Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2992/21 (I. V.)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2992/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-2992/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Ilija Vranjković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ilija Vranjković protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 026649 20 U od 22. februara 2021. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ilija Vranjković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 17. augusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 026649 21 Uvp od 3. juna 2021. godine kojim je odbačen zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 026649 20 U od 22. februara 2021. godine.
2. Aktom Odjeljenja za stručne, protokolarne i opšte poslove Grada Banjaluka broj 12-K- 2482/11 od 11. novembra 2016. godine odbijen je apelantov zahtjev za pristup informacijama, jer Grad Banjaluka ne posjeduje dokumentaciju nastalu u radu Inspekcije rada u periodu od 1996. do 2000. godine, budući da je ista uništena nakon proteka roka čuvanja od pet godina.
3. Rješenjem gradonačelnika Grada Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 19-050-3331/13 od 28. aprila 2020. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv akta od 11. novembra 2016. godine.
4. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj radi poništenja rješenja od 28. aprila 2020. godine, Okružni sud je presudom od 22. februara 2021. godine odbio predmetnu tužbu kao neosnovanu.
5. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje prvostepene presude od 22. februara 2021. godine, Vrhovni sud je donio rješenje od 3. juna 2021. godine kojim je predmetni zahtjev odbačen kao neblagovremen. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je ukazao da je članom 36. stav 2. Zakona o upravnim sporovima propisano da se zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja stranci sudske odluke protiv koje se podnosi zahtjev. Vrhovni sud je naveo da iz sadržine spisa predmeta proizlazi da je otpravak prvostepene presude apelant lično zaprimio 1. marta 2021. godine (što proizlazi iz dostavnice o prijemu pismena), a zahtjev je podnio preporučenom pošiljkom 1. aprila 2021. godine, pa je otuda tridesetodnevni rok za podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje prvostepene presude istekao 31. marta 2021. godine. Budući da je zahtjev izjavljen 1. aprila 2021. godine, Vrhovni sud je naveo da je predmetni zahtjev podnijet po proteku prekluzivnog roka od 30 dana, propisanog članom 36. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, zbog čega je odlučio kao u dispozitivu rješenja.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, opću zabrane diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, te pravo osobe da ne bude podvrgnuta mučenju ili nehumanom ili ponižavajućem postupanju ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije. Apelant navodi, između ostalog, da dokazi koje je tuženi iznio kao razlog zašto ne može udovoljiti zahtjevu nisu zasnovani na zakonu i propisima, te ističe da je sud proizvoljno zaključio da je rješenje tuženog pravilno i zakonito. Također navodi da postupak još nije završen, iako je od dana pokretanja postupka proteklo duže od 10 godina, a rok za obradu zahtjeva za pristup informacijama iznosi 15 dana, zbog čega je zatražio naknadu nematerijalne štete.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Apelant je protiv osporene presude Okružnog suda od 22. februara 2021. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude, ali je predmetni zahtjev rješenjem Vrhovnog suda od 3. juna 2021. godine odbačen kao neblagovremen. Ustavni sud konstatuje da je zahtjev za vanredno preispitivanje presude u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačen iz formalnih razloga. Iz navedenog proizlazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda.
9. S obzirom na to da je apelantu 1. marta 2021. godine (kako to proizlazi iz rješenja Vrhovnog suda) dostavljena presuda Okružnog suda od 22. februara 2021. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 17. augusta 2021. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Okružnog suda od 22. februara 2021. godine.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić