Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2654/20 (N. Đ.)
Odluka donesena 16. 11. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2654/20
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP 2654/20, rješavajući apelaciju Nade Đurđević, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 72 st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela Nada Đurđević.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci kao predmet broj 71 0 I 255370 17 I.
Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Banjaluci da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 71 0 I 255370 17 I u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Banjaluci da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Nada Đurđević (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Teslića podnijela je 30. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 71 0 I 255370 17. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Ministarstva finansija RS – Sektor trezor (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija) zatraženo je u periodu od 26. avgusta 2020. do 22. oktobra 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju, dok je od apelantkinje 29. septembra 2021. godine zatraženo da se izjasni da li su joj isplaćena sva potraživanja, te joj je Ustavni sud dostavio odgovor Ministarstva finansija od 23. marta 2021. godine na očitovanje.
3. Osnovni sud je 10. septembra 2020. i 2. novembra 2021. godine dostavio odgovore na apelaciju.
4. Ministarstvo finansija je 23. marta 2021. godine dostavilo odgovor na apelaciju, dok je 2. novembra 2021. godine dostavilo očitovanje na apelantkinjino očitovanje od 11. oktobra 2021. godine.
5. Apelantkinja je 11. oktobra 2021. godine dostavila očitovanje na dopis Ustavnog suda.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
Uvodne napomene
7. Apelantkinja je 10. marta 2014. godine Ministarstvu finansija – Poreska uprava podnijela zahtjev za isplatu jubilarne nagrade za ostvareni radni staž. Rješenjem Ministarstva finansija – Poreske uprave Republike Srpske broj 06/1.01/0202/134-153/14 od 28. marta 2014. godine utvrđeno je apelantkinjino pravo na isplatu jubilarne nagrade za ostvareni radni staž od 20 godina u visini od 810,00 KM, te je za isplatu navedenih sredstava zadužen Sektor za zajedničke poslove – Odjeljenje za finansijske i računovodstvene poslove. Nakon što nije postupljeno po njemu, apelantkinja je Agenciji za mirno rješavanje radnih sporova Republike Srpske podnijela prijedlog za mirno rješenje radnog spora koji je okončan sporazumom o mirnom rješavanju individualnog spora od 20. maja 2016. godine, gdje se Republika Srpska – Ministarstvo finansija – Poreska uprava obavezala da će navedeni iznos uplatiti do 31. decembra 2016. godine.
Izvršni postupak
8. Apelantkinja je 17. februara 2017. godine Osnovnom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Republike Srpske – Ministarstva finansija – Poreska uprava na osnovu izvršne isprave – sporazuma o mirnom rješavanju individualnog radnog spora zaključenog 20. maja 2016. godine između apelantkinje i izvršenika.
9. Rješenjem o izvršenju broj 71 0 I 255370 17 I od 23. februara 2017. godine Osnovni sud je dozvolio predloženo izvršenje u cijelosti, te je odredio izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika koja se nalaze na računu Trezora otvorenom kod Nove banke a.d. Banja Luka.
10. Osnovni sud je 23. februara 2017. godine navedeno rješenje dostavio Ministarstvu finansija radi evidencije, a nakon što je postalo pravosnažno Osnovni sud je navedeno rješenje 15. marta 2017. godine dostavio označenom organu na sprovođenje.
11. Apelantkinja je 23. maja 2017. i 8. juna 2020. godine predložila Osnovnom sudu da obavijesti Novu banku a.d. Banjaluka o pravosnažnosti rješenja o izvršenju i da istoj banci naloži zapljenu i prenos novčanih sredstava izvršenika.
12. Postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelantkinja ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja je vrlo detaljno navela tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni postupak traje nerazumno dugo. Traži da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u određenom iznosu zbog nerazumne dužine predmetnog postupka
14. Apelantkinja se u dopisu Ustavnom sudu od 11. oktobra 2021. godine očitovala na navode iz odgovora na apelaciju Ministarstva finansija i navela da je Rješenjem o izvršenju broj 71 0 I 255370 17 I od 23. februara 2017. godine određeno izvršenje radi naplate novčanog iznosa od 810,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 29. marta 2014. godine pa do konačne isplate, kao i troškovi izvršnog postupka u dosuđenom iznosu od 200,00 KM. Navodi da se iz dostavljenih izvoda Ministarstva finansija vidi da su plaćeni glavni dug u iznosu od 810,00 KM, kao i troškovi izvršnog postupka, ali ne i zakonske zatezne kamate koje su dosuđene rješenjem o izvršenju. S obzirom na to da je stopa zakonske zatezne kamate u trenutku kada je isplaćen glavni dug iznosila 0,05% dnevno, u skladu sa Zakonom o visini stope zatezne kamate, smatra da je ukupni iznos zakonske zatezne kamate na dan isplate glavnog duga iznosio 538,37 KM. Kako nakon isplate glavnog duga kamata počinje da teče na iznos kamate, koja u tom trenutku postaje glavni dug, apelantkinja navodi da iznos tzv. procesne kamate, u skladu sa Zakonom o zateznoj kamati, do danas iznosi 191,11 KM, te da ukupan dug izvršenika do danas iznosi 729,48 KM, što je, kako navodi, gotovo visina glavnog duga. U vezi s navedenim, smatra da je jasno da izvršenik nije u potpunosti ispunio svoju obavezu iz rješenja o izvršenju, te se izjašnjava da joj nisu uplaćena sva dosuđena potraživanja. Pored navedenog, ističe da sud u izvršnom postupku nakon donošenja rješenja o izvršenju nije preduzeo nijednu procesnu radnju s ciljem okončanja izvršnog postupka i naplate dosuđenog potraživanja iako je od podnošenja prijedloga do danas prošlo gotovo pet godina.
b) Odgovori na apelaciju
15. Osnovni sud je opisao procesne radnje, navedene u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je u konkretnom slučaju izvršenje određeno na novčanim sredstvima koja se nalaze na označenim računima Trezora Republike Srpske, te da je taj sud predmetno rješenje dostavio 15. marta 2017. godine nadležnom Ministarstvu finansija – Sektor za Trezor na sprovođenje, te smatra da su apelantkinjini navodi neosnovani, te predlaže da se apelacija odbije.
16. Ministarstvo finansija je u odgovoru na apelaciju od 23. marta 2021. godine navelo da je izvršilo plaćanje u skladu s predmetnim rješenjem o izvršenju, i to da je 15. novembra 2017. godine na ime jubilarne nagrade isplaćen iznos od 810,00 KM, na ime poreza iznos od 90,00 KM, na ime doprinosa iznos od 443,28 KM. Ukazuje da su 30. jula 2018. godine isplaćeni i troškovi izvršnog postupka u iznosu od 200,00 KM. S obzirom na to da je rješenje o izvršenju doneseno 23. februara 2017. godina, a plaćanje izvršeno 15. novembra 2017. i 30. jula 2018. godine, smatra da je apelaciju potrebno odbaciti kao očigledno neosnovanu.
17. Ministarstvo finansija je u odgovoru na apelaciju od 2. novembra 2021. godine navelo da mu je Ustavni sud dostavio apelantkinjin podnesak od 11. oktobra 2021. godine na izjašnjenje, te da u vezi s tim ukazuje da je glavni dug apelantkinji isplaćen 15. novembra 2017. godine, ali da greškom nije isplaćena zakonska zatezna kamata na njega. Ističe da je 26. oktobra 2021. godine izvršeno plaćanje zakonske zatezne kamate. Kao prilog je dostavljen izvještaj o plaćanju, iz kojeg proizlazi da je apelantkinji isplaćena zakonska zatezna kamata u iznosu od 557,12 KM.
V.Relevantni propisi
18. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18) relevantne odredbe glase: Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.
Rokovi za postupanje Član 15.
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Izvršna isprava Član 23.
(1) Izvršne isprave su:
1) izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje, 2) izvršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku, ako glasi na ispunjenje novčane obaveze, ukoliko zakonom nije drugačije određeno, 3) izvršna notarska isprava, 4) druga isprava koja je zakonom određena kao izvršna isprava.
(2) Ako je izvršnu ispravu (pravosnažnu sudsku odluku) domaćih sudova potrebno istovremeno izvršiti u Republici Srpskoj i nekoj stranoj državi, sud će obustaviti izvršenje takve odluke ukoliko strana država ne prizna odluku domaćih sudova.
(3) Pod izvršnom ispravom iz stava 1. ovog člana smatra se svaka takva isprava donesena u Bosni i Hercegovini.
Odluka i poravnanje Član 24.
(1) Sudskom odlukom, prema ovom zakonu, smatra se presuda, rješenje, te druga odluka donesena u postupku pred sudom i arbitražom, a sudskim poravnanjem smatra se poravnanje zaključeno u postupku pred sudom i arbitražama.
(2) Odlukom u upravnom postupku, prema ovom zakonu, smatra se rješenje i zaključak koji su u upravnom postupku donijeli upravni organi i službe ili pravno lice sa javnim ovlaštenjima, a upravnim poravnanjem smatra se poravnanje zaključeno u smislu Zakona o opštem upravnom postupku.
Obustava izvršenja Član 63 (1) Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.
(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu sa odredbama koje uređuju obligacione odnose, treće lice ispuni obavezu prema tražiocu izvršenja umjesto izvršenika.
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.
(5) Izvršenje na pojedinim predmetima će se na prijedlog izvršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor, sprovođenjem izvršenja zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o izvršenju, a izuzeti su od izvršenja ili je na njima mogućnost izvršenja ograničena.
(6) Rok za prijedlog zbog razloga iz stava 5. ovog člana iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je izvršenik saznao da je izvršenjem zahvaćen predmet koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kojem je mogućnost izvršenja ograničena. Nakon isteka roka od 30 dana od preduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stava 5. ovog člana prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti.
(7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinuće se sve sprovedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica.
Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je takođe u kontinuitetu ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12 i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelantkinja smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njenog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
24. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
25. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
26. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
27. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Period koji se uzima u obzir
28. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 17. februara 2017. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od oko četiri godine i osam mjeseci. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
29. Rukovodeći se navedenim kriterijumima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu izvršne isprave – sporazuma o mirnom rješavanju individualnog radnog spora. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantkinjinih potraživanja na novčanim sredstvima izvršenika), Ustavni sud smatra da se konkretni predmet ne može smatrati naročito složenim. Ocjenjujući apelantkinjino ponašanje, Ustavni sud ne nalazi da je apelantkinja svojim postupcima doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka, te Ustavni sud zapaža da je apelantkinja podnijela dvije urgencije s ciljem okončanja predmetnog postupka.
30. Što se tiče ponašanja redovnog suda u relevantnom periodu koji se razmatra ovom apelacijom, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud ni nakon perioda dužeg od četiri godine nije okončao predmetni izvršni postupak. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugalije, stav 23, 2000. godina), što je i regulisano članom 5 Zakona o izvršnom postupku. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud predloženo izvršenje dozvolio šest dana nakon podnošenja inicijalnog akta (prijedlog za izvršenje podnesen 17. februara 2017. godine, a rješenje o izvršenju doneseno je 23. februara 2017. godine), koje je istog dana odnosno 23. februara 2017. godine dostavio Ministarstvu finansija na sprovođenje, što u konkretnom slučaju predstavlja promptno postupanje. Nakon toga Osnovni sud je pravosnažno rješenje o izvršenju, bez odgađanja, ponovo 15. marta 2017. godine dostavio Ministarstvu finansija. Međutim, u nastavku postupka Ustavni sud zapaža neopravdanu pasivnost Osnovnog suda jer nakon što je apelantkinja 23. maja 2017. godine i ponovo 8. juna 2020. godine predložila Osnovnom sudu da obavijesti Novu banku a.d. Banja Luka o pravosnažnosti rješenja o izvršenju i da istoj banci naloži zapljenu i prenos novčanih sredstava izvršenika, Osnovni sud nije sprovodio procesne radnje nego je smatrao da je dostavljanjem pravosnažnog rješenja o izvršenju na sprovođenje nadležnom ministarstvu prestala njegova obaveza utvrđivanja okolnosti zbog kojih predmetno izvršenje nije sprovedeno. Međutim, Ustavni sud podsjeća na odredbu člana 64 Zakona o izvršnom postupku, koji propisuje da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavljanjem izvršenja, te ističe da je neophodno da Osnovni sud u datoj situaciji preduzme daljnje korake koji mu po procesnom zakonu stoje na raspolaganju s ciljem utvrđivanja okolnosti vezanih za namirenje apelantkinje u pogledu zakonskih zateznih kamata, te da u vezi s tim donese konačnu odluku u skladu sa članom 64 Zakona o izvršnom postupku. Navedena pasivnost Osnovnog suda u nastavku postupka predstavlja ponašanje suprotno standardima prava na pravično suđenje koji sudovima nalažu obavezu efektivnog postupanja, bez nepotrebnog odlaganja.
31. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelantkinjinog prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“.
Pitanje naknade nematerijalne štete
32. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
33. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelantkinja tražila zbog dužine trajanja postupka, Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, te ako odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odrediće je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, naročito da iz stanja u spisu proizlazi da je apelantkinja dio svojih potraživanja dosuđenih izvršnom ispravom naplatila u relativno razumnom roku, Ustavni sud smatra da je, u konkretnom slučaju, utvrđivanje kršenja apelantkinjinog prava, te nalaganje predsjedniku Osnovnog suda da okonča predmetni postupak adekvatna satisfakcija za apelantkinju.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantkinjinog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada Osnovni sud ni nakon perioda od oko četiri godine i osam mjeseci nije okončao izvršni postupak u smislu člana 64 Zakona o izvršnom postupku, iako se postupak izvršenja po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim.
35. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 72 st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić