Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2094/21 (I. H.)
Odluka donesena 09. 03. 2022.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2094/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 03. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. ožujka 2022. godine, u predmetu broj AP-2094/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Izudin Hasić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Izudin Hasić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 019277 21 Gži od 13. travnja 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Izudin Hasić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Forum NVO Sekcija za zaštitu žiranata iz Lukavca, podnio je 14. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 P 019277 21 Gži od 13. travnja 2021. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Živinicama (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) broj 33 0 P 019277 20 I od 15. siječnja 2021. godine odbijeno je sudjelovanje u svojstvu umješača Forumu NVO - Sekcija za zaštitu žiranata Lukavac (u daljnjem tekstu: Forum), na strani apelanta kao izvršenika (stavak 1. izreke) i odbačen je prigovor Foruma kao nedozvoljen (stavak 2. izreke), dok je odbijen kao neutemeljen prigovor apelanta izjavljen na rješenje o ovrsi od 12. listopada 2020. godine, te je navedeno rješenje u cijelosti ostalo na snazi (stavak 3. izreke).
3. Rješenjem Kantonalnoga suda od 13. travnja 2021. godine odbijen je priziv Foruma i potvrđeno je rješenje Općinskog suda od 15. siječnja 2021. godine u dijelu kojim je odbijen zahtjev za sudjelovanje u ovršnom postupku i u dijelu kojim je kao nedozvoljen odbačen prigovor Foruma, dok je priziv odbačen u dijelu koji se odnosio na apelanta (stavak 1. izreke). Priziv apelanta je odbijen i u odnosu na njega potvrđeno rješenje Općinskog suda od 15. siječnja 2021. godine, u dijelu kojim je odbijen prigovor apelanta, dok je priziv odbačen u dijelu koji se odnosio na umješača (stavak 2. izreke).
4. U obrazloženju odluke Kantonalni je sud naveo je neutemeljen zahtjev da se dozvoli Forumu za stupanje u ovršni postupak na strani apelanta, jer se u konkretnom slučaju nije radilo o parnici koja teče među drugim osobama, niti je Forum imao pravni interes da apelant uspije u ovršnom postupku. (sukladno članku 369. stavak 1. Zakona o parničnom postupku). Kako se pobijano rješenje u dijelu kojim je odbijen zahtjev Foruma za sudjelovanje u postupku i rješenje kojim je njegov prigovor odbačen kao nedozvoljen, ne odnosi na apelanta, Kantonalni sud je istakao da apelant nije imao pravnog interesa za podnošenje priziva na ovo rješenje, tako da je njegov priziv nedozvoljen u odnosu na pobijano rješenje u ovom dijelu. Nadalje, Kantonalni sud je istakao da se u konkretnom slučaju radi o novčanom potraživanju koje je utvrđeno ovršnom ispravom - presudom Općinskog suda u broj 33 0 P 019277 04 P od 24. listopada 2011. godine, koja je prema podacima spisa pravomoćna i ovršna, što se prizivnim prigovorima ne dovodi u sumnju. U svezi s tim, Kantonalni sud je istakao da je irelevantno apelantovo pozivanje na presudu Općinskog suda u Tuzli broj Kp 474/04 od 31. kolovoza 2007. godine, u situaciji kada se prizivnim prigovorima ne dovodi u sumnju ovršnost presude od 24. listopada 2011. godine, čija se prinudna naplata traži u ovom postupku. Stoga, Kantonalni sud je istakao da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da nije bio ovlašten preispitivati ovršne isprave, mijenjati ih ili ukidati i da je bio dužan provoditi ih sve dok postoje, iz razloga što načelo formalnog legaliteta obavezuje sud u ovršnom postupku (što je apelant zanemario). Pri tomu, Kantonalni sud je istakao da apelant nije tražio ukidanje potvrde o ovršnosti u roku od 8 dana od dana prijema rješenja o ovrsi u smislu članka 35. stavak 4. Zakona o ovršnom postupku, ukoliko je smatrao da novčano potraživanje nije utemeljeno na ovršnoj ispravi, čija se naplata traži podnesenim prijedlogom.
Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja iz članka II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant ističe da su ovršne isprave bile „predmet“ kaznenog postupka u kome je dokazana krivnja i da su trebale biti poništene.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stava (3) točka h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o ovršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo ovršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije na ovršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi ovršenik, odnosno osoba protiv koje se provodi ovrha. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. Europske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u ovršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. ožujka 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
8. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem se odlučivalo o prizivu apelanta podnesenom u ovršnom postupku, koji je pokrenuo tražitelj ovrhe protiv apelanata, na temelju pravomoćne sudske odluke. S tim u svezi, Ustavni sud smatra da u predmetnom ovršnom postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta», već da su ona ranije utvrđena navedenom ovršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da postupak koji je rezultirao osporenim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.
9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo o pravu na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja apelanta iz članka II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine, slijedom čega su i apelantovi navodi o kršenju tog prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić