Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1598/21 (S. B.)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Apelacija ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom
- Nije dopunjena/precizirana apelacija
- Neovlašteno lice
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1598/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-1598/21, rješavajući apelacije koje je podnio Slobodan Blagojević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. d), j) i k), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Slobodan Blagojević protiv Presude Osnovnog suda u Lukavcu broj P-101/94 od 14. aprila 1994. godine, zbog toga što je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Slobodan Blagojević protiv „Odluke Općinskog suda u Lukavcu broj 126 0 V 190928 17 V od 6. jula 2018. godine“, zato što je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Slobodan Blagojević zbog „neprovođenja Rješenja Službe za urbanizam, prostorno planiranje i investicije Općine Lukavac broj 05/1-23-323/16 od 16. februara 2017. godine“, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1598/21
1. Slobodan Blagojević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Puračića, kojeg zastupa Jelena Blagojević, podnio je 10. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Osnovnog suda u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-101/94 od 14. aprila 1994. godine. Apelant je na traženje Ustavnog suda podnescima od 21. maja i 14. juna 2021. godine dopunio apelaciju.
2. Presudom Osnovnog suda broj P-101/94 od 14. aprila 1994. godine utvrđeno je da je tužilac (E.J.) suvlasnik nekretnina označene po starom katastarskom premjeru kao k.č. br. 4/1, 4/3, i 4/4 sa dijelom suvlasništva od 413/4800, te da je vlasnik dijela navedene nekretnine, a što u naravi čini poslovni prostor sa baštom (pobliže opisani u izreci presude), terasa i telefonski priključak u predmetnom poslovnom prostoru, a što je tužena (N.Š. rođ. B.) dužna priznati te trpiti da se navedeni suvlasnički dio iz zemljišnoknjižnog uloška bliže opisanog u izreci presude briše te upiše u novi zemljišnoknjižni uložak na ime i u suvlasništvo tužioca sa dijelom suvlasništva od 413/4800. U pravnoj pouci je navedeno da su se stranke odrekle prava žalbe protiv ove presude, pa je ista pravosnažna sa danom 14. aprila 1994. godine.
2. AP-1599/21
3. Apelant, kojeg zastupa Jelena Blagojević, podnio je 10. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv „Odluke Općinskog suda u Lukavcu broj 126 0 V 190928 17 V od 6. jula 2018. godine“.
4. Predlagač E.J. podnio 6. jula 2017. godine Općinskom sudu u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) prijedlog radi razvrgnuća i diobe protiv apelanta, S.P. rođ. B., LJ.Š. i M.Š. kao nasljednika iza umrle N.Š. rođ. B.
5. Apelant je podneskom od 19. marta 2021. godine zatražio obustavu predmetnog postupka.
6. Budući da apelacija nije sadržavala neophodne elemente u smislu člana 21. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je dopisom od 13. maja 2021. godine zatražio od apelanta da u roku od osam dana od dana prijema dopisa dopuni apelaciju na način da elektronski popuni obrazac apelacije i tačno navede koje odluke osporava i iste dostavi. Apelant je 21. maja 2021. godine dopunio apelaciju, ali ne na način kako je to od njega zatraženo, tačnije nije dostavio traženu osporenu „odluku Općinskog suda broj 126 0 V 190928 17 V od 6. jula 2018. godine“.
7. Ustavni sud je ponovo dopisom od 7. juna 2021. godine zatražio od apelanta da u roku od osam dana od dana prijema dopisa dopuni apelaciju na način da dostavi osporenu "odluku Općinskog suda broj 126 0 V 190928 17 V od 6. jula 2018. godine“. Apelant je 14. juna 2021. godine dopunio apelaciju, ali ne na način kako je to od njega zatraženo, tačnije nije dostavio traženu osporenu odluku (iako je u dopuni apelacije naveo da dostavlja odluku Općinskog suda broj 126 0 V 190928 17 V od 6. jula 2018. godine).
3. AP-1600/21
8. Apelant, kojeg zastupa Jelena Blagojević, podnio je 10. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog „neprovođenja Rješenja Službe za urbanizam, prostorno planiranje i investicije Općine Lukavac broj 05/1-23-323/16 od 16. februara 2017. godine“. Apelant je na traženje Ustavnog suda podnescima od 21. maja i 14. juna 2021. godine dopunio apelaciju.
9. Služba za urbanizam, prostorno planiranje i investicije općine Lukavac (u daljnjem tekstu: Služba), rješavajući po zahtjevu E.J. za izdavanje rješenja o naknadnoj urbanističkoj saglasnosti za legalizaciju dograđenog stambeno-poslovnog objekta u Puračiću, donijela je Rješenje broj 05/1-23- 323/16 od 16. februara 2017. godine kojim je odbila zahtjev E.J. za izdavanje rješenja o naknadnoj urbanističkoj saglasnosti za legalizaciju dograđenog stambeno-poslovnog objekta u Puračiću, na parceli k.č. broj 863 (novi premjer) a što odgovara k.č. br. 4/1, 4/4 i 4/3 (stari premjer).
10. U obrazloženju rješenja Služba je navela da je E.J. 8. marta 2016. godine podnio zahtjev za izdavanje rješenja o naknadnoj urbanističkoj saglasnosti za legalizaciju dograđenog stambeno-poslovnog objekta u Puračiću, na parceli k.č. br. 863 (novi premjer). Služba je navela da je, postupajući po navedenom zahtjevu, izvršila uvid u Prostorni plan općine Lukavac i utvrdila da je parcela (k.č. broj 863) označena kao „građevinsko zemljište“, te da je uvidom u posjedovni list utvrdila da su na toj parceli kao suposjednici upisani apelant, E.J., S.P. r. B. i N.Š. rođ. B. sa naznačenim dijelovima. Dalje je navela da je apelant 23. marta 2016. godine uputio zahtjev Službi kojim traži odbijanje navedenog zahtjeva E.J. za legalizaciju, budući da se radi o uzurpiranom zemljištu. Služba je ukazala da je članom 83. stav 1. alineja 2. Odluke o provođenju prostornog plana za period 2015-2035 godine (u daljnjem tekstu: Odluka) propisano da se nelegalno započeti i izgrađeni objekti mogu legalizovati ako je objekt započet ili sagrađen na manjoj udaljenosti od propisane ovom Odlukom uz ovjerenu obostranu suglasnost investitora i susjeda koja će pored uslova gradnje sadržavati i uslove zaštite posjeda i vlasništva u skladu sa zakonom. Služba je navela da je uvidom u zemljišnoknjižni izvadak utvrdila da je E.J. upisan kao suvlasnik sa udjelom 412/4300 na parcelama označenim kao k.č. br. 1/14, 4/1, 4/3 i 4/4 (stari premjer), što je u suprotnosti sa članom 83. stav 2. alineja 2. Odluke kojim je propisano da se neće legalizovati nelegalno započeti ili izgrađeni objekti ako je objekt ili dio objekta započet ili izgrađen na zemljištu na kome investitor nema pravo gradnje propisano zakonom. Imajući u vidu navedeno, Služba je riješila kao u dispozitivu rješenja, a u skladu sa odredbama člana 14. Zakona o uslovima i postupku legaliziranja bespravno izgrađenih građevina i Odluke.
Spajanje predmeta
11. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na istog apelanta, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1598/21.
Apelacioni navodi
12. U navedenim apelacijama apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je oštećen Presudom Osnovnog suda broj P-101/94, te da nije ni znao za ovu presudu do pokretanja postupka broj 126 0 V 190928 17 V kod Općinskog suda u Lukavcu. Dalje navodi da su stranke iz navedene presude svjesno i pod lažnim iskazom otuđili dio imovine koji nije njihov tj. baštu, odnosno da njegova sestra N.Š. rođ. B. nema pravo na baštu, jer nije podijeljena okućnica. Apelant navodi da je zatražio obustavu postupka broj 126 0 V 190928 17 V, budući da je E.J. uknjižen na osnovu presude broj P-101/94 od 14. aprila 1994. godine koja je uzurpirala apelantova vlasnička prava. Također navodi da sud samim pristankom na podjelu imovine želi legalizovat navedenu presudu, te ističe da postupak broj 126 0 V 190928 17 V koči i izvršenje rješenja broj 05/1-23- 323/16 od 16. februara 2017.godine.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. d), j) i k), Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tač. d), j) i k), Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;
j) apelacija je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom;»
k) apelant je propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju;
I. Ratione temporis
14. Prema članu XII Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav stupa na snagu nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao ustavnog akta kojim se zamjenjuje i stavlja van snage Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini potpisan je 14. decembra 1995. godine, pa, prema tome, proizlazi da je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu istoga dana.
15. Imajući u vidu da je apelant u apelaciji AP-1598/21 osporio Presudu Osnovnog suda broj P- 101/94 od 14. aprila 1994. godine (pravosnažna sa danom donošenja), a koja odluka je donesena u periodu prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, proizlazi da Ustavni sud nije nadležan ratione temporis da odlučuje o predmetnoj apelaciji.
II.Apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju
16. Ustavni sud podsjeća da u skladu s članom 21. stav (2) Pravila Ustavnog suda, apelacija treba sadržavati odluku suda u Bosni i Hercegovini koja se osporava, odredbe Ustava i/ili međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini za koje se smatra da su povrijeđene, navode, činjenice i dokaze na kojima se apelacija zasniva, u nedostatku osporene odluke razloge za podnošenje apelacije, potpis podnosioca apelacije, odnosno ovlaštenog punomoćnika, posebnu punomoć za zastupanje pred Ustavnim sudom ako podnosilac apelacije ima zastupnika. Osim toga, apelacija se podnosi obavezno na posebnom obrascu dostupnom u Ustavnom sudu ili na web stranici Ustavnog suda u tekstu koji je elektronski ili mehanografski obrađen u smislu člana 21. stav (3) Pravila Ustavnog suda.
17. U konkretnom slučaju apelacija AP-1599/21 nije sadržavala neophodne elemente iz člana 21. stav (2) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant nije dopunio/precizirao predmetnu apelaciju na način kako je to od njega zatraženo, pa samim tim nije otklonio nedostatke na koje je Ustavni sud ukazao u svojim dopisima.
III.Neovlašteno lice
18. U konkretnom slučaju apelant je podnio apelaciju broj AP-1600/21 zbog „neprovođenja Rješenja Službe broj 05/1-23-323/16 od 16. februara 2017. godine“.
19. Ispitujući dopustivost predmetne apelacije, Ustavni sud zapaža da iz Rješenja Službe broj 05/1-23-323/16 od 16. februara 2017. godine proizlazi da je stranka u tom postupku E.J., kao podnosilac zahtjeva za izdavanje rješenja o naknadnoj urbanističkoj saglasnosti za legalizaciju dograđenog stambeno-poslovnog objekta, te da je tim rješenjem odbijen navedeni zahtjev E.J. Imajući u vudu navedeno, Ustavni sud ukazuje da se osporenim rješenjem nije odlučivalo o apelantovim pravima ili obavezama, te stoga Ustavni sud smatra da apelant nema svojstvo ovlaštenog lica koje u konkretnom slučaju ima pravo da pokrene postupak pred Ustavnim sudom.
20. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. d), j) i k), Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelaciju podnijelo neovlašteno lice, odnosno ukoliko je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, te ukoliko je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić