Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3011/21 (Agencija za privatizaciju Federacije Bosne i Hercegovine)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

  • Postupak priznavanja strane sudske odluke
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3011/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3011/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Agencija za privatizaciju Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Agencija za privatizaciju Federacije Bosne i Hercegovine protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 V 037171 21 Gž od 22. aprila 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Agencija za privatizaciju Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, koju zastupa Plamenko Čustović advokat iz Sarajeva, podnijela je 19. avgusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 V 037171 21 Gž od 22. aprila 2021. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 V 037171 20 V od 8. januara 2021. godine priznata je strana sudska odluka, Presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, broj 1/p-108/2011-15 od 2. marta 2011. godine (pravosnažna 21. aprila 2015. godine) kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužilaca („Zrak“ d.d. Sarajevo kao prvotužilac i Federacija BiH, zastupana po apelantkinji, kao drugotužilac) da im tuženi („Đuro Đaković“ specijalna vozila d.d. Slavonski Brod, Republika Hrvatska) isplati određeni novčani iznos sa kamatama na taj iznos po stopi od 5% godišnje, te su obavezani tužioci da tuženom, na ime naknade troškova postupka, solidarno isplate iznos od 249.730,00 KN.

3. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 8. januara 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 09 0 V 037171 21 Gž od 22. aprila 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

4. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je predlagač u predmetnom postupku (a inače tuženi u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Osijeku, Republika Hrvatska) u prijedlogu za priznanje strane sudske odluke koji je podnio Kantonalnom sudu, imajući u vidu da je sud u Republici Hrvatskoj prihvatio ovlašćenje za zastupanje Federacije BiH od strane apelantkinje, naveo da protivnika predlagača (Federaciju BiH) zastupa apelantkinja. Nadalje, nakon što je prvostepeni sud apelantkinji dostavio prijedlog za priznanje strane sudske odluke, apelantkinja je dostavila izjašnjenje na taj prijedlog u kojem je, između ostalog, navela da ona nije ovlašćena da zastupa Federaciju BiH u predmetnom postupku i da je Federalno pravobranilaštvo Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Federalno pravobranilaštvo) zakonski zastupnik FBiH, pa da se njemu dostavi na odgovor prijedlog za priznanje strane sudske odluke. Takođe, da je nakon toga prvostepeni sud predmetni prijedlog dostavio na odgovor Federalnom pravobranilaštvu koje se podneskom od 11. novembra 2020. godine izjasnilo da nije ovlašćeno da zastupa Federaciju BiH u tom postupku, s obzirom da je apelantkinja ovlašćena da zastupa Federaciju BiH u takvim sporovima pred stranim sudovima. Vrhovni sud je zaključio da je, suprotno žalbenom prigovoru apelantkinje, pravilno prvostepeni sud, u situaciji kada je zakonski zastupnik Federacije BiH, Federalno pravobranilaštvo, obavijestilo taj sud da je apelantkinja ovlašćena da zastupa Federaciju BiH u predmetnom postupku, prijedlog za priznanje strane sudske odluke i rješenje o priznanju strane sudske odluke dostavio apelantkinji kao ovlašćenom zastupniku Federacije BiH u tom postupku.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelantkinja se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja, između ostalog, navodi da je zakonski zastupnik Federacije BiH Federalno pravobranilaštvo, pa je zastupanje Federacije BiH obaveza njenog zakonskog zastupnika, a ne apelantkinje. Dalje navodi da je u predmetnom postupku ukazivala redovnim sudovima da ona nema svojstvo stranke u tom postupku, te da je u isti trebalo uključiti Federaciju BiH koju zastupa njen zakonski zastupnik, Federalno pravobranilaštvo.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

8. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoj stav da državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/04, dostupna na web-stranici Ustavnog sudawww.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati navode apelacije u odnosu na apelantkinjino ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluke donesene u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu za priznanje strane sudske odluke. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. Ustavni sud je, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno ukazivao na svoju praksu prema kojoj postupak koji se odnosi na „priznanje strane sudske odluke“, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze apelanta, tj. da se u takvom postupku nije raspravljalo o meritumu predmeta (npr. o osnovanosti tužbenog zahtjeva), već se samo raspravljalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za priznanje strane sudske odluke (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-408/20 od 8. aprila 2020. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi apelantkinje o povredi prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3011/21 (Agencija za privatizaciju… | Sudska praksa | Aktio