Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3210/21 (A. N.)
Odluka donesena 16. 11. 2021.
- Nije krivična optužba
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3210/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. studenog 2021. godine, u predmetu broj AP-3210/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Anđelko Novaković, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Anđelko Novaković protiv Rješenja Okružnoga suda u Prijedoru broj 76 0 K 033363 21 Iksž od 27. kolovoza 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Anđelko Novaković (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Novoga Grada, kojega zastupa Marko Mikeš, odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 9. rujna 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnoga suda u Prijedoru (u daljnjemu tekstu: Okružni sud) broj 76 0 K 033363 21 Iksž od 27. kolovoza 2021. godine.
2. Rješenjem Osnovnoga suda u Novome Gradu (u daljnjemu tekstu: Osnovni sud) od 19. kolovoza 2021. godine odbijena je kao neutemeljena molba apelanta za odlaganje izvršenja kazne zatvora po pravomoćnoj presudi Okružnoga suda od 17. svibnja 2019. godine.
3. Osporenim rješenjem Okružnoga suda od 27. kolovoza 2021. godine odbijen je kao neutemeljen priziv apelanta protiv rješenja Osnovnoga suda od 19. kolovoza 2021. godine.
4. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud istakao da je apelant u molbi, u bitnome, naveo da iz opravdanih razloga nije u mogućnosti stupiti na izdržavanje kazne zatvora određene po pravomoćnoj presudi Okružnoga suda od 17. svibnja 2019. godine, jer živi u zajedničkome domaćinstvu sa majkom, čije zdravstveno je stanje teško i trajno narušeno i o istoj nema tko da brine. Nadalje, naveo je da je uz molbu dostavio liječnički recept na ime J. N. od 17. kolovoza 2021. godine za lijek „bromazepan“, te uputnicu za laboratoriju na isto ime, također od 17. kolovoza 2021. godine. Okružni je sud naveo da je odredbom čl. 78. st. 1. toč. 3. Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija propisano da se osuđenome koji se nalazi na slobodi može, na njegovu molbu, na prijedlog nadležnoga organa socijalne zaštite ili branitelja po njegovome izboru, odgoditi izvršenje kazne zatvora zbog smrti ili teške bolesti bračnoga ili izvanbračnoga druga, djeteta, usvojenika, roditelja i usvojitelja osuđenoga, a najduže tri mjeseca. Također, naveo je da bi sud mogao usvojiti molbu osuđenoga za odlaganje izvršenja kazne zatvora, ista mora biti potkrijepljena odgovarajućim materijalnim dokazima iz kojih proistječe postojanje temelja za odlaganje izvršenja kazne zatvora. Imajući u vidu navedeno, Okružni je sud istakao da apelant nije priložio adekvatne dokaze u svezi s navodima molbe, odnosno nije dostavio liječničku dokumentacije iz koje je vidljivo da njegova majka ima ozbiljnih zdravstvenih problema i da je njezino psihičko stanje teško i trajno narušeno. Nadalje, naveo je da liječnički recept i uputnica za laboratoriju ne mogu potvrditi navedeno, a apelant nije priložio niti dokaze o tomu tko čini članove njegovoga obiteljskoga domaćinstva.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na osobnu slobodu i sigurnost iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, za utvrđivanje primjenjivosti članka 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretan slučaj, potrebno je odgovoriti na pitanje da li je postupak povodom ispunjenosti uvjeta za odlaganje izvršenja kazne zatvora određene pravomoćnom presudom predstavljao postupak u kojemu je «utvrđivana utemeljenost kaznene optužbe» protiv apelanta, u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
8. Ustavni sud zapaža da se, u konkretnomu slučaju, radi o postupku po molbi apelanta za odlaganje izvršenja kazne zatvora, u kojemu je donesena osporena odluka Okružnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak ne tiče odlučivanja o utemeljenosti kaznene optužbe protiv apelanta, već se tiče isključivo ispunjenosti zakonskih uvjeta za odlaganje izvršavanja kazne zatvora koja je određena pravomoćnom presudom (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-2246/21 od 8. srpnja 2019. godine, AP-1203/21 od 19. svibnja 2021. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da se u predmetnome postupku nije utvrđivala utemeljenost kaznene optužbe protiv apelanta u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa taj članak u konkretnome slučaju nije primjenjiv. Obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Glede apelanta o povredi prava na osobnu slobodu i sigurnost iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije, Ustavni sud zapaža da je navedenim člankom nesporno garantirano pravo na osobnu slobodu i sigurnost. Međutim, kako se u konkretnome predmetu (u kojemu se, dakle, samo odlučivalo o zakonskim uvjetima za odlaganje izvršenja kazne zatvora koja je izrečena pravomoćnom presudom suda), nije odlučivalo niti o pravu apelanta na osobnu slobodu i sigurnost iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi ovoga prava također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-184/21 od 3. veljače 2021. godine, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba).
10. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić