Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4083/20 (F. K.)
Odluka donesena 16. 11. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Vanparnični postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Ostavinski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4083/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP-4083/20, rješavajući apelaciju Franje Krešića, na osnovu člana 18. stava (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Franjo Krešić zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u vanparničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Živinicama pod brojem 33 0 O 065446 15 O, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Franjo Krešić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, kojeg zastupa Azra Gutić, advokat iz Banovića, podnio je 11. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u vanparničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 33 0 O 065446 15 O.
Činjenično stanje
2. Služba za opću upravu i društvene djelatnosti Općine Živinice dostavila je 29. jula 2015. godine Općinskom sudu smrtovnicu iza umrlog B. K. (apelantovog oca), radi provođenja ostavinskog postupka. Predmet je zaveden pod brojem 33 0 O 065446 15 O. Nadalje proizilazi da je Općinski sud rješenjem od 4. avgusta 2015. godine notaru (J. T.) povjerio predmet radi provođenja daljnjih procesnih radnji i donošenje odluke o nasljeđivanju iza umrlog. Predmet je 6. avgusta 2015. godine dostavljen notaru, kao sudskom povjereniku radi provođenja radnji i donošenja odluke u ostavinskom postupku. Nadalje proizilazi da su zakonski nasljednici iza ostavioca njegova djeca, apelant, T. K., M. K. (ostaviočevi sinovi) i Lj.S. (ostaviočeva kći).
3. Notar je 21. decembra 2015. godine održao ročište na koji je pristupio apelant i dao nasljedničku izjavu. Notar je 22. decembra 2015. godine održao ročište na koje su pristupili T. K. i M. K. koji su istakli određene prigovore u vezi sa ugovorom o doživotnom izdržavanju koji je pred drugim notarom zaključio apelant sa ostaviocem 10. avgusta 2008. godine, te su istakli da je u toku parnični postupak koji je protiv njih pokrenuo apelant radi utvrđivanja valjanosti ugovora o poklonu određene nepokretnosti. Na prijedlog stranaka, a radi njihove bolje pripreme za postupak, notar je rješenjem odložio ročište, sve do povratka ostaviočeve kćeri, zakonske nasljednice u Bosnu i Hercegovinu. Zakonska nasljednica ostavioca je 14. jula 2016. godine pred notarom dala nasljedničku izjavu.
4. Dalje proizilazi da je notar održao ročište 18. jula 2019. godine na koje su pristupili apelant i T.K. Nasljednik T. K. je zatražio popis svih pokretnih stvari koje se zateknu u kući i garaži koje je koristio ostavilac, čemu se protivio apelant. Notar je rješenjem ročište odgodio za 1. avgust 2019. godine. Nadalje proizilazi da je notar 22. avgusta 2019. godine vratio spis Općinskom sudu na postupanje.
5. Općinski sud je u postupku zakazao ročište za 17. mart 2020. godine, koje je zbog nastupanja epidemiološke situacije izazvane pandemijom bolesti COVID-19 odloženo, tj. na zapisnik je postupajući sudija konstatovala da su zbog proglašenja stanja nesreće radi prisustva korona virusa na teritoriji BiH i straha od širenja pandemije većih razmjera, sva ročišta u Općinskom sudu su odložena do daljnjeg.
6. Općinski sud je 4. avgusta 2020. godine od notara zatražio dostavu zapisnika o provedenom ročištu. Notar po nalogu suda nije postupio. Nadalje proizilazi da je notar zbog teške bolesti bio u bolnici, da je umro 16. septembra 2020. godine, te da nije određen likvidator notarske kancelarije.
7. Nadalje proizilazi da je postupak u toku pred Općinskim sudom.
Apelacioni navodi
8. Apelant je naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant ističe da je sud propustio da izvrši nadzor nad radom notara u skladu sa članom 265, a u vezi sa čl. 257 i 259 Zakona o nasljeđivanju F BiH, jer je dozvolio da notar kao povjerenik suda ostavinski postupak provodi četiri godine. Apelant ističe da svojim postupanjem nije doprinio dužini trajanja postupka jer mu je predmetni postupak od većeg značaja kako bi znao koja imovina čini zaostavštinu njegovog oca, te koja prava i obaveze mu pripadaju. Apelant je istakao da nema saznanje da li je notar 1. avgusta 2019. godine održao ročište.
b) Odgovori na apelaciju
9. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukazao da je da je predmet prvobitno bio dostavljen notaru na postupanje 6. avgusta 2015. godine, da je notar više puta pozivao nasljednike i održavao ročišta. Općinski sud je istakao da je predmet od notara vraćen uz dopis, bez dostavljanja ključnog zapisnika o provedenom ročištu pred notarom, na kojem su od strane nasljednika istaknuti određeni prijedlozi i prigovori. Općinski sud je istakao da je 4. avgusta 2020. godine zatražio od notara da u roku od 10 dana dostavi zapisnik kako bi sud mogao zakazati ročište. Po nalogu suda notar nije postupio. Sud je istakao da je notar zbog teške bolesti duže vremena bio u bolnici, da je umro, te da nije određen likvidator notarske kancelarije u kojoj je notar radio sam. Općinski sud je ukazao da zbog objektivnih okolnosti nije u mogućnosti da zakaže ročište bez dostavljanja traženog zapisnika (original), jer po saznanju suda stranke, tj. nasljednici nemaju sporni zapisnik. Općinski sud ističe da je objektivno spriječen da postupa sve dok se ne odredi likvidator notarske kancelarije i ne dostavi se original zapisnik na kojem su osporene određene činjenice ili prava. Općinski sud je istakao da je ročište koje je bilo zakazano za 17. mart 2020. godine odloženo zbog nastupanja nepovoljne epidemiološke situacije izazvane pandemijom bolesti COVID-19.
Dopustivost predmetne apelacije
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).
13. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od dostavljanja smrtovnice umrlog B. K. Općinskom sudu, radi provođenja ostavinskog postupka, tj. od 29. jula 2015. godine pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period koji traje šest godina i četiri mjeseca.
14. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o vanparničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode. Iz činjenica navedenih u apelaciji, odgovoru na apelaciju, te dostavljenih materijalnih dokaza, Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom postupku, koji je od značaja za apelanta jer nastoji da se u predmetnom postupku utvrdi koja imovina čini zaostavštinu njegovog oca, te koja prava i obaveze mu pripadaju iza umrlog ostavioca.
15. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, promptno šest dana nakon prijema predmeta na postupanje povjerio notaru, kao sudskom povjereniku da provode radnje i donese odluku u ostavinskom postupku, te je predmet osmog dana nakon pokretanja dostavljen nadležnom notaru na postupanje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da su zakonski nasljednici iza ostavioca njegovo četvero djece, te da je apelant prvi (21. decembra 2015. godine) dao nasljedničku izjavu. Ustavni sud dalje zapaža da se među pojedinim nasljednicima pojavilo više spornih činjeničnih i pravnih pitanja (ugovor o doživotnom izdržavanju, ugovor o poklonu, parnični postupak koji je apelant pokrenuo protiv drugih nasljednika), zbog čega je notar ročište od 22. decembra 2015. godine na kome su pristupili sinovi ostavioca (T.K. i M.K.) odgodio. Dalje, nasljednica Lj.S. u vrijeme zakazivanja navedenih ročišta se nalazila van teritorije Bosne i Hercegovine, te je nasljedničku izjavu pred notarom dala jednu godinu nakon pokretanja ostavinskog postupka (14. jula 2016. godine).
16. Nadalje, Ustavni sud zapaža da pojedini nasljednici u postupku pred notarom nisu mogli da usaglase svoje stavove, zbog čega je notar nakon više održanih ročišta predmet uz dopis 22. avgusta 2019. godine vratio Općinskom sudu na postupanje. Notar uz vraćeni spis nije dostavio zapisnik sa ročišta na kome su stranke istakle određene progovore. Nadalje, Ustavni sud zapaža da notar uz vraćeni spis nije sudu dostavio svu dokumentaciju neophodnu za daljnji tok postupka, te da po nalogu suda notar nije postupio zbog teške bolesti od koje je umro, a nije određen likvidator njegove kancelarije. Navedeno predstavlja objektivnu okolnost koja je uticala na tok i dužinu postupka, a koja se ne može staviti na teret ni apelantu ni Općinskom sudu.
17. Ustavni sud dalje zapaža da je Općinski sud, nakon prijema predmeta na postupak u razumnom roku predmet uzeo u rad, te je zakazao ročište za 17. mart 2020. godine. Zakazano ročište je odgođeno zbog pogoršane epidemiološke situacije u BiH, a novo ročište nije zakazao zbog nemogućnosti pribavljanja potrebne dokumentacije neophodne za daljnje vođenje postupka.
18. Ustavni sud smatra da je epidemiološka situacija u BiH od marta 2020. godine naročito uticala na život i rad u BiH, te je opravdanje koje je u konkretnom slučaju ponudio Općinski sud prihvatljivo i Općinski sud ne može snositi odgovornost što su ročišta odgađana radi sigurnosti i zaštite zdravlja zaposlenih i stranaka u postupku od marta 2020. godine. Dakle, u konkretnom slučaju u postupku su postojale objektivne okolnosti koje se ne mogu staviti na teret ni apelantu, ni Općinskom sudu, koje su u značajnoj mjeri uticale na tok i dužinu postupka pred sudom.
19. Ustavni sud, imajući u vidu konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, te okolnosti konkretnog slučaja, zaključuje da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
20. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić