Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3132/21 (R. Z. i drugi)

Odluka donesena 16. 11. 2021.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3132/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 11. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3132/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Ranka Zekić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Ranka Zekić protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 P 029309 18 Gž 2 od 22. jula 2019. godine;

I. G. P. protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P

492661 17 Gž 2 od 4. jula 2019. godine;

Emira Babić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 295151 18 Gž 2 od 10. decembra 2018. godine;

Mito Travar protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 089857 20 Rsž od 16. decembra 2020. godine;

“Platinum invest” d.o.o. Banjaluka protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 243761 19 Gž od 26. februara 2019.

godine;

zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3132/21

1. Ranka Zekić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Zvornika, koju zastupa Boško Zekić advokat iz Zvornika, podnijela je 1. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 83 0 P 029309 19 Rev od 30. jula 2020. godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelantkinjina revizija izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 P 029309 18 Gž 2 od 22. jula 2019. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 83 0 P 029309 16 P od 6. jula 2018. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužioca („Lenjo“ d.o.o. Brčko) da se obaveže apelantkinja da mu, na ime duga, isplati iznos od 9.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te je obavezan tužilac da apelantkinji naknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.

3. Odlučujući o žalbi tužioca izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 6. jula 2018. godine, Okružni sud je Presudom broj 83 0 P 029309 18 Gž 2 od 22. jula 2019. godine predmetnu žalbu usvojio i prvostepenu presudu preinačio tako što je tužbeni zahtjev usvojio i obavezao apelantkinju da tužiocu na ime duga isplati iznos od 9.000,00 KM sa zakonskom zateznom, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.560,00 KM.

4. Odlučujući o reviziji apelantkinje izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 22. jula 2019. godine, Vrhovni sud RS je Rješenjem broj 83 0 P 029309 19 Rev od 30. jula 2020. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud RS je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud RS je ukazao da u predmetnom postupku apelantkinja pobija pravosnažnu presudu kojom je usvojen tužbeni zahtjev za novčano potraživanje u iznosu od 9.000,00 KM, iz čega proizlazi da je u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude manja od zakonom propisanog novčanog cenzusa za dozvoljenost revizije (30.000,00 KM), pa da je stoga izjavljena revizija nedozvoljena saglasno citiranim zakonskim odredbama. Takođe, apelantkinja je u reviziji navela da bi odluka tog suda bila važna za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz razloga zauzimanja jedinstvenog stava pri primjeni materijalnog prava iz Zakona o obligacionim odnosima, kako to proizlazi iz obrazloženja revizije, u sporovima koji se odnose na sticanje bez osnova. Vrhovni sud je naveo da, naime, apelantkinja nije određeno navela veći broj predmeta, koji se po istom pravnom osnovu vode pred određenim sudovima kao razlog zbog kojih to smatra, nije bilo čime ukazala da nižestepeni sudovi različito sude u sličnoj situaciji ili da je u konkretnom slučaju suđeno suprotno stavu već zauzetom kod tog suda, pa da stoga nema uslova ni da se izuzetno dozvoli revizija u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP, budući da eventualna pogrešna primjena materijalnog prava u konkretnom predmetu nije razlog za vanredno dozvoljavanje revizije ako to nije od značaja za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njenoj primjeni.

5. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu RS koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelantkinja izjavila reviziju. Iz stanja apelacionog spisa proizlazi da je apelantkinja drugostepenu presudu od 22. jula 2019. godine primila 30. septembra 2019. godine, a predmetnu apelaciju je podnijela 1. septembra 2021. godine.

2. AP-3395/21

6. I. G. P. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, koju zastupa Ešref Gracić advokat iz Sarajeva, podnijela je 30. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 65 0 P 492661 20 Rev od 6. maja 2021. godine kojim su odbačene kao nedopuštene revizije tužene (Općina Centar Sarajevo) i apelantkinje (kao umješača na strani tužene) izjavljene protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 492661 17 Gž 2 od 4. jula 2019. godine.

7. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 492661 15 P od 9. marta 2017. godine (vrijednost predmeta spora 10.100,00 KM) utvrđeno je da je tužiteljka (Lj.Č.) stekla pravo da u svojstvu nosioca stanarskog prava otkupi stan pobliže naznačen izrekom predmetne presude čiji je nosilac prava raspolaganja tužena, kao i pripadajući dio zajedničkih prostorija, uređaja i zemljišta ispod zgrade, uz obavezu tužiteljke da tuženoj plati u certifikatima kupoprodajnu cijenu stana u iznosu od 16.000,00 KM, te da je tužena dužna priznati ovo pravo tužiteljki i trpjeti da se, nakon što tužiteljka uplati navedenu kupoprodajnu cijenu, u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti predmetne presude u Zemljišno-knjižni ured Općinskog suda u knjizi položenih ugovora izvrši upis prava vlasništva na predmetnom stanu na ime tužiteljke sa 1/1, te prava vlasništva na pripadajućem dijelu zajedničkih prostorija, uređaja, instalacija i zemljištem ispod zgrade.

8. Odlučujući o žalbama tužene i apelantkinje izjavljenim protiv presude Općinskog suda od 9. marta 2017. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 P 492661 17 Gž 2 od 4. jula 2019. godine predmetne žalbe odbio kao neosnovane i potvrdio prvostepenu presudu.

9. Odlučujući o revizijama tužene i apelantkinje izjavljenim protiv presude Kantonalnog suda od 4. jula 2019. godine, Vrhovni sud FBiH je Rješenjem broj 65 0 P 492661 20 Rev od 6. maja 2021. godine predmetne revizije odbacio kao nedopuštene. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud FBiH je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Dalje, da prema stavu (3) navedenog člana ZPP, izuzetno, Vrhovni sud FBiH može dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Vrhovni sud je naveo da se u konkretnom slučaju tužbom tražilo utvrđenje prava na otkup predmetnog stana, uz obavezu tužiteljke da tuženoj plati kupoprodajnu cijenu stana i obavezu tužene da trpi da se tužiteljka upiše kao vlasnica predmetnog stana u Knjizi položenih ugovora. Vrhovni sud je ukazao da je, s obzirom da se radi o nenovčanom zahtjevu, za ocjenu dopuštenosti revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužiteljka označila u tužbi, pa, kako je ona u predmetnoj tužbi vrijednost spora označila u iznosu od 10.100,00 KM, proizlazi da imovinski cenzus od 30.000,00 KM, kao kriterij uslova dopuštenosti revizije iz citiranih zakonskih odredbi nije ispunjen. Takođe, da nisu ispunjeni ni zakonom propisani uslovi za ocjenu da je odlučivanje o predmetnim revizijama od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima i dopuštanje izuzetne revizije, pa je taj sud predmetne revizije odbacio kao nedopuštene.

10. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelantkinja izjavila reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 6. maja 2021. godine, pa se podrazumijeva da je apelantkinja drugostepenu presudu primila prije tog datuma. Apelantkinja je 30. septembra 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu.

3. AP-3465/21

11. Emira Babić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, koju zastupa Dženana Smailbašić advokat iz Sarajeva, podnijela je 11. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda FBiH broj 65 0 P 295151 21 Rev od 6. jula 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantkinje izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 295151 18 Gž 2 od 10. decembra 2018. godine.

12. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 295151 17P 2 od 12. marta 2018. godine (vrijednost predmeta spora 10.100,00 KM) utvrđeno je da je ništav Ugovor o doživotnom izdržavanju od 5. novembra 2010. godine, zaključen između apelantkinje kao davaoca izdržavanja i E.A. kao primaoca izdržavanja, na osnovu kojeg je apelantkinja prenijela sebi u vlasništvo, sa dijelom 1/1, nekretnine i vrijednosne papire pobliže naznačene izrekom predmetne presude, te je slijedom prednjeg utvrđenja izvršen povrat predmetnih nekretnina u dijelu 1/1 prava vlasništva, odnosno prava posjeda, kao i prava vlasništva predmetnih vrijednosnih papira sa apelantkinje na ostavitelja E.A., koje nekretnine i vrijednosni papiri su vraćeni u ostavinsku masu iza umrlog E.A. Naloženo je Zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda i Službi za imovinsko pravne i geodetske poslove Općine Bihać da, na osnovu predmetne presude, izvrše brisanje prava vlasništva apelantkinje na predmetnim nekretninama sa dijelom 1/1 i izvrše upis prava vlasništva sa dijelom 1/1 na E.A., dok je Registru vrijednosnih papira Federacije BiH naloženo da izvrši povrat predmetnih vrijednosnih papira sa računa apelantkinje na račun E.A. Obavezana je apelantkinja da tužiocu naknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu, te da naknadi troškove sudske takse na tužbu i presudu u određenom novčanom iznosu.

13. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 12. marta 2018. godine, Kantonalni sud je Presudom 65 0 P 295151 18 Gž 2 od 10. decembra 2018. godine predmetnu žalbu djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u dijelu kojim je odlučeno o naknadi troškova sudske takse na tužbu i na presudu tako da ne postoji obaveza apelantkinje da naknadi troškove sudske takse na tužbu i na presudu, dok je u preostalom dijelu žalbu apelantkinje odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

14. Odlučujući o reviziji apelantkinje izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 10. decembra 2018. godine, Vrhovni sud FBiH je Rješenjem broj 65 0 P 295151 21 Rev od 6. jula 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud FBiH je naveo da je izmijenjenim odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Dalje, da prema stavu (3) navedenog člana ZPP, izuzetno, Vrhovni sud FBiH može dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Vrhovni sud je naveo da se navedena, izmijenjena, zakonska odredba primjenjuje na osnovu odredbe člana 106. stav (1) Zakona o izmjenama i dopunama ZPP u postupcima u kojima do dana stupanja na snagu tog zakona (31. decembar 2015. godine) ne bude donesena prvostepena odluka suda, kao u predmetnom slučaju (u kojem je prvostepena odluka donesena 12. marta 2018. godine). U vezi s tim, Vrhovni sud je ukazao da se u konkretnoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev tužioca odnosi na nenovčano potraživanje (utvrđenje ništavosti notarski obrađenog ugovora o doživotnom izdržavanju, brisanje upisa i prava vlasništava, kao i posjeda na nekretninama, povrat vrijednosnih papira upisanih u Registru vrijednosnih papira), pa da je za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi označio. Vrhovni sud je zaključio da, kako je u predmetnoj tužbi od 2. oktobra 2012. godine označena vrijednost predmeta spora 10.100,00 KM, to su parnične stranke započele i vodile parnicu u kojoj revizija nije dopuštena, s obzirom da imovinski cenzus kao kriterij uslova dozvoljenosti revizije iz citiranih zakonskih odredbi nije ostvaren. Takođe, da nisu ispunjeni ni zakonom propisani uslovi za ocjenu da je odlučivanje o predmetnoj reviziji od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima i dopuštanje izuzetne revizije, pa je taj sud predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu.

15. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelantkinja izjavila reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 6. jula 2021. godine, pa se podrazumijeva da je apelantkinja drugostepenu presudu primila prije tog datuma. Apelantkinja je 11. oktobra 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu.

4. AP-3634/21

16. Mito Travar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Milenko Sanković advokat iz Banjaluke, podnio je 22. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda RS broj 80 0 Rs 089857 21 Rev od 20. jula 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 Rs 089857 20 Rsž od 16. decembra 2020. godine.

17. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 Rs 089857 19 Rs 2 od 30. juna 2020. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da se naloži tuženom (RTV „BN“ d.o.o. Bijeljina) da apelanta vrati na rad i rasporedi na poslove koje je apelant obavljao do otkaza ugovora o radu po rješenju tuženog od 31. marta 2017. godine ili na poslove koji odgovaraju njegovim stručnim i radnim sposobnostima, te da mu za period od maja 2017. godine zaključno sa februarom 2020. godine (kao posljednjim mjesecom vještačenja) isplati naknadu na ime izgubljene zarade, plate, zakonske zatezne kamate obračunate na iznos izgubljenih plata za period od maja 2017. godine zaključno sa februarom 2020. godine i regresa za 2017., 2018. i 2019. godinu u ukupnom iznosu od 17.846,59 KM, kao i da za apelanta nadležnom Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje uplati sve pripadajuće doprinose. Obavezan je apelant da tuženom nadoknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.

18. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 30. juna 2020. godine, Okružni sud je Presudom broj 80 0 Rs 089857 20 Rsž od 16. decembra 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

19. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 16. decembra 2020. godine, Vrhovni sud RS je Rješenjem broj 80 0 Rs 089857 21 Rev od 20. jula 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud RS je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud RS je ukazao da se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, shodno odredbama člana 316. stav (2) ZPP, a da se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev, shodno stavu (3) navedenog člana zakona. U konkretnom slučaju apelant je označio vrijednost spora na iznos od 1.500,00 KM, a predmet spora je nenovčano potraživanje i novčano potraživanje u ukupnom iznosu od 17.846,59 KM, pa proizlazi da je vrijednost spora u konkretnoj pravnoj stvari manja od zakonom propisanog cenzusa od 30.000,00 KM za dozvoljenost revizije iz naprijed citiranih zakonskih odredbi, iz kog razloga je revizija nedozvoljena. Nadalje, Vrhovni sud RS je naveo da je apelant u izjavljenoj reviziji tražio odlučivanje u smislu odredbe člana 237. stav (3) tačka 2) ZPP, ali da nije naveo pravno pitanje zbog kojeg je podnio reviziju uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, niti je izložio razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa da, stoga, nema uslova ni da se izuzetno dozvoli revizija u smislu navedenih zakonskih odredbi.

20. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu RS koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je rješenje Vrhovnog suda RS doneseno 20. jula 2021. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je 22. oktobra 2021. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.

5. AP-3710/21

21. „Platinum invest“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Boris Stojanović advokat iz Banjaluke, podnio je 28. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Vrhovni sud RS broj 71 0 P 243761 20 Rev od 20. jula 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 243761 19 Gž od 26. februara 2019. godine.

22. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 243761 16 P od 4. oktobra 2019. godine (vrijednost predmeta spora 19.000,00 KM) obavezana je tužena (S.V.) da apelantu preda u posjed, slobodne od lica i stvari, nekretnine pobliže označene izrekom predmetne presude, te da mu naknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu (stav I izreke prvostepene presude), dok je odbijen kao neosnovano zahtjev apelanta da se obaveže tužena da mu isplati naknadu za korišćenje predmetnih nekretnina u ukupnom iznosu od 1.550,00 KM, za period pobliže naznačen izrekom predmetne presude, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa (stav II izreke prvostepene presude).

23. Odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 4. oktobra 2019. godine, Okružni sud je Presudom broj 71 0 P 243761 19 Gž od 26. februara 2019. godine predmetnu žalbu uvažio i prvostepenu presudu, u stavu I izreke te presude, preinačio tako što je odbio kao neosnovan zahtjev apelanta da se obaveže tužena da mu preda u posjed, slobodne od lica i stvari, nekretnine pobliže označene izrekom predmetne presude, te je preinačena i odluka o troškovima parničnog postupka tako što je obavezan apelant da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.650,40 KM.

24. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 26. februara 2019. godine, Vrhovni sud RS je Rješenjem broj 71 0 P 243761 20 Rev od 20. jula 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud RS je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud RS je ukazao da je apelant u tužbi vrijednost predmeta spora označio iznosom od 19.000,00 KM, te da prvostepeni sud nije provjeravao ovako označenu vrijednost (shodno odredbama člana 321. stav (3) ZPP), a da ni tužena nije prigovarala navedenoj vrijednosti. Nadalje, da taj iznos ne prelazi 30.000,00 KM, iz čega slijedi da ni vrijednost drugostepene presude koja se pobija revizijom ne prelazi tu vrijednost, što predmetnu reviziju čini nedopuštenom, u smislu naprijed citiranih zakonskih odredbi. Konačno, Vrhovni sud je naveo da apelant nije tvrdio da u pogledu predmeta spora drugostepeni sudovi različito sude u istoj ili sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, niti je na neki drugi način opravdao svoj zahtjev za (izuzetno) dozvoljavanje revizije, pa se o reviziji apelanta nije moglo odlučivati ni primjenom odredbi člana 237. stav (3) ZPP.

25. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu RS koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je rješenje Vrhovnog suda RS doneseno 20. jula 2021. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je 28. oktobra 2021. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.

Spajanje predmeta

26. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3132/21.

Apelacioni navodi

27. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant u predmetu broj AP-3132/21 se poziva na povredu prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, dok se apelant u predmetu AP-3634/21 poziva na povredu iz člana 14. Evropske konvencije (zabrana diskriminacije).

28. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

29. Ustavni sud ukazuje da su apelanti protiv odluka drugostepenih sudova izjavili revizije, koje su rješenjima Vrhovnog suda FBiH i Vrhovnog suda RS odbačene kao nedopuštene. Ustavni sud konstatuje da je revizija kao vanredni pravni lijek u ovim slučajevima bila neefektivan pravni lijek u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostepenih sudova navedene u dispozitivu ove odluke. S obzirom na to da su predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da su apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporene drugostepene odluke.

30. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3132/21 (R. Z. i drugi) | Sudska praksa | Aktio