Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3223/21 (Salčinović d.o.o. Zenica)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Član 6. EK – pravo na pravično suđenje
  • Prekršajni postupak
  • Prekršaj
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3223/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3223/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Salčinović d.o.o. Zenica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Salčinović d.o.o. Zenica protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Pr 179721 21 Pžp od 2. jula 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Salčinović d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupaju Josip Bašić i Vukica Marjanović-Suljić advokati iz Zenice, podnio je 10. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Pr 179721 21 Pžp od 2. jula 2021. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Pr 179721 19 Pr od 30. aprila 2021.godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 2. jula 2021. godine, apelant je oglašen odgovornim za počinjeni prekršaj iz člana 5. Zakona o zdravstvenoj ispravnosti životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe i izrečena mu novčana kazna u iznosu od 2.200,00 KM. Naime, apelant je oglašen odgovornim jer je u ugostiteljskom objektu, bliže naveden u dispozitivu rješenja, 30. novembra i 2. decembra 2019. godine vršio pripremu i usluživanje životnih namirnica koje su bile higijenski neispravne, što je utvrđeno 2. i 11. decembra 2019. godine obavljenim inspekcijskim pregledima, a što je potvrđeno i laboratorijskim analizama.

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud utvrdio da iz zapisnika o izvršenoj inspekcijskoj kontroli Službe za ekologiju, komunalne i inspekcijske poslove Grada Zenice proizlazi da je apelant u ugostiteljskom objektu, bliže naveden u dispozitivu rješenja, 30. novembra i 2. decembra 2019.godine vršio pripremu i usluživanje životnih namirnica koje su bile higijenski neispravne. U vezi s tim, naveo je da je u hrani uzorkovanoj u toku konkretnog inspekcijskog nadzora otkriveno prisustvo bakterija, a što nije u nisu u skladu sa Pravilnikom o mikrobiološkim kriterijima o hrani. Kantonalni sud je naveo da su se u navedenoj radnji apelanta stekla sva bitna obilježja prekršaja za koji je oglašen odgovornim, te naglasio da je prvostepeni sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe člana 5. Zakona o zdravstvenoj ispravnosti životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe (kojima je propisano u kojim slučajevima se namirnice, odnosno predmeti opšte upotrebe smatraju higijenski neispravnim). Nadalje, naveo je da je prvostepeni sud obrazložio da navedeni zapisnici o inspekcijskom nadzoru imaju snagu javne isprave u smislu člana 113. Zakona o inspekcijama Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakona o inspekcijama), odnosno da u izvršenom inspekcijskom pregledu nisu stavljene primjedbe niti prigovori u toku inspekcijskog nadzora i da su uredno potpisani bez primjedbi od strane apelantovog ovlaštenog predstavnika N.S. U tom smislu je naveo da su neosnovani apelantovi navodi da je zapisnik o inspekcijskom nadzoru jedino mogao potpisati R.S. kao odgovorno lice, s obzirom na odredbu člana 67. stav 3. Zakona o inspekcijama (prema kojoj će se inspekcijski nadzor izvršiti u prisustvu odgovornog lica ili bilo kojeg zatečenog lica radno angažiranog kod subjekta nadzora). U pogledu apelantovih navoda koji se odnose na nepravilno i nezakonito postupanje ovlaštenih inspektora, odnosno da inspekcijska kontrola nije provedena u skladu sa Zakonom o inspekcijama, Kantonalni sud je naveo da se takvim navodima ne ukazuje na pogrešnu ili nepravilnu primjenu zakona počinjenu u prekršajnom postupku od strane prvostepenog suda na štetu apelanta i da takvi navodi ne mogu biti predmet razmatranja u prekršajnom postupku gdje se odlučuje o postojanju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti apelanta, te naglasio da su se isti eventualno trebali isticati putem pravnih lijekova u postupku inspekcijskog nadzora. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi, između ostalog, da postupajući inspektor u inspekcijskoj kontroli nije postupao zakonito. Također navodi da u momentu inspekcijskog nadzora prilikom sastavljanja zapisnika uopće nije bilo prisutno tada odgovorno lice R.S., te da u spisu predmeta ne postoji nikakav dokaz da je N.S. prilikom inspekcijskog nadzora posjedovao ovlaštenje odgovornog lica u apelantu da bude ovlašteni predstavnik.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant poziva u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i pogledu primjene relevantnih zakonskih odredbi. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne Zakona o zdravstvenoj ispravnosti životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe i Zakona o inspekcijama, dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3223/21 (Salčinović d.o.o. Zenica) | Sudska praksa | Aktio