Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3238/20 (M. D. i „Pro Vita“ d.o.o. Donja Dubica)

Odluka donesena 16. 11. 2021.

  • Postupak upisa u sudski registar
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3238/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 11. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3238/20, rješavajući apelaciju Marka Dragića i "Pro Vita" d.o.o. Donja Dubica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marka Dragića i "Pro Vita" d.o.o. Donja Dubica podnesena protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 66 0 Reg 000127 20 Pž 7 od 12.

maja 2020. godine i Rješenja Okružnog privrednog suda u Banja Luci broj 057-0-Reg-15-000457, 057-0-Reg-15-000511 i 057-0-Reg-15- 001480 od 6. februara 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Marko Dragić iz Odžaka i „Pro Vita“ d.o.o. Donja Dubica (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Donje Dubice, podnijeli su 25. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 66 0 Reg 000127 20 Pž 7 od 12. maja 2020. godine i Rješenja Okružnog privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 057-0-Reg- 15-000457, 057-0-Reg-15-000511 i 057-0-Reg-15-001480 od 6. februara 2020. godine.

2. Okružni privredni sud je, rješavajući po prijavi predlagača „Top-Farm“ d.o.o. Nova Topola, donio Rješenje o registraciji broj 057-0-Reg-15-000457 od 3. marta 2015. godine kojim je u sudski registar upisana promjena članova (istupanje), sticanje sopstvenog udjela i promjena ličnih podataka člana društva kod „Top-Farm“ proizvodnja, trgovina, usluge d.o.o. Nova Topola, Gradiška.

3. Iz stanja spisa proizilazi da su apelanti 6. novembra 2015. i 5. jula 2018. godine podnijeli zahtjeve za brisanje neosnovanog konačnog upisa promjene članova i prenosa udjela, te da su Okružni privredni sud i Viši privredni sud nekoliko puta donosili rješenja, čiji sadržaj nije odlučujući za odlučenje o konkretnoj apelaciji.

4. Okružni privredni sud je, u ponovnom postupku, rješavajući po zahtjevu apelanata kao zainteresovanih lica, radi brisanja neosnovanog konačnog upisa, donio Rješenje broj 057-0-Reg-15- 000457, 057-0-Reg-15-000511 i 057-0-Reg-15-001480 od 6. februara 2020. godine kojim je odbio zahtjeve apelanata za brisanje neosnovanog konačnog upisa promjene članova (istupanje) i sticanje sopstvenog udjela društva „Top Farm“ broj 057-0-Reg-15-000457 od 3. marta 2015. godine, zahtjev za brisanje neosnovanog konačnog upisa prenosa sopstvenog udjela na novog člana društva po rješenju broj 057-0-Reg-15-000511 od 17. jula 2015. godine i zahtjev za brisanje neosnovanog konačnog upisa prenosa članova i udjela po rješenju broj 057-0-Reg-15-001480 od 13. jula 2015. godine (očiglednom greškom suda je navedeno 4. novembra 2015. godine), kao neosnovane. Okružni privredni sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, naveo da je odlučujući o zahtjevu apelanata, nakon provedenog dokaznog postupka, u skladu sa odredbom čl. 73. do 79. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Republici Srpskoj (u daljnjem tekstu: ZRPS), utvrdio da su zahtjevi za brisanje konačnih upisa podneseni u zakonom propisanim rokovima. Pored toga, Okružni privredni sud je naglasio da se zakonitost odluka skupštine, na osnovu kojih su izvršeni upisi čije se brisanje traži, može ocjenjivati samo u parničnom postupku, te kod činjenice da apelanti nisu dokazali da su podnijeli tužbu radi poništenja odluka na osnovu kojih su izvršeni upisi, zaključio da se navedene odluke smatraju zakonite. Pri tome, Okružni privredni sud je pojasnio da se zakonitost navedenih odluka, koje osporavaju apelanti kao zainteresovana lica, ne može ispitivati u vanparničnom postupku po kojim pravilima se vodi i postupak registracije.

5. Rješenjem Višeg privrednog suda broj 66 0 Reg 000127 20 Pž 7 od 12. maja 2020. godine odbijena je žalba apelanata kao zainteresovanih lica i potvrđeno rješenje Okružnog privrednog suda od 6. februara 2020. godine. Viši privredni sud je u obrazloženju rješenja je naveo da je prvostepeni sud, ispitujući formalne i materijalne uslove za upise koji su izvršeni navedenim rješenjima, utvrdio da su, u skladu sa odredbom člana 11. ZRPS, ispunjeni svi formalni i materijalni uslovi, te da su neosnovani navodi žalbe da prilikom upisa nisu bili ispunjeni uslovi iz odredbe člana 74. stav 1. tačka a. i v. ZRPS-a. Konačno, Viši privredni sud je naveo da iz sadržaja žalbe proizilazi da apelanti osporavaju zakonitost odluka na osnovu kojih su izvršeni upisi, čije se brisanje traži, naglasivši da nezakonitost odluka apelanti mogu da dokazuju u parničnom postupku.

Apelacioni navodi

6. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. S obzirom na to da apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvo odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

9. U vezi s tim, Ustavni sud konstatuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuje svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).

10. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 146/05 od 20. decembra 2005. godine, Odluka o dopustivosti broj AP 1455/12 od 17. juna 2015. godine i Odluka o dopustivosti broj AP 3850/16 od 18. jula 2017. godine; dostupne na www.ustavnisud.ba), uključujući i predmete u kojima su apelanti osporavali dužinu trajanja „postupka upisa u sudski registar“ (vidi npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4962/17 od 19. decembra 2018. godine; dostupna na www.ustavnisud.ba), zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava, te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika zbog čega član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv na taj postupak.

11. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa u vezi sa upisom u sudski registar primjenjiva i na konkretni predmet koji se tiče brisanja neosnovanog konačnog upisa promjene članova (istupanje) i sticanje sopstvenog udjela društva po zahtjevu apelanata. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njihova privatna prava i obaveze. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U odnosu na navode apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku odlučivalo o ispunjenosti zakonskih uslova za brisanje izvršnog upisa iz registra poslovnih subjekata, a ne o imovinskim pravima apelanata, iz čega slijedi da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanata o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-196/20 od 19. februara 2020. godine; dostupna na www.ustavnisud.ba).

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3238/20 (M. D. i „Pro Vita“ d.o.o. Donja… | Sudska praksa | Aktio