Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3768/20 (R. V.)
Odluka donesena 16. 11. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Apelacija preuranjena
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3768/20
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP 3768/20, rješavajući apelaciju Radeta Vidovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka 1), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Rade Vidović zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 157667 20 Rev od 14. decembra 2020. godine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Rade Vidović protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 157667 19 Gž2 od 2. jula 2020. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 157667 17 P 2 od 29. augusta 2019. godine zbog toga što je apelacija u vrijeme podnošenja bila preuranjena, a apelant nije u međuvremenu osporio donesenu Presudu Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 157667 20 Rev od 14. decembra 2020. godine, koja je u konkretnom slučaju konačna odluka.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Rade Vidović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirza Bajrović, advokat iz Banje Luke, podnio je 2. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 157667 19 Gž2 od 2. jula 2020. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 157667 17 P 2 od 29. augusta 2019. godine, te zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Vrhovnim sudom Republike Srpske pod brojem 71 0 P 157667 20 Rev.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 31. marta 2021. godine od Osnovnog, Okružnog i Vrhovnog suda zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Okružni i Vrhovni sud su dostavili 9. aprila 2020. godine, a Osnovni sud 21. aprila 2021. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 30. novembra 2012. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv tuženog O. V. zbog duga.
6. Osnovni sud je, nakon provedenog obimnog dokaznog postupka, provođenja vještačenja, Presudom broj 71 0 P 157667 12 P od 22. maja 2015. godine djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev, na način detaljno naveden u izreci. Protiv prvostepene presude tuženi, te G. V. i S. V. (lica koja su u postupku zatražila status stranke) podnijeli su žalbe koje je Okružni sud Rješenjem broj 71 0 P 157667 15 Gž od 13. maja 2016. godine uvažio, osporenu presudu Osnovnog suda ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
7. Odlučujući u ponovnom postupku, nakon provedenog obimnog dokaznog postupka, vještačenja, Osnovni sud je Presudom broj 71 0 P 157667 17 P 2 od 29. augusta 2019. godine djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev, kompenzacioni protivtužbeni zahtjev tuženog-protivtužioca O.V., te zahtjev tužilaca-intervenijenata G. V. i S. V., sve na način detaljno naveden u izreci. Protiv prvostepene presude apelant i tuženi su podnijeli žalbe.
8. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 157667 19 Gž 2 od 2. jula 2020. godine apelantova žalba je djelimično uvažena, te je presuda Osnovnog suda od 29. augusta 2019. godine u žalbom pobijanom dijelu odluke o kompenzacionoj protivtužbi (st. 2. i 3. izreke) preinačena na način da se stavom I- utvrđuje da je osnovano potraživanje tuženog O.V. u iznosu od 37.542.19 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 16. januara 2014. godine, pa do isplate, koje potraživanje se ima prebiti sa apelantovim potraživanjem u iznosu od 66.146.35 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30. novembra 2012. godine, pa do isplate, do iznosa od 37.542,19 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 16. januara 2014. godine pa do isplate. Stav II- zahtjev tuženog O. V. da se utvrdi osnovanim potraživanje preko dosuđenog iznosa (razlika između dosuđenog iznosa od 37.542,19 KM i zahtijevanog iznosa od 141.404.27 KM), te da mu apelant nakon izvršenog prebijanja potraživanja apelanta sa potraživanjem tuženog isplati razliku u iznosu od 56.635,91 KM se odbija. Stav III- obavezan je apelant da tužiteljima - intervenijentima G. V. i S. V. isplati iznos od 18.312,00 KM, i to G. V. iznos od 9.156.50 KM i S. V. iznos od 9.156,50 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. oktobra 2015. godine, kao dana podnošena tužbe, pa do isplate, i da im nadoknadi troškove postupka u iznosu od 3.570,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 29. augusta 2019. godine kao dana donošenja prvostepene presude, a sve u roku od 30 dana od dana prijema ove presude. Stav IV- zahtjev tužitelja - intervenijenata G. V. i S. V. preko dosuđenog iznosa na ime glavne stvari u iznosu od 9.155,00 KM i troškova postupka u iznosu od 1.785.00 KM se odbija. Stav V- obavezuje se tuženi O. V. da apelantu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 1.885,00 KM u roku od 30 dana od dana donošenja ove presude. Stav VI- odbijen je zahtjev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.
9. Protiv drugostepene presude tuženi je izjavio reviziju.
10. Vrhovni sud je Presudom broj 71 0 P 157667 20 Rev od 14. decembra 2020. godine djelimično uvažio reviziju tuženog, obje nižestepene odluke je preinačio na način detaljno naveden u izreci.
11. Nadalje, proizlazi da je postupak okončan navedenom presudom Vrhovnog suda.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama, odnosno st. 3 i 5. presude Okružnog suda, te zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant ističe da su redovni sudovi u osporenim odlukama trebali odbiti intervencijsku tužbu S. V. i G.V., jer su oni svoje pravo mogli zaštititi jedino kao umješači na strani apelanta. Apelant, također, smatra da redovni sudovi nisu pravilno dosudili troškove parničnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju redovni sudovi su ukratko naveli tok predmetnog postupka. Istakli su da nisu povrijedili apelantova prava na koja se u apelaciji poziva, te da u cijelosti ostaju kod navoda datih u odlukama koje su tokom postupka donijeli.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03,
74/05, 63/07, 105/08 - OUS, 45/09 - OUS, 49/09 i 61/13)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
15. Zakon o sudovima Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 37/12, 14/14 – OUS, 44/15 i 100/17) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 48. stav (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Dopustivost apelacije u odnosu na Presudu Okružnog suda broj 71 0 P 157667 19 Gž 2 od 2. jula 2020. godine i Presudu Osnovnog suda broj 71 0 P 157667 17 P 2 od 29. augusta 2019. godine Član 18. st. (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
17. Apelant je predmetnom apelacijom osporio presudu Okružnog suda od 2. jula 2020. godine protiv koje je prije podnošenja apelacije izjavljena revizija. Dakle, predmet se u vrijeme podnošenja apelacije nalazio na postupanju pred Vrhovnim sudom. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju od 9. aprila 2021. godine obavijestio Ustavni sud da je postupak u međuvremenu okončan, te da je konačna odluka Presuda Vrhovnog suda broj 71 0 P 157667 20 Rev od 14. decembra 2020. godine koju je u prilogu dostavio.
18. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema članu 31. Pravila Ustavnog suda, kod odlučivanja Ustavni sud ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji, te ukazuje da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa predmetnom apelacijom koje su se desile nakon njenog podnošenja u kontekstu uvjeta njene dopustivosti. U konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da je Vrhovni sud odlučio o reviziji (Ustavni sud je za tu činjenicu saznao iz odgovora na apelaciju Vrhovnog suda), niti je osporio presudu Vrhovnog suda, koja je konačna odluka u predmetnom postupku. Stoga je apelacija u vrijeme podnošenja, u odnosu na tadašnje stanje postupka, preuranjena.
19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost apelacije u odnosu na apelacione navode o povredi prava na pravično suđenje u odnosu na pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku
20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u parničnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan, pa je u vrijeme podnošenja predmetna apelacija u ovom dijelu bila dopustiva u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
21. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija u ovom dijelu nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio apelacionih navoda preuranjen, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima apelant ističe da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...] Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja postupka razmatrati period od 30. novembra 2012. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja presude Vrhovnog suda od 14. decembra 2020. godine kojom je predmetni postupak okončan. Dakle, razmatrat će period koji je trajao osam godina.
Relevantni principi
25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
26. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Analiza razumnosti trajanja postupka
27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zapaža da se radi o složenom postupku.
28. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka koji je za njega značajan, jer je putem suda pokušavao da ostvari pravo na isplatu određenog novčanog potraživanja.
29. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je tokom postupka proveden obiman dokazni postupak radi utvrđivanja činjenica odlučnih za donošenje sudske odluke. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud prvu presudu donio 22. maja 2015. godine, tj. dvije i po godine nakon podnošenja inicijalnog akta. S obzirom na to da je postupak složene prirode, da je u postupku bilo više stranaka, te da je proveden obiman dokazni postupak, takvo postupanje Osnovnog suda je bilo u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je navedena prvostepena presuda godinu dana nakon donošenja kao nepravilna ukinuta rješenjem Kantonalnog suda od 13. maja 2016. godine, te da je predmet vraćen na ponovni postupak. Dakle, postupak se tri i po godine nakon pokretanja ponovo našao u početnoj fazi. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, u ponovljenom postupku proveo obiman dokazni postupak, te je prvostepenu odluku donio 29. augusta 2019. godine, tj. tri godine i tri mjeseca nakon vraćanja predmeta na ponovno postupanje. S obzirom na to da je postupak složene prirode, da je proveden obiman dokazni postupak, da je u postupku učestvovalo više stranaka o čijim tužbenim, protivtužbenim zahtjevima, te intervencijskoj tužbi je Osnovni sud odlučivao, navedeni period prvostepenog postupka se ne može smatrati nerazumnim. Nadalje, Ustavni sud zapaža da su parnične stranke (apelant i tuženi), nezadovoljne prvostepenom odlukom, protiv nje podnijele žalbe, te da se predmet po drugi put našao na postupanju pred Okružnim sudom. Okružni sud je drugostepenu odluku donio 2. jula 2020. godine, tj. približno 11 mjeseci nakon donošenja prvostepene presude. Takvo postupanje Okružnog suda u ponovljenom postupku je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.
30. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je tuženi protiv drugostepene odluke izjavio reviziju, te da je postupak okončan presudom Vrhovnog suda od 14. decembra 2020. godine. Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud promptno u periodu od dva mjeseca donio revizionu odluku.
31. Ustavni sud ukazuje da se razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u odnosu na postupak kao cjelinu, te da eventualni periodi pasivnosti u radu suda u jednoj fazi postupka ne predstavljaju, per se, povredu prava na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke u razumnom roku (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1893/20 od 12. januara 2021. godine, tačka 27, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba). Sagledavajući postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da redovni sudovi u preduzimanju procesnih radnji nisu imali evidentnih perioda dužih i neopravdanih pasivnosti, odnosno iz stanja spisa proizlazi da su procesne radnje preduzimali blagovremeno, u razumnim rokovima. Postupak po zakonu nije hitne prirode, složen je, tokom postupka je proveden obiman dokazni postupak kako bi se pravilno utvrdilo činjenično stanje pogodno za donošenje pravilne sudske odluke. Ustavni sud zapaža da je u postupku ukupno doneseno pet meritornih sudskih odluka, da se postupak vodio na tri sudske instance, te da je u konačnici riješeno apelantovo pravno pitanje. Iako je prva prvostepena presuda kao nepravilna ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak, u preduzimanju daljnjih procesnih radnji Ustavni sud ne može utvrditi periode neopravdane pasivnosti, te smatra da je postupak koji se vodio na tri sudske instance okončan u razumnom roku.
32. Imajući u vidu složenost predmeta, činjenicu da je u postupku donijeto više meritornih sudskih odluka, da je apelant došao do konačne sudske odluke kojom je riješeno njegovo pravno pitanje, Ustavni zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
I.Pitanje naknade nematerijalne štete
33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
34. S obzirom na odluku u ovom predmetu apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
Ostali navodi
35. Također, apelant navodi da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da su i navodi o povredi prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani. VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom parničnom postupku nema kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je predmetni postupak na tri sudske instance trajao osam godina, u postupku je donijeto više sudskih meritornih odluka, postupak je okončan, tj. u konačnici je riješeno apelantovo pravno pitanje. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da nema povrede ni prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
37. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić