Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3026/21 (D. M.)

Odluka donesena 16. 11. 2021.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3026/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 11. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. studenog 2021. godine, u predmetu broj AP-3026/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Danijel Medić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Danijel Medić protiv Rješenja Republičkoga javnoga tužiteljstva Republike Srpske broj T 12 0 KTP 0001004 21 od 16. srpnja 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Danijel Medić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojega zastupa Dragan Stupar, odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 20. kolovoza 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Republičkoga javnoga tužiteljstva Republike Srpske (u daljnjemu tekstu: Republičko tužiteljstvo) broj T 12 0 KTP 0001004 21 od 16. srpnja 2021. godine.

2. Naredbom Okružnoga javnoga tužiteljstva u Banjaluci (u daljnjemu tekstu: Okružno tužiteljstvo) od 24. svibnja 2021. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv tvrtke „Crystal House“ d.o.o. Banjaluka, zbog kaznenoga djela Povreda osnovnih prava radnika iz čl. 209. st. 1. Kaznenoga zakonika (u daljnjemu tekstu: KZ), jer prijavljeno djelo nije kazneno djelo.

3. Rješenjem glavnoga javnoga okružnoga tužitelja Okružnoga tužiteljstva od 16. lipnja 2021. godine pritužba apelanta protiv naredbe Okružnoga tužiteljstva od 24. svibnja 2021. godine odbijena je kao neutemeljena.

4. U obrazloženju odluke Okružno je tužiteljstvo istaklo da se navodi iz kaznene prijave (da je nakon isteka ugovora o radu na određeno vrijeme apelantu ponuđen novi ugovor o radu na određeno vrijeme, ali da mu se trebao ponuditi ugovor o radu na neodređeno vrijeme), ne mogu podvesti pod pravnu kvalifikaciju prijavljenoga kaznenoga djela Povreda osnovnih prava radnika iz čl. 209. KZ, već da se radi o činjenicama koje se odnose na radno pravni status apelanta kod navedene tvrtke, iz kojih razloga je pravilno zaključeno da se sve te činjenice mogu utvrđivati u parničnome postupku pred nadležnim sudom.

5. Rješenjem Republičkoga tužiteljstva od 16. srpnja 2021. godine odbijen je kao neutemeljen prigovor apelanta, kao oštećenoga, podnesen protiv rješenja Okružnoga tužiteljstva od 16. lipnja 2021. godine.

6. U obrazloženju osporene odluke Republičko je tužiteljstvo istaklo da je izvršen uvid u kompletan spis predmeta, te analizom svih činjenica koje je Okružno tužiteljstvo utvrdilo u fazi provjere navoda kaznene prijave, te iz pratećih spisa, zaključuje se da su postojali opravdani razlozi za donošenje javno tužiteljske odluke da se istraga ne otvara. Nadalje, Republičko je tužiteljstvo istaklo da uloženi prigovor ne nudi nove dokaze niti se ukazuje na nove činjenice koje nisu bile poznate i razmatrane prilikom donošenja rješenja od 16. lipnja 2021. godine, a koje bi eventualno mogle dovesti u sumnju pobijano rješenje, stoga je obrazloženje osporene odluke u svojemu sadržaju jasno i argumentirano, te isto pravilno i zakonito.

Apelacioni navodi

7. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je zbog donošenja osporenoga rješenja Republičkoga tužiteljstva povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnome slučaju primjenjiva jamstva članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelant u ovome slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije, koji priznaje pravo svatkome na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja utemeljenosti kaznene optužbe protiv njega.

10. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak odnosi na "utemeljenost kaznene optužbe" protiv pravne osobe, u kojemu se apelant pojavljuje u ulozi podnositelja kaznene prijave, odnosno oštećenoga. Ustavni sud smatra da u kaznenim postupcima članak 6. Europske konvencije nudi pravo na zaštitu samo netkome protiv koga se utvrđuje [...] utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu članka 6. Europske konvencije. Prema tomu, obrnuto tumačenje članka 6. Europske konvencije, prema kojemu bi se pravo na pravičan postupak jamčilo i netkome tko traži utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv druge osobe, nadmašilo bi jezičke okvire tumačenja članka 6. Europske konvencije (vidi odluke Ustavnoga suda, br. AP-19/02 od 17. ožujka 2004. godine i AP-2641/17 od 7. rujna 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Iz navedenoga proistječe da pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije ne obuhvaća pravo na pokretanje kaznenoga postupka protiv treće osobe i da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nije primjenjiv niti na konkretan slučaj. Budući da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obujam zaštite od članka 6. Europske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u svezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnome postupku nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelanta iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Imajući u vidu da su navodi apelanta o povredi članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije (kao akcesornoga prava) u svezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3026/21 (D. M.) | Sudska praksa | Aktio