Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2999/21 (J. O. P.)
Odluka donesena 16. 11. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Prekršajni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prekršaj
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2999/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP-2999/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Jelena Obradović Pilipović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Jelena Obradović Pilipović protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Ps 327134 21 Pžp od 1. juna 2021. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 Pr 327134 20 Pr od 27.
januara 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Jelena Obradović Pilipović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banjaluke, koju zastupa Dragan Stanišić advokat iz Banjaluke, podnijela je 17. avgusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Ps 327134 21 Pžp od 1. juna 2021. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Pr 327134 20 Pr od 27. januara 2021. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenim rješenjem Okružnog suda, odbačen je kao nedopušten apelantkinjin zahtjev za sudsko odlučivanje po prekršajnom nalogu broj 003.585.686.0 od 8. juna 2020. godine, izdat od strane Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljnjem tekstu: MUP RS), Centar javne bezbjednosti Policijska stanica Banjaluka (u daljnjem tekstu: PS Banjaluka), podnesen Osnovnom sudu 10. juna 2020. godine.
3. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je odredbama člana 151. stav (1) Zakona o prekršajima Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o prekršajima) propisano da okrivljeni može prihvatiti odgovornost za prekršaj plaćanjem novčane kazne i izvršenjem drugih obaveza utvrđenih prekršajnim nalogom u određenom roku ili obavijestiti ovlašćeni organ da prihvata sankciju koja je određena u prekršajnom nalogu ili odreći se zahtjeva sa sudsko odlučivanje. Dalje, da je odredbama člana 151. stav (2) Zakona o prekršajima propisano da okrivljeni koji prihvati odgovornost u skladu sa stavom (1) tog člana ne može kasnije negirati odgovornost, niti se žaliti na visinu kazne ili vrstu bilo koje sankcije ili troškove. Konačno, da je odredbama člana 151. stav (3) Zakona o prekršajima propisano da u slučaju prihvatanja odgovornosti prekršajni nalog postaje konačan i izvršan. Stoga, kako iz stanja spisa proizlazi da je apelantkinja prihvatila odgovornost za predmetni prekršaj (na način što je potpisala prekršajni nalog na mjestu označenom za prihvatanje odgovornosti) čime se, dakle, odrekla prava na sudsko odlučivanje, to je predmetni prekršajni nalog postao konačan i izvršan na dan njegovog izdavanja, odnosno 8. juna 2020. godine. Okružni sud je ukazao da su paušalni (ničim potkrijepljeni) žalbeni navodi branioca apelantkinje da se ona, usljed pritiska koji je vršen od strane policijskih službenika, greškom potpisala na pogrešnom mjestu na prekršajnom nalogu, te da kao takvi nisu uticali na drugačiju odluku tog suda. Takođe, kako je to ukazao Okružni sud, neosnovano se žalbom ukazuje na odredbe člana 150. Zakona o prekršajima kojima je (kako to branilac apelantkinje navodi u žalbi) propisana mogućnost ispravke greške u prekršajnom nalogu, kao i rok za traženje sudskog odlučivanja u tom slučaju. Naime, navedenim zakonskim odredbama propisana je mogućnost da ovlašćeni organ ispravi greške u prekršajnom nalogu i to samo greške u pisanju ili druge očigledne greške. Kako su u prekršajnom nalogu sadržane pravne pouke o posljedicama prihvatanja odgovornosti i odricanja od prava na zahtijevanje sudskog odlučivanja, to su neosnovani žalbeni navodi branioca apelantkinje kojima se ukazuje da je apelantkinja greškom potpisala prekršajni nalog na mjestu predviđenom za prihvatanje odgovornosti.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja, između ostalog, navodi da je predmetni prekršajni nalog, usljed pritiska koji je na nju vršen od strane policijskih službenika, greškom potpisala na pogrešnom mjestu na prekršajnom nalogu. Dalje ističe da je odredbama člana 150. Zakona o prekršajima propisana mogućnost ispravke greške u prekršajnom nalogu (pa joj je, shodno citiranim zakonskim odredbama, trebalo dozvoliti sudsko odlučivanje u predmetnom postupku). Navodi da joj je na teret stavljen prekršaj koji nije počinila, te da je ključno što u predmetnom postupku nije dokazano da je počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantkinja pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, Ustavni sud primjećuje da je Okružni sud, suprotno apelantkinjinim navodima, dao jasno obrazloženje zbog čega u konkretnom slučaju nije bio dopušten apelantkinjin zahtjev za sudsko odlučivanje, te da je odgovorio i na njene navode u odnosu na primjenu odredbi člana 150. Zakona o prekršajima u konkretnom slučaju, a Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u takvom obrazloženju Okružnog suda. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinje u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić