Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3036/21 (M. Ž.)

Odluka donesena 16. 11. 2021.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3036/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 11. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3036/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Milorad Živković, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Milorad Živković protiv Rješenja Tužiteljstva Bosne i Hercegovine broj T20 0 KTP 0016567 21 od 2. lipnja 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Milorad Živković (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Bijeljine, podnio je 19. kolovoza 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Tužiteljstva Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Tužiteljstvo) broj T20 0 KTP 0016567 21 od 2. lipnja 2021. godine.

2. Naredbom Tužiteljstva od 21. travnja 2021. godine obustavljena je istraga protiv N. N. i pravne osobe „Lanaco“ d.o.o. Banjaluka zbog kaznenoga djela Nedozvoljeno korištenje autorskih prava iz čl. 243. st. 5. u svezi sa st. 1. Kaznenoga zakona, iz razloga što nema dovoljno dokaza da su osumnjičeni učinili kazneno djelo.

3. Osporenim rješenjem Tužiteljstva od 2. lipnja 2021. godine odbijena je kao neutemeljena pritužba apelanta protiv naredbe Tužiteljstva od 21. travnja 2021. godine.

4. U obrazloženju osporene odluke Tužiteljstvo je istaklo da je nakon dostavljanja kaznene prijave od strane apelanta, Tužiteljstvo donijelo naredbu o provođenju istrage protiv prijavljenih, zbog osnova sumnje da su osumnjičeni nakon zaključenoga ugovora sa „Elektrodistribucijom“ a.d. Pale o nabavci softverskih usluga izvršili povredu autorskoga prava apelanta kao kreatora baze podataka i povredu prava proizvođača baze podataka. Tužiteljstvo je istaklo da je tijekom istrage postupajući tužitelj proveo nekoliko radnji dokazivanja, saslušao u svojstvu svjedoka apelanta, ravnatelja „Elektrodistribucije“ a.d. Pale, ispitao u svojstvu osumnjičenoga N. N., te izvršio uvid u materijalne dokaze dostavljene uz kaznenu prijavu i dokaze prikupljene posredstvom Državne agencije za istrage i zaštitu. Nadalje, Tužiteljstvo je istaklo da je postupajući tužitelj izvršio svestranu ocjenu dokaza, i to ocjenu svakoga dokaza ponaosob i dovodeći iste u međusobnu svezu, te zaključio da nema dovoljno dokaza da su osumnjičeni izvršili prijavljeno kazneno djelo. Naime, Tužiteljstvo je istaklo da je postupajući tužitelj utvrdio da su podatci koji su preneseni iz jednoga softvera u drugi, zapravo podatci koji se odnose na imena i prezimena potrošača električne energije, adrese, brojeve brojila i sl. i koji su u vlasništvu „Elektrodistribucije“ a.d. Pale, a ne apelanta. Imajući u vidu navedeno, Tužiteljstvo je istaklo da je postupajući tužitelj pravilno zaključio da apelant ne uživa zaštitu koju pruža norma čl. 243. KZ, jer se apelant ne smatra autorom podataka kao što su imena i sl., niti su osumnjičeni postupali protivno imperativnim odredbama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima na štetu apelanta.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je zbog donošenja osporenoga rješenja Republičkoga tužiteljstva povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnome slučaju primjenjiva jamstva članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelant u ovome slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije, koji priznaje pravo svatkome na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja utemeljenosti kaznene optužbe protiv njega.

8. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak odnosi na "utemeljenost kaznene optužbe" protiv trećih osoba, u kojemu se apelant pojavljuje u ulozi podnositelja kaznene prijave. Ustavni sud smatra da u kaznenim postupcima članak 6. Europske konvencije nudi pravo na zaštitu samo netkome protiv koga se utvrđuje [...] utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu članka 6. Europske konvencije. Prema tomu, obrnuto tumačenje članka 6. Europske konvencije, prema kojemu bi se pravo na pravičan postupak jamčilo i netkome tko traži utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv druge osobe, nadmašilo bi jezičke okvire tumačenja članka 6. Europske konvencije (vidi odluke Ustavnoga suda, br. AP-19/02 od 17. ožujka 2004. godine i AP-2641/17 od 7. rujna 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Iz navedenoga proistječe da pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije ne obuhvaća pravo na pokretanje kaznenoga postupka protiv trećih osoba i da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obujam zaštite od članka 6. Europske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u svezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnome postupku nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelanta iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3036/21 (M. Ž.) | Sudska praksa | Aktio