Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3021/21 („Čistoća“ a.d. Banjaluka)

Odluka donesena 16. 11. 2021.

  • Procesna odluka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3021/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 11. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3021/21, rješavajući apelaciju koju je podnio „Čistoća“ a.d. Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Čistoća“ a.d. Banjaluka protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 V 019587 21 Rev od 12. maja 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. „Čistoća“ a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Aleksandar V. Popović advokat iz Banjaluke, podnio je 20. avgusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 V 019587 21 Rev od 12. maja 2021. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 V 019587 04 V od 1. juna 2020. godine prekinuto je raspravljanje u konkretnom predmetu spora (koji je pokrenuo predlagač Grad Banjaluka protiv apelanta kao protivnika predlagača radi određivanja naknade za eksproprisane nekretnine) do pravosnažnog okončanja postupka utvrđivanja naknade za eksproprisane nekretnine koji se pred tim sudom vodi u predmetu broj 71 0 V 017928 04 V, te je određeno da će se predmetni postupak nastaviti „kad se pravosnažno završi postupak pred organom uprave ili kad taj sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak“.

3. Odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 1. juna 2020. godine, Okružni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je Rješenjem broj 71 0 V 019587 20 Gž od 4. decembra 2020. godine predmetnu žalbu uvažio, ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

4. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv rješenja Okružnog suda od 4. decembra 2020. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 71 0 V 019587 21 Rev od 12. maja 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 25. Zakona o vanparničnom postupku propisano da je u vanparničnom postupku u kojem se odlučuje o stambenim stvarima i naknadi za eksproprisane nepokretnosti, protiv pravosnažnog rješenja donesenog u drugom stepenu, dopuštena revizija pod uslovima predviđenim Zakonom o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Dalje, da je odredbama člana 237. stav (1) ZPP propisano da stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu. Kako drugostepeno rješenje nije pravosnažno, jer je njime ukinuto prvostepeno rješenje i predmet vraćen na ponovno suđenje, revizija, u smislu citiranih odredbi ZPP, nije dozvoljena. Pored toga, kako je to naveo Vrhovni sud, odredbama člana 254. stav (1) ZPP je propisano da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno završen, dakle, protiv rješenja kojim se spor između stranaka u određenoj pravnoj stvari konačno rješava. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je zaključio da se rješenjem kojim se prekida postupak, bez obzira na razlog tog prekida, ne odlučuje o glavnoj stvari, da takvo rješenje ni na koji način ne rješava sporni odnos između stranaka u postupku, pa da nema karakter rješenja kojim se postupak pravosnažno završava. Zato se u konkretnom slučaju ne radi o rješenju iz odredbi člana 254. stav (1) ZPP, protiv kojeg je dozvoljena revizija, pa odlučivanje o predmetnoj reviziji nije dozvoljeno ni u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP.

Apelacioni navodi

5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ističe da je Vrhovni sud donio nezakonito rješenje kojim je njegovu reviziju odbacio, te od Ustavnog suda traži da ukine osporeno rješenje Vrhovnog suda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv drugostepenog rješenja. Dakle, apelant u konkretnom slučaju osporava odluku Vrhovnog suda kojom se odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. ispunjenosti formalnih zakonskih uslova za izjavljivanje revizije. Iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u predmetnom postupku odlučivalo isključivo o procesnom pitanju, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3021/21 („Čistoća“ a.d. Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio