izvršenja na način da jeRješenje Osnovnog suda broj 80 0 I 066263 15 I od 24. septembra 2015. godine ukinuo i predmet je vratio Osnovnom sudu na ponovni postupak.
6. Osnovni sud je Rješenjem broj 80 0 I 066263 17 I 2 od 25. oktobra 2017. godine, postupajući po Odluci Okružnog suda od 13. marta 2017. godine, povodom prigovora apelanta kao izvršenika odgodio izvršenje u izvršnom predmetu broj 80 0 I 066263 15 I od 27. aprila 2015. godine i odlučio da će se ono nastaviti na prijedlog tražitelja izvršenja nakon pravosnažnosti odluke parničnog suda. Odlučeno je da se izvršni prijedlog „smatra tužbom i po istom će sud postupati po odredbama parničnog postupka.“ Istim rješenjem također je utvrđeno da će se postupak izvršenja nastaviti na prijedlog tražitelja izvršenja, nakon pravosnažnosti odluke parničnog suda, ako tražitelja izvršenjaj uspije sa tužbom.
Parnični postupak
7. Odlučujući po tužbi Pavlović International Bank a.d. Slobomir Bijeljina (u daljnjem tekstu : tužitelj) protiv apelanata kao tuženih, „radi isplate duga, vsp. 1.319.276,02 KM“, Osnovni sud je Presudom broj 80 0 P 066263 18 P 2 od 4. januara 2019. godine (stav I izreke presude) obavezao svakog od apelanata pojedinačno da da tužitelju na ime duga isplati precizirane novčane iznose, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 28. septembra 2014. godine pa sve do konačne isplate. Stavom II izreke presude obavezani su apelanti da tužitelju nadoknade troškove postupka u iznosu od 14.450,20 KM.
8. Okružni sud je Rješenjem broj 80 0 P 066263 19 Gž od 23. oktobra 2019. godine žalbu apelanata djelimično uvažio kao osnovanu, Presudu Osnovnog suda broj 80 0 P 066263 18 P 2 od 4. januara 2019. godine u cijelosti ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
9. Postupajući u ponovnom postupku Osnovni sud je Presudom broj 80 0 P 066236 20 P 3 od 24. jula 2020. godine (stavom I izreke presude), obavezao apelante pojedinačno da tužitelju „Naša Banka“ a.d Bijeljina (u daljnjem tekstu: tužitelj), kao pravnom sljedniku prvobitno označenog tužitelja, na ime duga solidarno isplate precizirane novčane iznose, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 28. septembra 2014. godine pa sve do konačne isplate. Stavom II navedene presude apelanti su obavezani da tužitelju solidarno naknade troškove postupka u iznosu od 21.669,00 KM.
Na temelju izvedenih dokaza Osnovni sud je utvrdio da je pravni prednik apelanata, pokojni Gavrilo Bobar (u daljnjem tekstu: pravni prednik apelanata) 27. juna 2012. godine sa tužiteljem zaključio Ugovor o pristupanju dugu, kojim je pored dužnika TP „Progres“ a.d. Bijeljina pristupio dugu, koje je to preduzeće kao korisnik kredita i glavni dužnik ima prema tužitelju po osnovu Ugovora o dugoročnom kreditu od 27. juna 2012. godine. Ugovorom od 27. juna 2012. godine tužitelj je dužniku, odobrio kredit u iznosu od 3.000.000,00 KM. Uvidom u Ugovora o pristupaju dugu od 27. juna 2012. godine proizilazi, da se pravni prednik apelanata obavezao da će tužitelja izmiriti potraživanje dužnika, ako dužnik iz bilo kog razloga ne bude u stanju da izvrši svoju obavezu preuzetu navedenim ugovorom a kao sredstvo obezbjeđenja izvršenja ugovora o pristupanju duga, prednik apelanata je tužitelju izdao bjanko mjenicu sa mjeničnom izjavom, popunjenu na iznos od 2.824.337,74 KM. Također je utvrđeno da je tužitelj sa preduzećem „Bobar Group“ d.o.o. Bijeljina kao dužnikom i korisnikom kredita, zaključio Ugovor o kratkoročnom revolving kreditu od 27. septembra 2013. godine, po osnovu kojeg ugovora je ovom preduzeću tužitelj odobrio i plasirao kredit u iznosu od 2.000,000,00 KM sa rokom vraćanja od 12 mjeseci, i kamatom od 8% godišnje počev od dana korištenja kredita. Navedenim ugovorom također je regulisano da je pravni prednik apelanata navedeni ugovor potpisao u svojstvu jemca i da je preuzeo obavezu da solidarno sa korisnikom kredita, odgovara za njegove obaveze uključujući pored glavnog duga i kamate kao i ostale troškove koje tužitelja bude imao u postupku namirenja tog kredita. Stoga je tužitelju izdao i vlastitu bjanko mjenicu, sa mjeničnom izjavom, popunjenu na iznos od 2.099.547,17 KM i danom dospjelosti 28. septembra 2014. godine. Cijeneći nalaz vještaka ekonomske struke proizilazi da obaveze po osnovu navedenih kredita nisu u cjelini izvršene, pa je tužitelj 14. aprila 2015. godine pokrenuo izvršni postupak protiv apelanata kao pravnih sljednika i zakonskih nasljednika preminulog prednika apelanata (umro 30. septembra 2014. godine). Osnovni sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja primjenom odredbe člana 163. Zakona o nasljeđivanju (u daljnjem tekstu: ZN) a u vezi sa odredbom člana 2. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Također, primjenom odredbe člana 277. ZOO i člana 324. stav 2. citiranog zakona Osnovni sud je tužitelju na dosuđeni iznos dosudio zakonsku zateznu kamatu počev od 28. septembra 2014. godine kada je kredit dospio na naplatu, dok je odluku o troškovima postupka donio primjenom odredbe člana 386. i člana 387. ZPP.
10. Presudom Okružnog suda broj 80 0 P 066263 20 Gž 2 od 26. marta 2021. godine žalba apelanata je djelimično uvažena i presuda Osnovnog suda od 24. jula 2020. godine djelimično preinačena, tako da se u stavu I., u drugom redu briše riječ “solidarno“. U preostalom dijelu žalba apelanata je odbijena i presuda prvostepenog suda je u preostalom dijelu potvrđena. Istom presudom tužitelj je obavezan da apelantima plati troškove žalbenog postupka u iznosu od 340,80 KM, dok je zahtjev apelanata za naknadu troškova žalbenog postupka preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen.
11. Okružni sud je u obrazloženju presude naveo da apelanti osporavaju presudu prvostepenog suda iz svih razloga propisanih odredbom člana 208. ZPP. Okružni sud je ukazao da je solidarna odgovornost apelanata kao zakonskih nasljednika njihovog pravnog prednika propisana je članom 163. stav 3. ZN, ali da je ograničena do visine njihovih nasljednih dijelova. Stoga, Okružni sud je žalbu apelanata uvažio, te je primjenom člana 229. stav 1. tačka 4. ZPP ožalbenu presudu u stavu I izreke presude preinačio, tako da je brisao riječ „solidarnost”, otklonivši na taj način kontradiktornost izreke ožalbene presude. Okružni sud je dalje odbio kao neosnovane žalbene navode apelanata kojima pobijaju osporenu presudu u dijelu odluke o troškovima postupka, jer je po ocjeni Okružnog suda tužitelja u predmetnoj pravnoj stvari u cijelosti uspio u predmetnoj parnici prema konačno opredjeljenim tužbenim zahtjevom koji ukupno iznosi 1.319.276,00 KM. Stoga je primjenom odredbe čl. 386. i čl. 387. ZPP, prema visini uspjeha u ovoj parnici tužitelju na ime troškova postupka dosudio iznos kao u izreci presude.
12. Vrhovni sud je Presudom broj 80 0 P 066263 21 Rev od 17. avgusta 2021. godine reviziju odbio, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
13. Vrhovni sud je u obrazloženju presude naveo da apelanti revizijom pobijaju presudu drugostepenog suda zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Vrhovni sud je ocijenio da revizija apelanata nije osnovana, te u vezi s tim ukazao da nižestepeni sudovi nisu pogriješili kada su obavezali apelante, kao nasljednike svog pravnog prednika, da tužitelju isplate tražene iznose. Ovo iz razloga jer apelanti u smislu odredbe člana 163. ZN odgovaraju za predmetno potraživanje svog pravnog prednika, s tim da dosuđeni iznos ne prelazi vrijednost naslijeđene imovine.
14. Osnovni sud je Rješenjem broj 80 0 I 066263 21 I 4 od 28. aprila 2021. godine utvrdio da se izvršni postupak nastavlja protiv apelanata kao izvršenika radi naplate novčanog potraživanja tužitelja. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je 15. aprila 2021. godine zaprimio podnesak tužitelja kojim obavještava sud da je parnični postupak okončan usvajanjem njegovog tužbenog zahtjeva zbog čega je predložio nastavak izvršnog postupka.
15. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Kršenje navedenih prava apelanti vide u proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Navode da je parnični postupak proistekao iz izvršnog postupka pokrenutog po osnovu bjanko mjenica pravnog prednika apelanata, pa se kao takav morao provesti kao mjenično – pravni a ne obligacionopravni postupak. Dakle odustajanje od mjenične prirode spora apelanti smatraju da je tužitelj postupio suprotno odredbama člana 3. stav 2. ZPP, zbog čega smatra da je ovakvo raspolaganje tužbenim zahtjevom tužitelja u suprotnosti sa prinudnim propisima, tj. članu 50. stav
4. ZIP. Dalje navode da niko od apelanata nije dao mjeničnu izjavu kojom ovlašćuje tužitelja kao imaoca mjenice, da popuni predmetnu bjanko mjenicu, niti je između njihovog pravnog prednika i tužitelja postignut sporazum o načinu popunjavanja navedene bjanko mjenica, zbog čega smatraju da su mjenice nezakonito popunjene. Osim navedenog smatraju da mjenica koja nije protestovana iako sadrži klauzulu „Bez protesta“ se ne smatra vjerodostojno ispravom.
16. Apelanti također traže da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi odgodio izvršenje Presude Vrhovnog suda, Presude Okružnog suda i Presude Osnovnog suda, sve do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji, a iz razloga jer je tužitelj predložio nastavak izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Bijeljini broj 80 0 I 066263 21 I 4, što je sud dozvolio, te je određena procjena nekretnina, pa se čeka prodaja nekretnina velike vrijednosti, što je vidljivo iz procjene vještaka u prilogu apelacije, a u slučaju neodlaganja izvršenja pobijanih presuda apelantima se stvara nenadoknadiva šteta gubitak imovine (kuća i stan u kojoj žive)“.
17. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
18. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
19. U vezi sa time, Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u danom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sustavu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov opseg apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Ustavni sud posebno naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje su apelanti naveli u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
20. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelanti navode da bi im se u slučaju neodlaganja izvršenja pobijanih presuda stvorila nenadoknadiva šteta gubitak imovine (kuća i stan u kojoj žive). U svezi sa time, Ustavni sud podsjeća da je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17. decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži neizvršenje pravomoćne sudske odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. S obzirom na to, a imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da ponuđenom argumentacijom apelanti nisu uspjeli uvjeriti Ustavni sud da je opravdano donošenje privremene mjere na način na koji to predlažu, da se odgodi izvršenje osporenih presuda, sve do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji, jer je tužitelj predložio nastavak izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Bijeljini broj 80 0 I 066263 21 I 4, što je taj sud i dozvolio, tako da je određena procjena i prodaja nekretnina apelanta radi namirenja potraživanja tužitelja. Prema ocjeni Ustavnog suda apelanti nisu ponudili takve razloge, niti dokaze koji bi Ustavnom sudu u ovom trenutku bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru koji bi ukazivali da je u takvim okolnostima donošenje tražene privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
21. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neutemeljenim, zbog čega je odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
22. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
23. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić