Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3092/21 (B. S.)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3092/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3092/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Boro Soldo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Boro Soldo protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Mal 046885 19 Gž od 17. juna 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Boro Soldo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Advokatsko društvo „Palameta i Palameta“ d.o.o. Mostar, podnio je 27. avgusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 Mal 046885 19 Gž od 17. juna 2021. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 Mal 046885 18 Mal od 10. jula 2019. godine obavezan je tuženi (Grad Široki Brijeg) da apelantu na ime nakade materijalne štete isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu.

3. Odlučujući o žalbi tuženog izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 10. jula 2019. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 64 0 Mal 046885 19 Gž od 17. juna 2021. godine predmetnu žalbu uvažio i preinačio prvostepenu presudu na način da je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da mu tuženi na ime nakade materijalne štete isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.

4. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da iz obrazloženja prvostepene odluke proizlazi da je taj sud usvojio tužbeni zahtjev apelanta na osnovu zaključka da se šteta na apelantovom vozilu dogodila krivicom tuženog, odnosno zbog nailaska apelanta sa vozilom na veliku količinu vode na kolovozu (lokva), koju lokalnu cestu održava tuženi, a pri tome nije bilo nikakvog znaka koji bi upozoravao na postojanje vode na kolovozu, te da apelant dubinu lokve nije mogao procijeniti do ulaska u istu. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da iz prvostepenog spisa proizlazi da apelant nije predočio niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je uzrok štete na apelantovom vozilu veća količina vode na kolovozu, odnosno lokva, zbog koje se apelantovo vozilo ugasilo. Dalje, da naprijed navedeno nije vidljivo ni iz službene zabilješke od 19. oktobra 2019. godine, niti iz fotodokumentacije zaposlenika PU Široki Brijeg, te da apelant nije predočio nikakav dokaz da je izvršio zamjenu motora. Stoga, žalba tuženog osnovano ukazuje da je prvostepeni sud iz utvrđenih činjenica izveo nepravilan zaključak o postojanju činjenica na kojima je zasnovana presuda, zbog čega je pogrešno primijenio i materijalno pravo. Kantonalni sud je ukazao da je odredbama člana 154. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da ko drugom uzrokuje štetu dužan je da je nadoknadi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice. Dovodeći navedene zakonske odredbe u vezu s činjenicom da se predmetna saobraćajna nezgoda dogodila 11. oktobra 2015. godine, a da su zaposlenici PU Široki Brijeg službenu zabilješku sačinili tek 19. oktobra 2015. godine (iako su navodno 11. oktobra 2015. godine izlazili na lice mjesta), te da nisu sačinili opis mjesta događaja i na valjan način fotografirali isto, kako bi vozilo u lokvi vode bilo vidljivo, to je uvažavanjem žalbe tuženog i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, shodno odredbama člana 229. stav (1) tačka 5) Zakona o parničnom postupku, prvostepenu presudu valjalo preinačiti i odlučiti kao u izreci osporene presude. Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, navodi da su „netačni i iskrivljeni“ navodi drugostepenog suda da nisu postojali dokazi da je vozilo apelanta naišlo na veliku količinu vode. Nadalje, apelant smatra da to što je službena zabilješka sačinjena tek 19. oktobra 2015. godine nije smjelo biti tumačeno na njegovu štetu jer to nije zavisilo od njega, nego od načina rada službenika koji je sačinjavao predmetnu službenu zabilješku.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je Kantonalni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZOO, dao jasne razloge zbog kojih smatra da apelant u konkretnom slučaju nije predočio niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je uzrok štete na njegovom vozilu veća količina vode na kolovozu (niti je predočio dokaz da je izvršio zamjenu motora) zbog čega je preinačio prvostepenu presudu i odlučio kao u izreci pobijane presude, a u takvom obrazloženju Kantonalnog suda Ustavni sud ne vidi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3092/21 (B. S.) | Sudska praksa | Aktio