Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2800/21 (V. P.)

Odluka donesena 16. 11. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Građanski postupak
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Radni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2800/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 11. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. studenog 2021. godine, u predmetu broj AP-2800/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Vlajko Pljevančić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Vlajko Pljevančić protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 402013 18 Rsž od 27. svibnja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Vlajko Pljevančić (u daljnjemu tekstu: apelant; u apelaciji očiglednom omaškom, lapsus calami, navedeno Pljevnčić) iz Pala, kojega zastupa Asif Plećan, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 5. kolovoza 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 402013 18 Rsž od 27. svibnja 2021. godine.

2. Rješenjem Općinskoga suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) od 6. travnja 2017. godine odlučeno je da se tužba apelanta protiv tuženika Kantona Sarajevo, radi isplate potraživanja iz radnoga odnosa, smatra povučenom, te je obavezan apelant da nadoknadi tuženiku troškove postupka u određenome iznosu.

3. Rješenjem Općinskoga suda od 14. studenoga 2017. godine odbijen je prijedlog apelanta za povrat u prijašnje stanje.

4. U obrazloženju odluke Općinski je sud naveo da iz stanja spisa proistječe da je ročište za glavnu raspravu bilo zakazano za 6. travnja 2017. godine u 9,30 sati, te da je na istome konstatirano da nije pristupio apelant, a da je za tuženika pristupila A. Ć., zamjenica kantonalnoga pravobranitelja, koja je na upit suda izjavila da se ne želi upuštati u raspravljanje u ovoj pravnoj stvari, te je sud donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom. Nadalje, navodi kako je navedeno rješenje apelantu dostavljeno 11. travnja 2017. godine, te da je pravovremeno putem punomoćnika apelant podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Općinski je sud naveo da u konkretnome slučaju nije sporno da je apelant izostao sa ročišta, koji izostanak pravda navodima da je imao problem sa prometnom gužvom, te da je i pored navedenoga stigao na ročište sa zakašnjenjem od 9- 10 minuta. Obzirom na navedeno, Općinski je sud istakao da smatra da apelant nije uvjerio ovaj sud da je do propuštanja došlo uslijed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći, obzirom da sudu nije priložio bilo kakav dokaz za svoje navode da nije mogao pristupiti ranije ili da se nije mogao javiti uređujućemu sucu za kašnjenje. Imajući u vidu navedeno, Općinski je sud zaključio da je prijedlog za povrat u prijašnje stanje neopravdan.

5. Rješenjem Kantonalnoga suda od 27. svibnja 2021. godine odbijen je priziv apelanta i potvrđeno je rješenje Općinskoga suda od 14. studenoga 2017. godine, kojim je odbijen prijedlog apelanta za povrat u prijašnje stanje. Nadalje, odbijen je priziv apelanta i potvrđeno je rješenje Općinskoga suda od 6. travnja 2017. godine, kojim se tužba smatra povučenim, te kojim je određeno da apelant nadoknadi troškove tuženiku u određenome iznosu.

6. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da po pitanju priziva apelanta, prometna gužva niti po mišljenju ovoga suda nije okolnost koja se nije mogla predvidjeti, pa prema tome niti izbjeći. Nadalje navodi kako i sam apelant u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje istječe da je općepoznata činjenica da su prometne gužve na predmetnoj relaciji znatne, što znači da je i sam apelant morao znati za prometnu gužvu, računati s njom i krenuti ranije radi pravovremenoga pristupa na zakazano ročište. Također, navodi da je prema čl. 328. st. 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjemu tekstu: ZPP) propisano da će sud odobriti povrat u prijašnje stanje stranki koja je propustila radnju uslijed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći. Kantonalni je sud naveo da je apelant mogao predvidjeti prometnu gužvu, budući da je općepoznata, te ju je mogao izbjeći ranijim polaskom, te da kašnjenje na ročište je propuštanje radnje pristupa na zakazano ročište, uslijed čega slijede zakonske posljedice, zbog čega nije od značaja činjenica naknadnoga dolaska na sud, niti vrijeme toga naknadnoga dolaska. Apelacioni navodi

7. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, naime, smatra da je pogrešno primijenjena odredba čl. 328. st. 1. ZPP, u situaciji kada je apelant pristupio na ročište sa zakašnjenjem od 9 minuta, jer je na relaciji Pale – Sarajevo bila prometna gužva, koja, prema mišljenju apelanta, jeste opravdan razlog za povrat u prijašnje stanje.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelanti moraju navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelanti navode, tj. ako apelanti nemaju „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).

11. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud jasno ukazao na zakonske posljedice propuštanja ročišta, te da apelant nije dokazao da je do toga propuštanja došlo iz razloga koji su se mogli predvidjeti ili izbjeći, tako da Ustavni sud, nasuprot navodima apelanta, ne nalazi proizvoljnost u postupanju redovitih sudova. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

12. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2800/21 (V. P.) | Sudska praksa | Aktio