Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3503/21 (Fabrike glinice a.d. Zvornik)
Odluka donesena 16. 11. 2021.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3503/21
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
16. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić i potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3503/21, rješavajući zahtjev Fabrike glinice a.d. Zvornik – u stečaju za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Fabrike glinice a.d. Zvornik – u stečaju za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Fabrike glinice a.d. Zvornik – u stečaju (u daljnjem tekstu: apelant), zastupan po stečajnom upravniku Lazi Đurđeviću, a koje zastupa Aleksandar V. Popović, advokat iz Banjaluke, podnio je 15. oktobra 2021. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 Ip 036490 19 Pž od 14. jula 2021. godine.
2. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Osnovnom sudu u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) da dalje ne sprovodi postupak izvršenja pod brojem 83 0 Ip 036 490 18 Ip, do donošenja odluke o apelaciji.
3. Postupajući po prijedlog za izvršenje „Pavgord“ d.o.o. Foča (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) protiv apelanta, kao izvršenika, Osnovni sud je donio rješenje o izvršenju broj 83 0 Ip 036490 18 Ip od 28. marta 2018. godine, kojim je dozvolio predloženo izvršenje, radi naplate potraživanja u iznosu od 122.630.541,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, te odredio da će se izvršenje provesti zapljenom, procjenom i prodajom udjela apelanta, koje ima u privrednim društvima „Mehanika“ d.o.o. Zvornik i „Alumina“ d.o.o. Zvornik (u daljnjem tekstu: „Mehanika“ i „Alumina“ ili predmetna privredna društva), te namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobivenog prodajom. Rješenjem je dalje zabranjeno apelantu da raspolaže zaplijenjenim udjelima do namirenja potraživanja tražioca izvršenja, uz upozorenje na krivično-pravne posljedice povrede raspolaganja zaplijenjenim udjelima. Rješenjem je također naloženo Registru Okružnog privrednog suda u Bijeljini da upiše zabilježbu izvršenja po ovom rješenju u određene registarske uloške, te da bez odlaganja obavijesti sud o svakoj promjeni u pogledu zaplijenjenih udjela, prisilnom izvršenju radi naplate kojeg drugog potraživanja ili o obezbeđenju takvog potraživanja. Nadalje, rješenjem su određeni troškovi tražioca izvršenja u određenom iznosu.
4. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je prijedlog za izvršenje podnesen na osnovu potvrde o registraciji zaloga broj A-20121210-42 iz ugovora o zalozi udjela u „Mehanika” od 7. decembra 2012. godine, potvrde o registraciji zaloga broj A-20121210-41 iz ugovora o zalozi udjela u „Alumina”, te na osnovu potvrde o registraciji broj A-20121210-41 sa promjenom od 22. septembra 2017. godine i potvrde o registraciji broj A-20121210-42 sa promjenom od 22. septembra 2017. godine, u Registru zaloga Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Registar zaloga), na osnovu kojih potvrda je kao novi založni povjerilac upisan tražilac izvršenja. Ispitujući prijedlog za izvršenje, te nakon traženih i dostavljenih dokaza od strane tražioca izvršenja, Osnovni sud je ocijenio da prijedlog sadrži sve potrebne elemente propisane u članu 36. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), te je shodno tome odlučio kao u izreci rješenja na osnovu člana 39, člana 187. stav 1, člana 191. st. 1. i 2., a u vezi sa članom 189. st. 1., 2., 3., i 4. ZIP-a.
5. Rješenjem Osnovnog suda broj 83 0 Ip 036490 18 Ip od 19. aprila 2019. godine, odbijen je apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju i rješenje o izvršenju u cijelosti održano na snazi te je apelant obavezan da tražiocu izvršenja isplati na ime glavnog duga iznos od 122.630.541,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da tražiocu izvršenja nadoknadi troškove izvršenja.
6. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je tražilac izvršenja podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršnih isprava - predmetnih potvrda o registraciji zaloga, te da je u prijedlogu za izvršenje naveo da je radi obezbeđenja novčanog potraživanja po osnovu ugovora o kreditu sa pratećim ugovorima i sporazumima (sve bliže precizirano u obrazloženju rješenja), AB BIRAČ EUROPE Kaunas Litvanija (u daljnjem tekstu: AB BIRAČ EUROPE) sa Ukio Bankas Kaunas Litvanija (u daljnjem tekstu: Ukio banka), i „Alumina“, zaključio ugovor o zalozi udjela u društvu „Alumine“ od 7. decembra 2012. godine, te je sa Ukio Bankom i „Mehanika“, zaključio ugovor o zalogu udjela u društvu „Mehanika“ od 7. decembra 2012. godine. Dalje je navedeno da je tražilac izvršenja sa Ukio bankom 19. decembra 2014. godine, zaključio ugovor o prijenosu kojim je izvršen prijenos prava iz kupoprodajnog ugovora koji je između navedenih strana zaključen 20. novembra 2014. godine, u čijem prilogu se nalazi lista kolaterala koja se prenose, u kojoj je navedeno da po određenim ugovorima o kreditu kolateral predstavljaju akcije - udjeli u predmetnim privrednim društvima u vlasništvu AB BIRAČ EUROPE. Osnovni sud je ukazao i da je tražilac izvršenja, na osnovu navedenih ugovora, izvršio promjenu u Registru zaloga, te je u Registru zaloga kao založni povjerilac sa danom 22. septembar 2017. godine upisan tražilac izvršenja. Istaknuto je da je na dan podnošenja prijedloga za izvršenje, apelant vlasnik predmetnih akcija - udjela u predmetnim privrednim društvima.
7. Osnovni sud je naveo da apelantovi navodi da je zaloga upisana na udjelima u predmetnim privrednim društvima protivna zakonu i ugovorima o zalozi, nisu razlozi za prigovor propisani članom 47. ZIP-a, te da izvršni sud nije ovlašten da ispituje pravnu valjanost prezentovanih dokaza. Dalje je navedeno da je neosnovan i navod iz prigovora da izvršne isprave (potvrde iz Registra zaloga) nemaju klauzulu izvršnosti, jer Okvirni zakon o zalozi ni u jednoj odredbi ne pominje obavezu izvršnosti niti obavezu notarske obrade ugovora o zalozi. Također je zaključeno da su neosnovani prigovori stvarne i mjesne nadležnosti, uz citiranje relevantnih zakonskih odredbi. Osnovni sud je zaključio da su neosnovani i apelantovi navodi da je potrebno prekinuti postupak ili predmet ustupiti na nadležnost Okružnom privrednom sudu u Bijeljini, jer je nad apelantom otvoren stečajni postupak. S tim u vezi, ukazano je na odredbe čl. 109. i 112. Zakona o stečaju, te da sud nije u obavezi donijeti rješenje o prekidu postupka, budući da je stečajni postupak pokrenut prije podnošenja prijedloga za izvršenje i da je u toku. Osim toga, obrazloženo je i da udjeli nisu mogli činiti stečajnu masu s obzirom da prava na udjelima nisu bila u vlasništvu apelanta u vrijeme otvaranja stečajnog postupka. Stoga je zaključeno da se nije mogla primijeniti odredba člana 58. Zakona o stečajnom postupku. Osnovni sud je naveo da su neosnovani i bez uticaja na tok izvršnog postupka apelantovi navodi kojim se ukazuje da je u drugom postupku pravosnažno odbijen tužbeni zahtjev tražioca izvršenja za utvrđivanje založnog prava u korist tražioca izvršenja na udjelima koje tuženi ima u društvima AB BIRAČ EUROPE, Birač Energo DOO Zvornik, „Alumina“ i „Mehanika“ (broj 59 6 Ps 026477 17 Pž). S tim u vezi, ukazano je da je u konkretnom slučaju postupak pokrenut na osnovu izvršne isprave - potvrde iz Registra zaloga, te da apelant, na traženje Osnovnog suda, nije dostavio rješenje o brisanju zaloge. Također, imajući u vidu izvršnu ispravu, Osnovni sud nije mogao prihvatiti ni apelantove navode da sud u Republici Srpskoj ne može donijeti rješenje o izvršenju na osnovu strane izvršne isprave bez postupka priznanja.
8. Rješenjem Okružnog suda broj 83 0 Ip 036490 19 Pž od 14. jula 2021. godine, odbijena je apelantova žalba i potvrđeno rješenje Osnovnog suda, odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, te je apelant obavezan da tražiocu izvršenja nadoknadi troškove žalbenog postupka.
9. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da su neosnovani navodi kojim se osporava svojstvo izvršnog naslova predmetnim potvrdama o zalozi, navodi kojim se osporava pravilnost i zakonitost navedenih izvršnih isprava, te navodi kojim se ukazuje na obaveznost izvršnosti i notarske obrade ugovora o zalozi. Dalje je navedeno da su neosnovani navodi kojim se ukazuje da je iz potvrde o registraciji vidljivo da je kao založni dužnik u njima označen AB BIRAČ EUROPE. S tim u vezi, obrazloženo je da je u momentu zaključenja ugovora o zalozi kao i u momentu registracije zaloge, kao vlasnik udjela, odnosno osnivač predmetnih privrednih društva bio upisan AB BIRAČ EUROPE, a da je apelant upisan kao osnivač rješenjem Okružnog privrednog suda u Bijeljini od 12. jula 2013. godine. Dalje je obrazloženo da je tražilac izvršenja dokazao u ovom postupku sljedništvo apelanta na pravima AB BIRAČ EUROPE, istorijskim izvodom iz sudskog registra iz kojeg je vidljivo kad je koje pravo na udjelima stečeno. Okružni sud je zaključio i da su pravilno odbijeni istaknuti prigovori stvarne i mjesne nadležnosti. S tim u vezi, obrazloženo je da je predmetni izvršni postupak pokrenut na osnovu potvrda o registraciji kao izvršnog naslova, a ne na osnovu izvršnih isprava propisanih članom 33. stav 1. tačke z) i i) Zakona o sudovima, pa je za sprovođenje izvršenja nadležan Osnovni sud kao sud opće nadležnosti, a ne Okružni privredni sud u Bijeljini kao sud posebne nadležnosti. Također je istaknuto da čak i da se prihvate apelantovi navodi da udjeli u predmetnim privrednim društvima ulaze u stečajnu masu apelanta, tražilac izvršenja u svakom slučaju ima pravo na odvojeno namirenje iz predmeta razlučnog prava za glavno potraživanje, kamate i troškove u skladu sa članom 42. stav 1. Zakona o stečajnom postupku.
10. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ukazuje na proizvoljnu primjenu Okvirnog zakona o zalozima i Zakona o stečaju, u smislu da je primjena Okvirnog zakona o zalozi isključena kad su u pitanju pravni poslovi vezani za imovinu stečajnog dužnika i da se nakon otvaranje stečajnog postupka ne može tražiti prinudno izvršenje na imovini koja ulazi stečajnu imovinu dužnika. Također ukazuje da u konkretnom slučaju nije bilo saglasnosti stečajnog upravnika za ostvarivanje prava razlučnih povjerilaca u izvršnom postupku. Ističe da je osnivač i 100% vlasnik predmetnih privrednih društva, te da udjeli u navedenim društvima čine stečajnu masu. Apelant smatra i da su predmetni postupak proveli stvarno i mjesno nenadležni sudovi. Arbitrarnu primjenu prava vidi i u nastavku postupka izvršenja nakon postojanja niza pravosnažnih i sudskih odluka kojim se zabranjuje tražiocu izvršenja (ili bilo kom drugom organu ili instituciji) da preduzima bilo kakve radnje izvršenja u cilju naplate potraživanja od strane apelanta, odnosno, kojim se odlaže ili odgađa upravo predmetni izvršni postupak, koje je dostavio uz apelaciju. Ukazuje i da je nad društvom „Mehanika“ 20. juna 2019. godine otvoren stečajni postupak, pa su sudovi bilo obavezni po službenoj dužnosti prekinuti predmetni postupak. Također smatra da je izvršenje na osnivačkom udjelu u drugom pravnom licu po osnovu potvrde o registraciji zaloga protivno osnovnim postulatima Okvirnog zakona o zalozi i pravnoj prirodi zaloga na pokretnim stvarima. Apelant navodi i da je bez vođenja parnice obavezan da tražiocu izvršenja u izvršnom postupku plati sporni novčani iznos, iako u toku postupka uopće nije utvrđivana visina potraživanja tražioca izvršenja prema apelantu, već samo visina potraživanja koje je tražilac izvršenja navodno kupio od Ukio banke. Također ukazuje i na proizvoljnost u ocjeni provedenih dokaza, naročito vještačenja.
11. U pogledu zahtjeva za privremenu mjeru, apelant ponavlja navode iz dijela apelacije koji se odnosi na osporenu odluku, te ističe da je tražilac izvršenja podneskom od 9. augusta 2021. godine predložio sudu da poduzme sljedeće radnje predviđene Okvirnim zakonom o zalozima i ZIP-om, predlažući da sud donese rješenje kojim će odrediti vještačenje – procjenu vrijednosti udjela koji su predmet izvršenja. Smatra da bi bilo kakvo preduzimanja radnji od strane Osnovnog suda u skladu sa navedenim podneskom tražioca izvršenja, za posljedicu imalo stvaranje pravne nesigurnosti, budući da bi došlo do uništenja jednog privrednog giganta i nenadoknadive štete za stečajnu masu apelanta i ostale povjerioce. Poziva se na odluku o privremenoj mjeri broj AP-2091/17 od 6. jula 2017. godine, koju je Ustavni sud donio u sličnoj situaciji u predmetu „Alumina“.
12. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
13. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
14. U vezi sa zahtjevom za donošenje privremene mjere kojim apelant traži od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom bi odložio provođenje izvršenja u predmetu Osnovnog suda broj 83 0 Ip 036 490 18 Ip, do donošenja odluke o apelaciji, Ustavni sud podsjeća da je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju izvršni postupak pokrenut na osnovu izvršnih isprava – predmetnih potvrda o registraciji zaloga iz Registra zaloga. Međutim, bez obzira da li se radi o odlaganju izvršnog postupka koji je pokrenut na osnovu pravosnažne i izvršne sudske odluke ili na osnovu neke druge izvršne isprave u skladu sa članom 23. ZIP-a, Ustavni sud podsjeća da zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja na osnovu izvršne isprave povodom koje je doneseno rješenje o izvršenju od strane redovnog suda, mora sadržavati razloge i argumente iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava i obustavi izvršenje (vidi npr, Ustavni sud, Odluke o privremenoj mjeri br. AP- 2794/20 od 24. septembra 2020. godine, tačka 11, AP-1762/18 od 10. aprila 2018. godine, tačka 10, i AP-3078/17 od 27. septembra 2017. godine, tačka 13, dostupne na www.ustavnisud.ba).
15. Ustavni sud zapaža da apelant u zahtjevu ukazuje na proizvoljnost u postupanju redovnih sudova prilikom donošenja odluka, te ističe da bi provođenje predmetnog izvršenja za posljedicu imalo stvaranje pravne nesigurnosti, uništenja jednog privrednog giganta i nastanak nenadoknadive štete za stečajnu masu apelanta i ostale povjerioce. Iz navedenog slijedi da apelant zahtjev za donošenje privremene mjere zapravo veže za kršenje njegovih ustavnih prava, dakle za meritum apelacije. Ustavni sud smatra da navedeno ne može biti opravdan razlog za usvajanje zahtjeva za donošenje privremene mjere, odnosno smatra da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da donese traženu privremenu mjeru. Osim toga, Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda i priloga uz apelaciju proizilazi da su u drugim postupcima donesene odluke kojim su određene mjere obezbjeđenja kojim je odloženo/odgođeno predmetno izvršenje (u periodu prije donošenja osporene odluke), pa bi, u suštini, usvajanje tražene privremene mjere od strane Ustavnog suda bilo bespredmetno u konkretnim okolnostima.
16. Zbog toga Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
17. Osim toga, u pogledu apelantovog pozivanja na Odluku o privremenoj mjeri broj AP- 2091/17 od 6. jula 2017. godine, koju je Ustavni sud donio u predmetu „Alumina“, Ustavni sud podsjeća da je u navedenoj Odluci, ocijenio da je u interesu stranaka i pravilnog vođenja postupka da se privremeno prekine postupak izvršenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 83 0 Ip 029383 15 Ip od 12. aprila 2017. godine, dok Ustavni sud, u međuvremenu, ne ispita dopustivost, odnosno meritum apelacije. Ustavni sud je zatim Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP- 2091/17 od 16. februara 2018. godine, odbio kao neosnovanu apelaciju „Alumine” podnesenu protiv osporenih rješenja, te utvrdio da prestaje pravno dejstvo navedene Odluke o privremenoj mjeri. Ustavni sud podsjeća da je njegovo postupanje determinirano okolnostima konkretnog predmeta i da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Kako je dakle u konkretnom slučaju zaključeno da nisu ispunjeni uslovi da se odloži predmetni izvršni postupak u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, navedena odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2091/17 nema uticaja na drugačiji zaključak Ustavnog suda.
18. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
19. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić